digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Aktuelno

Naseljavanje Vlaha i Arbanasa u Bosni: Stanje nakon osmanskog osvajanja

Autor: dr. Jusuf Mulić Januar 12, 2016 0
Naseljavanje Vlaha i Arbanasa u Bosni: Stanje nakon osmanskog osvajanja

Bivši Vlasi i Arbanasi Bosnu nazivaju vekovnom srpskom zemljom. Iz Hercegovine, gdje ih je bilo prije dolaska Osmanlija, pred njima su se razbježali u  susjedne zemlje. Od kada su posrbljeni, nekoga neimenovanog ruže što je  dozvolio da  pred Osmanlijama Bosna padne  šapatom kao truhla kruška. Samo ne kažu što svoju  vekovnu zemlju nisu branili. Ovo je priča o tome kako su došli na vjekovnu bosansku zemlju

 

 U predosmansko vrijeme,  Vlasi  i Arbanasi svoja su zimišta imali u većem  dijelu Hercegovine i u Zemlji Pavlovića,  oko današnjeg Sarajeva. Većina ih  je pred Osmanlijama pobjegla u susjedne zemlje. Na poziv osmanskih namjesnika, skoro svi Vlasi i Arbanasii, koje su Osmanlije zvali zajedničkim imenom Vlasi,  vratili su se u Hercegovinu. Prilikom popisa  Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. godine, bilo ih je ukupno 4.759 kuća (domaćinstava), a prilikom popisa Hercegovačkog sandžaka iz 1475-1477. godine 7.057. U odnosu na stanje iz 1468/1469. godine, broj vlaških kuća (domaćinstava) povećao se za 2.298 ili za 48,3 indeksna poena. Bez sumnje, ovako veliki porast broja kuća (domaćinstava), a to znači i ukupnog broja Vlaha, u tako relativno kratkom vremenskom razdoblju od oko jedne decenije, bez obzira na izuzetan genetski potencijal i visoku stopu nataliteta koja je bila svojstvena Vlasima, nije mogao biti rezultat isključivo prirodnog priraštaja, nego brojnog doseljavanja iz Crne Gore.

Od početka  XVI stoljeća u Hercegovinu su  počeli doseljavati crnogorski Vlasi i Arbanasi, radi tjeskobe i kuge, koje je trajalo sve do kraja osmanske vladavine.

Prvo se na udaru našlo Dabarsko Polje, napose za pripadnike plemena Riđani iz Grahova i sa planine Golije. Krajem XVI i početkom XVII stoljeća, Arbanasi iz brđanskog/alb. malisorskog plemena Kuči, doseljavali su se na područje nahije Nevesinje. U okolinu Mostara i u Hrasno (Općina Neum), doseljavali su se Arbanasi iz plemena Bjelopavlići, a poslije kuge 176o. godine, Vlasi iz plemena Cuce i Bjelice u istočnu Hercegovinu. Poslije teških borbi s Osmanlijama, u martu 1760. godine doselilo se na neobrađenu zemlju u selo Petroviće u Korjenićima (Zupcima) 7oo pripadnika vlaškog plemena Drobnjak.

SARADNJA VLAHA S OSMANLIJAMA

Osmanlijama su Vlasi i Arbanasi, osim kao proizvođači hrane za narod i vojsku, služili i kao majstori za održavanje vojnih objekata i puteva (čerahori), pomoćna vojna sila (derbendžije, sokolari, psetari) i kao vojna sila (martolosi i akindžije) za nova osvajanja ili za odbranu zaposjednutih teritorija novoosvajanih zemalja.

Evo šta o Vlasima u osmanskoj vojnoj službi kaže Bogumil Hrabak:

Turci su se dugo umeli služiti uslugama pokretnih Vlaha, te su oni pretstavljali pretežan deo turske vojske, čak i pri opsadi gradova, kao što je bilo Jajce 1501. godine.

 Sudjelovanje Vlaha i Arbanasa u osmanskim osvajanjima za njih je bila prilika da pljačkaju sve što im je pod ruku dolazilo.  O tome  Stjepan Pavičić kaže:

Vlasi su postupno u sebi stvarali duhovnu podlogu na kojoj su nastali želja za stalnim imetkom, stečenim na ma koji način. Otuda se kod njih javljaju posezanje u tuđe dobro, a na toj osnovi rađala se u njih i čežnja za plijenjenjem, otimanjem i porobljenjem (naglasci JM).

To je potvrdio  i  Milan Vasić i pojasnio da je pljačkanje ostvarivano ratom. O tome on kaže:

Rat je za njih bio jedno od sredstava za sticanje materijalnih dobara…

Da bi ih što bolje iskoristitli, Osmanlije su ih premještali iz njihovih ishodišta u nova odredišta i tu ih teritorijalizirali. U tom pogledu postojala su unutrašnja pomjeranja u okviru same Hercegovine i vanjska u okviru ostalih sandžaka koji su se prostirali na teritorije bivšeg Bosanskog kraljevstva: Bosanski (1463), Zvornički (oko 1481) i Bihaćki (poslije 1592), zatim na tertitoriji bivšeg Bosanskog kraljevstva i hrtvatskih zemalja: Kliški (1537) i na teritoriji hrvatskih zemalja: Požeški (1538), Srijemski (poslije 1545), Pakrački ili Cernički (1557) i) Krčko-lički (poslije 1574).

 

Prvi dio

Oznake
« Mladi muslimani: Nastanak i pokretači Pejgamber, a.s.: Molim Allaha da ne doživite petero »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine