Eskalacija diplomatskih napetosti između SAD i Irana

Hormuški moreuz je toliko važan da ga pojedini sigurnosni analitičari ponekad nazivaju i stvarnim nuklearnim oružjem Irana. Takva strategija odvraćanja do sad se pokazala uspješnom.

SAD je nedavno na Bliski istok poslao nosača aviona USS Abraham Lincoln, a Pentagon je najavio da će ubrzo stići i drugi nosač aviona – USS Arlington. Istovremeno, američka centralna komanda (CENTCOM) je objavila da su u američku vojnu bazu Al-Udeid u Kataru sletjeli bombarderi B-52 i Patriot rakete.

Ponovljene sankcije Iranu

Sjedinjene Američke Države su od prošle godine ponovo uvele sankcije Iranu, nakon što je predsjednik Donald Trump jednostrano odlučio povući se iz sporazuma o nuklearnom naoružanju, sklopljenog 2015. godine, na temelju kojeg su bile ukinute sankcije Iranu u zamjenu za njegovo napuštanje programa nuklearnog naoružanja. Sankcijama se posebno ciljalo na iransku naftnu industriju, glavni izvor prihoda te zemlje, s ozbiljnim posljedicama po iransku ekonomiju. U aprilu je SAD objavio da će se svaka zemlja koja kupuje iransku naftu suočiti s američkim sankcijama nastavi li i dalje to činiti. Američka vlada je također proglasila Iransku revolucionarnu gardu “stranom terorističkom organizacijom”, što je prvi put da SAD upotrebljava takvu kvalifikaciju za tijelo koje predstavlja dio vlade jedne inostrane zemlje.

Iran je jačanje vojnog prisustva SAD-a u Zaljevu ocijenio kao “psihološkim ratom” i pokušajem zastrašivanja. Na takve prijetnje, Teheran je obznanio kako bi se mogao jednostrano povući iz nuklearnog sporazuma i nastaviti obogaćivati uranij ako evropske sile ne ispune svoja obećanje i ne zaštite iranski naftni i bankarski sektor od sankcija SAD-a.

U jeku eskalacije u diplomatskim odnosima između Teherana i Vašingtona, iranski predsjednik Hassan Rouhani je ponovo zaprijetio da će Iran zatvoriti Hormuški moreuz.

A zbog čega je uopšte bitan Hormuški moreuz?

Geografski gledano, Hormuški moreuz je prirodni morski prolaz koji spaja Perzijski zaljev na zapadu i Omanski zaljev i Arapsko more na istoku. Dug je 270 km, a 50 do 80 km širok, i dijeli Iran od Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Hormuški moreuz je jedini morski prolaz iz Perzijskog zaljeva, a time i jedan od najznačajnijih morskih uskih grla na svijetu. Navigacija je rizična u plitkim vodama moreuza: na najužem dijelu, moreuz je širok 33km, dok je svega 3km morskog pojasa ostavljeno za brodski saobraćaj. Brodovi u određenim dijelovima moraju proći kroz teritorijalne vode Irana i Omana i strogo se pridržavati postavljenih ruta kako bi izbjegli koliziju. Ovdje je ilustrativno podsjetiti na incident iz 2007. godine kada se američka nuklearna podmornica USS Newport News sudarila sa japanskim tankerom Mogamigawa.

Zatim, Hormuški moreuz ima i ekonomsko-energetski značaj. U zemljama koje imaju izlaz na Perzijski zaljev, nalaze se i neka od najvećih i najznačajnijih nalazišta nafte. U obratnom smjeru se ta nafta – iz Irana, Saudijske Arabije, Kuvajta, Irana, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata – naftnim tankerima prevozi kroz Hormuški moreuz na svjetsko tržište. Jedino Saudijska Arabija ima ograničenu mogućnost da dio svoje nafte tovari i u lukama Crvenog mora, ali u znatno manjem kapacitetu nego što to čini tankerima kroz Hormuz. Prema podacima Američke agencije za energiju, više od 19 miliona barela nafte svakodnevno prođe kroz Hormuški moreuz. Drugim riječima, 30% od sve nafte u svijetu koja se transportuje morskim putem prođe kroz moreuz. To je u prosjeku 14 tankera nafte koja svakog dana prođe kroz moreuz na putu za Ameriku, Brazil, Indiju, Japan, Kinu i Južnu Koreju. Zbog obimne količine nafte i dobara koja svakodnevno prolaze kroz moreuz, ali i čestih geopolitičkih napetosti, mnogi izvoznici nafte poput Kuvajta, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata investirali su u naftovode i plinovode kako bi zaobišli krizno područje. Istovremeno, te države su uložile sredstva za izgradnju nadzemnih i podzemnih spremnika za skladištenje nafte i naftnih derivata.

U geopolitičkom smislu Hormuški moreuz je strateški izuzetno bitan. Morski saobraćaj kroz njega regulisan je Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine. Sjedinjene Američke Države tu konvenciju nisu potpisale, dok je Iran potpisao, ali je nikad nije ratifikovao u svom parlamentu. Uprkos međunarodnoj konvenciji koja garantuje slobodan prolaz brodovima svih vrsta, Hormuz se u prošlosti koristio ne samo kao sredstvo, već i kao poligon za ratovanje. Primjera radi, to se dogodilo 1980-ih godina tokom Iransko-iračkog rata kada su iračke i iranske snage jedni drugima napadale naftne tankere. Zbog tih tankerskih ratova kako su tada nazvani, koji nisu prekinuli protok nafte, ali su ipak djelovali disruptivno, cijena nafte se naglo povećala dok je cijena osiguranja za tankere koji prolaze kroz Hormuz skočila za 400%. Koliko god da se Hormuški moreuz može koristiti kao oružje u eventualnoj eskalaciji političkih tenzija ili čak direktnoj oružanoj konfrontaciji, važno je znati da bi zatvaranje moreuza također blokiralo izvoz iranske sirove nafte, kao i uvoz rafinirane nafte za iransku potrošnju.

Raste napetost u Zaljevu

Hormuški moreuz je toliko važan da ga pojedini sigurnosni analitičari ponekad nazivaju i stvarnim nuklearnim oružjem Irana. Takva strategija odvraćanja do sad se pokazala uspješnom.

Dok se povećava pritisak Sjedinjenih Američkih Država na Iran, raste i napetost širom Zaljeva od mogućeg sukoba Sjedinjenih Američkih Država i Irana. Predsjednik IR Iran Hassan Rouhani je rekao da će se Iran prestati pridržavati određenih dijelova nuklearnog sporazuma u roku od 60 dana ukoliko potpisnice ne ispune svoje obaveze kojima se štite interesi ove države.

Ipak, iako Evropska unija sa Sjedinjenim Američkim Državama dijeli zabrinutost u vezi Irana, uključujući njihovu ulogu u Siriji, još uvijek podržava nuklearni sporazum iz 2015. godine i stava je da se nuklearni sporazum treba očuvati.