50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Banjalučka serdžada: Remek-djelo iz islamske umjetnosti bosanskog čovjeka

Autor: Hasan Hasić Septembar 16, 2021 0

Banjalučka serdžada jedinstvena je i prepoznata u cijelom svijetu kao iznimno djelo islamske umjetnosti i autentično bosansko. Nakon što su je proteklih godina historičari umjetnosti i svi zainteresirani za kulturnu baštinu naše zemlje uglavnom prepoznavali u zbirkama i na aukcijama izvan zemlje, prvi primjerak je stigao i u Gazi Husrev-begovu biblioteku.

U mjesecu julu ove godine Gazi Husrev-begova biblioteka je na poklon dobila vrijedan primjerak Banjalučke serdžade. Riječ je o poklonu kolekcionara porijeklom iz Katara, Hameda Abdulaziza el-Mervanija i primjerku Banjalučke serdžade starosti oko 250 godina.

Prilikom svečane primopredaje primjerka Banjalučke serdžade, održane u Gazi Husrev-begovoj biblioteci 15. jula ove godine, najavljeno je i uvakufljenje još jednog primjerka, nakon restauracije i konzervacije, ovog autentičnog bosanskog proizvoda islamske umjetnosti. Ovaj događaj predstavlja nastavak relativno skoro oživljenje priče i brige o Banjalučkoj serdžadi koja  na svjetskoj ravni predstavlja plod visoke umjetnosti.

„Ona govori o vičnosti naših ljudi da stvore nevjerovatna remek-djela koja su ušla u korpus svjetske baštine“.

Oživljavanje svijesti o kulturnoj baštini

Dr. Haris Dervišević, docent na Katedri za historiju umjetnosti, za Preporod ističe značaj napora koji se ulaže u pogledu oživljavanja svijesti i brige o našoj kulturnoj baštini. „Moje dosadašnje iskustvo govori da moramo imati instituciju koja će to da prikuplja, istražuje i predstavlja, jer ono što je kod nas najveći problem jeste da nismo svjesni važnosti kulturne baštine i to je, možda, ključna prezentacija“, kaže Dervišević. Potom naglašava da to ne bi trebalo biti samo za uski krug akademske zajednice, već za običnog čovjeka „koji, uopće, nije upoznat i kojem se najčešće kulturna baština svodi na Begovu džamiju i Stari most u Mostaru“. Tako je i s Banjalučkom serdžadom, istakao je on, o kojoj se, kako kaže, pričalo, ali je nju malo ko ikada vidio.

„Ona govori o vičnosti naših ljudi da stvore nevjerovatna remek-djela koja su ušla u korpus svjetske baštine“, kaže Dervišević komentarišući njenu umjetničku vrijednost i specifikum. Pri tome ističe da je to predmet koji, „kada se pojavi bilo gdje, nema nikakve dvojbe da je riječ o Banjalučkoj serdžadi, jer je unikatna po svojoj tehnici i po svom likovnom izričaju“.

„Važnost činjenice da će se u muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke uskoro naći i drugi njen primjerak ne može se dovoljno naglasiti, jer, nažalost, njenu posebnost i vrijednost prepoznale su mnoge svjetske umjetničke zbirke prije nego što smo to učinili mi, koji se možemo i trebamo njome najviše ponositi“.

 

Posebnost Banjalučke serdžade i njeno nastajanje

Upravo smo o umjetničkom specifikumu i značaju Banjalučke serdžade u kontekstu kulturne baštine pitali mr. Fatimu Žutić, istraživačicu iz oblasti islamske kulture i civilizacije, koja je važan dio svoga rada posvetila proučavanju umjetnosti veza i ćilimarstva na našim prostorima. Prije svega, naglašava da se radi o bosanskoj Banjalučkoj serdžadi, za koju ističe da je „jedini umjetnički predmet iz osmanskog perioda nazvan po nekom bosanskom toponimu i, kao takva, ostala je do danas poznata i priznata u cijelome svijetu“. Govoreći o njenoj specifičnosti i prepoznatljivosti kaže da nije u pitanju tehnika klječanja ni čvoranja, već se tkala tehnikom aplikacije i našivanja. „Mali raznobojni komadići čohe našivali su se na čvrstu podlogu od vunenog platna prema ranije nacrtanom uzorku, a zatim se dodatno ukrašavali vezom svilenom ili metalnom niti. Njen dizajn jasno pokazuje utjecaje evropskog baroka i rokokoa na osmansku umjetnost. On uključuje prepoznatljiv luk ili mihrab u kome je najčešće smještena vaza puna raznobojnog cvijeća, dok se u okolicama nalaze manji buketi cvijeća ili stepenasto nanizani prikazi malih kuća i pejzaža. Iznenađujuća je preciznost izbora boja, njihovog tonskog prelijevanja kao i minucioznost samoga rada. Opći utisak je elegancija cvjetnog obilja, kakvim muslimani opisuju džennet“, detaljnije je pojasnila Žutić. 

Podsjeća da se naziv Banjalučke serdžade nalazi u historijskim zapisima i sudskim sidžilima od kraja 17. stoljeća, te da je bila predmetom istraživanja, no, zaključilo se da istraživačima, ipak, nije bio poznat njen izgled. „Neki od njih iznosili su pretpostavke da je bila tkana kao ćilim, iako su se njeni primjerci mogli vidjeti u muzejima Turske, ali nerijetko i u velikim svjetskim aukcijskim kućama te izložbenim i prodajnim galerijama. Autori uglavnom navode kako ona nije bila namijenjena za namaz, nego da stoji kao ukras na zidu“, ističe ona.

Govorila je i o primjerku iz Gazi Husrev-begove džamije o kojem se posljednjih godina pisalo. „Profesor Ismet Bušatlić potvrdio je da se u Gazi Husrev-begovoj džamiji čuvao primjerak ove serdžade koji se sterao samo petkom ispred minbera da na njoj hatib klanja sunnete džuma-namaza prije nego se popne na minber da održi hutbu, poslije čega bi se serdžada smotala i ostavljala do narednog petka. Ovaj običaj pokazuje koliko je u sarajevskoj glavnoj džamiji bila cijenjena kao umjetnički i upotrebni predmet. Nepoznato je gdje je završio ovaj primjerak Banjalučke serdžade iz Begove džamije“, kazala je. Uz osvrt na to da se do sada u našim umjetničkim zbirkama i muzejima nisu čuvali primjerci Banjalučke serdžade, istakla je važnost skorašnje i najavljene primopredaje primjeraka Banjalučke serdžade. „Važnost činjenice da će se u muzejskoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke uskoro naći i drugi njen primjerak ne može se dovoljno naglasiti, jer, nažalost, njenu posebnost i vrijednost prepoznale su mnoge svjetske umjetničke zbirke prije nego što smo to učinili mi, koji se možemo i trebamo njome najviše ponositi“, poručila je Žutić.

 Misijska briga o kulturno-umjetničkom naslijeđu

Ističući misiju i svrhu postojanja Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu kroz čuvanje, njegovanje i promociju historijskog blaga i baštine Bosne i Hercegovine, Šahsena Đulović, saradnica za marketing i odnose s javnošću Gazi Husrev-begove biblioteke ističe i postojanje bogate zbirke nebibliotečke građe i muzejskih eksponata. Broj artefakata je oko 1200. “Većina tih artefakata je stigla u Biblioteku u vidu poklona ili vakufa. Od preseljenja u novu zgradu 2014. godine, Biblioteka ima i adekvatnije uslove za čuvanje i prezentiranje tih artefakata. Zbog toga se od tada još više povećao broj onih koji rado poklanjaju Biblioteci vrijedne predmete, unikatne ili raritetne primjerke kulturno-historijskog blaga Bosne i Hercegovine. Mi takve poklone, odnosno vakufe, primamo sa zahvalnošću i osjećamo veliku čast, ali i odgovornost što smo stekli takvu vrstu povjerenja u društvu i što smo prepoznati kao ustanova koja vodi brigu o kulturno-historijskom i umjetničkom naslijeđu Bosne i Hercegovine”, kazala je Đulović.

 “Pored toga što na osnovu nje saznajemo više o području sjeverne Bosne, o Banjoj Luci, privredi i trgovini perioda u kojem su nastajale i prodavane ove serdžade, posebno je važna činjenica da one svjedoče o vještini i nadarenosti ljudi s ovih prostora koji su se isticali u raznim poljima umjetnosti i zanata, pa tako i u vještini veza”, kazala je Đulović o značaju primjerka Banjalučke serdžade za Biblioteku. Uz uljepšanje i obogaćivanje muzejske kolekcije te prezentiranje gostima, iz Biblioteke se nadaju, kako naglašava Đulović, da će Banjalučka serdžada uz pisanu građu i arhivu koristiti istraživačima iz oblasti historije, kulturne baštine, historije umjetnosti i umjetnosti, odnosno da će poslužiti kao izvor za nova djela i radove o ovoj temi.

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine