digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Kultura i nauka

Alijansa znanja i vlasti

Autor: Omer Spahić Maj 29, 2015 0

Neosporna jeistinada jeadekvatno obrazovanje ključ islamizacije i preporoda kulture i civilizacije današnjih muslimana

Komprehenzivnaedukativnavizija iplan, zajedno sa konkretnimodredbama i zakonima,te njihovim posvećenim i mudrimizvršenjima, sačinjavaju snagu i uzrok (kauza) koji mogu napraviti idejusavremeneislamske civilizacije jednom stvarnošću (posljedica). Dočim je sintezaznanja ivlasti, potom,najbolji metodološki pristup za transportovanjeidejeislamske civilizacije modernog doba iz svijeta apstraktnih ideja i maštanja u svijet opipljivih i činjeničkih stvarnosti i izazova.

Znanje bez primjene bezvrijedno, a vlast bez znanja opasna

Zaista, znanje bez sistematske aktualizacije i primjene je apsurdno i bezvrijedno, dok je vlast, ili moć, bez podrške adekvatnog i odgovarajućeg znanja i njegovih posjednika, nepouzdana i krajnje opasna stvar; takva vlast je samo iluzija, opsjena i farsa. Za fenomen znanja da u potpunosti igra svoju očekivanu ulogu prosvjetljenja, obogaćivanja, usmjerenja, transformacije i napretka u društvu, neophodni su mu bezrezervna pomoć i podrška autentične i iskrene vlasti i njenih protagonista. Slično tome, za vlast da pravilno funkcioniše i ima svoju ulogu usmjeravanja, administracije, zaštite i razvoja u društvu, potrebni su joj stalna pomoć, savjeti i predvođenje od strane djelokruga saznanja i njegovih protagonista. Činioci znanja i vlasti trebaju jedni druge za svoju puku egzistenciju. Stvarno i produktivno postojanje jednog od njih u odsustvu drugog je nemoguće. Takvo postojanje samo može biti vještačkog i iluzornog karaktera, i mogu ga prihvatiti samo oni akteri, kako na strani znanja tako i na strani vlasti, koji su spremni da čitav život sebe i druge lažu i da nemilosrdno manipulišu javnost i povjerene im položaje i dužnosti.

Svakako, zbog toga islam podučava da pobožnost i znanje moraju stajati na vrhu duge liste pohvalnih osobina vladara i lidera muslimana. Oni moraju stalno izražavati duboko poštovanje prema znanim, edukovanim i mudrim segmentima društva, redovno se savjetujući s njima. Međusobnu konsultaciju Kur'an ističe kao najvažnije obilježje muslimanske zajednice (Eš-Šura, 38). I Muhamed, a. s., je konsultovao mnoge svoje ashabe u brojnim svjetovnim pitanjima i dilemama. Kur'an mu je izričito nalagao da to čini (Alu 'Imran, 159).

Istodobno, i zbog istih razloga, znanje bez praktične primjene i efekta na aktuelan život, islam osuđuje i odbacuje - baš kao što je slučaj i s pukim vjerovanjima koja nisu potvrđena i upotpunjena djelima. Stoga se s pravom kaže da je znanje bez djela, ili teorija bez prakse, kao drvo bez plodova. I Kur'an, prema tome, potvrđujući isto načelo, izjavljuje da su najbogobojazniji oni vjernici, muškarci i žene, koji su učeni i znani. Odnosno, oni sačinjavaju najbolju kategoriju vjernika jer su u svojim životima oličili i objedinili znanje, vjeru i praksu.

Integracija istinskog znanja i iskrene vlasti

Demonstrirajući važnost integracije istinskog znanja i istinskih učenjaka sa pravom i iskrenom vlašću i njezinim akterima, te da kompletna dobrobit društva ovisi o toj integraciji i o načinima kako svaki od učenjaka i vladara obnaša povjerene mu dužnosti i funkcije, Abdullah b. Mubarak, vodeći muslimanski učenjak iz II st. muslimanske ere, izjavio je: “Postoje dvije vrste ljudi, kada su dobri i pravedni, cijela zajednica postaje dobra i pravedna, ali kada su zli i moralno korumpirani, cijela zajednica postaje zla i moralno korumpirana; te dvije vrste ljudi su učenjaci i vladari.”

Dakle, nisu samo vladari oni koji vladaju i koji su zaduženi za upravljanje i vođenje društva. Za taj najodgovorniji posao utoliko prije u istoj mjeri su zaduženi i vladari i učenjaci. Ograničena uloga javnosti se također ne treba isključiti, jer je javnost i niko drugi kako meta tako i nadahnuće i snaga svih zakona i politika. Regulirano učešće javnosti u određenim aspektima vladavine uvijek je od ključnog smisla i značaja.

Ni učenjaci, štaviše, ne trebaju biti ekskluzivni vlasnici i spremišta najdragocjenijeg ovozemaljskog i eshatološkog bogatstva znanja i mudrosti - što je nesumnjivo recept njegove postepene devalvacije i zloupotrebljavanja. Oni moraju primjenjivati i podijeliti to bogatstvo sa drugima, tako da na kraju svi mogu imati koristi od njega. Ako postoji autokratija i tiranija u odnosu na vlast i moć, zaista, isto tako može postojati i intelektualna autokratija i tiranija u odnosu na znanje, ako ono postane lična i skrivena, ili manipulirana i zloupotrebljavana stvar.

Uistinu, znanje i vlast (autoritet) predstavljaju najveće odgovornosti i povjerenja koja čovjek može na sebe preuzeti. Oni su za zajedničke, a ne osobne, dobitke i interese. Oni više znače davanje i služenje, nego uzimanje i okorištavanje. Nagrade za njihovo stoičko ispunjavanje su izuzetne, a kazne za zanemarivanje i izdaju proporcionalno ogromne i bolne. Prema tome, ako neko nije dorastao obavezama i odgovornostima znanja i vlasti, ili je spreman da se neodgovorno odnosi prema njima, za takvog ne postoji ništa atraktivno u prospektu traženja tih obaveza i odgovornosti. One mu tada jednostavno mogu nauditi i postati uzrokom propasti na obadva svijeta. A historija je najbolji svjedok koliko svojih “progonitelja” i “udvarača” su iskušenja znanja i vlasti uništila.

Piše: Dr. Omer Spahić, Međunarodni islamski univerzitet, Kuala Lumpur

Cijeli tekst u Preporodu od 15. maja

 

 

« Akademija 20. generacije učenika/ca Medrese Osman-ef. Redžović Sarajevo: Projekat mladih za primjer svim nevladinim udruženjima »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine