Riječ je o Orhanu Bajraktareviću, Enesu Kariću i Rešidu Hafizoviću. Odlaskom u penziju njihov rad, ako Bog da, neće prestati, ali formalnim odlaskom otvaraju se vrata novim generacijama da na temelju njihovog znanstvenog i nastavnog djelovanja nastoje razvijati Fakultet u novom dobu. Iako su biografije ovih profesora osebujne, iz kojih ćemo izdvojiti samo fragmente, bolju sliku ovih profesora mogu imati oni koji su ih čitali, slušali ili gledali na Fakultetu, znanstvenim skupovima, javnim tribinama i manifestacijama, te u džamijama i medijskim nastupima.

Umjesto biografija

Za akademika Hafizovića bilo bi dovoljno kazati da pored članstva u Iranskoj akademiji znanosti, odlazi u penziju i kao jedini profesor FIN-a koji je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, nakon što je primljen u Akademiju 2022. godine. Rođen je 1956. godine u Potočarima kod Srebrenice, završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i FIN. Postdiplomski studij je završio u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, a doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Na FIN-u je prošao svu redovnu proceduru proizvođenja u viša akademska zvanja, a bio je mentor desetinama diplomanata, magistara i doktora nauka. Svojom erudicijom je uvijek fascinirao znanstvenu i širu javnost, a studente je nastojao podsticati da krenu putem dubljeg znanja. Obrazovanje je stjecao na arapskom, engleskom, francuskom i italijanskom jeziku, a nadamo se da će u budućnosti nastaviti s prevođenjem i objavljivanjem autorskih djela za koja je dobivao brojne nagrade.

Dr. Orhan Bajraktarević rođen je 1956. godine u Špionici, općina Srebrenik. Nakon završene Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu studirao je filozofiju, arapski jezik i islamske nauke na Islamskom teološkom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Sarajevu na kojem je i diplomirao 1981. godine. Postdiplomske studije pohađao je u Sarajevu, Kairu i Zagrebu, a magistrirao je 1998. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Na FIN-u je i doktorirao s radom u kojem se ogleda njegov pristup nauci. Naime, u izradi teze doktorand je konsultovao široku lepezu mislilaca i literature, kako islamske tako i orijentalističke na arapskom, engleskom, njemačkom, francuskom i bosanskom jeziku čime je potvrdio, kao i svojim višegodišnjim radom, proučavanjem i promišljanjem, da je istinski mislilac i teoretičar koji predstavlja originalnu islamsku teološku i filozofsku misao kod Bošnjaka. Napisao je značajan broj naučnih radova, ali nije insistirao na objavljivanju svojih djela. No, tiraž svake njegove knjige rasprodan bi bio u kratkom roku. Radio je kao prevodilac za arapski jezik, bio je glavni urednik Preporoda, a na FIN-u je predavao predmete iz oblasti islamske filozofije. Tek u zadnje vrijeme obradovao je svoje studente i širu javnost svojim javnim i medijskim nastupima u kojima je počeo ukazivati na specifičnost i bogatstvo naše vjere i njenih vrijednosti kojima olahko pristupamo. Bajraktarević je uspostavljao konekciju sa studentima na način da se zanemari formalni odnos učitelj – učenik kako bi studenti lakše pokazali svoj potencijal, od kojih je tražio promišljanje i kritički pristup, hrabreći ih riječima: „Šta ti misliš, a ne Kurtubi i Gazali!?“

Preporod može u ovom tekstu akademika Enesa Karića opisati svojim autorom, s obzirom na brojne tekstove koje je napisao i obogatio znanstveni sadržaj naših novina. Naravno, svako bi volio da može opisati akademika Karića „svojim“profesorom, kolegom, prijateljem, jer on je, u nadi da se ovo pogrešno ne shvati, brend Islamske zajednice, bošnjačkog naroda, ali i Bosne i Hercegovine – ime i prezime koje je sebe učinilo besmrtnim, sjećajući se kako to Kundera objašnjava, u smislu da će pomen na njega trajati, ako Bog da, sve dok se naš narod bude bavio znanošću i kulturom. Pored ogromnog broja napisanih knjiga i radova, a smatramo važnim da FIN uradi bibliografiju svih njegovih radova čime će nas podsjetiti na biografije klasičnih muslimanskih velikana, te prijevoda Kur’ana na bosanski jezik, Karić je sebe upisao i u red bh. književnika s nekoliko romana i zbirki priča. Akademik Karić je gospodin kojeg želite sresti uživo barem jedanput u životu i imati priliku da s vama razgovara, jer koliko god dugo/kratko taj razovor trajao ostavit će traga na vas. Rođen je 1958. godine u Travniku. Zavšio je Gazi Husrev-begovu medresu, Fakultet političkih nauka i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Boravio je više puta na specijalizacijama na univerzitetu Al-Azhar, Kairskom univerzitetu, Univerzitetu Yale (SAD) i Oxford (Velika Britanija), ali i bio gostujući profesor na brojnim univerzitetima i institutima. Izabran je za aktivnog člana Jordanske Kraljevske Akademije, a jedno vrijeme je bio i ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi FBiH. Vodio je katedru za tefsir na FIN-u, te bio dekan ovog fakulteta načinivši velike infrastrukturne i organizacijske iskorake za ovu visokoškolsku ustanovu IZ.

Na mladima Fakultet i IZ ostaje

Za ovu priliku tražili smo od njega izjavu i po ko zna koji put se srdačno odazvao i kazao nam: “Ne radi se ni o kakvoj patetici prožetoj vjerom ako kažem da sam zahvalan Bogu što sam dočekao da idem u penziju. K tome, uvijek mi je na pameti to da sam penziju zaradio u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, te ja i toj zajednici, mojoj duhovnoj domovini, dugujem neizmjernu zahvalnost. Volio bih kad bih toj zajednici mogao uzvratiti barem nečim što je dobrobitno. I kao što su neki dobri ljudi u jesen davne 1981. donijeli odluku da me prime za asistenta na Islamski teološki fakultet, da mi daju platu, kabinet, pisaću mašinu, papir, biblioteku… sada je došlo vrijeme da i ja trebam predati taj kabinet Fakultetu islamskih nauka da bi tu došao asistent ili asistentica da započnu svoju karijeru u Islamskoj zajednici kao što sam ja i moje kolege započeli svoje karijere prije četerdeset i dvije godine.” Pred sami izlazak broja dopunili smo ove riječi njegovom izjavom o profesorima kojih se sjetio i zahvalio im se s velikim poštovanjem. „Sjećam se reisul-uleme Naima ef. Hadžiabdića, tadašnjeg dekana akademika Hamdije Ćemerlića, poštovanog profesora Husiena Đoze i poštovanog profesora dr. Ahmeda Smajlovića. Oni su bili ta komisija koja je birala asistente za Fakultet. Tada su sa mnom bili predloženi i Rešid Hafizović, Adnan Silajdžić i Hasan Čengić. Ti ljudi u komisiji imali su osjećaja za podmlađivanje Islamske zajednice i Fakulteta. Sada i mi trebamo imati taj osjećaj, da mladi ljudi zauzimaju mjesta koja im pripadaju bilo da je riječ o imamskim poslovima ili da su to mjesta u medresama, fakultetima, u sektoru vjeronauke i općenito u društvu“, kazao je akademik Karić.

Redakcija Preporda želi našim profesorima lijepo zdravlje i obilnu nafaku kako bi u blagodatima ovog svijeta mogli uživati i nastaviti davati svoj doprinos na osnovu intelektualnog dara kojim ih je počastio Uzvišeni Mudri.