„Ulazimo li u vrijeme u kojem je sve moguće?” – upitao je prije nekoliko dana Amir Zukić, voditelj i urednik talk-showa Pressing na televiziji N1, svog gosta, prvog ambasadora nezavisne države Republike Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama i njenog ministra vanjskih poslova Muhameda Sacirbeya. „Bojim se da jeste tako. Jedna stvar koja je važna u Americi za stabilnost je da nisu sve stvari moguće odmah, promjene moraju proći kroz proces analize. Bojim se da dolazimo u jednu situaciju destabilizacije. Ne mogu reći da će sve biti uredu”, odgovorio je Sacirbey.

Šokantna politička tranzicija

Ovaj odgovor iskusnog diplomate i angažiranog bosanskog Amerikanca u najkritičnijem periodu savremene bosanskohercegovačke povijesti predstavlja jedan sukus svakodnevnih hiljada članaka i analiza koji nastoje (do sada u pravilu pogrešno!) predvidjeti šta će se dešavati u narednom periodu u najvažnijoj i najmoćnijoj državi svijeta nakon ogromne pobjede predsjednika Donalda Trumpa i njegovog trijumfalnog povratka u Bijelu kuću, te kako će ova promjena američke administracije utjecati na glavne događaje i kretanja na međunarodnom planu.

Vijesti iz sata u sat sustižu s novim iznenađenjima o kadrovskim rješenjima nove Trumpove administracije, njihovim biografijama, ranijim stavovima, izjavama i kontraverzama. Ovo su samo neki od naslova koji ocrtravaju predstojeću izuzetno konfuznu političku tranziciju:

„Saradnici Kamale Harris i Joea Bidena krive jedni druge za ogroman poraz demokrata”; „Trumpova pobjeda dovela do protesta u SAD-u, građani nezadovoljni najavljenim deportacijama”; „Putin čestitao Trumpu i pohvalio njegovu hrabrost: Moskva je spremna razgovarati”; „Republikanci imaju plan koji nije viđen više od 200 godina, stavit će više moći u ruke J. D. Vancea?”; „Trump nominovao bivšeg direktora obavještajnih službi SAD-a za novog šefa CIA-e”; „Poljski premijer očekuje da će Trump pripremiti plan za prekid vatre u Ukrajini”; „Trump definitivno prekrižio Pompea i Haley: Javno se odrekao njihovih usluga”; „Trumpova ekonomska politika: Carine na uvoz i smanjenje poreza”; „Trump odlučio: Marco Rubio bi mogao biti novi državni sekretar”; „Diplomatija s Trumpom: Predsjednik Južne Koreje počeo trenirati igranje golfa” „Da li će Trump pod utjecajem Elona Muska radikalno promijeniti kontrolu nad američkom ponudom novca?” „Voditelj s Fox Newsa i vojni veteran Pete Hegseth je Trumpov izbor za ministra odbrane”; „Trump imenovao Muska i Ramaswamyja da vode Odjel za efikasnost vlade”; „Trumpov izbor za ambasadora u Izraelu je kontroverzni Huckabee: Želio je "vikendicu" na okupiranoj Zapadnoj obali”; „Nekada Trumpov protivnik, sada njegov državni sekretar: Ko je Marco Rubio?”; „Trump planira deportaciju 11 miliona ljudi, stručnjaci kažu da će to koštati desetine milijardi dolara”; „Cijena nafte pala nakon Trumpove pobjede, očekuje se skok u proizvodnji širom svijeta”; „Vrijednost bitcoina nastavlja obarati rekorde nakon Trumpove pobjede”; „Jačanje američkog dolara će potresti globalno, ali i američko tržište”; „Hoće li Melania Trump narušiti tradiciju: Trump će se sastati s Bidenom, ali da li će ona sa Jill?”; „Iran: Svijet čeka Trumpovu vladu da zaustavi ratove u Gazi i Libanu”; „Ukrajina u borbi za što bolju poziciju u pregovorima, čekaju Trumpova imenovanja”; “Trump tajno razgovarao s Putinom: Glavna tema rješenje rata u Ukrajini” „Prva ponuda iz Evrope za Trumpa: Kupovat ćemo više prirodnog gasa“; „Erdogan: Nadam se da će Trump reći Izraelu "stani" i zaustaviti rat”; „Tehnološki divovi "okreću ploču" nakon pobjede Trumpa: Nakon kritika dolaze srdačne čestitke” …

I konačno, jedna od najšokantnijih i dodatno zabrinjavajućih vijesti stiže dok pišemo ove retke: „Trumpovi Republikanci "uzeli" i Predstavnički dom, sada drže sve poluge vlasti i Bijelu kuću”!?

Kriza liberalizma i njegovih deklariranih vrijednosti

Dakle, ubjedljiva pobjeda republikanskog kandidata Trumpa i znatna prednost republikanskih kandidata u najvišim predstavničkim tijelima Sjedinjenih Američkih Država zapravo samo potvrđuju da ćemo u ovom tranzicionom periodu do 20. januara 2025. godine, nastaviti svjedočiti još većim političkim iznenađenjima, a posebno nakon preuzimanja vlasti jer ovi rezultati republikancima daju potpunu kontrolu na federalnom nivou, odnosno većinu u oba doma Kongresa, što će uveliko olakšati predsjedniku Trumpu da sprovodi najavljene politike.

Zanimljive su i svakodnevne nove najave iz Trumpovog pobjedničkog štaba o budućim kandidatima za najvažnije funkcije u njegovoj novoj administraciji. Neke odluke, poput izbacivanja s listi visokih dužnosnika Trumpove ranije administracije, kontraverznih Nikki Haley i Mikea Pompeoa, su naišle na odobravanja, međutim, najave nekih novih kadrovskih rješenja podjednako i oduševljavaju i zabrinjavaju.

Mnogo je stvari koje su dovele do ovakvog stanja, ali većina realnih promatrača se slaže da je ova ogromna Trumpova pobjeda zapravo kriza liberalizma i njegovih deklariranih vrijednosti i politika, koji nije uspio ponuditi alternativu, rješenja i bolje ekonomske uslove pred desničarskim populizmom koji je brilijantno iskoristio sve njegove nesuvislosti, neprincipjelnosti i veoma duboku krizu. Pobijedila je jaka emocija, zapaljiva mržnja, kult ličnosti i bogatstva. To je jednostavno stil i način koji je Trump nakon propusta u prvom mandatu savršeno upregnuo u svom velikom povratku – u svoj tim je pragmatično angažirao neke od svojih ranijih najvatrenijih protivnika. „Nije veliko iznenađenje da je Demokratska stranka, koja je napustila ljude radničke klase, sada otkrila da je i njih napustila radnička klasa. Prvo je bilo riječ o bijeloj radničkoj klasi, a sada su tu radnici iz Latinoameričkih i Afroameričkih zajednica. Dok vodstvo Demokratske stranke brani status quo, američki narod želi promjene", prokomentirao je poraz Demokrata američki politički veteran Bernie Sanders, koji je izabran i na ovogodišnjim američkim izborima za novi mandat u Senatu SAD-a. On je poručio da “više od 60 posto Amerikanaca živi od plate do plate, dok Amerika ima više nejednakosti u prihodima i bogatstvu nego ikada ranije. Amerika ostaje jedina bogata nacija koja ne garantuje zdravstvenu zaštitu svima kao ljudsko pravo. Dok demokratsko vodstvo brani status quo, američki narod je ljut i želi promjene. Danas, uprkos razvoju tehnologije i radničke produktivnosti, mnogi mladi ljudi imaju lošiji životni standard nego njihovi roditelji.” Osvrnuo se i na stavove Demokratske stranke o situaciji na Bliskom istoku. „Danas, uprkos snažnom protivljenju većine Amerikanaca, mi nastavljamo trošiti milijarde na finansiranje Netanyahuove vlade i rata protiv Palestinaca koji je doveo do humanitarne katastrofe. Da li će dobro plaćeni konsultanti Demokratske partije naučiti ijednu pravu lekciju iz ove katastrofalne kampanje? Da li će razumjeti bol koju desetine miliona Amerikanaca proživljava?“, zaključio je Sanders.

Vrijednosti i ideali slobode i ljudskog napretka jesu privlačni i opojni, ali su otrovni kada su to šuplje parole iza kojih ne stoje djela. Kada se cijelom svijetu priča o slobodama, ljudskim pravima i dostojanstvu, a preko godinu dana ne čini ništa da se zaustavi najveća ljudska klaonica na otvorenom u Gazi i njeno svakodnevno preoravanje hiljadama tona najsmrtonosnijih projektila, onda tu nepodnošljivu hipokriziju obični ljudi jednostavno odbacuju – glasaju protiv. I ova lekcija je možda najvažnija koja postaje sve prisutnija u novim okolnostima širom država koje imaju demokratske izbore. Kako je to ustvrdio ugledni izraelski novinar Gideon Levy “Haris nije izgubila samo zbog Gaze, ali postupanje demokratske administracije po tom pitanju joj sigurno nije pomoglo na izborima. Birači ne vole prevare i pretvaranja. Sličnost bode oči. Bajdenova administracija je u posljednjoj godini dovela pretvaranje i dvoličnost do rekordnih visina do kojih izraelski blok centra i ljevice još nije stigao. U istoj godini je ovaj blok dokazao da su suštinske razlike između njih i bibijevske desnice mnogo manje nego što se činilo, ako uopšte postoje. Pokazao se nevjerovatan jaz između izjava administracije i njenog ponašanja. Izjave su služile da oslikaju portret humane i moralne administracije koja strahuje za ljudske živote i brine zbog ljudskih prava. Borili su se za svaku humanitarnu pošiljku do Gaze, bunili zbog masovnog ubijanja i destrukcije i zabranili Izraelu da izvrši invaziju na Rafijah. Šta još hoćemo od američke administracije?

Ali u isto vrijeme ta humana i moralna administracija je snabdijevala neposlušni Izrael oružjem i municijom u razmjerama kakve do sada nije vidio. Nijedan moralni zahtjev Amerike nije pratilo bilo kakvo uslovljavanje, nikakve značajnije sankcije nisu uvedene štićeniku koji je prekršio sva zakonska i moralna pravila u Gazi. Da li je administracija Bajdena i Haris za ili protiv masovnog ubijanja u Gazi? Da li je za etničko čišćenje ili protiv? Za genocid ili ne? Sudeći po izjavama, demokratska administracija je šokirana izraelskim akcijama. Sudeći po djelima, ona podržava, finansira, naoružava i ohrabruje stravične napade na Gazu. Krv mnogih je na rukama te administracije.

Svako ko tako obilato naoružava državu ima namjeru da se oružje i municija iskoriste, što je Izrael i učinio na najužasniji način. Pogledajte Džabaliju, pomislite na Beit Lahiju. Amerika je saučesnica. Demokrate su saučesnici. Liberalni birači su izvukli zaključke suočeni s licemerjem Kamale Haris, predali se Trampovom teroru ili ostali kod kuće”, zaključuje Levy.

Vjerovatno se ova psihoza, koju pojačavaju društvene mreže i mediji, dodatno pojačava zbog činjenice da su u prethodnom periodu vodeći svjetski “mainstream” mediji (ako ih tako uopće možemo nazivati), te brojni politolozi i vanjsko-politički, potom razne ankete glasača i analize, u pravilu, potpuno promašili! Možda je bolje kazati da su snažno forsirali jednu nerealnu projekciju stvarnog stanja u najbitnijoj utrci za glavne poluge vlasti u najvažnijoj demokratiji na svijetu. Jedan od njih je i proslavljeni američki politolog i pisac Francis Fukuyama, tvorac teze o “kraju historije” i konačnoj pobjedi liberalne demokratije nakon propasti komunizma koji je u svom najnovijem tekstu za Financial Times nakon pobjede Trumpa načinio još jedan proglas: “kraj liberalne demokratije”!?

"Upečatljiva pobjeda Donalda Trumpa i Republikanske stranke u utorak navečer dovest će do velikih promjena u važnim političkim područjima, od imigracije do Ukrajine. Ali značaj izbora nadilazi ova specifična pitanja i predstavlja odlučno odbacivanje liberalizma od strane američkih birača i posebnog načina na koji se razumijevanje "slobodnog društva" razvilo od 1980-ih", piše Fukuyuma, te podsjeća da kada je Trump prvi put izabran 2016., bilo je lako povjerovati da je ovaj događaj bio zastranjenje. “Takmičio se protiv slabog protivnika koji ga nije shvaćao ozbiljno, a u svakom slučaju Trump nije pobijedio na izborima. Kad je Biden četiri godine kasnije osvojio Bijelu kuću, činilo se kao da su se stvari vratile u normalu nakon katastrofalnog predsjedničkog mandata. Nakon glasanja u utorak, sada se čini da je Bidenovo predsjedništvo bilo anomalija i da Trump inaugurira novu eru u američkoj politici, a možda i za svijet u cjelini. Amerikanci su glasali s punim znanjem o tome ko je Trump i što predstavlja. Ne samo da je osvojio većinu glasova i predviđa se da će osvojiti svaku pojedinačnu državu, nego su republikanci ponovno preuzeli Senat i izgleda da će zadržati Zastupnički dom. S obzirom na njihovu postojeću dominaciju u Vrhovnom sudu, sada su postavljeni da drže sve glavne grane vlasti", navodi Fukuyuma. Ovaj američki autor podsjeća da je klasični liberalizam doktrina izgrađena oko poštivanja jednakog dostojanstva pojedinaca kroz vladavinu zakona koja štiti njihova prava i kroz ustavne provjere sposobnosti države da se miješa u ta prava. "Ali tokom proteklih pola stoljeća taj je osnovni impuls doživio dva velika iskrivljenja. Prvi je bio uspon “neoliberalizma”, ekonomske doktrine koja je tržišta učinila svetim i smanjila sposobnost vlada da zaštite one koji su povrijeđeni ekonomskim promjenama. Svijet je ukupno postao puno bogatiji, dok je radnička klasa izgubila poslove i prilike. Moć se preselila s mjesta koja su bila domaćin izvorne industrijske revolucije u Aziju i druge dijelove svijeta u razvoju. Drugo iskrivljenje bio je uspon politike identiteta ili onoga što bi se moglo nazvati "woke liberalizmom", u kojem je progresivna briga za radničku klasu zamijenjena ciljanom zaštitom užeg skupa marginaliziranih skupina: rasnih manjina, imigranata, seksualnih manjina i slično. Državna se moć sve više koristila ne u službi nepristrane pravde, već radi promicanja specifičnih društvenih ishoda za te skupine", piše Fukuyuma.

Srpsko oduševljenje Trumpom: "Napravimo Srbiju opet velikom"!? 

Paralelno s ovom bujicom svjetskih zabrinutosti i analiza u našoj zemlji i neposrednom komšiluku, posebno na srpskoj javnoj i političkoj sceni, zavladala je jedna prava euforija oduševljenja. Decenijama njegovani i pažljivo dozirani antiamerikanizam u Srbiji i bh. entitetu RS preko noći su zamijenile američke zastave i različiti crveni rekviziti republikanske predizborne kampanje, uključujući i Trampovu MAGA crvenu kapu koju je Dodik slavodobitno nosio na proslavi njegove pobjede u Banjoj Luci. “Republika srpska u vrijeme Trumpovog mandata mora riješiti svoje pitanje, dva su rješenja”, poručio je Dodik najavljujući povratak na stari secesionistički narativ. Srpski princ Filip Karađorđević se također oglasio i pozvao Trumpa da povuče priznanje Kosova. Dan nakon pobjede Trumpa u Beogradu i Novom Sadu osvanule su provokativne poruke u stilu američkog MAGA pokreta: "Napravimo Srbiju opet velikom"!? A vrhunac slavlja je obznanio “svesrpski” predsjednik Vučić koji je telefonski razgovarao s novoizabranim američkim predsjednikom: “Učinit će Ameriku velikom”, a Srbiju, pa se onda brzo snašao, “a Srbiju pristojnom”.

Naravno, Trumpova pobjeda je upalila alarme i kod bosanskih političkih snaga u Sarajevu koje su konačno počele pričati da bi Bosna i Hercegovina trebala naučiti da lobira u Washingtonu D.C. i da, budući da je mala zemlja, treba raditi na jačanju odnosa sa zemljama koje imaju jake i strateške odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, bilo da su na vlasti demokrate ili republikanci. Tu prvenstveno mjesto i povoljnu poziciju imaju naše prijateljske države Kraljevina Saudijska Arabija i Republika Turska. Međutim, sada je tek veliko pitanje da li smo i koliko uspjeli učvrstiti i rekalibrirati naše odnose s ove dvije važne i prijateljske zemlje, kako bismo preko njihovih snažnijih diplomatija mogli odvratiti opasne korake i namjere prema našoj domovini. U ovom kontekstu, važno je da poslušamo savjete našeg iskusnog doajena međunarodne politike Muhameda Sacirbeya, bosansko-američkog patirote koji je bio jedan od ključnih lidera naše vanjske politike i diplomatije u njenom začetku. „Trebamo objasniti da Trump nema neku ideologiju, ali je on na ideologiji nacionalizma dobio izbore. Važno je sada kome je on ostao dužan zbog izbora. Ona njegova obećanja – vjerovatno neće ispuniti sve i neće ispuniti obećanja data najslabijima. To je problem u demokratiji kada obećaš i to ne ispuniš. Dobro se sjećam kad sam pregovarao za mir u Bosni i Hercegovini da mi je tada Slobodan Milošević često znao reći da nije pravi nacionalista, ali da ih mora slušati. Isti takav tip ljudi nalazi se iza Trumpa i bojim se koliki će oni uticaj na njega imati.”

I, za kraj ovog pokušaja sagledavanja vrlo turbulentnog političkog momentuma nakon američkih izbora, možda je njegovu “haotičnost” i “neizvjesnost” najbolje sumirao naš ugledni novinar i pisac Ozren Kebo zanimljivom prognozom: „Ne bih da baksuziram, ali meni se čini da je projekat Donald Trump 2 čista kamilica, light uvertira u projekat Elon Musk 1. Svi pričaju o dubokoj državi, a ovo će kad jednom dođe biti tako razorno da će politologija tražiti nove definicije i sasvim drukčije uvide u nešto što ćemo zvati plitko društvo. Ravno, plitko, jednodimenzionalno i, zahvaljujući tehnološkim prodorima, destruktivno kao nijedno do sada. I pri tome još savršeno kompatibilno s kineskim i ruskim režimima”, zaključuje Kebo.