Početkom aprila ove godine Asocijacija žena MIZ Kakanj obilježila je 10 godina manifestacije Proljeće srca moga, jednog od najposjećenijih skupova Bošnjakinja u BiH. Svojim radom ova Asocijacija je inspirirala rad ženskog aktivizma unutar IZ i postala, vjerovatno, jedna od najzaslužnijih što danas u svakom medžlisu, medresi i fakultetu IZBiH imamo po jednu koordinatoricu za ovu vrstu aktivnosti. Njen doprinos jačanju zajednice prepoznale su i lokalne vlasti dodijeljujući predsjednici ove Asocijacije muallimi Elvedini Plasto ovogodišnju nagradu grada Kaknja.

 Petnaestoaprilska nagrada grada Kaknja za muallimu Elvedinu Plasto

Asocijacija žena MIZ Kakanj obilježila je početkom aprila deset godina manifestacije Proljeće srca moga. Možete li za naše čitaoce napraviti kratak ostvrt rada u proteklom desetljeću?

Rad muallima Kaknja je krenuo 2003. godine, dakle prije više od jednog desetljeća. U početku je to bio jedan mali tim od desetak muallima. U Kaknju je tada bilo oko 28 svršenica GH medrese, a pristizale su i druge. Uvidjela sam potrebu za djelovanjem unutar zajednice, otišla do glavnog imama, zatražile prostor za rad sa ženama na volonterskoj osnovi, što je on objeručke prihvatio i tako je krenulo. U početku su to bila tematska predavanja u gradskom mesdžidu nakon kojih smo iz razgovora sa posjetiteljicama predavanja nastojale otkriti gdje se vide u Islamskoj zajednici i koji je to sadržaj koji im je potreban. Većina je željela učiti sufaru – radilo se o ženama koje u prijeratnom vremenu nisu imale priliku to učiti. I krenule smo sa sufarom i učenjem Kur'ana. A onda se desilo da su žene po završetku hatmi željele nastaviti druženje sa nama. I onda smo otvorile naše kuće, pravile mevlude na koje su one pozivale svoje prijateljice, rodbinu i to se onda, da tako kažem, zahuktalo. 2006. smo proširile svoje aktivnosti - uključile smo više društveno angažiranih žena, zamolile nekoliko doktorica i medicinskih sestara da budu dio našeg tima i tako obogatile djelokrug našeg rada.

Sistematizacija rada ženskog aktivizma unutar IZ

Kako ste uspjele održati kontinuitet u radu vaše Asocijacije s obzirom da sve radite na volonterskoj osnovi?

Ovaj rad je zasnovan, još uvijek, na volonterskoj osnovi svugdje gdje god ga ima, ali to ne bi trebalo da ostane tako. Islamska zajednica trenutno radi na sistematizaciji rada ženskog aktivizma.

Postoje određeni faktori koji nas motiviraju da istrajemo, ali ima i puno izazova i prepreka. Desi se i da kažemo dosta je, ne mogu se nositi s tim, ali kada se radi o vjera dobro znamo da nam je data uputa za svaku situaciju. Naprimjer, da bi se ustrajalo u namazu, koji trebamo redovno obavljati, i kad nam je teško i kad postoje prepreke, potrebno je prilagoditi se uslovima i nastaviti sa dinamikom. Ako je namaz podložan toj dinamici, prilagodbi, onda i sve druge aktivnosti, pogotovo ove na putu rada za opće dobro, trebaju da podliježu dinamici i da odgovaraju na određene potrebe. Trebamo biti svjesni svojih kapaciteta, znati šta je ono što možemo uraditi, da si ne namećemo nerealne ciljeve, nego one koje možemo uraditi. Motivacija je stalni proces, trebamo sami sebe motivirati za dalje, u smislu uradila sam to, ali ja mogu i više, a ne ja sam to uradila i dosta od mene. Nema dosta, jer tu smo na zadatku, i to na ovom mjestu i u ovom vremenu.

 Koju preporuku biste dali onima koji tek kreću sa ženskim aktivizmom u okviru IZ BiH?

Vjera je život. Znači, vjernik svojim djelovanjem obuhvata sve segmente života. Da bi čovjek shvatio da je na ovom svijetu s određenom misijom,on treba biti svjestan da je vjernik i u džamiji i van džamije. Vrijednosti koje mi učimo unutar džamije, a koje bi trebalo da se izgrađuju vršenjem naših obreda, trebalo bi da se prenose u svakodnevni život.

Vidite, kada smo počinjale s našim radom, žene koje su učile na tevhidima i gasulile, ljudi su zvali „bulama“. Termin „muallima“ je bio nov, mnogima nejasan. Željela sam predstaviti muallimu u njenom pravom svjetlu i pokazati šta je njena misija, ali i da nas muallime pozovem da odgovaramo zadatku za koji smo pripremane, da pored poučavanja vjeri, unosimo i pozitivne promjene u zajednicu i tako je jačamo. Tako smo određene sadržaje iz džamije preselile u društvene prostorije, u Općinu, Dom kuture, Gradsku biblioteku, udruženja sa kojima smo radile, koja su kao i mi nastojala poboljšati kvalitet života u cjelokupnoj zajednici. Uspostavile smo saradnju sa centrima za socijalni rad, jačanje porodice i slično. Takvim radom smo pokazale našoj lokalnoj zajednici šta, zaista, znači biti muallima.

Priznanje muallimi i njenoj misiji

Grad Kakanj je to očito prepoznao. Vama će na ovogodišnjoj svečanosti posvećenoj obilježavanju Dana ove općine biti uručena nagrada grada Kaknja.

Sretna sam da je nakon 13 godina rada Asocijacije MIZ Kakanj naš rad prepoznat i da se Petnaestoaprilskom nagradom grada Kaknja nagrađuje upravo taj rad. Cjelokupna zajednica u kojoj živimo je prepoznala dobrobiti našeg rada. Mi djelujemo pri Medžlisu Islamske zajednice Kakanj, što je nivo vjerske institucije, ali gradske vlasti su prepoznale rad muallime kao korist za cijeli grad, zbog čega sam posebno sretna. Iako sam željela da ta nagrada bude naslovljena na Asocijaciju žena MIZ Kakanj na centralnoj svečanosti 15. aprila zahvalnica grada će biti uručena Elvedini Plasto, jer se ovom zahvalnicom nagrađuju istaknuti pojedinci koji su dali značajan doprinos zajednici društvenim aktivizmom, djelovanjem na polju međureligijskog dijaloga i promocije tradicionalnih vrijednosti. Meni lično ova nagrada puno znači, jer je ona priznanje muallimi i njenoj misiji.

Sestrinski odnosi sa povratničkim džematima jačaju sviju nas

Učenjem tevhida i mevluda imate priliku ući u gotovo sva domaćinstva u vašem gradu. Kako reagirate kada vidite da se neka od tih domaćinstava teško nose sa životnim izazovima?Ja sam oko 10 godina radila kao nastavnica islamske vjeronauke. I tada sam nastojala da uz vjerounauku razvijam osjećaj za drugog među djecom. Tako je bilo i u radu sa ženama. Pri prepoznavanju potreba u datoj porodici nastojali smo inicirati rješenja na institucionalnom nivou, a ne tek jednokratnom pomoć.

Islamska zajednica, naravno, uvijek je imala osjećaj brige za ugrožene kategorije čime je potpora cjelokupnoj zajednici. A sa nedavno osnovanim Odjelom za društvenu brigu pri IZ to će biti, vjerujem, još uspješnije.

 Na manifestaciji Proljeće srca moga zajedno sa kolegicom iz MIZ Kozarac Refijom Arifagić obznanili ste sestrinstvo sa ovim medžlisom. Na koji način planirate provoditi sestrinske aktivnosti?Na savjetovanju za ženski aktivizam smo imali priliku vidjeti koliko je potrebna podrška povratničkim džematima u njihovm radu. Njima je potrebna podrška u svakom smislu. Uputstva na koji način ćemo to provoditi uskoro trebamo zvanično dobiti od Rijaseta.

 Asocijacija žena MIZ Kakanj ima više poziva za sestrinstvo.

Ja kažem, ako možemo imati više sestara zašto ne bismo mogle imati i više sestrinskih džemata. Vjerujem da je ova ideja o sestrinskim odnosima sa povratničkim džematima neminovnost. Svi mi koji smo posjećivali povratničke džemate to dobro znamo. A ako budemo išli da njih tamo osnažimo mi ćemo, ustvari, osnaživati sebe. Njihove životne priče će biti naši dodatni motivi.

Ako se sjećate, na Savjetovanju koordinatorica ženskog aktivizma sam rekla da sestre mogu biti i iz Federacije i iz dijaspore, ali i iz Republike Turske, Bahreina, Maroka i drugih zemalja, sve treba da se uvežemo.