Jedan od rijetkih vakufa čije je osnivanje i rad bilo moguće upoznati na osnovu izvornih dokumenata je Hamza-dedin vakuf u selu Tekija, nahija Kušlat, kadiluk Srebrenica, osnovan početkom 16. stoljeća. Prema pisanju dr. Muhameda Hadžijahića, sve do 1944. godine u tekiji je čuvano 12 originalnih dokumenata ovoga vakufa. Nažalost, tokom Drugog svjetskog rata ova dokumentacija je uništena, pa se o njemu danas može govoriti na osnovu posrednih dokumenata koji potvrđuju povlašteni položaju ovog vakufa u okviru poreznog sistema Osmanskog carstva.

Po svom karakteru vakuf Hamza-dedea Orlovića spada u evladijjet-vakuf. Hamza-dede je od vlastitih sredstava izgradio tekiju koja je bila u funkciji musafirhane, te za njene potrebe uvakufio zemljište, voćnjake, košnice i vinograde. Vakuf je bio oslobođen poreza i pristojbi, jer su njegovi prihodi korišteni za izdržavanje vakifove porodice i potomaka, ali i za musafire, goste tekije (musafirhane). 

Porijeklo Hamza-dedea Orlovića

Postoji više mišljenja o porijeklu Hamza-dedea Orlovića. Neki smatraju da je on jedan od Sultan Fatihovih derviša i da je s njim došao u Bosnu, drugi da je Hamza-dede naslijedio timara Radivoja Oprašića i da je njegov potomak, a treći da je potomak kušlatskog subaše. Ima i onih koji smatraju da potječe iz mjesta Orla kod Konje i da je po tome dobio prezime Orlović. Ipak, mr. Osman Lavić ističe činjenicu da je Hamza-dede Orlović na ovome prostoru izgradio zaviju i da se odrekao prihoda od svoga timara, što svjedoči u prilog tvdnji da je on sa ovih prostora i da su ga ljubav prema svome rodnom kraju opredijelili da baš ovdje podigne zaviju. 

Prema osmanlijskim popisima iz 1519. i 1533. godine, Hamza-dede, spahija sa timarom, imao je godišnji prihod od 7.000 akči, što ga je svrstavalo u krupnije spahije.

U njegovoj muafnami (finansijska povlastica kojom sultan nekoga oslobađa poreza u zamjenu za aktivnosti koje pojedinac, institucija ili grad daju državi) iz 1519. godine jasno se vidi da je Hamza-dede tražio da mu se produži porezna povlastica na njegov vakuf koju je do tada uživao. Tako se ovim dokumentom potvrđuje da su njegov vakuf i zavija postojali i prije 1519. godine. Fermanom iz 1617. godine, koji su zatražili nasljednici Hamza-dedea Orlovića, naređeno je da se imaju poštovati ove povlastice.

Istražujući stanje ovog vakufa, mr. Nusret-ef. Kujraković dolazi do podatka da je 1938. godine njegova površina iznosila 868.050 m2. Vakuf su činili turbe, kuće, oranice, voćnjaci, livade, pašnjaci, šume, vrtovi, mezarje i gradilišta. 

U zapisima koji su danas dostupni nema preciznih podataka kojem derviškom redu je Hamza-dede pripadao. Izraz „dede“ upućuje na to da se radi o derviškom, sufijskom usulu, ali precizne podatke o ovim pitanjima tek trebaju dokučiti naši znanstvenici kroz buduća istraživanja.  

Hamza-dede Orlović nije Hamza Bali Bošnjak

Hamza-dede Orlović je živio početkom 16. stoljeća i pouzdano se zna da je na Ahiret preselio prije 1533. godine, jer je u to doba u popisu Zvorničkog sandžaka označen kao merhum. S druge strane, izvori nam govore da je Hamza Bali Bošnjak pogubljen 6. juna 1573. godine. Neki istraživači su u nedostatku dokumenata i literature povezivali ove dvije ličnosti, pa su tako zaključili da su i hamzevije potomci Hamza-dedea Orlovića. 

Prof. Adem Handžić doveo je u sumnju ovakvu tvrdnju jer se radi o periodu koji dolazi 50 godina nakon smrti Hamza-dedea Orlovića, ali i zbog činjenice da su se hamzevije pojavile u Gornjoj Tuzli, a ne u Konjević Polju. S obzirom na žestinu kojom je tadašnja vlast proganjala hamzevije, skoro je sigurno da ovaj vakuf nikada ne bi dobio muafnamu i ostale dokumente koji mu garantuju određene povlastice da su Hamza-dede Orlović i njegovi potomci imali veze sa hamzevijama.

Dr. Šefko Sulejmanović ističe da većina historičara smatra da Hamza-dede nije imao muških potomaka, a da je u turbetu pored njega ukopan njegov unuk Mustafa. Pored turbeta nalazi se i stotine starih nišana, koji svjedoče o dobroti Hamza-dedea, jer su mnogi željeli da budu ukopani u njegovoj blizini. Dr. Sulejmanović veoma važnim smatra i prijepis jednog berata iz 1801. godine u kojem se, pored ostalog, ponovo ističe da se neće oporezivati prihodi sa Hamza-dedinog vakufa. 

Nezakonita i nasilna otimanja i pljačkanje bošnjačke zemlje

Ono što je zapisano u zemljišno-vlasničkim knjigama nedvosmisleno ukazuje na to da su kroz skoro cijeli milenij Bošnjaci većinski zemljovlasnici u Bosanskom Podrinju. Ne svojom voljom već pod prisilom, mijenjali su mnogo toga ali nikada nisu mijenjali, prodali ili poklonili svoju zemlju na kojoj su i stari nišani i mezarovi njihovih predaka svjedoci bošnjačkog hiljadugodišnjeg vlasništva zemlje u Bosanskom Podrinju. 

Brojna su nezakonita i nasilna otimanja i pljačkanje bošnjačke zemlje. Jedan od takvih primjera je i onaj podno turbeta i tekije u Konjević Polju. Općina Bratunac, na čelu sa načelnikom Miroslavom Deronjićem, haškim osuđenikom, oduzela je dva dunuma zemljišta Šaćira Orlovića i uknjižila ih u posjed Srpske pravoslavne crkve. Na tom zemljištu, u dvorištu nane Fate Orlović, 1996. godine nelegalno je izgrađena crkva. 

Nakon Agresije na BiH, MIZ Bratunac je predano radio na obnovi vjerskog života i infrastrukture. Turbe Hamza-dedea Orlovića nije trebalo obnavljati. To je jedan od rijetkih objekata muslimana u Bosanskom Podrinju koji tokom Agresije na BiH nije srušen, zapaljen ili miniran. A bilo je pokušaja da se uništi. Tekija je porušena u martu 1993. godine, a na njenom mjestu nedavno je završena izgradnja novog objekta. 

Glavni imam Elvir-ef. Hodžić ističe da se još uvijek u dovoljnoj mjeri nisu osvijetlili život i djelo znamenitih i istaknutih Bošnjaka koji su živjeli na ovome području. „Strašni zločini koji su rezultirali Genocidom potisnuli su sve ono što je bilo prije. Pet stotina godina od osnivanja vakufa Hamza-dedea Orlovića u selu Tekija u Konjević Polju, možda je najbolji povod da se fokusiramo na ovaj događaj, a u budućnosti i na ostale događaje i ljude koji su obilježili vrijeme i mjesta u kojima su živjeli,“ kaže Hodžić.  

 (Samo)svijest o važnosti Bosanskog Podrinja

„Pet stotina godina tekije u Konjević Polju jedan je od znamenitih međaša naših povijesnih i duhovnih temelja. Neizmjerno značajna zadaća svih nas u ovoj zemlji da s velikim pregnućem na svakom polju jačamo (samo)svijest o važnosti Bosanskog Podrinja i ljudi koji u njemu žive,“ istakao je muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović na otvaranju naučne konferencija „Društveno-politički i kulturni identitet Bosanskog Podrinja – 500 godina tekije Hamza-dedea Orlovića u Konjević Polju (1519–2019)“, koja je 27-28. septembra održana u Bratuncu. Konferencija je održana pod visokim pokroviteljstvom reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazovića. Ovaj naučni skup dio je vjersko-kulturne manifestacije “500 godina tekije u Konjević Polju”, čiji su organizatori Muftijstvo tuzlansko i MIZ Bratunac. 

Na svečanom otvorenju, u petak, 27.9., prisutnima su se obratili glavni imam MIZ Bratunac Elvir-ef. Hodžić, direktor Instituta za društvena i religijska istraživanja dr. Šefko Sulejmanović  i u ime Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ u BiH dr. Ekrem Tucaković, a isti dan hutbu u Gradskoj džamiji u Bratuncu je održao Sead-ef. Seljubac, predsjednik Organizacionog odbora vjersko-kulturne manifestacije.

Naučnu konferenciju je organizirao Institut za društvena i religijska istraživanja uz podršku Muftijstva tuzlanskog. Njen domaćin je MIZ Bratunac, a organizaciju su podržali i Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ u BiH i Behram-begova medresa u Tuzli.

Svoje referate je izlagalo 17 naučnih radnika i istraživača iz Bosne i Hercegovine, čime su dali doprinos da se dodatno rasvijetle neke od najznačajnijih 'odrednica identiteta Bosanskog Podrinja i Bošnjaka koji ovdje stoljećima žive, spremni i otvoreni za zajednički život i saradnju sa svim svojim komšijama'.