digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Kultura i nauka

Otvorenost prema drugačijem

Autor: S.SELHANOVIĆ Februar 16, 2015 0

(Dželal Ibraković: „Na klackalici etnocentrizma i multilateralnosti“ (Paradigma BiH), Fakultet političkih nauka, Sarajevo, 2014.)

 

Nova knjiga Dželala Ibrakovića,uglednog profesora sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, sa naslovom „ Na klackalici etnocentrizma i multilateralnosti“ sagledava opstojnost Bosne i Hercegovine u razmjerama etnohomogeniziranja unutar njenih granica koje se, najčešće, pojavljuje kao posljedice direktnog podsticaja od strane velikodržavnih projekata iz susjedstva. Ta svojevrsna klackalica između etnocentrizma, kao glorifikacije vlastite etničke grupe spram drugih, te multilateralnosti kao konstante prisutne u BiH društvu i zajednicama koje ga čine, često je, po mišljenju Ibrakovića, prenaglašeno i stereotipno posmatrana samo kao „vječni sukob“, „plemenska trvenja“ ili kao odjeci „sukoba civilizacija“. Kao malo gdje u svijetu na primjeru jedne geografski male zemlje u Evropi, a Bosna i Hercegovina to jeste, prelamaju se silnice povijesnih zbivanja, ali se jasno uočava i razvoj nacionalne ideje koja upravo u Evropi formira nacionalne države. One zamjenjuju od XIX stoljeća multilateralna carstva od kojih je svako iole važnije ostavilo traga upravo u Bosni i Hercegovini. Tako prisustvujemo svojevrsnom paradoksu da u odnosu na srednjevijekovno etničko određenje stanovništva u Bosni imamo veoma izraženu idetnifikaciju sa teritorijom svoje države Bosne o čemu govori i prilježnosti i odlučnost njenih stanovnika u njenoj odbrani od čestih napada izvana. Sa razvojem koncepta milleta i primarnom religijskom identifikacijom u jednom dužem vremenu, te sa stranim osvajačima, polahko se gubila takva vrsta identifikacije, a potiranje historijskog pamćenja je permanentan proces koji traje i do savremenog doba. Na djelu prisutni proces stalnog historijskog revizionizma je usmjeren prije svega ka rušenju sjećanja na zajedničke karakterisike, suživot i život u toleranciji i međusobnom poštivanju. Kako to konstatira Dželal Ibraković, upravo je u BiH vidljiv proces da se etničke karakteristike udružuju sa idejom nacionalnih država, pri čemu je jasno da i etnicitet, pa i religijski identitet, se najčešće poistovjećuje sa nacijom (nacijama) tragajući za nacionalnim programima izvan BiH, ali bitno na račun BiH.

U ovoj zanimljivoj knjizi Dželal Ibraković smatra da se Bošnjaci, kao većinski narod u Bosni i Hercegovini, već duže vremena nalaze u procijepu navodonog „neriješenog“ srpsko- hrvatskog pitanja. On smatra da je veliki dio nesporazuma na toj relaciji povezan sa pitanjem kako podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Država Srba, Hrvata i Slovenaca u svom nazivu je sugerirala da je to država i dogovor ta tri naroda, pa je sljedstveno tome, za pretpostaviti da je i nestanak Jugoslavije prije svega bio u nadležnosti ta tri naroda i u knjizi dr. Ibraković upravo testira i ovu tezu, pri čemu su i nakon rata prisutna vrlo izražena djelovanja na planu kulture, ali i činjenja Bosne i Hercegovine „nemogućom državom“ od ustrojstva, preko „slova i duha“ Daytona, insistirajući na eksluzivnosti školskih i obrazovnih programa u cjelini, utjecaja na sredstva informiranja, uskraćivanja mogućnosti političke konsolidacije prije svega Bošnjaka, ali i i držanjem i drugih etničkih skupina u stanju ugroženosti. To je uz izvjesnu krizu multikulturalizma u svijetu, te korištenja svih aktuelnih zbivanja u svijetu kao poligona za podjele u BiH, činjenje nemogućim uvjetima povratka prognanih, korištenja religije kao identifikacijskog koda i graničnog markera- sve to dovodi do dodatne etnohomogenizacije koja u izvjesnom smislu odgovara svim političkim elitama. Ono što se, međutim, nudi kao polazište u prevazilaženju stanja 'status qvo' jeste građanski koncept. Bez obzira što su bolne posljedice agresije, ipak je i dalje prisutna teritorijalna pomiješanost i nema „etničke čistote“ što govori o žilavosti BiH multilateralnosti, a preko ljudskih kontakata moguće je vraćati i sasvim sigurno uzdrmano povjerenje i priznanje kao bitan faktor društvenosti. Stoga je razvoj BiH društva, a ne samo države, vrlo važan faktor. U tom kontekstu BiH ima iskustvo multikulturalnih društava i dugu tradiciju zajedničkog života.

Pitajući se kada može Evropa da se ujedinuje zašto to ne može BiH, autor naglašava da je BiH jedno integrativno društvo u povijesnom kontinuitetu sa naglašenim multikulturalnim elementima koji su opstali i u agresiji. I ne samo retorički, dr. Ibraković u zaključku ove knjige obrće pretohodnu dilemu: Ako ne može da funkcionira Bosna i Hercegovina kao multilateralna zajednica, da li će onda moći da funkcionira ujedinjena Evropa?

 

« 46. Kairski internacionalni sajam knjiga Počela kulturna manifestacija „Sarajevska zima“ »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine