digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Vijesti

Glas nade za muslimanski svijet iz Tunisa

Autor: Decembar 18, 2015 0

„Trenutno najvažnije takmičenje na svijetu je ono između modela ISIL-a i tuniškog modela“, kaže Rašid Ganuši koji je bio u posjeti New Yorku prošle sedmice.

„Nije to takmičenje između Islama i Zapada nego između ISIL-a i nas.“ Intelektualni vođa tuniške islamističke partije En-Nahda koja je uprkos pobjedi na prvim demokratskim izborima u Tunisu, izabrala kompromis sa drugim političkim partijama, odrekla se apsolutne moći i pomogla da Tunis postane jedini uspjeh Arapskog proljeća.

„Jedini način da pobjedite ISIL jeste da ponudite nešto bolje milionima mladih muslimana širom svijeta. Mi im to nudimo: muslimansku demokratiju. Mladi ljudi ne vole ISIL, samo pogledajte milione koji bježe od njih, ali isto tako neće prihvatiti ni život pod čizmom tirana.“ On objašnjava da taj „bolji produkt“ mora da bude politički sistem koji je u osnovi demokratski i koji poštuje ljudska prava, ali koji dopušta islamu i islamskim vrijednostima određeni politički prostor. „Mi upravo izgrađujemo alternativni model u Tunisu“, s ponosom mi kaže.

Ganuši kaže da, prema njegovom mišljenju, hiljade ljudi koji su se priključuju Islamskoj državi nalikuju nezadovoljnicima koji su postali marksistička gerila 50-tih i 60-tih godina. „Neki ljudi traže nasilan put izražavanja neslaganja sa uspostavljenim redom. To nije čudno“, kaže on. „Problem je što se danas taj put ogrnuo vjerskom odorom.“

„Kako su nastali današnji islamski teroristi? Cijelim Srednjim Istokom, decenijama, diktatori su sputavali praktikovanje islama. U Tunisu je bila zabranjena svaka vrsta islamskog obrazovanja. Bilo je zabranjeno ženama da nose mahrame. Ljudima je suđeno ukoliko su pokazivali bilo kakav interes za islam. Ovakve politike su izazvale reakciju kod ljudi i stvorile generaciju terorista s kojima mi danas živimo.“

Uspjeh tuniške priče nije bajka kako se ponekad nastoji predstaviti. Islamisti su tražili veći utjecaj Šeriata i nisu bili voljni da dijele vlast, ali to su učinili jer su vidjeli da je zemlja na rubu. Ključni elementi starog sistema su još pristuni i cjelokupna situacija je poprilično krhka uz ekonomiju koja je pod velikim pritiskom.

Tranzicija ka demokratiji je u većina slučajeva obilježena gorkim borbama. Ni u Južnoj Koreji, Tajvanu ili Čileu demokratija nije srdačno dočekana. Diktatori su se žestoko opirali. Bili su tu i protesti, ulično nasilje i masovna hapšenja. Samo sa retrospektivnog gledišta može se smireno govoriti o mirnoj demokratskoj tranziciji.

Tunis ima određene, velike prednosti koje su pomogle da tranzicija bezbolnije prođe. U razgovoru sa tehnokratskim šefom vlade Habibom Essidom upitao sam ga da mi objasni faktore koji stoje iza uspjeha. Prvo, ukazao mi je da Tunis postoji kao politička cjelina više od 3000 godina. Drugo, Tunis je skoro u cijelosti sunnijski tako da ne postoje sektaške i plemenske podjele kao što je slučaj u Iraku, Siriji i Libiji koje postoje kao moderne države-nacije manje od 100 godina.

Treće, objasnio je, za vrijeme prvog vođe nakon dobijanja nezavisnosti Habiba Burgibe, Tunis je izgradio snažne političke i administrativne institucije. Ganuši je istakao još jednu ključnu prednost: Burgiba je osigurao da moć vojske bude ograničena, a sama vojska nepolitična. Poredeći sa situacijom u Egiptu gdje je vojska ubila demoktratiju on kaže:“U Egiptu, vojska ima državu. U Tunisu, država ima vojsku.“

Kao dodatak strukturalnim i historijskim prednostima, Tunis je imao veliku korist od mudrog političkog vođstva. Ganuši je objasnio zašto je pristao na kompromis. „Stara garda je izgubila izbore ali su još uvijek izuzetno jaki. Oni su elita države. Morali smo napraviti kompromis sa njima. Ne možete da idete na potpunu pobjedu, cilj mora biti konsenzus. U stabilnim demokratijama ako pobijedite na izborima možete da uradite stvari na svoj način, ali u mladim demokratijama, konsenzus i kompromis su prijeko potrebni.“

„Izgubili smo vlast“, kaže Ganuši, „ali smo dobili Tunis.“

Ganušije i dalje optimističan glede Arapskog proljeća. „Ljudi se neće vratiti starim oblicima tiranije. Poput francuske revolucije, Arapsko proljeće je izazvalo nemir, nasilje i reakciju – ali vremenom ono će transformirati sve tiranije i monarhije u muslimanskom svijetu.“ (Fareed Zakaria, The Washington Post)

« Erdogan: Odluke o Siriji ne donosimo mi, nego stranci Čikago: Nemuslimanke nose hidžab kako bi promovirale slobodu vjere »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine