Promotori ovog vrijednog djela su bili uvaženi akademik prof.dr. Enes Karić, prof.dr. Fikret Karčić i autor mr. Kemal Bašić.

Dr. Enes Karić je istakao da ga je djelo o Okiću jako zaintrigiralo te da je iz njega naučio mnogo o životnom putu i akademskom radu rahmetli Okića. Muhamed Tajib Okić je pripadao jednoj velikoj generaciji Bošnjaka u u koju spadaju Mehmed Handžić, Ali-ef. Aganović, Salih Hadžialić, Husein Đozo, a koji su svojim radom i zalaganjem doprinijeli očuvanju i razvoju islamske misli u našim krajevima. Dr. Karić je naglasio da se Bašićeva knjiga čita kao dobar doktorat, monografija, ali i historijsko štivo koje nas podsjeća na najbolja djela koja govore o historijskim ličnostima.

„Posebno sam impresioniram boravkom i studiranjem u Parizu gdje se Okić na doktorskom studiju bavio izučavanjem života i djela Hasana Kafije Pruščaka. Tamo stoji da je on završio doktorat, predao je rad, ali do odbrane nikad nije došlo. Spominjem ovo u kontekstu jer juče je obilježeno 400 godina od smrti Hasana Kafije Pruščaka.

Takođe. imao sam čast da popričam s Annom Marrie Schimmel koja je upoznala Muhameda Okića. Naime, ona je 1951. godine došla na Ilahijat u Ankari na poziciji nastavnice pripravnice. Rekla mi je da je vidjela Okića da je aristokrata po ponašanju, da je bio poliglota, i da je imao tradicionalnu upućenost u islamske nauke, a savremenu metodologiju pristupa. To je zaista teško postići.“, istakao je dr. Karić.

Publici se potom obratio recenzent djela, dr. Fikret Karčić, koji je nakon osvrta na život i djelo Muhameda Tajiba Okića istakao da on spada u red značajnih bošnjačkih velikana i naučnika o kojima se u domovini malo zna. Stoga je Bašićevo djelo svojevrsna početna tačka daljnjeg proučavanja lika i djela rahmetli Okića.

"Rukopis predstavlja kod nas prvo cjelovito bavljenje životom i djelom našeg poznatog učenjaka Muhameda Tajiba Okića, čije je ime neizbrisivo vezano za obnavljanje islamskih nauka u republici Turskoj nakon Drugog svjetskog rata. Naime, većina današnjih muslimanskih učenjaka Turske su ili studenti Muhameda Tajiba Okića ili studenti njegovih studenata. Nažalost u našoj javnosti sve doskora ovom učenjaku nije posvećivana dovoljna pažnja", kazao je prof. dr. Fikret Karčić.

Prisutnima se obratio i autor knjige mr. Kemal Bašić koji je kazao da je u Turskoj, u vrijeme dok je studirao tamo, bila "privilegija" biti zemljak Muhameda Tajiba Okića. Autor je odao zahvalnost ljudima koji su učestvovali u pripremi i realizaciji izdavanja ovog djela, među kojima su između ostalog spomenuti, dr. Hilmo Neimarlija, dr. Ismet Bušatlić. dr. Fikret Karčić, dr. Enes Pelidija, mr. Osman Lavić, dr. Adnan Silajdžić, dr. Omer Nakičević, mr. Sedad Bešlija te dr. Zuhdija Hasanović.

"Imao sam trinaest godina kada je Okić umro, tako da za njega nisam čuo tokom njegovog života. Međutim, kada sam 1995. godine došao na postdiplomske studije u Ankaru, ja sam morao o Okiću saznati puno više. On je meni pomogao zbog traga koji je ostavio iza sebe. Velike riječi o Okiću sam isprva pripisivao poslovičnom istočnjačkom izražavanju, ali poslije sam shvatio da sam u krivu kad sam nailazio na njegova djela, učenike, prijatelje. Spomenut ću samo da je tokom 50-tih godina proteklog stoljeća u Turskoj živio i djelovao učenjak svjetskog glasa, Muhammeda Hamidullah. S njim se Okić susretao, sarađivao i radio. Paradoksalna je činjenica da mi često o značaju nekih ljudi saznamo iz drugih država, pa ih tek onda počnemo ozbiljnije vrednovati i shvatati. Takav je slučaj bio i sa Muhamedom Tajibom Okićem", istakao je mr. Bašić.

Muhamed Tajib Okić rođen je 1. decembra 1902. godine u Gračanici, a umro je u Turskoj, 9. marta 1977. godine. Ukopan je na mezarju Bare u Sarajevu, prema vlastitoj želji. Muhamed Tajib Okić se školovao u Gračanici, Sarajevu, Parizu i Istanbulu. Govorio je šest stranih jezika, objavljivao je radove na četiri strana jezika. Njegova uža specijalnost bili su hadis i sira, ali je odlično poznavao tefsir, fikh i povijest islama. Svoju akademsku karijeru počeo je 1949. godine na Teološkom fakultetu Univerziteta u Ankari, potom u Konyi i Erzurumu. U vrijeme kada su sve vjerske škole svih nivoa bile zatvorene u Turskoj on počinje raditi na oživljavanju islamskih nauka i vraćanju akademskog digniteta tim naukama. Okić se s pravom smatra osnivačem moderne katedre za predmete hadis i tefsir na islamskim fakultetima u Turskoj Na vlastiti zahtjev ukopan je u Sarajevu, na gradskom groblju Bare.