“Duša nova to je u starim glasovima”.

(Dželalu’d-din Rumi)

Više od milenijuma, eš‘arijska i maturidijska teološka škola su najzastupljenije u muslimanskome svijetu. Međutim, dok se eš‘arijska škola smatra glavnim tokom te se u velikoj mjeri proučava(la), maturidijska škola nije zadobila veliku naučnu pažnju, o čemu je uostalom pisao i dr. Mustafa Cerić u svojoj doktorskoj disertaciji, iako je prepoznata kao jedna od glavnih izraza muslimanske ortodoksije. Konferencija koju je organizirao Kalam Research&Media (KRM) u partnerstvu s fondacijom John Templeton 28-29. oktobra, a održana je u Amanu, Hašimijskoj Kraljevini Jordan, o maturidijskom kelamu pod naslovom “Razumijevanje maturidijskog kelama: naslijeđe, sadašnji i budući izazovi” je imala upravo tu zadaću. Njen cilj je bio dodatno proučiti maturidijsku školu kroz analizu njenog historijskog nastanka i širenja; razmatranje njenih teoloških i filozofskih teorija; istraživanje šireg kulturnog, društvenog i političkog konteksta unutar kojeg se ova škola razvijala te savremene izazove i održivost njenog uključivanja u velika pitanja.

Održano je trinaest predavanja od strane izuzetno istaknutih učenjaka, naučnika, doktoranata i nezavisnih istraživača. Ono što posebno skreće pažnju jeste širina obrazovanja učesnikâ ove konferencije, ali i slušateljstva, što se dalo primijetiti prilikom uključivanja u diskusije.

Sada ćemo navesti naslove predavanja i reći ponešto o svakome izlaganju. Nakon što je otvorio konferenciju izvršni direktor KMR-a Sohail Nakhooda, prvo predavanje je održao dr. Aref Ali Nayed na temu “Maturidijski pristup Božanskom Stvaralaštvu” predstavljajući značajnost maturidijskog stava o vremenu, stvaranju, nastanku svijeta i sl., koji se tiče savremenih problema izraženih u kvantnoj fizici i savremenoj filozofiji nakon kojeg je postavljeno nekoliko zanimljivih pitanja. Nakon njega je održao izlaganje istaknuti teolog dr. Saeed Foudeh pod naslovom “Maturidijski kelam i moderni izazovi za teologiju” uglavnom ukazujući na važnost objašnjavanja određenih pitanja iz islamske teologije općenito, a maturidijskog kelama posebno, na jezik koji je razumljiv savremenim muslimanima, zatim se osvrnuo na teodiceju, suprotstavljanje načelâ kvantne mehanike i maturidijske škole kelama te opasnost izazivanja sumnji u vjeru kod muslimanâ. Treće predavanje je od šejh Mohammed Amin Kholwadiaa “Utjecaj maturidijskog kelama na bioetiku” na kojem je uglavnom govorio o tome kako bi se muslimanski naučnik trebao pitati šta on može na naučnom polju doprinijeti kao musliman, općenito zalazeći u razmatranja maturidijske škole koja se tiču bioetike. Sljedeće izlaganje koje je izvrsno održano jeste ono od dr. Nazif Muhtaroglua “Maturidijski pogled na ljudsku volju i savremena kognitivna psihologija”. Muhtaroglu je interpretirao neke savremene teorije iz kognitivne psihologije, prikazujući ih donekle manjkavim u odnosu na objašnjenja, naprimjer, Sadru’š-šeri‘ata, prominentnog maturidijskog učenjaka iz 14. stoljeća. Dr. Nazif se posebno osvrnuo na čuveni Libetov ekperiment i njegove različite implikacije, pokazujući da on ne dokazuje determinizam, jer ne razlikuje sklonost i namjeru, što su razdvajali oštroumni maturidijski teolozi.

Dr. Tubanur Yesilhark Ozkan je održala predavanje “Koncept hikme u maturidijskoj pastoralnoj teologiji” prvo navodeći da se pastoralna teologija može pronaći i u muslimanskoj tradiciji, a zatim pokazujući kako se ona dotiče teodiceje i kako bi trebala na praktičnom nivou spuštati s teorijskog nivoa objašnjenja i rješenja u okviru psihoterapije što bi mnogim ljudima bilo od pomoći. Nakon dr. Ozkan, predavanje je održao dr. Mehmet Bulgen “Uloga atomizma u maturidijskom kelamu” koji je govorio o nastanku atomizma, interesantnim vezama atomizma i islamske teologije pošto se atomizam odvijeka vezivao za materijalizam, ali je naporima mutekellimuna (onih koji se bave kelamom) postao instrument monoteizma, o njegovu ulasku u islamsko mišljenje, posebice maturidijsku teološku školu, naglašavajući da atomizam nije bio marginalna teorija kao što je bio slučaj u drugim kulturama, već je bio prihvaćen kao zvanično učenje i dominantna koncepcija univerzuma od 9. do 12. stoljeća. Izlaganje Hadel Jarade “Moralno znanje u postklasičnom maturidizmu” još nije dostupno javnosti, stoga ćemo samo ukazati da je u apstraktu ovoga predavanja rečeno da ona pokazuje kako je moralno znanje vezano za pitanje slobodne volje i Božanske predestinacije, posebno se usredsređujući na spomenutog Sadru’š-šeri‘ata koji je imao originalni pristup ovome problemu.

Ova predavanja su održana prvoga dana. Drugoga dana je prvo izlaganje održao dr. Saifuddin Dhuhri na temu “Maturidijski kelam među eš‘arijskim učenjacima: sinteza maturidijskog utjecaja na teologiju Daja zajednice u Acehu, Indoneziji” pokazujući, nakon što je analizirao knjigu Daja zajednice Kitab Kuning, formalni i dodatni kurikulum i intervjuisao nekoliko ključnih dopisnika po pitanjima islamske teologije, znatne utjecaje maturidijskog kelama na lokalnu teologiju preko podsticanja racionalnosti po pitanju Božijih atributa te se oslanjajući na logičku metodu prilikom obrazlaganja ljudske slobode. Naredno predavanje je održao dr. Safaruk Chowdhury “U eshatonu: moguće animalne teodiceje u maturidijskoj misli” koje je bilo izuzetno podrobno. On je s maturidijske tačke gledišta razmatrao zašto životinje doživljavaju bol i patnju prethodno predstavljajući neka objašnjenja o problemu zla. Nakon toga je razmotrio maturidijska gledišta o animalnom svijetu u eshatološkoj perspektivi, prirodi i stvarnosti zla te o teološkoj i filozofskoj održivosti tih gledišta. “Recepcija maturidijskog teksta u kasnijem Osmanskom carstvu: Sirri-pašin prijevod Šerhu’l-‘akaida” je naslov predavanja dr. Ayse Betul Tekin. Ona je govorila o stilu prijevoda, o klasičnim i savremenim izvorima koje je Sirri-paša koristio prilikom pisanja glosa na neka pitanja te okolnostima zbog kojih su nasta(ja)li ovi prijevodi. Na nesreću, ni predavanje Abdurrahmana Mihiriga “Obnova filozofije u postklasičnoj maturidijskoj tradiciji: Kemal-paša-zadina rasprava o Mudžib bi’z-Zat” još uvijek nije dostupno javnosti, stoga i ovdje iznosimo podatke iz sažetka. Intelektualni kružoci u ranom modernom periodu Osmanskog carstva, kaže Mihirig, pružaju nam snažan dokaz za rastući značaj filozofije. Tradicija kelama je postala tako moćna da je počela inkorporirati različite domene islamskoga mišljenja, poput monizma i teorije emanacije, u glavni tok filozofskih diskusija. U jednoj takvoj raspravi, Ibn Kemal-paša (u. 1541. god.), šejhu’l-islam Osmanskog carstva, pokušava reinterpretirati Ibn Sinaovo razumijevanje o Mudžib bi’z-Zat odnosno Nužnom Uzroku, kao ekvivalent maturidijskom gledištu o mukteze’l-hikme, ili stvaranju kao implikaciji ‘mudrosti’. Naredno izlaganje je od dr. Ali Al-Omarija “Maturidijska teologija i savremena teološka pitanja: istraživanje pitanja zla”. On tvrdi da je jedan od najbitnijih problema u historiji teologije problem zla. El-Maturidijev pristup je u ovom segmentu čak i u tradiciji filozofije i kelama prilično jedinstven. On objašnjava da je Bog zbog Svoje mudrosti stvorio zlo kao sredstvo koje vodi ljude znanju o Bogu. Na svoj specifičan način, zlo pokazuje kontingenciju stvaranja i time njegovu potrebu za Tvorcem. Al-Omari će izložiti Maturidijeve argumente vezane za problem zla kako bi se uhvatio u koštac sa savremenim varijacijama ovog moralnog pitanja.

Na završnoj sesiji, dr. Mustafa Abu Sway je održao predavanje na temu “Ka obnovi kelama: punovažnost gazalijevskog pristupa danas” uglavnom se osvrćući na slavno El-Gaz(z)alijevo djelo El-Munkiz mine’d-dalal. U ovoj panel diskusiji su učestvovali spomenuti dr. Nayed, dr. Foudeh, šejh Kholwadia i nespomenuti dr. Basil Altaie, profesor kvantne kozmologije. Profesor Altaie je inače zainteresiran za odnos nauke i religije. Na ovoj panel diskusiji, on je ukazao na zanimljive teorije u kelamu (preciznije, u dekiku’l-kelamu), o vlastitom susretu s izvornim djelima iz kelama koja su ostavila na njega dubok dojam posebno zbog nekih sličnosti s modernom fizikom. Važno je spomenuti i jednu opasku iz ove panel diskusije od dr. Saeeda u kojoj kaže da ako se muslimani intelektualci žele ostvariti u savremenom svijetu, moraju prvo otpočeti izučavati temeljne nauke, ilmu’l-kelam/ilmu’t-tevhid i usulu’l-fikh, koje obezbjeđuju načela važna za znanje kao takvo te su više metodološki orijentirane. Rekli bismo, one nas uče promišljati islamski.

Zaključno, vidimo iz ovih predavanja da se uglavnom ističu tri prednosti maturidijske škole kelama koje imaju i savremenu važnost. Prva se tiče Božanske Mudrosti, na kojoj maturidije tako mnogo insistiraju, koja posebno može doprinijeti takozvanoj teologiji mudrosti važnoj za međureligijski i međucivilizacijski dijalog kao i teodiceji. Drugo, gledišta o Božijem Stvaralaštvu, koja su iznesena na prvom predavanju. Treće, uravnotežena analiza čovjekovih djela, odnosno njegove slobodne volje. Kažimo i to da je nekoliko predavača akcentiralo bliskost tesavvufa i kelama, pogotovo jer su neki istaknuti sufijski učitelji bili vrsni mutekellimuni.

Sve u svemu, za nas bosanske muslimane, kao sljedbenike maturidijskog akaida, ova konferencija je izuzetno važna (nažalost niko iz Bosne nije na njoj učestvovao), pošto se pokušava nositi s nekim savremenim izazovima koji dodiruju svakog mislećeg i vjerujućeg muslimana. Ova konferencija nije imala ambiciju ponuditi gotova rješenja, već radije propitati situaciju u kojoj se nalazi maturidijska teološka škola danas, njene prednosti i mogućnosti, te pravce budućih intelektualnih aktivnosti. S druge strane, treba imati u vidu da ovi šturi opisi nisu dovoljni da predstave sva korisna saznanja koja su iznesena na ovim predavanjima i raspravama između predavanja.