Trajna borba za bosansko ljudsko i jezičko dostojanstvo

Diskriminiranje bosanskog jezika nije, dakako, samo profašistička “ekskluziva” manjega bh. entiteta

U Banjoj Luci je u petak 29. juna 2018. godine, u prostorijama Vijeća naroda Narodne skupštine bh. entiteta RS, održana druga konferencija o bosanskom jeziku pod nazivom: JEZIK – SLOBODA – TRADICIJA (Društveno-politička stvarnost bosanskoga jezika u južnoslavenskoj jezičkoj zajednici). Konferencija je održana pod visokim pokroviteljstvom potpredsjednika manjega bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska mr. Ramiza Salkića i u suorganizaciji Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu. Prva konferencija o bosanskom jeziku u Banjoj Luci održana je, također u sali Vijeća naroda Narodne skupštine RS, prije dvije godine, juna 2016. godine.

Cilj Konferencije je bio da se prigodnim istupima, referatima, saopćenjima, znanstvenim analizama još jednom javno skrene pažnja na nesretni, sramotni, ponižavajući, anticivilizacijski nacionalistički kontekst u kojemu funkcionira bosanskohercegovačko društvo. “Bošnjaci u bh. entitetu Republika Srpska”, kako je u pozdravnoj riječi istaknuo gospodin Salkić, “suočeni su već četvrt stoljeća sa ozbiljnim uzurpiranjem osnovnih prava, među kojima je pravo na maternji jezik... Vlada i Narodna skupština bh. entiteta Republika Srpska dopustili su sebi da sa zvaničnoga nivoa provode diskriminaciju Bošnjaka...” Skup je ispred sarajevskoga Instituta za jezik pozdravio direktor dr. Alen Kalajdžija, istaknuvši da je “zadatak onih koji su nosioci političkih, društvenih, obrazovnih i naučnih funkcija u domovini da pruže punu podršku očuvanju i učenju bosanskog jezika... ”

Diskriminiranje bosanskog jezika nije, dakako, samo profašistička “ekskluziva” manjega bh. entiteta Republika Srpska, bosanski jezik se negira ili nastoji drukčije imenovati i na mnogim bh. prostorima gdje vlast ima hercegbosanski HDZ. Na konferenciji je govoreno o statusu bosanskog jezika u Makedoniji (mr. Izeta Babačić), Kosovu (dr. Muljaim Kačka), Srbiji (dr. Sead Šemsović), Hrvatskoj (dr. Remzija Hadžiefendić-Parić), Sloveniji (Jasmina Imširović), zatim je o bosanskom jeziku u Evropi i svijetu govorila mr. Aida Kršo. O statusu bosanskog jezika u Crnoj Gori trebalo je da govori Suljo Mustafić, ali kako gospodin Mustafić nije mogao doći usljed iznenadne spriječenosti, pročitan je njegov referat o statusu bosanskog jezika u Crnoj Gori. Sve govori da pitanje bosanskoga jezika i bosanskoga jezičkog naslijeđa i kulture nije sporno ni u jednoj državi nastaloj raspadom jugoslavenske državne zajednice, jedino je bosanski jezik “sporan” na onim prostorima države Bosne i Hercegovine gdje svoju vlast organiziraju antibosanske nacionalističke elite. O tom problemu je na konferenciji govorio književnik Hadžem Hajdarević, koji je istaknuo da “antidemokratsko ponašanje pojedinih dijelova bh. vlasti ne treba umotavati ni u kakve eufemizme, treba jasno reći: Gdje god se, bilo kojem govorniku, oduzima elementarno ljudsko pravo na vlastiti jezik i pravo na ime njegova maternjeg jezika, u pitanju je brutalno demonstriranje fašizma.”

Svoja izlaganja na konferenciji podnijeli su i: dr. Elvir Musić (“Jezik i spoznaja”), dr. Jasmin Hodžić (“Ime našeg naroda i jezika”), dr. Amira Turbić-Hadžagić, te dr. Alen Kalajdžija (“Historija bosanskog jezika – paradigma bosanskog kulturnog rariteta”).

Zanimljivo da su banjalučki mediji i općenito mediji u RS informirani o konferenciji o bosanskom jeziku nepuna dvadeset četiri sata prije početka konferencije. Htjelo se, kako rekoše organizatori, izbjeći nepotrebnu medijsku buku i halabuku. Najvažnije je da konferencija bude održana i da se nastavi pravna i politička borba za priznavanje bosanskog jezika, kao, dakako, i srpskog jezika i hrvatskog jezika, na cijelomo prostoru države Bosne i Hercegovine.

A ono što u cijeloj ovoj priči ne treba nimalo zanemariti jest opora činjenica da bosanski jezik nema primjereniju institucionalnu podršku ni od strane onih koji u Bosni i Hercegovini “plaču nad njegovom sudbinom”, što, u posljednjih nekoliko decenija, dovodi do privatnih, izvaninstitucionalnih jezičkoistraživačkih i pravopisnonormirajućih inicijativa. Bosna je nažalost takav društvenopolitički prostor da se vječito moraju ponavljati univerzalni aksiomi kako je sve što se misli, osjeća, pamti, planira sve što se kroz generacije slaže u nacionalnu i općesvjetsku memoriju sadržano u maternjem jeziku i da bez očuvanja maternjeg jezika nema ni očuvanja cjelokupnosti identiteta bilo koje društvene grupacije, naroda ili zajednice.

Važno je istaknuti da je samom prigodom održavanja konferencije štampana i publikacija JEZIK – SLOBODA – TRADICIJA (Društveno-politička stvarnost bosanskoga jezika u južnoslavenskoj jezičkoj zajednici), gdje su na jednom mjestu okupljeni svi izloženi referati. Izdavači su “Bosanska medijska grupa”, Tuzla, na čelu s jednim od koordinatora organiziranja ove konferencije Mehmedom Parganom, i Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu. Zato bi, vjerujemo, ovaj izvještaj sa konferencije o bosanskom jeziku u Banjoj Luci trebalo završiti tekstom koji je istaknut na klapni ove publikacije (tekst je izvađen iz referata direktora Instituta za jezik dr. Alena Kalajdžije): “Bosanski jezik jeste lingvistička, društvena, historijska, naučna, kulturna, politička činjenica; on je formalnopravno, naučno, i faktički priznata činjenica i društvena realnost, ali još uvijek nije osigurao cjelovitu i punopravnu političku zaštitu matične države koja ga priznaje za standardni i službeni jezik zemlje ukojoj se 52,86 posto građana, prema posljednjem popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013., izjasnilo da govori tim jezikom. Zato danas pitanje bosanskog jezika nije naučno već sociološko i političko pitanje...”

Zajedničko je mišljenje da konferencije o bosanskom jeziku treba održavati u Banjoj Luci svake dvije godine. Pa i onda kad problemi uzurpiranja elementarnih ljudskih prava i u ovom entitetu i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine budu pozitivno, demokratski, civilizacijski riješeni.