Programu je prisustvalo preko 3 000 Bošnjaka rođenih u Nevesinju, njihove rodbine i prijatelja.  Tim povodom obratili su im se politički, vjerski zvaničnici, potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić, Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta F BiH Edin Mušić, ministar za prognana i raseljena lica u Vladi F BiH Edin Ramić, mostarski muftija Salem ef. Dedović i u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme goraždanski muftija Remzija ef. Pitić.

Nevesinje je odmah iza Srebrenice po procentu stradanja

Kratkim osvrtom na dešavanja uoči agresije na BiH i počinjene zločine moderator skupa, Sudo Omerika, podsjetio je da su 19.9. 1991. dolaskom rezervista JNA počeli pritisci na Bošnjake Nevesinja, koji su praktično od tada živili u potpunoj blokadi i izolaciji. „Opći oružani napadi na civilno stanovništvo počeli su 14.6. 1992.g. treći dan Kurban Bajrama u selu Žulja. Potom 16. 6. 1992. napadnuto je malobrojno stanovništvo sela Odžak. Konačan epilog divljanja JNA i srpskih oružanih formacija i zločina na teritoriju Nevesinja završen do 30 juna. Ubijeno je 305  osoba bošnjačke nacionalnosti, ili 9,2 %, što, prema broju stanovnika, Nevesinje svrstava odmah iza Srebrenice po procentu stradanja. Među ubijenima je i 26 djece. Zbog ove činjenice Nevesinje je, nažalost, poznato i kao grad djeco-ubica. Nevesinjski Bošnjaci su ubijani na različite načine: strijeljani su, klani, živi spaljivani, bacani u jame, danima su kasapljeni prije umiranja, kidane su im, vađene oči, živi zakopavani, javno ponižavani i čerečeni na sred grada na najgore moguće načine. Mnoge zarobljene žene i djevojke su silovane a veliki broj Bošnjaka prošao je kroz logore i kazamate. Posmrtni ostaci su pronalaženi u pojedinačnim i masovnim grobnicama, na lokalitetu Krstača, Kisera, Boračkog jezera, Tojaginih koliba, Telećoj Lastvi, Odžaku, u jamama: Borisavac, Lipovača, Kušići, Zijemlje itd.. “, rekao je Omerika.

Predsjednik Udruženja „Povratkom za BiH“ koje okuplja Bošnjake Nevesinja Šerif Bojčić pojasnio je arhitektonsku simboliku spomen obilježja izgrađenog prema idejnom rješenju penzioniranog građevinskog inžinjera  Ismeta Juge. Na 23 natpisne ploče uklesano je 507 imena, 305 civila i 126 boraca A R BiH. „Mi im danas ispunjavamo njihove želje i pokazujemo kako se gradi država Bosna i Hercegovina. Spomen obilježje  je okrenuto prema džamiji i simbol je vječne opredijeljenosti Bošnjaka Nevesinja svojoj vjeri. Ono simbolizira vrijeme, prostor i težak život kojim su ovdje ljudi živjeli kroz burnu historiju. Glavni prsten obilježja u obliku je polukruga i treba da simbolizira jedinstvo bošnjačkog naroda koje nam je i te kako potrebno na svim nivoima, od lokalne zajednice do države. Široke stepenice široka su vrata za ulazak u jedinstvo. Dvadeset tri natpisne ploče na glavnom prstenu simboliziraju 23 mjesta sa područja Nevesinja iz kojih su stradali Bošnjaci. A stradalo je 126 pripadnika oružanih formacija i 381 civil, od kojih još 124 nisu pronađena. Dvadeset tri česme na glavnom prstenu obilježja, i voda koja teče na njih, simbol su života na ovom prostoru. Na centralnom prstenu uklesana su 23 ljiljana, koji simboliziraju 23 poginula dobitnika najvišeg ratnog priznanja „Značke zlatni ljiljan“ ili „Zlatne policijske značke“. Samo je jedan ostao živ. Šest bašluka različite veličine na centralnom prstenu simboliziraju da su ubijani i mali i veliki. Na platou obilježja ističu se mjesec i zvijezda, prepoznatljivi po boji kamena.“, pojasnio je Bojičić. Naglasio je da su ideali za koje su ginuli šehidi pretočeni u ovo obilježje. „Spomen obilježje će služiti svojoj svrsi dokle ga budemo posjećivali. Ako bi ga prestali posjećivati ova tvrđava bi bila jedna fina gomila kamena. Zato vas pozivam da bar u ovom broju posjećujemo ovo mjesto svake godine zadnje nedjelje u junu mjesecu. Ne čekajte da vam pošaljemo poziv“, upozorio je Bojičić. Spomenik, čije je prečnika 13,5 metara, izgrađen je uz džamiju koja je datumski prva obnovljena nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.  

Ovdje počinje zid sjećanja

„Uplašio sam se da li ću imati snage da nakon 18 godina ponovo prođem onim krvavim tragom kojim  su išli tužioci, istražitelji i naši istražitelji tragajući za nestalim i ubijenim civilnim žrtvama. Teško je kad se u duši tokom 25 godina nataloži toliko ljudske patnje, majčinskih i sestrinskih suza, teško je pogledati u vas i znati da među vama i dalje ima onih koji nisu pronašli svoje najmilije“, rekao je tokom obraćanja Amor Mašović član instituta za traženje nestalih osoba. On je kazao kako zid sjećanja u Kljunima treba smatrati samo početkom zida u Potočarima, jer u mnogim slučajevima radi se o istim imenima, prezimenima pa čak i imenima očeva. „Ovakvih zidova mora biti još više, od Velike Kladuše, Višegrada, Brčkog do Ravnog... Svi oni moraju biti jedan neprekinuti zid sjećanja na one koji su odbranili našu domovinu. Na kraju ću vam reći da je moj strah od zaborava veći od užasa, koji sam prisiljen pamtiti svaki dan i koji nosim u svojoj duši.“, kazao je Mašović. 

Istaknuvši da su Bošnjaci većinom obnovili imovinsku, privrednu, putnu, vjersku infrastrukturu na području RS-a potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić podsjetio je na obaveze pamćenja šehidske žrtve, obaveze uređenja, obnove imovine na području entiteta. „Ako to ne uradimo nismo ispoštovali naše šehide i nismo nastavili njihovu borbu. Ako zamijenimo imovinu i prodamo, upamtite da smo se plaho ogriješili, jer uvjerena sam da je svjetla budućnost koja je pred nama“, naglasio je Salkić, dodavši kako Bošnjaci moraju nastaviti izgrađivati državu Bosnu i Hercegovinu. Kako je kazao odnos aktuelne vlasti koja još uvijek veliča ratne zločince, koja smatra da je bilo normalno protjerati Bošnjake se može promijeniti odlučnošću i odgovornošću spram budućnosti djece. „Džaba smo pravili i ovom šehidsko spomen obilježje i ovu džamiju ako  nas zaborav pobijedi i ako nam budu draži dokumenti u Mostaru i Sarajevu već u Nevesinju i Gacku“, poručio je Salkić. S nadom da će i budućnosti imati priliku realizirati i druge važne projekte u Nevesinju federalni ministar za prognana i raseljena lica Edin Ramić ukazao je na nužnost ustrajavanja na ideji povratka. „Mi ćemo vam rado obećati pomoć ukoliko vi obećavate da ćete se prijaviti na ova područja, da ćete na njima uzeti aktivno učešće. Sada je ta ideja puno jednostavnija. Samo se treba  boriti olovkom i treba se izboriti sa samom sobom i pobijediti svoju lijenost“, upozorio je Ramić. Kao odgovor na sve što se proteklih desetljeća dešavalo na području Nevesinja  Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta F BiH Edin Mušić je ukazao na važnost i efikasnost policijskih pravosudnih organa, kako bi, barem, na određeni način ovosvjetska pravda bila zadovoljena. Pozvao je  prisutne da budu odvažni i odgovorni u čuvanju  mira, slobode i države.

Zla vremena budu i prođu, a s njima i zločinci

Poslije oficijelnog dijela programa mostarski imami proučili su mevlud, kratke kur'anske sure i hatma dovu pred duše svih ubijenih civila i poginulih boraca. Mostarski muftija Salem ef. Dedović protumačio je ciljeve i svrhu ljudskog života posvećenog vjerovanju u Allaha dž.š. „To je onaj život u kojem se nahode i duhovnost i čast i dostojanstvo i sloboda i znanje i snaga i moć. To je život s punim smislom, a ne život u kojem dominira besmisao i beznađe. Ovo mjesto ovdje i spomen obilježje djelo je koje ima cilj da bude podsjetnik   i pamćenje, da bude memorija jednog naroda i zajednice. Ovo mjesto nije mjesto mržnje. Ono je vapaj za pravdom trajno ucviljenih. Ovo je i svojevrsna zemaljska sudnica nekažnjenim zločincima koje će ovo mjesto i ova imena trajno progoniti i na ovome i na onome svijetu. Zlo ne može pobijediti. Zla vremena budu i prođu, a s njima prođu i zlikovci i zato sudije i sudovi moraju suditi da se zlo ne bi ponavljalo, da se neki  novi neljudi ne bi okuražili i krenuli putem onih čija zlodjela nisu kažnjavana“, poručio je muftija Dedović.  

Prenoseći selame reisu-l-uleme IZ u BiH Husein ef. Kavazovića goraždanski muftija Remzija Pitić ukazao na važnost njegovanja kulture sjećanja i umijeće pamćenja kako se Bošnjaci ne bi izgubili u svijetu koji traži izgubljenog čovjeka. „Mi živimo u civilizaciji koja uopće ne voli one koji izgubljeni nisu. Živimo vrijeme kojem ne treba niko ko drži do sebe. Takvi ljudi, nažalost, nisu na cijeni“, rekao je muftija Pitić. Izrazio je nadu da će spomen obilježje biti podstrek svima da svako na sebi uradi koliko može kako bi ušao u okrilje Božanske milosti. Osvrnuo se i na pregalaštvo ljudi koji događaje iz agresije pokušavaju otrgnuti od zaborava. „Nadam se da će ovo biti spomenik naše kulture sjećanja i da ćemo mi kao narod znati izgraditi tu kulturu u sebi“, rekao je muftija Pitić. Tumačeći kur'anske ajete pojasnio je da su zahvalni ljudi samo oni koji uvijek znaju da svu svoju energiju troše u bezuslovno izražavanje  zahvalnosti Allahu dž.š. „Nama kao narodu je bitno da se izgrađujemo kroz molitve i izbjegavanjem onoga što nas se ni na kakav način ne tiče. To znači da onu energiju koju nam je Bog dao usmjeravamo u ono za što ćemo biti pitani: Niko nema energije da je troši u svašta i dužan je da je troši u one poslove koje radi“, pojasnio je.  Kazao je kako je od velike važnosti potpuna posvećenost ljudi na odgovornim funkcijama. „Poslanik nas uči da čovjek kojem je dato da bude na čelu grupe ljudi, a on ne bude posvećen pitanjima koja se tiču te zajednice, da će mu biti zabranjen miris dženeta“, citirao je muftija Pitić. Na kraju svog govora pozvao okupljene da se s budnom pažnjom odnose prema domovini i njenim vrijednostima jer to od njih i islam traži. „Naše straže nisu prestale i ne smiju prestati dok smo živi i dok u nama kuca junačko bosansko srce.  Naučimo se da jedan prema drugom imamo samilosti i merhameta. Nemojte tražiti trn u svačijem oku, vadite ih iz vlastitih očiju. Svako od nas ima dovoljno svojih slabosti da se bavi njima i da drugog ostavi na miru. Vjernicu su braća i oni imaju obavezu jedan prema drugom. I to je emanet ovih naših šehida“, poručio je muftija Pitić. 

Program je završen polaganjem cvijeća na spomen ploči. Cvijeće su položile brojne delegacije iz javnog, političkog života i udruženja proistekla iz odbrambeno oslobodilačkog rata.