Predstavljanje muslimanskog identiteta u filmovima nekome može biti nevažno ili, pak, obeshrabrujuće opterećeno stereotipima. U oba slučaja treba imati na umu snagu utjecaja popularne kulture na kreiranje stavova šire javnosti, naročito mladih, stoga je angažirani monitoring potreba koja itekako može polučiti rezultate. Odveć je poznata negativna slika muslimana u mnogim američkim filmovima, koji su ruku na srce najpopularniji u svijetu, i to je predmet brojnih studija i organizacija. Taj narativ o muslimanima se sporo i teško mijenja, što ovisi i o tome koliko se filmska kultura poštuje u zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom i njihovim zahtjevom za promjenom tog narativa. To su najbolje razumjeli Kinezi prilikom pomjeranja granica u portretiranju Kineza u američkim filmovima i zapravo kreiranja u potpunosti novog narativa. Naime, kako je kreiranje filmova uveliko motivirano zaradom bojkot filmova koji negativno prikazuju Kineze ili njihove tekovine te slavljenje onih koji promoviraju kinesku kulturu doveli su do toga da američki producenti itekako vode računa o udovoljavanju apetita kineske publike i kineskih vlasti, s obzirom na nedemokratsku vlast u ovoj zemlji, ali i brojnu dijasporu u Americi i širom svijeta. Naravno, ne samo kinesku dijasporu, već i onu koja se na određen način poistovjećuje s likovima porijeklom iz Azije. Iz tog razloga likovi koji svojim izgledom ukazuju na azijsko porijeklo postaju često obavezan član glavne postave likova u filmovima. Na isti način su Afroamerikanci promijenili svoju sliku u “bjelačkom” Holivudu, naravno i otišli mnogo dalje, a sve su ozbiljniji u sličnim namjerama i Meksikanci. S obzirom na veliki lobi u svijetu, ali i u američkom društvu, grupacija koja uzlaznom putanjom mijenja narativ o sebi kroz popularnu kulturu jeste zajednica LGBT osoba koju često pojednostavljeno nazivaju gay zajednicom. Za razliku i od nje muslimani ostaju još uvijek na marginama ovakvih napora bez obzira na njihovu veliku brojnost u svijetu. Muslimani se upravo više fokusiraju na reagiranje zbog lobija gay populacije, kao što je to Saudijska Arabija reagirala ovih dana na gay scene iz animirane serije Jurassic World: Camp Cretaceous, nego na uključivanje muslimanskih elemenata u nove serije i filmove.

Mnoge generacije su odrasle uz filmove u kojima su muslimani izloženi različitim stereotipima i mijenjanje narativa izgleda vrlo zahtjevno. Drugim riječima, vrlo je teško mijenjati stavove starijih. Stoga, novi crtani filmovi koji navikavaju mlađu populaciju na različitosti, pa tako i na muslimane, izgledaju kao nada da bi buduće generacije mogle odrastati oslobođene od stereotipa i fobija. To su davno shvatili promotori LGBT populacije, ali muslimani, izgleda, još nisu. Upravo teme o LGBT populaciji kroz serije i filmove za mlade postaju sve prisutnije kako bi se nove generacije navikle na ‘novo normalno’. U tom kontekstu, sadržaj za mlade daje nadu da i muslimani budu predstavljeni kao sastavni dio društva.

Filmovi nisu više crno-bijeli

Međutim, u njihov prilog, i mnogih drugih grupacija i naroda u svijetu ide monetarna politika Netflixa koji je prvi krenuo s privlačenjem publike promocijom filmova i serija koji su napravljeni u određenim zemljama pa tako i u onim s većinski muslimanskim stanovništvom, ili su, pak, napravljeni za njih. Tako je na Netflixu moguće pronaći i niz indijskih, turskih, arapskih... filmova. Naravno, ono što Netflix, ili neka druga streaming platforma, kreira neće uvijek biti po volji muslimana kada je riječ o njihovom predstavljanju. Međutim, Netflix i drugi streaming servisi su odlična prilika da se narativ o muslimanima mijenja sistematski mnogo lakše nego kroz Holivud.

Naime, pored filmova koji u prvi plan stavljaju život muslimanki pod ‘islamskom represijom’, muslimanski likovi koji se pojavljuju u popularnim serijama i filmovima samo potvrđuju određene stereotipe od toga da muslimanka treba biti oslobođena od religijskih stega poput seksualnih zabrana (Elite) do islamske ideologije poput džihada (Bodyguard, Mosul...). Nekada je to, možda, samo iz blaženog neznanja (Tiny Pretty Things). Naravno, određene serije ili filmovi, poput Bodyguarda, nisu kreirane prvenstveno za Netflix, ali ne bi čudilo da se nadograđuje inkluzija muslimana u svijet popularne kulture svojstveno općoj inkluziji različitih grupacija. Primjera radi, muslimanka u američkoj seriji The Bold Type, koja je itekako mogla biti inspiracija za kasnije druge serije koje su ciljale mlađu populaciju, ne samo da je vrlo inteligentna i talentirana djevojka, već je i djevojka jedne od glavnih likova, odnosno šarmantna lezbijka.

Da, neko bi rekao da je bolje da se ne promoviraju muslimani u popularnoj kulturi ako će promocija ovako izgledati ili kao u seriji Elite, ali to je realnost, svijet u kojem svako traži svoj interes. Ako ga traži. Drugim riječima, mlade generacije muslimana će biti korisnici popularne kulture, s nama ili bez nas, ali je pitanje šta smo uradili da im ponudimo ili barem tražimo i insistiramo šta da drugi ponude.

Ms. Marvel je prva superjunakinja muslimanka u Marvelovom svijetu

Spiderman i hidžab

Mnoge generacije su odrasle uz filmove u kojima su muslimani izloženi različitim stereotipima i mijenjanje narativa izgleda vrlo zahtjevno. Drugim riječima, vrlo je teško mijenjati stavove starijih. Stoga, novi crtani filmovi koji navikavaju mlađu populaciju na različitosti, pa tako i na muslimane, izgledaju kao nada da bi buduće generacije mogle odrastati oslobođene od stereotipa i fobija. To su davno shvatili promotori LGBT populacije, ali muslimani, izgleda, još nisu. Upravo teme o LGBT populaciji kroz serije i filmove za mlade postaju sve prisutnije kako bi se nove generacije navikle na ‘novo normalno’. U tom kontekstu, sadržaj za mlade daje nadu da i muslimani budu predstavljeni kao sastavni dio društva.

Primjera radi, crtani filmovi, poput The Mitchells vs. the Machines koji će dobiti i svoj nastavak, ili velikog hita u kinima ovog ljeta DC League of Super-Pets u svojim scenama prikazuju djevojke s hidžabom među ostalom publikom, građanima ili studentima. Naravno, još uvijek je riječ o scenama u kojima se djevojka s hidžabom samo usputno pokazuje, ali ako je riječ o metodi korak po korak onda se može nadati ozbiljnijim promjenama u budućnosti. Upravo ta metoda koja pokazuje američku i evropsku realnost i prisustvo muslimana najsigurnija je i za producente. Marvelov mega hit Spider-Man: Far From Home iznenadio je mnoge muslimane kada su u grupi studenata, među kojima je i superheroj Spiderman, vidjeli djevojku s hidžabom. U filmu ova grupa studenata putuje kroz Evropu i brojne su scene gdje se ova djevojka, koju glumi Zoha Rahman, sa svojim prijateljima i prijateljicama pojavljuje. Ovo Marvelovo uvođenje na veliko platno ‘muslimanske realnosti’ izgleda prirodno što je zapravo i odraz svakodnevice mladih širom Amerike i Evrope.

Hidžab je u svijet Marvela ušao i kroz seriju Ms. Marvel. Glavna junakinja nema hidžab, vjerovatno što bi to bio šok za javnost, još uvijek uveliko opterećenu islamofobijom i antimuslimanskim osjećajima, ili što bi se moralo pristupiti standardnom obrascu skidanja hidžaba s glavnih junakinja što je već viđeno na velikom ekranu, ali se u seriji mogu vidjeti djevojke s hidžabom i muslimani kao sastavni dio američkog društva. Riječ je o superjunakinji muslimanki koja otkriva posebne moći i tako se pridružuje Spidermanu, Iron Manu i ostalim Marvelovim superjunacima u borbi za pravedno društvo. Trenutno na velikim platnima dva važna lika u Marvelovom svijetu ili univerzumu (MCU – The Marvel Cinematic Universe) imaju rusko porijeklo: Black Widow i Colossus. Njihova popularnost u Marvelovim stripovima, kada su bili važni shodno događajima u Drugom svjetskom ratu a kasnije radi kulturološkog balansiranja tokom Hladnog rata, ali i monetarna politika radi ruskog tržišta navela je producente Marvela da ih uvede na velika filmska vrata. Kada se uzme u obzir broj Rusa u svijetu, oko 150 miliona, jasno je kako je ovaj broj skroman spram broja Arapa u svijetu, kamoli ukupnog broja muslimana.

Svaki pretplatnik je važan

Ne možemo kazati koliko bi se narativ o muslimanima u popularnoj kulturi mijenjao kada bi bogati muslimani lobirali samo dijelom od ukupnog iznosa novca kojeg troše u svijetu fudbala, ali sigurno bi bilo efekta, naročito ako bi se krenulo od crtanih filmova ili filmova za mlade koji će se gledati širom svijeta pa tako i u domovima širom Bliskog Istoka, Turske, Malezije, Indonezije...

Isto tako je važan i angažirani monitoring, to jeste praćenje trendova i narativa o muslimanima u popularnoj kulturi i adekvatno reagiranje na njih, jer u svijetu industrije zabave svaka marka je važna, a to znači peticije, prijetnje da će se npr. otkazati milion pretplatnika Netflixu, Disneyu + i drugih streaming platformi zbog negativnog prikazivanja muslimana itekako imaju efekat. To nije oholi Holivud, već svijet koji želi slušati druge. Zato što mora.