„Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti...“ (35:40) „Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem...“ (40:64) „I učinili smo nebo zaštitnim svodom...“ (21:32) U tefsiru pomenutih ajeta ogledaju se brojna naučna saznanja u vezi neba i atmosfere, pa je zbog toga potrebno uraditi osvrt na definiciju i sastav atmosfere uopće.

Atmosfera je gasoviti omotač Zemlje koji štiti život na Zemlji od ubitačnog kosmičkog zračenja i udara meteora. Glavnina zraka nalazi se u nižim slojevima atmosfere (do 20 km visine), gdje učešće azota iznosi preko 78%, a kisika preko 20%. U atmosferi se nalaze i drugi gasovi (ugljični dioksid, ozon, itd.). Vertikalnu strukturu atmosfere čine: troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera i egzosfera. Za vremenske utjecaje i život na Zemlji najvažnije su troposfera i stratosfera. Troposfera je najniži sloj i sadrži oko 80% ukupne mase atmosfere. U njoj se dešavaju sve promjene vremenskih stanja. U troposferi je najveća količina vodene pare čijom kondenzacijom i sublimacijom nastaju oblaci i padavine, itd. Stratosfera obuhvata slojeve iznad troposfere do 50 km visine. U stratosferi na visini 25-28 km od površine Zemlje je maksimalna koncentracija ozona (ozonosfera). Ozonski omotač funkcionira kao prirodni štit koji pruža zaštitu od razornih sunčevih zraka. „Ozon apsorbuje veliki dio UV zračenja koje ima baktericidno dejstvo i biološki je štetno (oboljenja kože, krvi, degradacija bjelančevina u ćelijama i sl.). Više ga ima ljeti nego zimi. Količina ozona u zraku je veća iznad šuma.“ (Spahić, M., 1999)

 Funkcije atmosfere prema kur'anskom tekstu

U Kur'anu su, još u vrijeme kada je to bilo nepoznato nauci, istaknute značajne funkcije atmosfere. Zato se s pravom smatraju kur'anskim čudom ili mu'džizom. U tom smislu treba istaći:

1. Atmosfera se ponaša kao zaštitni omotač Zemlje koji je štiti od udara meteora. Kada bi atmosfera bila tanja, meteori bi pronašli način da dosegnu Zemlju čime bi izazvali požare i kolateralnu štetu. Kur'an naglašava ovu funkciju: „I učinili smo nebo sigurnim svodom.“ (21:32) Riječ samawaat (nebesa) je množina od samaa (nebo), koje se uvijek koristi u kontekstu zemaljskog neba ili atmosfere. Naprimjer: „Allah je nebesa (samawaat) i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju.“ (29:44); „On spušta s neba (samaa) vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate.“ (16:10)
2. Atmosfera sadrži gasove koji su neophodni za život (kisik i ugljični dioksid). Danas je poznato da što se više uzdižemo u nebo imamo manje zraka i manjak kisika za vitalne funkcije disajnih organa. Osoba koja leti s padobranom ili u balonu osjetit će oštre kontrakcije (bol) u plućima. Kur'an o tome kaže: „Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti.“ (6:125) U vrijeme objave ovog ajeta u 7. st., nauka još nije bila spoznala da bi uzdizanje na nebo uzrokovalo poremećaje i bol u prsima.
3. Atmosfera se ponaša kao klimatizator koji regulira temperaturu na Zemlji kako bi bio moguć i održiv život na njoj.
4. Atmosfera se ponaša kao medijum za kretanje oblaka koji snabdijevaju kišom cijelu Zemlju i uglavnom sve tipove vegetacije. „Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oživljavamo, koja je mrtva bila; takvo će biti i oživljenje.“ (35:9)
5. Atmosfera se ponaša kao medijum u kome se prenosi zvuk. Bez atmosfere ne bismo mogli čuti nikakav zvuk. To je zbog toga što zvuk i svjetlost ne putuju kroz vakuum.
6. Bez atmosfere ne bi bilo zračnog pritiska. Bez zračnog pritiska krv bi eksplodirala iz našeg tijela.
7. Zemljina atmosfera se ponaša kao visoko kvalitetno ogledalo koje reflektira ono što je korisno za Zemlju kao na primjer: a) infra-crvena radijacija se reflektira nazad jer omogućava globalno zagrijavanje; b) vodena para koja se uzdiže i formira oblake vraća se kao korisna kiša; c) telekomunikacioni talasi (radio, TV) vraćaju se nazad, omogućavajući tako za nekoga ko je npr. u Sarajevu da primi signale prenešene npr. u Mekku. Kur'an ističe ove funkcije atmosfere: „I tako mi neba koje vraća.“ (86:11)
8. Atmosfera sadrži ozonov omotač koji je od vitalnog značaja za našu egzistenciju. „I kad (Zulkarnejn) stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kojemu Mi nismo od njega načinili štit.“ (Kur’an, 18:90) Prije nego se pojasni suština ovog ajeta, potrebno se osvrnuti na lik Zulkarnejna. Danas su evidentna tumačenja islamskih učenjaka prema kojima se pretpostavlja da je Zulkarnejn (u prijevodu imena „Dva roga“), koji se spominje u 18. suri (El-Kehf), zapravo čuveni historijski osvajač Aleksandar Veliki. U Kur'anu je spomenut kao čovjek velike snage koji je stigao do mjesta u kome je narod nezaštićen od Sunca. U tom je mjestu izgradio zid kako bi zaštitio narod od Jedžudža i Medžudža: „...O Zulkarnejne, rekoše oni, Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi. Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao, reče on. Nego samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići. I tako oni nisu mogli ni da ga prijeđu niti su mogli da ga prokopaju.“ (18: 94, 95, 97) Od predznaka Sudnjeg dana je događaj kada će Jedžudž i Medžudž srušiti Zulkarnejnov zid i zavesti nered na Zemlji: „A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, oni će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.“ (18:98) Ibn Hišam je pojasnio je da je Zulkarnejn Aleksandar Veliki, kralj Perzije i Grčke, tj. kralj Istoka i Zapada, te otuda potječe njegovo ime („dva roga“ u kontekstu dvije vladavine). U tefsiru Kur'ana iz 15. st. (Tefsir Al-Jalalyn), pojašnjava se da Zulkarnejn nije bio poslanik i da mu je ime bilo Aleksandar. Ovakvo tumačenje nalazi se i u Tefsiru el-Kebir, itd. Mjesto u kome je podignut zaštitni zid i u kome se ujedno osjeća pojačan utjecaj ozonskog zračenja još uvijek nije tačno određeno. Historijska tumačenja nagovještavaju da bi to moglo biti područje Kine ili pak područje Iraka. Dalje, u tefsiru 90. ajeta sure El-Kehf (18:90) navodi se nekoliko tumačenja i zaključaka:
9. Riječ štit ukazuje da od Sunca dolazi nešto štetno, jer da nema te štete, ne bi bilo potrebe za zaštitom.
10. Ajet pokazuje da su ljudi koji su spomenuti u njemu, a koji nemaju štita, ustvari, izuzetak i da ostatak svijeta ima taj štit.
11. Riječi „nismo načinili štit“ pokazuju da je štit prirodan (Allahov), a ne ljudski. Ovo automatski eliminira sugestiju da bi to mogle biti kuće ili nešto što je napravio čovjek.

Cijeli tekst u Preporodu od 1. novembra