Uticaj islamske filozofije na zapad (1)

Autor: Osman Amin Mart 30, 2015 0

Zapadna kultura je uveliko profitirala od materijala koji su doprinosi islamskih mislilaca. Zapadni učenjaci su otkrili da su židovski teolozi slijedili u stopu islamske filozofe, te da mislioci prije Maimonidesa njima duguju svoje metode i ideje u religiji.

Kulturni odnosi između muslimana i kršćanske Evrope uspostavljani su na dva načina: prvi preko Španije, a drugi putem Sicilije i Kraljevine Napulj. Prevođenje djela s arapskog jezika na latinski usko je povezano s imenom teologa Raymonda koji je bio nadbiskup Toleda 1130. - 1150. U Toledu su muslimani živjeli zajedno s kršćanima. Živeli su u glavnom gradu, gdje je bilo sjedište i nadbiskupa, što ih je potaknulo da učestvuju u intelektualnom životu muslimana, svojih komšija. U Toledu, Raymond je osnovao ured za prevođenje, čiji je cilj bio da prevede arapska remek-djela na latinski jezik. Pa tako su prevedene arapska verzije Aristotelovih djela, kao i izvorna djela Farabija, Ibn Sine (Avicena) i Ibn Rušda (Averroes). Ovi prijevodi su bili pod nadzorom Gundiaslivusa, a zatim Gerarda od Cremone (D: 1187). Rezultat prevođenja arapskih radova na latinski je bio dio novog intelektualnog napora kako pristaša tako i protivnika. Time su gledišta zapadnih mislilaca proširena, a islamska misao je s njima stekla novo značenje. Činjenica koja je prihvaćena među zapadnim misliocima je da je Farabi imao veliki uticaj na filozofiju u srednjem vijeku; njegova knjiga Isha 'al-'Ulum je prevedena na latinski i bila je zastupljena u kršćanskim, koliko i u islamskim školama, kao nužna referenca. Mnogi mislioci su koristili ovo djelo, kao što su Roger Bacon (1214-1280 g.), Jeronim iz Moravske (prva polovina 13. stoljeća), Raymond Lull (1235-1315 g.) i mnogi drugi.

U zanimljivom istraživanju o uticaju Arapa na muziku, Farmer je pokazao da je ta knjiga od velike vrijednosti za istraživanje teorije muzike među Evropljanima. Pojasnio je i da njena vrijednost leži u činjenici da je skrenula pažnju zapadnih mislilaca na arapsku znanost. Farmer je došao i do zaključka da je Farabijeva knjiga vodila istraživače, koji su pohrlili iz svih dijelova svijeta u islamsku Španiju da se“ napoje s proljetnih izvora arapskih radova o muzici“, autora poput Kindija, Farabija, Ibn Sine i Ibn Rušda. U svojoj knjizi o Spinozi, Dunnin Borkoswki je pokazao da je Farabi imao veliki uticaj u srednjem vijeku na hebrejske mislioce koji su preveli njegova djela na hebrejski. Čini se da je taj uticaj išao preko nekih židovskih teologa kao što su Maimonides i Ben Gerson, pa sve do modernih vremena dok je stigao i do Spinoze. U stvari bilo ko, ko čita Spinozinu De Emendatione intellectus uočiti će veliku sličnost između nje i Farabijeve knjige Šta bi treblao prethoditi studiju filozofije.

Slijed ideja u obje knjige je isti, kao i motiv filozofiranja koji je također isti. Čak je i konačni cilj u obje knjige isti, a to je spoznaja Boga", slijediti Njegov primjer koliko je u ljudskoj sposobnosti", kako navodi Farabi. Ne čudi da Spinoza u doktrini islamskih filozofa pronalazi ono što je propustio kod mislilaca židovskog vjerovanja, kao što su Ben Gerson, Crescas i Ben Ezra.

 

Prevela Selma Bećar
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro