Ahmed Smajlović je na Islamskom teološkom fakultetu od osnivanja 1977. godine pa do kraja svoga života 1988. godine predavao akaid i studentima ovoga fakulteta predstavio četiri velika istraživača na polju akaida, islamskog vjerovanja. To su: Maturidi, Tahavi, Eš'ari i Ibni Tejmije koji su se nekako u isto vrijeme pojavili na području tadašnjeg islamskog svijeta u Semerkandu, Egiptu, Iraku i Siriji. 

Pročelnik ove škole je Ebu Mensur el-Maturidi (238-333/852-944). Živio je, radio i djelovao u Semerkandu u Srednjoj Aziji. O njegovoj porodici nemamo, dovoljno podataka. Zna se samo da mu porijeklo seže do Halida b. Zejda b. Kulejba, čuvenog ashaba poznatog po nadimku Ebu Ejjub el-Ensari, pripadnika plemena Benu Nedždžar kod koga je odsjeo Poslanik prilikom seobe iz Mekke u Medinu. Poginuo je kao šehid 50/670 godine prilikom osvajanja Carigrada i ukopan pod zidinana ovoga drevnog grada. Bio je iskren i pošten u prenošenju hadisa od Allahova Poslanika.

Učesnik je svih pohoda Allahova Poslanika počevši od Bedra, trijumfalne pobjede muslimana u sukobu sa paganima, pa sve do kraja Poslanikovog života. Bio je učesnik i prvih sastanaka na Akabi, te učesnik u sukobu muslimana sa Bizantom, kada je jedan od ashaba samoinicijativno ušao u redove Bizantinaca pa su tada njegovi saborci rekli: "Bacio se svojim rukama u propast", aludirajući na ajet "Ve la tulqu bi ejdikum ile-t-tehluketi". Međutim, ajet je objavljen zbog Ensarija, pojasnio je Ebu Ejjub, koji su se neko vrijeme sustegli od pomaganja Allahova Poslanika u obračunu sa paganima (Buhari, hadis br. 4516). 

Podržite naučni rad.

Nije nam poznata ni godina rođenja Maturidija. Neki tvrde da je rođen 236/850. godine, dok autor djela Historija islamske filozofije bilježi 238/852. godinu kao godinu njegova rođenja. Obrazovao se kao što su se obrazovali i drugi u tzv. halka sistemu. Redoslijed njegovih učitelja seže do Ebu Hanife. Među njima su najvažniji bili: Muhammed b. Mukattil, Er-Razi, Ebu Bekr Ahmed b. Ishak, Ebu Nasr Ahmed b. el-Abbas i Nusair b. Jahja el-Belhi. 

Ebu Mensur el-Maturidi je po završetku svoga školovanja preuzeo obavezu da mu djela Ebu Hanife, a posebno ona iz oblasti akaida budu temelj za dalje proučavanje. Proučavajući djela Ebu Hanife: El-fikhu-l-ekber fi ’ilmi-l-kelami, objavljeno u Indiji 1331/1912. godine zajedno sa komentarom Ebu Mensura el-Maturidija, zatim djelo iz oblasti hadisa El-Musnedu fi-l-hadisiobjavljeno u Istanbulu i Egiptu na marginama El-Edebu-l-mufred od Buharija, on je uspio da napiše i neka veoma značajna djela iz oblasti tefsira, tumačenja Kur'ana (Te'vilu-l-Kur'ani) iz akaida (Kitabu-t-tevhidi i Kitabu-l-mekalat) sa kojima je zauzeo ključno mjesto u ovim oblastima. 

U djelu Kitabu-t-tevhid opširno govori i podrobno obrazlaže svoj sistem i nastoji da uskladi ekstremna stajališta racionalista i tradicionalista. Ovaj metod usklađivanja oprječnih stajališta slijedili su i njegovi savremenici: Tahavi i Eš'ari koji su djelovali u drugim dijelovima tadašnjeg islamskog svijeta, u Egiptu i Iraku. Oni su zajedno sa Maturidijem uspjeli da pronađu put i usklade suprotne stavove mu'tezilija i sunnija, a koji je zadovoljio razum i prilagodio se općim načelima Kur'ana i Sunneta. Oni predstavljaju tri škole mišljenja u akaidu nazvane po njihovim imenima. 

KORIŠTENA LITERATURA

Ahmed Smajlović o tome je iscrpno govorio u svojim predavanjima na Islamskom teološkom fakultetu i napisima u časopisu Islamska misao koristeći pri tome relevantnu literaturu iz oblasti akaida kao što su disertacije odbranjene u Kairu, Tunisu i Engleskoj. 

1. Doktorska disertacija El-'Akide el-Maturidijjeodbranjena 1955. godine na Daru-l-'ulumu u Kairu. Autor disertacije je Ejjub Ali koji je nekoliko godina proveo u pripremi ove disertacije o Maturidiju i njegovom učenju. 
2. Doktorska disertacija Ara'u-l-Maturidi el-kelamijjeodbranjena 1982. godine na univerzitetu Zejtuna u Tunisu. Autor disertacije je Belkasem b. Hasan. Dijelovi ove disertacije objavljeni su i u časopisu El-Hidaja u Tunisu. 
3. Doktorska disertacija Fethalaha Hulejfa o Fahruddinu er-Raziju i njegov osvrt na učenje Ebu Mensur el-Maturidija odbranjena na univerzitetu Kembridž u Engleskoj. O tome Fethalah Hulejf kaže: "Prihvatio sam prijedlog Arberrija da predmet odbrane moga rada bude Fahruddin er-Razi i njegov osvrt na učenje Ebu-Mensura Maturidija i tom prilikom sam došao do djela Kitabu-t-tevhidi, jedinog rukopisa u svijetu. Tada sam počeo razmišljati o radu na ovome rukopisu, a onda je njegovo najbolje kritičko izdanje objavljeno u Turskoj. 
4. Akaidologija - skripta Ahmeda Smajlovića urađena za potrebe studenata na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu u kojoj je analizirao i rezimirao djelo Kitabu-t-tevhidod Maturidija. Nažalost, ta skripta je zagubljena. Posljednji put je viđena kod jednog od njegovih asistenata, a onda joj se gubi svaki trag. 

ZABORAVLJENI MATURIDI

Interesantno je napomenuti, ističe Hulejf, da o Ebu Mensuru Maturidiju nemamo nikakvih podataka kod Ibn Halduna, Ibn Nedima, Ibn Hallikana i Sujutija, istaknutih istraživača naše kulturne povijesti. U tome ga slijedi i Ahmed Smajlović i pita se koji su razlozi ovom zapostavljanju. Hulejf misli da te razloge treba tražiti u geografskoj udaljenosti Semerkanda od centara islamske moći. Ebu Mensur el-Maturidi je bio preteča Eš'arija. Eš'ari je četrdeset godina živio u i'atizalu, zabludi dok nije shvatio da je pogriješio. Tada se pokajao izjavom u kojoj stoji: "Cijenjeni skupe! Mnogi od vas me poznaju, a oni koji me ne poznaju ja ću im reći: Ja sam fulan sin fulana. U prošlosti sam govorio i tvrdio da je Kur'an stvoren, da nije iskonskog porijekla i da vjernici na Ahiretu neće vidjeti Allaha. Sada to poričem i zbog toga se kajem. Danas sam spreman da odgovorim mu'tezilijama i da stupim u polemiku sa njima po ovim pitanjima iz oblasti akaida, islamskog vjerovanja..." 

Eš'ari je to rekao nakon obavljenog namaza u jednoj od džamija u Basri na jugu Iraka, u četrdesetoj godini svoga života, dok je Ebu Mensur el-Maturidi od samog početka bio na braniku učenja ehli sunneta pa, i pored toga, on je zaboravljen. Njega, kao autora tefsira, nema među autorima o kojima Sujuti govori u djelu Tabakatu-l-mufessirun. Nema ga ni u djelu Salahuddina Safedija koji zauzima važno mjesto među biografima koji je nastavio rad na biografskom djelu Ibn Hallikana. Nema ga ni u djelima Šuzuratu-z-zeheb i Fuvatu-l-vefijjat, ali je zato umjesto njega skoro u svim ovim djelima od Ibn Nedima pa do Ibn Hallikana naveden Ebu Džafer et-Tahavi, egipatski akaidolog, predstavnik hanefijskog akaida u Egiptu. 

Ebu Mensur el-Maturidi je zaboravljen i kod Nesefija koji je parafrazirao njegovo djelo iz oblasti akaida i objavio ga pod svojim imenom našto će Ahmed Smajlović reći: "Istini za volju desilo se to i onima koji su čak prezentovali misao Ebu Mensura el-Maturidija i zastupali njegovo učenje i bili neposredni učesnici u doprinosu i razvoju ovoga učenja kao što je Omer en-Nesefi." Nesefijev akaid bio je u programu na univerzitetu Al-Azher i u programu naših medresa i Šerijatsko-sudačke škole u Sarajevu od njenog osnivanja pa do gašenja. I sam sam bio svjedok tome. Dok sam bio učenik medrese koristio sam Nesefijev akaid. 

Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju. 

Maturidi je izvršio utjecaj i na Bakillanija u klasičnom periodu razvoja akaida iako je Bakillani bio sljedbenik šafijskog mezheba, te na Muhammeda Abduhua u novijem periodu razvoja akaida, autora Traktata iz oblasti akaida (Risaletu-t-tevhidi - rasprava o islamskom monoteizmu). Čitavo jedno poglavlje iz Maturidijevog djela Kitabu-t-tevhidi Muhammed Abduhu je uključio u svoje djelo. To je poglavlje koje je u prijevodu naslovljeno Lijepo i ružno u djelima (Husnun ve kubhun fi-l-ef’ali).  Traktat Muhammeda Abduhua preveden je i na naš jezik i objavljen 1989. godine u ediciji Akaid u izdanju El-Kalema, izdavačkog centra Islamske zajednice u Sarajevu, uz moju recenziju i recenziju i pogovor drugih.