Hassan Hassan

Knjiga dvojice analitičara Hassana Hassana i Michaela Weissa "ISIS – Inside the Army of Terror" koja će se u izdanju Regan Arts, američke izdavačke kuće, pojaviti 17. februara, 2015., zasigurno će biti jedno od najčitanijih štiva u ovoj godini. Još nije ni izašla, osim njene elektronske "kindle" verzije, a već je na Amazonu među najprodavanijim naslovima. Ključno pitanje kojim se knjiga bavi, a koje danas nije mnogima jasno, jeste: Kako je nastala famozna takozvana "Islamska država" i koji su faktori utjecali na formiranje ovog terorističkog entiteta koji prijeti da poremeti balans moći ne samo na Bliskom Istoku, već i u svijetu. Autori su ovu studiju napisali na osnovu izravnih kontakata, svjedočenja bivših i sadašnjih članova ove terorističke organizacije, kao i na osnovu uvida u razgovore sa ključnim akterima sukoba u Iraku i Siriji u proteklih deset godina. Ovdje donosimo tekst koji je baziran na ovoj studiji, a koji je jedan od autora, Sirijac Hassan Hassan, analitičar Delma instituta iz Abu Dhabija, objavio u britanskom Guardianu. Uz autorovo lično dopuštenje, ovo je i najava da će spomenuta knjiga uskoro biti dostupna i na bosanskom jeziku.

Tajni svijet ISIS-ovih kampova

Prvi dan Hamida Gannama u kampu za obuku "Islamske države" (ISIS) bio je žestok. Veoma rano ujutro 13. augusta, pokupio je svoje spremljene stvari i hitro istrčao na glavnu ulicu svoga sela da se sretne sa trojicom svojih rođaka. Kao i u slučaju mnogih mlađih članova ISIS-a, učinio je to bez znanja njegovih roditelja. S rođacima se prevezao u bijelom minibusu do ISIS-ovog kampa u naftnom polju "Omar" u pustinji Mejadin, Dejr Ezzur, istočna Sirija. Osoba koja ih je regrutirala, jedan dalji rođak na spisku je imao još osmericu drugih iz njegovog sela, budući da je bio zadužen za sigurnost sela, bio je sa tom trojicom i otpratio ih je do njihovog novog prebivališta gdje će provesti narednih nekoliko sedmica. Na naftnom polju, prije nego što se oprostio, osoba koja ih je regrutirala nekoliko minuta je razgovarala sa jednim članom ISIS-a. "Čuvajte nam ponos," kazao je svojim rođacima i odvezao se. Drugi član ISIS-a izrazio je trojici regruta dobrodošlicu i zatražio od njih da se pripreme za lekcije iz šerijata. "Nije lahko, moraš biti strpljiv," Gannam je kazao. "Prvo te testiraju. Malo s tobom razgovaraju. Provjeravaju tvoje poznavanje vjere. Raspravljaju s tobom o svemu. Razgovaraju s tobom o nusajrijskom režimu (pogrdni naziv za alevite), a potom i o Slobodnoj sirijskoj vojsci i svim zavedenim skupinama. U početku je to sve iscrpljujuće."

Veoma malo se zna o onom što se dešava unutar kampova za obuku kojima upravlja ISIS u područjima pod njegovom kontrolom u Iraku i Siriji – posebno njegova vjerska komponenta. Ideologija ISIS-a se općenito promatra kao identična sa onom El-Kaide ili saudijske verzije selefizma – privrženosti fundamentalnim islamskim dogmama – te stoga, čini se, ne postoji ozbiljan pokušaj da se ona podrobnije prostudira. Postoji također tendencija potcjenjivanja uloge religijske ideologije kao sredstva regrutiranja, budući da motivi mnogih članova ISIS-a imaju veoma malo veze sa religijom. Drugi problem koji stvara zbrku u razumijevanju ISIS-ove privlačnosti je da političari nastoje namjerno pogrešno predstaviti ulogu ideologije kako bi potkopali propagandu ove grupe, dok objektivni promatrači često nemaju pristupa ljudima povezanim sa ISIS-om osim putem društvenih medija. Kao rezultat toga, jedno pogrešno razumijevanje ideološke privlačnosti ISIS-a je uobičajeno, unatoč središnje uloge koju ona ima u borbi protiv njega. I komandant specijalnih američkih snaga na Bliskom Istoku general major Michael Nagata i glavnokomandujući general međunarodne koalicije protiv ISIS-a John Allen potvrdili su da je ideologija ISIS-a nedovoljno shvaćena i da je ideološka delegitimizacija ključna stvar u nastojanju da se on porazi. Dakle, koje su to specifične ideje, priče i narativi koje novi članovi uče u ovim kampovima? Šta ISIS govori svojim novim regrutima kako bi ih učinio tako vatreno predanim njegovoj ideologiji? Još važnije, da li ideologija ISIS-a služi da privuče ili prosto zadrži nove regrute?

Kao dio istraživanja koje je uključilo opširne intervjue sa članovima ISIS-a za knjigu o organizaciji američki analitičar Michael Weiss i ja smo identificirali pet-šest kategorija članova ISIS-a prema faktorima koji ih privlače i navode da se pridruže grupi. U najmanje dvije te kategorije, religija je više nego išta drugo bila ta pogonska sila. Međutim, ove dvije demografske komponente – dugogodišnje tekfirije (radikali koji se drže učenja proglašavanja drugih muslimana kao nevjernika) i mladi zeloti – su važniji za ISIS od drugih članova, jer oni formuliraju identitet grupe i osiguravaju njenu gipkost. K tome, poziv ISIS-a izvan njegovih zona sukoba teži ka tome da bude primarno ideološki usmjeravan.

Obuka kojom dominiraju sveti tekstovi i sablja

Šerijatska obuka razlikuje se od jednog do drugog člana, u zavisnosti od toga kako grupa procjeni njegovu vrijednost ili lojalnost. Novi regruti započinju obuku koja traje od dvije sedmice, jednog mjeseca, 45 dana, šest mjeseci sve do jedne godine. Unutar kampova učenici dobijaju mješavinu vojnog, političkog i šerijatskog usmjerenja, koje uobičajeno drži oko pet instruktora. Tokom obuke regruti mogu biti poslani na nadzorne tačke (check-point), ali ne i na prve borbene linije. Nakon što završe obuku, ostaće pod nadzorom i mogu biti istjerani ili kažnjeni u slučaju da pokažu nesuradljivost – uključujući i kazne da budu bičevani ako iskažu suzdržljivost. U nekim slučajevima, novi članovi koji se bore sa brutalnošću djela i radnji grupe biće poslani nazad na dodatnu obuku kako bi "ojačali" svoju vjeru.

"Prvo dobijete osnovne lekcije o vjeri," kazao je Ebu Musa, vjerski službenik povezan sa ISIS-om u istočnoj Siriji, koji izvorno potiče iz Haleba. "Oni vas očiste od vjerskih inovacija i ba'asističkih ideja. Izdavanje fetvi je ograničeno na vjerske službenike i niko ne može ubiti bez fetve, osim ako se nalazi na bojnom polju. Također izučavaš arapski jezik i učiš da govoriš standardni arapski ukoliko ga ne znaš."

Klerici odnosno vjerski službenici koji su zaduženi za religijski dio obuke u ISIS-u, poznati kao šerijatlije uglavnom su akademski kvalificirani i imaju dugotrajno iskustvo unutar poretka organizacije. ISIS se također oslanja na mlade klerike koji su se nedavno pridružili njegovim redovima kako bi nadomjestili nedostatak imama i pokrili oko 20 džamija u svakom gradu koji padne pod njihovu kontrolu. On često koristi imame sa ograničenim vjerskim obrazovanjem da govore na minberama širom istočne Sirije i zapadnog Iraka, gdje su džamije tipično bile pod kontrolom sufija iz nakšibendijskog tarikata ili njegovog haznevijskog ogranka prije nego što je došao ISIS. (ISIS također koristi lokalne imame kako bi okrenuo lokalno stanovništvo jedno protiv drugog kao dio svoje strategije "zavadi pa vladaj"). Od ovih imama se općenito traži da propovijedaju o tri ključna koncepta kojeg dijele sve selefističke i džihadističke grupe, ali ISIS ima svoje vlastito usmjerenje u njihovim funkcionalnostima, to jest: tevhid (strogi monoteizam), bid'a (novotarija ili odstupanje u vjerskim stvarima), te tzv. "el-vela ve-l-beraa" (odanost islamu i neprihvatanje bilo čega što je neislamsko).

"Ljudi govore Ed-Devla izopćava muslimane," kaže Ebu Musa, koristeći termin "Ed-Devla" ili Država, misleći na ISIS. "Mi to ne činimo. Da, mi nemamo tolerancije za bilo koga ko se protivi našoj poruci. Zašto se borimo protiv Slobodne sirijske vojske? Mi širimo našu poruku obraćivanjem i sabljom. Ibn Tejmijja je kazao 'temelj ove vjere je knjiga koja upućuje i sablja koja donosi pobjedu'. Mi upućujemo, a sablja donosi pobjedu. Kao što je Poslanik širio poruku širom Zemlje, mi radimo isto. Kada se Ed-Devla prvi put borila protiv Slobodne sirijske vojske, bio je to za mnoge problem. Nisu vjerovali u optužbe. Ali kasnije, jedna za drugom, stvari su se počele otkrivati i ljudi su ih počeli prihvatati."

I kod drugog člana moglo se nazrijeti razmišljanje slično Ebu Musaovom. "Poslanik je kazao 'Data mi je pobjeda na način straha.' A što se tiče klanja, odsjecanja glava i razapinjanja, ovo ima u Kur'anu i Sunnetu (usmenim predajama koje se pripisuju poslaniku Muhammedu). U video snimcima koje mi proizvodimo, vidite rečenicu 'postupajte s njima na način koji će uliti strah u one koji su iza njih.' a taj ajet govori sam za sebe. Još jedna stvar: Poslanik je kazao Kurejšijama: 'S klanjem sam vam došao.'"

U smislu indoktrinacije ISIS općenito izbjegava da izloži nove članove učenjima koja nisu derivirana iz šerijatskih tekstova. Novi članovi se gotovo isključivo izlažu religijskim knjigama, dok formirani članovi ili komandanti mogu izučavati i priručnike kao što je knjiga "Upravljanje divljaštvom", džihadska knjiga koju je napisao Ebu Bekr Nadži, koji kaže da treba razlučiti između džihada i drugih vjerskih dogmi budući da se kod džihada ne radi o milosti već o ekstremnom osvetničkom nasilju kako bi se zastrašili neprijatelji. Ograničavanje vjerske obuke na vjerske tekstove u skladu je sa retorikom grupe da je ona ustvari produžetak autentičnog islama, a ne neka nova grupa sa svojim setom učenja.

Zapravo, jedan od fascinirajućih uvida do kojeg smo mi došli jeste da ISIS predstavlja umjereni "matični" (mainstream) islam kojeg prakticiraju muslimani danas kao nešto što je "izmišljeno" tokom nekoliko posljednjih decenija. Kako bi razjasnio ovaj takozvani izmišljeni islam, ISIS namjerno kopa duboko u islamski šerijat i historiju da bi pronašao nejasna učenje, te ih potom uvećava. To čini kako bi šokirao svoje potencijalne regrute i pokazao im da on propovijeda čisti i istinski islam kojeg je mainstream zamutio. Uzmite, naprimjer, kažnjavanje koje ova grupa sprovodi nad pojedincima optuženim za homoseksualizam. U nizu slučajeva koji su se desili posljednjih sedmica, ISIS je pojedince optužene za homoseksualizam bacao sa najviših zgrada. Ovaj metod kao šerijatsko kažnjavanje je nečuven, čak i u zemljama gdje se uproštena pravda šerijata otvoreno prakticira, kao što je Saudijska Arabija.

Za razliku od prethodnih slučajeva kamenovanja prijestupnika i razapinjanja, bacanje ljudi sa visokih zgrada nije čak ni potaknulo kritike šerijata na Bliskom Istoku jer mnogi nisu ni shvatili da je to uopće šerijatska kazna. Međutim, upravo je nepoznatost kazne ta koja je čini posebno vrijednom za ISIS. Svrha nije da se poveća količina nasilja, već, dočim, da se pokaže iznenađenje i iniciraju pitanja o takvim praksama, za koje je ISIS sposobniji dati odgovore od mainstream vjerskih službenika, koji preferiraju prikriti učenja koja predlažu takva kažnjavanja. Mnogi članovi ISIS-a gorljivo su naglašavali kako su impresionirani takvim nejasnim i neshvatljivim učenjima, te da ih je u tu grupu privukao način na koji ISIS predstavlja islam u potpunoj bistrini. Musenna Abdussettar je, naprimjer, govorio o "intelektualizmu i načinu na koji ta grupa širi vjeru i bori se protiv nepravde."

Proces indoktrinacije ne dešava se uvijek nakon što se članovi pridruže grupi. U mnogim slučajevim, ljudi se pridružuju ISIS-u tokom razgovora sa članovima ili propovijedi koje održavaju vjerska lica sedmicama, pa čak i mjesecima prije nego što počnu razmišljati da pristupe. Do momenta kada je neki pojedinac formalno regrutiran, on je u najmanju ruku nasjeo na ISIS-ovu ideologiju. Unutar kampova, ISIS se koristi ovim skrivenim, nejasnim pričama kako bi formulirao svoj vlastiti narativ.

ISIS mnogo ovisi o onom što muslimanski učenjaci smatraju izoliranim incidentima koji su opisani u svetim tekstovima, a za koje smatraju da ne trebaju biti slijeđeni kao pravila. Svrha takvih incidenata nije nužno da se dokazivaju doktrinarne ideje. ISIS ih ponekad koristi kako bi pomogao svojim članovima koji se bore ili dvoume u pogledu odsjecanja glava, naprimjer, a kako bi im opravdali ono što su učinili. Kada se ove priče utkaju u sveukupnu ideologiju ISIS-a, novi članovi ih na lakši način prihvaćaju.

Argument da ova djela nisu islamska često zanemaruje način na koji su te priče ispričane. Naprimjer, ISIS kazuje priču o Muhammedovom glavnom komandantu Halidu ibn el-Velidu koji je pobio stotine zarobljenika nakon Bitke kod Ulejsa u Iraku iz 7. stoljeću, što je naizgled oprečno islamskim učenjima, jer se on zavjetovao Bogu da će načiniti rijeku krvi od perzijske vojske ukoliko je pregazi i porazi. Kada nije mogao pronaći dovoljno ljudi da načini rijeku od njihove krvi, nakon što ih je porazio, pobio je zarobljenike i otvorio jednu branu vode na njihova tijela koja su krvarila. ISIS koristi ovu priču da kaže kako je ovo čovjek kojeg je Poslanik opisao kao "Isukanu sablju Božiju" i kojeg je za pobjedu u toj bici pohvalio prvi muslimanski halifa Ebu Bekr. Kada ISIS ubija svoje zarobljenike, neki muslimanski učenjak može odbaciti taj čin kao neislamski, međutim, ISIS jednostavno citira primjer El-Velida.

Budući da ISIS zasniva svoja učenja na vjerskim tekstovima s kojima muslimanski vjerski učenjaci ne žele izravno se suočiti, novi regruti napuštaju kamp sa osjećajem da su se ti učenjaci spotakli u pogledu istinske poruke islama. Novi regruti kao što je Gannam i njegovi rođaci završavaju obuku naoružani sa teološkim argumentima, vojnom obukom i ubijeđenjem da su njihovi sunarodnjaci muslimani u najmanju ruku dijelom umiješani u potiskivanje istinskog islama.

ISIS je dotaknuo nove dubine izopačenosti

Spaljivanje do smrti u zaključanom kafezu zarobljenog jordanskog pilota Muaza el-Kasasbe od strane tzv. "Islamske države" (ISIS), prikazano u filmu koji se pojavio online, barbarstvo je čak i po njihovim vlastitim brutalnim standardima.

Grupa se naprezala da opravda spaljivanje jednog živog muslimanskog zatvorenika s lahkoćom koju je činila i tokom prethodnih slučajeva gnusnih zločina. U jednoj pisanoj fetvi objavljenoj dvije sedmice prije ovog videa, klerici koji podržavaju ISIS citirali su različita mišljenja u pogledu ovog pitanja među pripadnicima četiri sunnijske islamske škole prava. Na kraju, klerici ISIS-a su donijeli odredbu da je spaljivanje "zabranjeno u principu", ali "dozvoljeno u slučajevima recipročne odmazde".

U prethodnim slučajevima ISIS je bez imalo poteškoća citirao dokaze kako bi potkrijepio vjersko opravdanje svojih djela. Odsjecanje glave, razapinjanje i odsjecanje ruku nije zahtijevalo mnogo rezoniranja, jer su ove kazne sastavni dio kaznenog zakona zemalja kao što je Saudijska Arabija. Također, ISIS navodi izolirane slučajeve koji su opisani u svetim tekstovima za koje (suprotno mišljenju većine muslimanskih učenjaka) vjeruje da se trebaju slijediti kao pravila kojima se opravdavaju nejasna kažnjavanja, uključujući bacanje homoseksualaca sa visokih zgrada. Ali sa svojim posljednjim činom, mnogi vjeruju da se ISIS otuđio i od svojih nekadašnjih podržavatelja u regionu. I premda neki još uvijek kritiziraju učešće pilota u kampanji bombardiranja u Siriji koju predvode Sjedinjene Države, gnjev i ljutnja protiv ISIS-a ocrtavaju javno mnijenje u Jordanu, ali i šire, uključujući i među njima i suosjećajne (sa ISIS-om) pojedince kao što je Ebu Sejjaf, istaknuti selefistički vođa u Jordanu koji je odobrio spaljivanje, ali ne i publicitet koji je uz taj čin išao.

Dakle, na Bliskom Istoku, divljaštvo tog ubistva potaklo je pitanje: zašto je ISIS tako okrutan? To pitanje je prvi put postavljeno tokom prvih sedmica perioda kada je ISIS zauzeo ogromne teritorije Iraka i Sirije u junu (prošle godine), događaj kojeg su pratila masovna smaknuća i porobljavanje, te zlostavljanje hiljada žena. Od tada, posebno nakon što su otpočeli zračni udari u te dvije zemlje, debata o tome je uveliko splasnula.

Divljaštvo je dio ISIS-ove ideološke DNK. Opasnost ove grupe leži u njenom nastojanju da transformira koncept džihada, ne kroz individualne fetve, kao što to čini Al-Qaida kako bi opravdala samoubilačke bombaške napade u civilnim područjima, već kroz potpuno razrađenu ideologiju. Da bi to uradio, ISIS koristi priče iz islamske historije i modernih tekstova o džihadu kako bi promijenio paradigmu načina razumijevanja i vođenja džihada.

Jedan od takvih najznačajnijih džihadskih tekstova je knjiga pod naslovom Idaretu-t-Tevehhuš ili "Upravljanje divljaštvom" čiji je autor nepoznati džihadski ideolog koji sebe naziva Ebu Bekr Nadži. Knjiga koju je preveo William McCants sa američkog Brookings instituta 2006. godine, naširoko je distribuirana na džihadističkim online forumima. Ali, po prvi put, članovi ISIS-a su potvrdili da je ta knjiga dio kurikuluma organizacije. Kao dio istraživanja za knjigu koju sam napisao (u koautorstvu), jedan vjerski službenik povezan sa ISIS-opm mi je rekao da se Nadžijeva knjiga naširoko čita među sadašnjim komandantima i nekim običnim borcima kao način da se opravdaju odsjecanja glava kao nešto što je ne samo vjerski dozvoljeno, već preporučeno od strane Boga i Muhammeda. Drugi član naveo je listu knjiga i ideologa koji utječu na ISIS, uključujući i Nadžijevu knjigu.

Brutalna logika u pozadini

Najznačajnija teza knjige "Upravljanje divljaštvom" leži u tome što ona pravi diferenciranje između značenja džihada i drugih vjerskih dogmi. Autor objašnjava kako način na koji se o džihadu naučava "na papiru" isti čini teškim za mlade mudžahedine i muslimane da shvate istinsko značenje tog koncepta. "Onaj ko je prethodno učestvovao u džihadu zna da je to ništa drugo do nasilje, grubost, terorizam, [zastrašivanje] i masakriranje," piše Nadži, a kako stoji u prijevodu McCantsa. "Ja govorim o džihadu i borbi, ne o islamu i osoba ih ne treba brkati. On ne može nastaviti boriti se i prelaziti iz jedne etape u drugu ukoliko početno stanje ne sadrži fazu masakriranja neprijatelja i njegovog zastrašivanja." Koncept kojeg je ISIS upotrijebio da opravda masakr stotina pripadnika plemena Šaitat u Deir Ezzoru, u Siriji, u augustu, (prošle godine) je "tešrid", riječ koja se može prevesti kao "zastrašivanje", kao što je spomenuto u citiranom tekstu. "To je istinska priroda džihada," kaže Ebu Musa, vjerski službenik u bliskoj vezi sa ISIS-om, aludirajući na tekst Nadžija. "Laik koji nauči nešto iz svoje vjere od umjerenih [mainstream] klerika misli o džihadu kao nekom maštovitom činu, koji se odvija daleko od njega. U stvarnosti, džihad je jedna velika i teška odgovornost koja zahtijeva čvrstoću."

Nadžijeva knjiga nudi praktične savjete kako popuniti vakuum vlasti kojeg, kako ih on naziva, ostavljaju armije Zapada u povlačenju i njihovi regionalni posrednički režimi, kao rezultat postepenog nasilja kojeg primjenjuju mudžahedini. On kaže da poraz križara u prošlosti nije bio rezultat odlučnih bitaka između muslimana i kršćanskih armija, već je to bio jedan proces iscrpljivanja i iznurivanja. On tvrdi da je muslimanska pobjeda u Bici na Hittinu iz 12. stoljeća, kada je križare predvođene kraljem Jerusalema, Gi Lizinjanom pobijedila muslimanska vojska predvođena Saladinom, bila moguća upravo zbog ranijih manjih sukoba na različitim lokacijama. Takve male akcije, piše Nadži, uključuju "udaranje križara prutom po glavi", što aludira na izjavu glasnogovrnika ISIS-a Ebu Muhammeda el-Adnanija uoči zračnih napada na Siriju. Nadži kaže da ljudi misle o muslimanima iz vremena križarskih ratova kao o jednoj državi koju su predvodili Salahuddin el-Ejjubi i Nuruddin Zenki, ali "činjenica je da su to bile male porodice koje su kontrolirale tvrđave i vodile džihad protiv križara u manjim navratima, ali na veoma ubitačan način. Ono što su Zinki i Ejjubi uradili bilo je da okupe zajedno te male blokove u jednu veliku organizaciju, ali najveću ulogu odigrali su ti mali blokovi." Prema ISIS-u, nasilje mora biti neprekidno i povećavajuće da bi nastavilo šokirati i zastrašivati. Nasumični akti nasilja nisu dovoljni u ovom kontekstu. Brutalnost mora biti svaki put divljačkija, kreativnija i šokantnija. Stoga, ako je spaljivanje pilota barbarskije od prethodnih ubistava, ISIS će bez sumnje tragati za još više divljačkim metodama da izvrši svoja nasilnička kažnjavanja. Važno je naglasiti da ISIS povećava stupanj svoga divljaštva u ključnim i presudnim monentima, a ne ad hoc.

Zarobljavanje Jordanca omogućilo mu je ogromnu priliku da ponizi međunarodnu koaliciju i pošalje snažnu poruku muslimanskim zemljama koje učestvuju u toj koaliciji. ISIS je priznao da će taj čin udaljiti neke muslimane od njih, ali vjeruje da će ih mnogo više zastrašiti. Ono što ISIS dobija od nasilja, kalkulacije su, zasjenjava bilo kakve gubitke u popularnosti. Ova strategija slična je onoj koju je slijedio glavni utemeljitelj grupe Ebu Mus'ab ez-Zarqavi, sam Jordanac, kada je napravio presedan snimanja klanja američkog zarobljenika Nicka Berga 2004. godine. To ubistvo, za koje je CIA kazala da ga je obavio sam Ez-Zarqavi, priskrbilo mu je nadimak "Šejh koljača" od strane njegovih drugova džihadista.

Odgovor muslimanske većine?

Divljaštvo je u srži ISIS-ove ideologije. Ali, od ključne je važnosti ne potcijeniti da ti brutalni akti moraju biti opravdani kroz šerijatske tekstove. Islamski fundamentalizam je ideologija ISIS-a, tako da kažemo, i svaki čin mora biti utemeljen u vjerskim predajama. Muslimanski učenjaci koji su objavili "Pismo El-Bagdadiju" ili izdaju opširne fetve da bi delegitimizirali ISIS promašili su cilj ukoliko ne shvate energičnu prirodu ove nasilne ideologije. U isto vrijeme dok ISIS koristi priručnike kao što je Nadžijeva knjiga, on se također poziva na vjerske tekstove i priče. Muslimanska vjerska lica trebaju uvidjeti da teoretske fetve ne mogu biti dovoljne u suprostavljanju onome što ja nazivam "kinetički" šerijat, koji se sastoji od priča i djela koja su činili autoritativne muslimanske ličnosti iz perioda ranog islama, a na koje se ISIS mnogo oslanja u opravdavanju svoje ideologije. Izjave tipa "ovaj hadis je slab" ili "nije dozvoljeno ubijati ratne zatvorenike" mogu se potkrijepiti vjerskim tekstovima, međutim, načini na koji su rane muslimanske vođe djelovali jednako su snažni, ako ne i mnogo uvjerljiviji.

Nedoumica je da umjereni ili mainstream vjerski učenjaci ponekad izbjegavaju uhvatiti se u koštac sa takvim pričama, jer one imaju među-sektaške implikacije. Naprimjer, kritiziranje spaljivanja, ubijanja zarobljenika i bacanja ljudi sa visokih zgrada izlaže riziku raspravljanje o islamskim ličnostima koje zauzimaju središnje mjesto u sunnijsko-ši'ijskoj podjeli. Članovi ISIS-a tvrde da je ova tri načina kažnjavanja ili izvršavao ili odobravao prvi muslimanski halifa Ebu Bekr, kojeg ši'ije smatraju nelegitimnim vladarom – iako mnogi sunnijski vjerski učenjaci osporavaju predaje o spaljivanju. Ahmed et-Tajjib, rektor El-Azhara, centra sunnijskog nauka, izdao je općenitu tvrdnju koja se tiče islamskog naučavanja o tretmanu zarobljenika, a potom pozvao na "razapinjanje i odsjecanje ruku i stopala" članovima ISIS-a.

Islamske predaje su pune priča o milostivosti i toleranciji. Međutim, nije dovoljno kazati da su te priče izolirane od drugih mračnih poglavlja islamske historije koja pothranjuju grupe kao što je ISIS. ISIS koristi te priče, kombinirajući ih sa idejama i konceptima koji su prihvaćeni od strane umjerenog toka "mainstreama", kao dio jedne ideologije i političkog projekta u nastajanju. Muslimanski klerici govore u polju teorije, ISIS, dočim, sprovodi praksu kroz priče i djelovanje. Ono što ta grupa nastoji jeste da uklopi svoja praktična djelovanja sa "praktičnom" historijom islama, iako mnogi ispravno ukazuju i smatraju da su ove prakse kontradiktorne sa učenjima islama. Genijalnost ISIS-a pokazuje se u tome što oni ljude navode da upoređuju njihovo djelovanje i ono ranih muslimana, a ne između njihovih postupaka i džihada "na papiru".