50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg
Mirnes Kovač

Mirnes Kovač

Mirnes Kovač je novinar i politički analitičar iz Sarajeva. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a magistrirao je međunarodne odnose na Univerzitetu Sussex u Velikoj Britaniji. Bavi se praćenjem i analizom političkih procesa u regiji Bliskog istoka i Balkana. Predavač je na SSST-u, sarajevskom univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology. Pored prevodilačkog rada, autor je brojnih članaka i knjiga, a kao politički analitičar saradnik je Al Jazeere, Huffington Posta i drugih elektronskih i printanih medija. Član redakcije Preporoda je od 2006. godine.

Twitter

Facebook

U srijedu, 23. marta 2022. godine objavljena je vijest o smrti Madeleine K. Albright, prve žene, bivše državne sekretarke Sjedinjenih Američkih Država. Umrla je u 84. godini. Bila je izvanredni naučnik i poznavalac međunarodnih odnosa, a u svojoj pretposljednjoj knjizi o fašizmu iz 2018. godine, iznijela je i upozoravajuće opservacije o prvom čovjeku Rusije, zemlje koja već više od mjesec dana vodi agresivni rat protiv Ukrajine.

- kaže u intervju za naš list profesor Franjo Topić, počasni predsjednik Napretka i Panevropske unije BiH, član Evropske akademije znanosti i umjetnosti

Scene gušenja palestinskih vjernika od dimnih granata u unutrašnjosti džamije al-Aqsa, slike premlaćivanja u Harem-i šerifu, trećem svetom mjestu islama u najsvetijoj noći mjeseca ramazana neodoljivo su podsjetile na zločinačke progone jevrejskog naroda u Evropi tokom Drugog svjetskog rata.

Evropa je svoje dileme oko fašizma i nacizma davno riješila, a Bošnjacima se ciljano prekopava prošlost kako bi se opravdala agresija na Bosnu i Hercegovinu, a genocid nad Bošnjacima racionalizirao kao preventivna mjera!

Demokratski predsjednički kandidat Joseph Biden i njegova zamjenica Kamala Harris pobijedili su na američkim izborima koji su održani 3. novembra, ove godine, osvojivši najviše elektorskih glasova, ali i najveći ukupan broj glasova u povijesti Sjedinjenih Američkih Država.

 

Jučer je iz Mostara našim medijskim prostorom odjeklnula zaista zastrašujuća  informacija o ljudskoj nemarnosti. Doktorica iz Mostara je novinarima iznijela šokantne informacije o ponašanju dvojice pacijenata zraženih korona virusom.

Sumit Grupe 7 koji je održan u Biarritzu, popularnom odmaralištu na jugozapadu Francuske, od 24. do 26. augusta, ove godine, ocijenjen je uspješnim, unatoč značajnim razlikama koje lideri sedam najnaprednijih ekonomija svijeta imaju u mnogim globalnim pitanjima.

Pored pogrošanih odnosa sa Iranom, teme G7 samita bile su američko-kineski trgovinski rat, požari u prašumama Amazona, Brexit, pitanje eventualnog povratka Rusije u grupu, te tzv. digitalne takse, odnosno, oporezivanje koje je američkim tehnološkim gigantima uvela Francuska. 

Ipak, glavni fokus susreta u Biarritzu bili su odnosi Sjedinjenih Država i Irana. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je pokušao diplomatskim manevrom spustiti uzavrele tenzije koje su nastale prošle godine nakon unilateralnog izlaska SAD iz nuklearnog sporazuma sa Iranom potpisanog 2015. godine. Macron je u Biarritz pozvao iranskog šefa diplomatije Javada Zarifa s kojim se sastao na marginama, te izrazio nadu da će se u narednim sedmicama desiti susret Trumpa i Rouhanija. “Imam dobar osećaj. Mislim da će Rouhani htjeti da se vidi sa mnom i da izgladi situaciju zbog koje oni mnogo trpe”, kazao je Trump koji je sve vrijeme znao i odobrio dolazak Javada Zarifa, ali je istovremeno isključio mogućnost ukidanja američkih sankcija Iranu.

Otvoreni sukob

Odgovor iz Irana nije trebalo dugo čekati. Već narednog dana iz Teherana je stigla vijest da Iran nema namjeru razgovarati sa SAD-om dok se ne ukinu sve sankcije uvedene ovoj zemlji. “Teheran nikada nije želio nuklearno naoružanje,” kazao je predsjednik Rouhani u televizijskom obraćanju naciji, dodavši da je njegova zemlja uvijek spremna za razgovore. Međutim, dodao je, “SAD prvo treba ukinuti sve nelegalne, nepravedne i nepoštene sankcije uvedene Iranu”, prenio je Reuters.
U Washingotnu postoji uvjerenje da Sjedinjene Američke Države neće mijenjati svoju poziciju ukoliko Iran odbije da razgovara, te da bi sadašnja kriza mogla vrlo lahko skliznuti u otvoreni sukob. Takav scenario ne isključuje Shireen Hunter, profesorica iranskog porijekla koja predaje političke nauke na Univerzitetu Georgetown. Ona smatra da američka politika maksimalnog pritiska za sada samo dodatno jača iransku odlučnost da se odupre Americi i da tu predstojeći američki izbori neće mnogo promijeniti. S druge strane u Iranu postoji nada da će se situacija znatno promijeniti eventualnim odlaskom Trumpa iz Bijele kuće, što će se znati tek krajem naredne godine. Međutim, mnogi promatrači odnosa na Bliskom Istoku ističu kao upozoravajuće dosadašnje neuspjehe američke politike u ovom dijelu svijeta. Kako sada stvari stoje Iran je u regionu u posljednje dvije decenije, što izravno što posrednički, redao pobjedu za pobjedom – od Libana i Iraka, do Sirije i Jemena. Dakako, svi ti poduhvati su koštali ovu zemlju na unutrašnjem planu, jer je ekonomska situacija izuzetno teška.
Posljednje američke sankcije sigurno su ostavile najdublji trag na iransko društvo od 1979. godine. Inflacija je nezapamćena, a nju prati duboko nezadovoljstvo stanovništva. S druge strane, vlastima u Teheranu odgovara sukob radi unutrašnje konsolidacije. S druge strane, Iran vojnim manevrima u Perzijskom zaljevu i Hormuškom tjesnacu želi pokazati svoje “mišiće” i svijetu i regionalnim silama. To se dalo vidjeti i u odgovorima na američke prijetnje vojnom intervencijom, pri čemu bi, rezolutni su u Teheranu, sve američke baze u regionu za Iran postale legitimni vojni ciljevi.
Nije nepoznato da u Iranu jedan dio anti-režimskih snaga očekuju i priželjkuju rigorozniji stav svjetskih sila na čelu sa SAD i EU prema iranskim vlastima, čak se nadajući i vojnoj intervenciji, dok umjerenija opozicija ipak smatra da bi to samo ojačalo režim. Obični iranski narod koji je ponajviše pogođen sankcijama i kojemu je život znatno pogoršan želio bi sve samo ne situaciju u kojoj se nalaze sada. Ovih dana, vjerovatno zbog približavanja izbora u Iranu uz preveliku inflaciju bilježi se i pad dolara. Unatoč sankcijama nafta se izvozi, ali je veliki problem njene naplate. Iako u jednoj mjeri ovakva situacija pritiska i zatvorenosti odgovara vlastima, ona je znatno drugačija od postrevolucionarnog doba iz 1980-tih godina. Naime, prema dobrim poznavaocima prilika u Iranu, stvara se jedan evidentan jaz između naroda i vlasti, što neki smatraju najopasnijom pojavom u postrevolucionarnom Iranu. Prema nekim analizama država ima rezerve za život u ovakvim uslovima za narednih desetak godina, ali se iz istih krugova upozorava da će se krucijalne promjene morati desiti.
Kakogod da se situacija odvijala u Iranu, ne treba isključivati njene refleksije i posljedice u širem regionu Bliskog Istoka. Vanredno stanje ili neposredna prijetnja ratom, toga su svjesni i američki i europski lideri, otvara prostor iranskim vlastima za represivne mjere, ali ta politika ma koliko to paradoksalno zvuči odgovara i njima samima. Jer, strah od Irana izvanredno je opravdanje za intervencionizam, za prodaju protekcionističke američke priče na Bliskom Istoku. Nedavno obaranje američkog drona iznad Irana kolikogod navodno bilo štetno, pa čak i sramotno za SAD, ipak ima psihološku korist jer susjedima Irana jača strahove, a time i potrebu za još više američkog oružja i zaštite. Unatoč svim nedaćama, tri poluge geopolitike Bliskog Istoka ostaju netaknute: izvoz nafte, uvoz oružja i sigurnost Izraela – sve ostalo pa i milioni ljudskih života, uništene ekonomije i razorena društva, te milioni imigranata koje će ovakva situacija pokrenuti sa rodnih gruda - ostaje u drugom planu. Ne treba zanemariti činjenicu da je broj iranskih imigranata drastično povećan u posljednje vrijeme, a takav je slučaj i sa imigrantima iz Pakistana, Afganistana, Iraka, Alžira, Libije – zemalja koje su manje ili više pretrpjele intervencije zapadnih sila, a koje Zapad primjećuje tek onda kada zakucaju na njegova vrata!?

Susret Trumpa i Rouhanija

Koliko god se u Iranu stvara dojam potrošenosti i nedostatka elana, takav sličan dojam se može zapaziti i na američkoj strani. Amerika na prvom mjestu je donijela pobjedu Trumpu na prethodnim izborima i nema sumnje da će se on na sličnu strategiju oslanjati i u nastojanju da osvoji drugi mandat. Bez obzira na sve ispade američkog predsjednika Trumpa i na domaćoj i na međunarodnoj sceni, možda upravo njegov stil i nepredvidljivi potezi mogu “rat sad ili nikad”, kojeg zagovaraju neki jastrebovi u Washingtonu, pretvoriti u “mir sad ili nikad” sa Iranom kao rješenje za okončanje konflikta dvije zemlje koji faktički traje četiri decenije. Najvažnije je koliko će obje strane biti spremne na kompromise, a do njih se nikada ne može doći ultimatumima i diktatima ni sa američke ni sa iranske strane. Kada bi uspio postići sporazum i popraviti odnose sa Iranom Trump bi zasigurno ušao u povijest, ali i Rouhanijev odgovor nije posljednja riječ iz Irana, jer će o razgovoru odlučivati vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei.
“Nadam se da ćemo u narednim sedmicama, u skladu sa našim razgovorima, vidjeti samit predsjednika Trumpa i Rouhanija”, kazao je francuski predsjednik Emmanuel Macron uz opasku da vjeruje da mogu da postignu dogovor ako se budu sastali. I Donald Trump i Hasan Rouhani će učestvovati na debati Generalne skupštine UN krajem septembra. Hoće li do susreta doći ostaje da se vidi jer jastrebovski pozivi na “rat sada ili nikada” i na američkoj i na iranskoj strani neće dovesti do otrježnjenja, a sve drugo je totalno ludilo i nezamislivi haos. “Put koji je ispred nas je težak, ali je vrijedan pokušaja!” – napisao je na svom twitter nalogu iranski šef diplomatije Javad Zarif nakon sastanaka u Barritzu u Francuskoj.

U 2 američka grada, u razmaku od samo 13 sati, 29 osoba je izgubilo život u masovnim pucnjavama bjelačkih supremacističkih terorista

“Amerika je napadnuta. Nisam siguran da je ovo u potpunosti shvaćeno. Amerika je napadnuta smrtnonosnim, nasilnim, bjelačkim nacionalističkim terorizmom... Ovo je hitno stanje nacionalne sigurnosti,” poručio je Pette Buttigieg, gradonačelnik South Benda, grada u saveznoj američkoj državi Indiani, koji je ove godine objavio da će nastojati dobiti nominaciju Demokratske stranke za kandidata na američkim predsjedničkim izborima 2020. godine.

Problem desničarskog terorizma

Na pitanje novinara CNN-a Jake Tappera “zašto postoji nevoljkost u Kongresu, u FBI-u, da označe i istraže bjelački supremacistički terorizam” dok s druge strane druge oblike terorizma kao što je tzv. “islamistički” američke institucije veoma budno motre, osuđuju i suzbijaju kako u SAD-u tako i u svijetu, gradonačelnik Buttigieg je odgovorio: “Mislim da je to zbog toga što su naši političari osramoćeni. Zasigurno je Bijela kuća osramoćena. Vidite postoji paralela između čuvanja naših izbora od ruskog uplitanja, jer priznanje da je to problem bi osramotilo predsjednika koji se od toga okoristio. Kao što bi i suprotstavljanje bjelačkom supremacističkom terorizmu bilo sramno za predsjednika jer je za svoje potrebe iskoristio mnoge od ovih osjećaja u ovoj zemlji. Vrijeme je da okrenemo stranicu, da učinimo nešto! Ova administracija je ustvari ukinula finansiranje programa Domovinske sigurnosti za sprječavanje nasilnog ekstremizma i nije napravila nikakvu vrstu nacionalne strategije u borbi protiv desničarskog terorizma. Nakon 11. septembra, zakleli smo se da ćemo biti drugačiji. Mislili smo da će nas ovo promijeniti - to što smo napadnuti od strane terorista će nas učiniti boljim nego što smo bili. A šta ćemo ovaj put? Da li će to što smo napadnuti sada – od domaće uzgojenih terorista, bjelačkih nacionalističkih terorista – učiniti nas boljim? Ili ćemo dozvoliti tim teroristima da nas učine gorim, i podijeljenijim? Izbor je na nama i to zahtjeva vođstvo. A mi tog liderstva nemamo iz ove Bijele kuće ili republikanaca u Kongresu,” poručio je ovaj američki političar.

Svakodnevne masovne pucnjave

Napadi masovne pucnjave u El Pasu i Daytonu ponovno su šokirali Sjedinjene Američke Države. Međutim, problem je što je do ovog vikenda 3. i 4. augusta, u toku 2019. godine u SAD registrirana 251 masovna pucnjava pri čemu je 979 osoba pogođena. Od ovog broja 246 osoba je smrtno stradalo. Prema ovoj crnoj statistici u SAD se dnevno dese 1.2 masovne pucnjave. Prvo je u subotu, 3. augusta, u gradu El Paso u saveznoj državi Teksas na granici sa Meksikom, gdje živi veliki broj pripadnika hispaničkog porijekla, 20 ljudi je ubijeno, a 26 ranjeno u prodajnom centru Walmart, a izvršilac je uhapšen. Potom se dan kasnije, u nedjelju 4. augusta, u Daytonu, Ohio, desio incident u kome je napadač vatrenim oružjem ubio 9, a ranio 27 ljudi ispred kafane nakon što mu nije dozvoljen ulazak, a napadača je kasnije ubila policija.
Štaviše, ovog vikenda su se pored ova dva teža smrtonosna napada, desila još dva manja napada, također izvedena masovnom pucnjavom. Naime, u nedjelju, 4. augusta u Chicagu, u saveznoj državi Illinois, u blizini Dauglas parka 7 ljudi je ranjeno u masovnoj pucnjavi, dok je istog dana jedna osoba ubijena, a 7 ranjeno u pucnjavi u Lawndaleu, u zapadnom dijelu Chicaga. Prema “Gun Violence Archive”, neprofitnoj organizaciji koja prati nasilje prouzrokovano vatrenim oružjem neki incident se tretira kao masovna pucnjava ukoliko je četvoro ili više ljudi ne uključujući napadača ili više njih pogođeno na jednoj lokaciji otprilike u isto vrijeme. Ono što najviše zabrinjava većinu američke javnosti u posljednje vrijeme jesu masovne pucnjave u kojima su izvršioci pripadnici desničarske supremacističke bjelačke ideologije u kojima je stradao veliki broj ljudi, uglavnom pripadnika manjinskih zajednica.

Ideologije bjelačke nadmoći

Prema mišljenju Dr. Kathleen Belew napadi poput ovog u El Pasu nisu cilj sami za sebe, već su poziv na oružje i nešto mnogo strašnije. Ova autorica koja tretira supremacistički bjelački pokret u Americi u svom komentaru za The New York Times ističe kako su brojna skorašnja masovna ubistva, kao i onaj koji se desio u gradu El Paso u subotu, bila popraćena ideološkim proglasima koje napadači objavljuju na militarističkim web stranicama. U ovim dokumentima se izlažu politički i ideološki razlozi za nasilje koje se ujedno povezuje sa drugim nasilničkim djelima. Belew upozorava kako američko društvo i dalje ne razumije prirodu ovog nasilja i šta ono znači i predstavlja. “Isuviše mnogo ljudi i dalje misli da su ovi napadi pojedinačni događaji, a ne međusobno povezane akcije koje izvode domaći teroristi. Trošimo previše tinte dijeleći ih na anti-imigrantske, rasističke, anti-muslimanske ili anti-semitske napade. Tačno je, oni jesu sve ove stvari. Ali su također povezani jedni s drugima putem jedne šire ideologije bjelačke nadmoći,” ističe Belew dodajući da su ovi napadi planirani i koordinirani kako bi izazvali “buđenje” i podstakli ljude da se pridruže pokretu.
Pokret o kome govori spomenuta autorica često se naziva “bjelački nacionalistički”, ali ga većina razumijeva kao jednostavno prekomjerni patriotizam ili promoviranje rasizma. “Međutim, nacija u središtu bjelačkog nacionalizma nisu Sjedinjene Države. To je arijevska nacija, zamišljena kao transnacionalna bjelačka vladavina čiji interesi se u osnovi suprotstavljaju Sjedinjenim Državama, a za mnoge aktiviste ona ima cilj svrgavanje federalne vlasti,” konstatira Belew identificirajući ključne tekstove ovih ekstremnih grupa za koje tvrdi da pokretu daju kolektivne ideje i vizije, te upozoravajući kako je krajnji njegov cilj pokušaj nasilne konfrontacije i pokretanje rasnog rata. Prema ovoj autorici skorašnji napad u El Pasu, ukoliko se dokaže da je manifesto napadača autentičan, jasno se mogu povezati sa ranijim napadima poput anti-afroameričkog masovnog ubistva u Charlestonu u Južnoj Karolini iz 2015. godine, kao brojnih drugih anti-imigrantskih masovnih ubistava u Sjedinjenim Državama, ali i s onim koji se desio u napadu u Christchurchu u Novom Zelandu.

Najmračnije strane interneta

Nakon masakra u El Pasu američki komentatori poput Drewa Harwella ukazaju na još jednu važnu dimenziju ovih masovnih ubistava. “El Passo masakr je počeo poput fatalnih napada ranije ove godine na džamije u Novom Zelandu i na sinagogu u oblasti San Diega: sa rasističkim proglasima i obavještenjima na anonimnoj oglasnoj internet platformi “8chan” jednom od najotrovnijih utočišta pobornika ekstremističke mržnje. Ova web-platforma je sama sebe proglasila “najmračnijim dosegom interneta.” Poput spomenutih napada na vjerske objekte židova i muslimana i napad u El Pasu je na ovoj internetskoj platformi veličan, a posjetitelji su pozivani da kreiraju internetske memove – slike sa originalnim tekstovnim sadržajima i porukama za koje je engleska skraćenica OC (original content)– koje je lahko širiti i dijeliti, a sve to kako bi se “proslavila herojska akcija napadača.”
“Znate šta trebate raditi. Napravi OC, dijeli OC, inspiriraj OC,” stoji poruka napisana na anonimnom posteru. “Učini svijet boljim mjestom!” – poručuje se sljedbenicima sa ovih ekstremističkih internetskih platformi. Prema istaknutim komentatorima američke političke scene nužno je da se bjelački supremacistički terorizam danas sagledava kroz istu optiku i mjere kakve se primjenjuju prema drugim oblicima nasilnog ekstremizma, a koji se na globalnom planu uglavnom povezivao sa radikalnim tumačenjem islama. Oni argumentirano ukazuju na činjenicu da su napadi bjelačkog ekstremističkog terorizma u većini slučajeva povezani sa ranijim napadima poput onih u Norveškoj, Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama, te da se ovdje radi o jednoj neformalnoj globalnoj mreži ekstremista čija se teroristička djela sve više dešavaju širom Zapada. Analiza koju je The New York Times uradio nakon napada u Christchurchu na Novom Zelandu zaključuje da je najmanje trećina napada bjelačkih ekstremista od 2011. godine bila inspirisana drugima koji su počinili slične napade, te da su u njima iskazana poštovanja ili se pokazao interes za taktike koje su prilikom ovih zlodjela korištene. Također, u ovoj analizi se ukazuje na još jednu izrazito važnu dimenziju novog oblika terorizma – utjecaj koji na širenje ove opasne i otrovne ideologije imaju društvene mreže, te način na koji su oni putem društvenih medija promovirani, povezivani ili čak koordinirani.

Trumpova rasistička retorika kao inspiracija

U komentarima uglednih američkih novinara, učenjaka i javnih ličnosti dominira konstatacija da je politika i retorika američkog predsjednika Donalda Trumpa uveliko doprinijela nasilju čije krvave bilanse unose strah u živote Amerikanaca. Novinarka Maureen Dowd, autorica tri najprodavanije knjige i dobitnica Pulitzerove nagrade 1999. godine, u New York Times komentaru “Rekvijem za bijelog čovjeka” piše: “Trumpov vremenski stroj je jedno zlobno i vrtoglavo putovanje, u kojem se uglavnom govori o prebijanju, sočnim izmišljotinama, pravljenju žrtvenih jaraca od ljudi smeđe i crne rase i vraćanju žena u uvrnuto doba smanjenja reproduktivnih prava. Trump je preokrenuo sve stare američke ideale, ukaljavši imidž naše zemlje u svijetu i preoblikujući je oko svojih nevolja i neprimjerenosti. On je lažljivi opasni čovjek koji iskorištava druge da se bore za njega, bijedno derište koje nikada ne prihvata odgovornost za svoja djela, glupan bez traga hrabrosti, nivoa i viteštva,” konstatira autorica Dowd.
I sam predsjednik Trump, kojega veliki broj Amerikanaca smatra odgovornim za rasplamsavanje rasnih podjela, je u ponedjeljak, 5. augusta, nakon dva smrtonosna napada, osudio bjelački supremacizam nazivajući ovu prijetnju “rasističkom mržnjom”. “Naša nacija jednoglasno mora osuditi rasizam, netrpeljivost i bjelački supremacizam. Ovi barbarski pokolji su napad na naše zajednice, napad na našu naciju i zločin protiv čitavog ljudskog roda,” kazao je Trump u Bijeloj kući dodajući da “ove zlokobne ideologije moraju biti poražene.” Ono što su mu pak američki mediji zamjerili jeste da je ovu osudu ipak “ublažio” povezivanjem posljednjih pokolja sa nasilnim video igricama, psihičkim bolestima i drugim netrpeljivostima na internetu. Kako god, ono što je sada u Sjedinjenim Američkim Državama čini se jasno svima, a o čemu ponajbolje govori urednički komentar The New York Timesa (kojeg donosimo u prijevodu uz ovaj tekst), jeste da terorizam ipak nije fenomen koji se može samo i isključivo vezivati za nastrane oblike tumačenja i zloupotrebe islama, ili ti ukratko kazano: terorizam ipak nije samo “islamski”

Tekst napisan povodom 25. godišnjice zločina u Ahmićima 2018. godine

U posljednje tri godine kladionice su prometovale skoro pet milijardi KM od čega je više od tri milijarde bilo neoporezivih isplata. Porez je plaćen samo na 490 miliona KM, što, kada se kumulativno izračuna, ispada da je država od 5 milijardi prometa naplatila tek jedan posto -  umjesto 500 miliona, državi je plaćeno tek nekih 50 miliona KM.

Svi smo se odjednom iznenadili kada su mediji sredinom prošle godine objavili podatke o najprofitabilnijim kompanijama u našoj zemlji. Na vrhu liste od prvih deset su Elektroprivreda BiH i trgovački lanac Bingo, ali peta kompanija po prihodima je Premier World Sport, lanac sportskih kladionica sa sjedištem u Čitluku, o kome danas ne možete saznati ništa više bez on-line registracije ili u jednoj od 650 poslovnica ove kompanije širom naše domovine. Ovo je samo jedan od lanaca sportskih kladionica za čije usluge se bonovi mogu kupiti na više od 3.700 prodajnih mjesta širom Bosne i Hercegovine. Prema podacima iz 2017. godine, ukupan prihod od prodaje ove kompanije iznosio je čak 640 miliona KM, (peta među deset kompanija u BiH sa najvećim prihodom), a shodno tom prometu Premier kladionica je imala nešto više od 45 miliona KM ukupne prijavljene dobiti (deveta od deset kompanija u BiH sa najvećom dobiti). Naime, ranije, dok je to bilo dostupno, karta poslovnica ove i drugih kladioničkih kompanija kojima je po pravilu sjedište negdje u zapadnoj Hercegovini  “čudnovato” je oslikavala etničku sliku Bošnjaka u Federaciji BiH. Dakle, možda je to samo slučajna opaska, ali prema kartama kladionica iz Hercegovine mogli ste tačno i jasno označiti područja Federacije BiH gdje su Bošnjaci većina.  

Kada sam u junu, 2017. godine, uzramazan posjetio Donji Vakuf, nakon rata i progona, te povratka i iseljavanja Srba i Hrvata, dakle, jednu tipičnu etnički homogeniziranu bošnjačku čaršiju, u razgovoru sa glavnim imamom Esad-ef. Slipcem saznao sam da se u ovom gradu osrednje živi u svakom smislu. Ima nešto fabrika koje rade, prosječna plata je na nivou Federacije BIH, zaposlenost i nezaposlenost, pa i razvijenost ove čaršije oslikava stanje u Federaciji BiH. Kazao mi je tada glavni imam Slipac kako stanje i nije tako loše kada je u pitanju posao, sezona branja malina koje su u srednjoj Bosni uveliko zasađene tek je otpočela pa mladi ljudi koji nemaju posla lahko mogu, ako žele raditi, da zarade pristojnu dnevnicu 50-60 KM. Ali problem je, kazivao mi je s tugom i zabrinutošću dugogodišnji glavni imam, navečer!  “Nakon što cijeli dan provedu berući maline i zarade pristojnu dnevnicu, sav taj novac navečer završi u kladionicama,” odmahujući glavom mi je govorio čovjek koji poznaje svoju sredinu.

 

Društvena depresija

Upravo u ovome leži jedan značajan izvor opće depresije i beznađa, a, moramo priznati, u odnosu prema ovoj opakoj društvenoj pošasti propuste smo napravili svi. Od porodica i mjesnih zajednica koje su kasno reagirale, do vjerskih zajednica kojima je primarna obaveza ukazivati na društveno-moralne devijacije, preko privrednika koji su morali vršiti pritisak radi poreza kojim su nepravedno kladionice povlaštene, do intelektualaca koji nisu ovu pojavu znanstveno tretirali, do novinara i medija koji su zarad reklamnih prostora koje ove kompanije izdašno plaćaju temu zaobilazili ili je tek sporadično tretirali, a posebno političara koji su morali odgovornije zakonski regulirati kako ne bismo taj formalno-pravno legalni biznis imali na svakom koraku. A danas ga imamo svugdje: pored škole, vjerskog i kulturnog objekta, a uz to najvažnije i najspornije pitanje kojeg svi postavljaju, ali niko ne zna odgovor: kako je taj sektor nevjerovatnim poreznim rješenjima ustvari privilegovaniji od poreza kojeg izdvajamo na hljeb, mlijeko, lijekove i sve ostale primarne životne namirnice, a da ne govorimo da od PDV-a nije izuzeta ni knjiga, ni štampa!? Zašto, kao svugdje u svijetu, nisu uvedeni posebno visoki porezi ili druge vrste specijalnih poreznih obaveza na ovako visokoprofitabilne i raširene djelatnosti? Čak i oni političari i pojedinci koji su se usudili usprotiviti ovim lobijima nailazili su na blokade, opstrukcije, tužbe i medijski linč upravo zato što su dirnuli u moćne i dobro razvijene finansijske tokove. Ukratko, i kockarskim rječnikom kazano: Kako smo izgubili na kladionicama?

Trend rasta i razvoja biznisa sportskih kladionica u Federaciji BiH nastavio se i prošle 2018. godine, a ostvarile su promet koji je skoro jednak ukupnim javnim prihodima Kantona Sarajevo, dakle, finansijski najmoćnijeg kantona u Federaciji BiH. Prema onom što su objavili mediji početkom 2019. godine u Poreznoj upravi Federacije BiH se žale da od klađenja prikupe znatno manje novca, a kao razlog navode “veliki dio neoporezivih isplata dobitaka”, a sumnja se u svjesno izbjegavanje plaćanja obaveza prema državi.

Naime prošle godine kladionice su u Federaciji BiH ostvarile prihod od 1.400.000.000 KM (slovima: milijardu i četiri stotine miliona konvertibilnih maraka). Od ovog iznosa 300 milona se odnosi na isplatu dobitaka, a najveći dio isplata 1.100.000.000 KM (milijardu i stotinu miliona konvertibilnih maraka) odnosi se na isplatu dobitaka manjih od 100 KM, koji se po Zakonu ne oporezuju!? Oporezivi dio dobitaka većih od 100 KM  iznosi tek 141.000.000 KM (stotinu četrdeset i jedan milion konvertibilnih maraka). Šef Porezne uprave Federacije Šerif Isović ovu je pojavu nazvao diskriminacijom, jer po njegovim riječima, onaj ko je na kladionici dobio 99 KM neće platiti ništa poreza, dok će onaj ko dobije 101 KM, platiti 10 posto poreza i na taj način praktično dobiti manje od onog koji je dobio 99 KM.

Finansijske malverzacije i prevare države?

Od ovih već alarmantnih cifri još gora je činjenica da su u posljednje tri godine kladionice prometovale skoro 5.000.000.000 KM (slovima pet milijardi konvertibilnih maraka) od čega je više od 3.000.000.000 KM (slovima tri milijarde konvertibilnih maraka) bilo neoporezivih isplata do 100 KM. Dakle, od 2016. do kraja 2018. godine od oko pet milijardi koliko su prometovale kladionice porez je plaćen samo na 490 miliona KM, odnosno na pukih 10 posto, što kada se kumulativno izračuna ispada da je država od 5 milijardi prometa naplatila tek jedan posto, dakle okvirno, umjesto 500 miliona, državi je plaćeno tek nekih 50 miliona KM.

Na kraju, pored svih pogubnosti koje po jedno društvo u tranziciji koje je pogođeno korupcijom i nezaposlenošću, te iz kojeg mladi u sve većem broju odlaze u potrazi za boljim životom, i ovaj društveni problem je neriješen jer nije bilo političkog dogovora oko Zakona o igrama na sreću kojeg je predložila Vlada Federacije BiH. Zakonski prijedlog koji je predviđao veće porezne stope blokiran je u parlamentarnoj proceduri, a reagirali su i kladioničari tvrdeći da bi novi Zakon drastično smanjio njihov profit. Kakogod, ispostavit će se da je ključna uloga u rješavanju ovog društvenog i političkog problema na političkoj areni. Međutim, potrebna je sveopća društvena mobilizacija u educiranju, govoru i pisanju o svim štetnim posljedicama ovako raširene društvene pošasti koja primarno doprinosi društvenoj depresiji, pogubnoj i dugoročno razarajućoj.

Dosadašnje prakse u razvijenim zemljama pokazale su da su najefikasniji načini borbe protiv legalnih, ali štetnih proizvoda i pojava povećanje poreza, i tu su duhan i alkohol najbolji primjeri. Ali pored povećanja poreza država ima načina da zaštiti najranjivije: programima edukacije i kampanjama civilnog društva jer su mladi najizloženiji. Ipak, ključ je u regulacijama kojima će se nametnuti obaveze pridržavanja pravila pristupa kockarnicama i kladionicama, te posebnim uvjetima oko njihovog otvaranja i mjesta gdje mogu, a gdje ne smiju biti. Uz to, dakako, državne agencije za borbu protiv organiziranog kriminala moraju obratiti pažnju na brojke koje “bodu u oči”, a ukazuju da ima prostora za istrage, jer ozbiljni i upućeni ekonomski stručnjaci upozoravaju da kladioničari i vlasnici takvih kompanija vrše ozbiljne finansijske malverzacije i prevare države!?

00Sličica Želim Print

Stranica 1 od 4

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine