Za ispravno razumijevanje islamskog učenja, prvenstveno njegovih temeljnih izvora: Kur'ana i Sunneta, neophodno je precizno poznavati etimologiju nekih ključnih termina, pojmova i koncepata na kojima se temelji i razvija islamsko učenje u svoj svojoj cjelovitosti, dinamičnosti i raskošnosti. Jedan od pojmova koga susrećemo unutar islamskog učenja i historije muslimanskog mišljenja jeste pojam bid'a, bid'ata (novotarije), pojam koji, čini se, nije dovoljno jasno objašnjen ili se, pak, pogrješno interpretira, a katkada se pojavljuju i određeni nesporazumi koji su rezultat upravo nedovoljno jasnog, preciznog i sveobuhvatnog objašnjenja ovog pojma. Zato želimo skrenuti pažnju na ovaj nesumnjivo važan pojam u islamu, svakako i u islamskoj teoriji i praksi kod svih muslimanskih naroda, s ciljem da pokušamo dati jedno jasno i konzistentno objašnjenje ovoga pojma, prije svega njegovu definiciju, njegovo spominjanje u osnovnim izvorima islama, zatim vrste bid'ata, te primjere bid'a hasene (pohvaljene, lijepe novotarije) i bid'a sejji'e (pokuđene novotarije), naslanjajući se na stavove i mišljenja istaknutih autoriteta i učenjaka našeg Ummeta.

Leksička i terminološka definicija bid'ata

Leksički gledano, riječ bid'at u arapskome jeziku označava nastanak ili pojavljivanje nečega što prije nije postojalo, bilo to u sferi materijanog ili duhovnog poretka stvari. Zato se pojam bid'at u bosanskome prevodi kao novotarija, tj. novina, novitet, nešto novo, nešto što prije nije postojalo.

Postoji više terminoloških definicija pojma bid'ata u islamu koje se, zapravo, slažu u tome da je bid'at svaka novina koja nema svoje uporište i osnovu u Kur'anu i Sunnetu. Ovo bi bila jedna općeprihvaćena definicija kod muslimanskih učenjaka. Upravo je zbog toga, smatramo, u historiji muslimana pa sve do danas, riječ bid'at dominantno zadržala negativnu konotaciju ili negativno značenje u smislu da je to nešto neutemeljeno, loše i, kao takvo, zabranjeno. No, vidjet ćemo da ne mora uvijek biti tako!

Naprimjer, imam-i Sujuti za bid'at (novotariju) kaže da je to ‘’izraz za radnju koja je opriječna Šeri'atu, odnosno koja je u konfrontaciji sa njim. Postoje, pak, i novìne koje nisu u konfrontaciji sa Šeri'atom i u takvim novìnama naši prethodnici nisu vidjeli ništa loše. Čak su neki od njih govorili da su to radnje koje približavaju Uzvišenom Allahu (kurubat), i u pravu su'' (Odgovori: izbor fetvi, 5).

Imam-i Ebu Hamid Gazzali o pojmu bid'ata kaže slijedeće: ''Nije sve ono što se pojavi kao novina zabranjeno. Zapravo, zabranjena je ona novotarija koja se suprotstavlja ustanovljenom Sunnetu'' (Ihja’, 2/428).

Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli veli da se pod pojmom bid'ata ''misli na novìnu koja nema osnovu u Šeri'atu koja bi jē dokazala, a ono, pak, što ima osnovu u Šeri'atu, to nije bid'at iako se jezički tako kaže'' (Džami'u- l-'ulum ve l-hikem, 223).

Bid'at u Hadisu

Riječ bid'at u hadiskom tekstovima pojavljuje se kao riječ koja obuhvata dobro i loše, te se iz konteksta mora izvesti zaključak o kojoj se odrednici radi. U hadisima se upozorova na bid'at koji je u suprotnosti sa Šeri'atom, npr.: ''Ko u našu stvar (vjeru) unese ono što joj ne pripada, to se odbija'' (Buhari: 2697). Ovaj i drugi hadisi slični ovome jesu, zapravo, temeljna pravila za određivanje statusa novìne, tj. da li se određena novìna (bid'at) suprotstavlja Šeri'atu (Kur'anu i Sunnetu) pa se odbacije, ili se, pak, ne suprotstvalja, pa se, kao takva, prihvata.

Hadis koji se često citira kada se raspravlja o pojmu bid'ata jeste onaj koga prenosi imam-i Muslim (1955) od Džabira ibn Abdullaha, r.a.: ''Zaista, najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja uputa – uputa Muhammedova. Najveće zlo su novotarije (muhdesat), a svaka novìna/novotarija je zabluda (ve kullu bid'atin dalale)!'' Ove posljednje riječi u ovom hadisu imam-i Nevevi, čuveni komentator Muslimove zbirke hadisa, komentira ovako:

''Ovdje se radi o općem izrazu koji se nadalje precizira ('am mahsus), a misli se na to da su većina novotarija zablude, a ne sve''. Potom ovaj alim navodi da bid'at može biti vadžib, mendub, haram, mekruh i mubah i navodi primjere za te pravne kvalifikacije, te nastavlja: ''Znaj da su izrazi u ovom hadisu općeniti i zahtijevaju da se preciziraju, kao što je to slučaj i sa njemu sličnim hadisima. Ono što potvrđuje naše stanovište jesu riječi Omera b. el-Hattaba koji je za teravih namaz rekao: 'Divne li novìne!' Riječi kullu bid'atin (svaka novìna/novotarija) ne sprječavaju da se shvate u općem značenju koje se specificira, iako se navodi riječ kullu (svaka) u smislu potvrđivanja. Dakle, uprkos tome, specifikacija se podrazumijeva kao i u ajetu (el-Ahkaf, 25): tudemmiru kulle šej'in /...(vjetar) koji sve ruši'' (Šerhu Sahih-i Muslim, 6/154)

Prema tome, ovaj hadis ne podrazumijeva značenje da je apsolutno i apriori svaka novìna zabluda, ''već se odnosi na pojavu koja poništava objavljenu odredbu i propis ili navedeno eventualno modifikuje na način koji je neprihvatljiv s obzirom da nema svoje utemeljenje u Kur'anu i Sunnetu'' (Musić, ''Sunnet i bid'at u Kur'anu i hadisu'', Zbornik radova FIN-a, 12/2007, 127). Ono što dodatno potvrđuje ovo mišljenje jeste i drugi dobro poznati hadis koji govori o uvođenju sunne hasene (lijepog običaja) i sunne sejji'e (lošeg običava) (Muslim: 4830).

Vrste bid'ata

Već smo spomenuli da imam-i Nevevi bid'at dijeli na pet vrsta. Drugi učenjaci, poput imam-i Šafija i imam-i Sujutija, novotarije dijele u dvije vrste: pokuđene i pohvaljene. Imam-i Šafi u tom smislu kaže: ''Dvije su vrste novìna/novotarija. Jedna je ona koja je oprječna Knjizi ili Sunnetu, eseru ili idžmau – ta je novotarija zabluda. A druga novìna je ona koja je inovirala neko dobro i nije oprječna spomenutim izvorima – to je nepokuđena novotarija. A već je Omer za zajedničko klanjanje teravih namaza tokom mjeseca ramazana kazao: ‘Divna je ovo novìna!’ – što znači da nije postojala ranije'' (Sujuti, Odgovori, 6).

Podjela bid'ata na pohvaljene i pokuđene je sasvim opravdana, utemeljena i prihvatljiva, i pored mišljenja nekih učenjaka koji takvu podjelu odbijaju.

Pohvaljeni bid'ati

Ovdje bismo mogli nabrojati mnoštvo bid'ata (novìna) koji su pohvaljeni ili lijepi, tj. sve ono što se pojavilo kao novo (bid'a) nakon vremena Poslanika, s.a.v.s., a što se ne protivi Kur'anu i Sunnetu. Jednostavno, sâm razvoj života iziskivao je brojne novìne koje su neophodne i nužne, tj. vadžib (npr. nauka akaida kako bi se osporile tvrdnje ateista i inovatora), kao i one koje su mendub, mubah (npr. gradnja munara, medresa i drugih ustanova od općeg interesa), ali, isto tako, pojavili su se i bid'ati koji su mekruh ili haram. Evo nekoliko primjera pohvaljenih bid'ata:

1. sakupljanje Kur'ana u Mushaf koje je predložio Omer b. el-Hattab prvome halifi Ebu Bekre, r.a., iz straha da se on ne izgubi;
3. uvođenje drugoga ezana u vrijeme klanjanja džume namaza, koga je predložio Osman b. Affan, r.a.;
4. dva rekata nafile namaza pred pogubljenje koje je uveo Hubejb b. Adijj, r.a., kojeg su mušrici zarobili i pogubili;
5. uvođenje minbera u džamiju, kojeg je inicirala jedna žena sahabijka čiji je sin bio stolar;

Pokuđeni bid'ati

Pokuđeni bid'ati su oni koji su oprječni Šeri'atu i njegovim intencijama. Dijele se na zabranjene (bid'a muharrema) i pokuđene (bid'a mekruha). Novotarije u vjerovanju su zabranjene i, kako veli imam-i Sujuti, one vode u zabludu i propast, dok se novotarije u djelovanju dijele na: novotarije koje su poznate kao novotarije – one mogu biti zabranjene ili pokuđene – te novotarije koje mnogi smatraju dobrim djelima pokornosti i ibadetima, a one to nisu (Odgovori, 11).

Da bi novotarija bila pokuđena, potrebna su, prema mišljenju šejha Jusufa el-Karadavija, dva uvjeta: a) da se radi o novotariji koja se isključivo tiče vjere; stvari koje su tiču adeta ili običaja ne spadaju u novotarije i b) da novotarija nema utemeljenje u Šeri'atu, jer ako ga ima, onda ona nije novotarija (Es-Sunne ve l-bid'a, 19).

Kao što imamo brojne pohavljene novìne tako isto imamo i, nažalost, brojne pokuđene i opasne novotarije. Navodimo samo nekoliko takvih novotarija:

1. hazreti Aiša je kazala: ''Prvi bid'at koji se pojavio nakon Vjerovjesnika, s.a.v.s., je sitost'' (San’ani, Subulu s-selam, 4/211);
2. kažu da je prva novotarija koja je uvedena u islam bila prestanak ranog odlaska u džamiju (Gazali, Ihja', 1/563);
3. nipodaštavanje autoriteta i uporno istrajavanje na podjelama među muslimanima (Musić, 134);
4. novotarije u domenu vjerovanja koje su uvele: rafidije, džehmije, haridžije, kaderije, murdžije, mu'tezilije, kadijanije, ahmedije...