Tada je Ka'b uz izvinjenje i nakon oprosta od strane Poslanika primio islam. Bio je ponosan na ovu burdu. Mnogo kasnije, od Ka'bovih nasljednika burdu je otkupio Muavija i ona je od tada postala rekvizitom hilafeta. Kažu da se i danas nalazi među rekvizitima hilafeta u Carigradu.

Druga burda je burda imama Al-Busirija. Nastala je nakon što je imam al-Busiri ozdravio od paralize. Za vrijeme bolesti imao je viziju Poslanika koji ga je ogrnuo svojim ogrtačem i time ga izliječio. Ta poema se smatra čudotvornom, te se recitira u slučajevima teških bolesti pa i kod ukopa umrlog.

Naivnost i dobrota imama Al-Busirija je ovdje došla do punog izražaja, kao uostalom i svih onih koji su okrenuti srcem i dušom tesavvufu. Mnogi komentatori ove kaside napominju da su njeni stihovi sigurna zaštita od siromaštva i mnogih bolesti. Ona se ispisuje na zidovima javnih zgrada i čita se kod bolesnika na postelji.

Burda Ka'ba ibn Zuhejra

Ka'b ibn Zuhejr je sin Zuhejra ibn Ebi Sulme. Jedan je od muhadremuna, pjesnika koji su živjeli na prijelazu između dva razdoblja. Među pjesnicima koji su živjeli u tom vremenu treba spomenuti još i ova imena: Hassana ibn Sabita, pjesnika Allahovog Poslanika, zatim Ka'ba ibn Malika, Abdullaha ibn Revahu i Nabigu al-Dža'dija – pjesnike okupljene oko Allahova Poslanika – te Lebida ibn Rebi'a i Al-A'ša. Njihova poezija u islamskom periodu doživjela je, prema mnogima, znatan pad ako je usporedimo sa poezijom koju su kazivali u predislamskom periodu. Islam je u njihovom srcu ugušio poeziju. To svoje mišljenje zasnivaju na izjavi Lebida da mu je Allah umjesto poezije dao Kur'an.

Drugi smatraju, a među njima se susrećemo sa istinskim naučnim istraživačima, kao što je Omer Ferruh, Aiša Abdurrahman, Nalino, Ibn Haldun i drugi, da islam u njima nije ugušio poeziju.

Ibn Haldun o tome u Mukaddimi kaže: „Govor Arapa-muslimana je na višem stepenu rječitosti i ukusa nego govor predislamskih Arapa u njihovoj prozi i poeziji. Naime, mi nalazimo da je poezija Hassana ibn Sabita i drugih na višem stepenu rječitosti nego poezija Nabige Zubjanija, Antare ibn Šeddada, Amra ibn Kulsuma, Zuhejra ibn Ebi Sulme te od govora predislamskih pisaca u njihovoj prozi i raspravama. Zdrava priroda dispozicije i ispravan „ukus“ svjedoci su o tome kritičaru upućenom u rječitost.

Razlog tome je taj što su oni koji su doživjeli islam čuli visoki stepen govora u Qur'anu i hadisu, a slično tome dvome nisu mogli donijeti ljudi. To je prodrlo u njihova srca pa su njihove duše odgojene u načinima njihovog izražavanja. Tada su se njihove naravi uzdigle, a njihove sposobnosti u rječitosti se razvile iznad sposobnosti ljudi predislamskog doba prije njih, od onih koji nisu čuli ovaj stepen govora i nisu bili u njemu odgojeni. Zato je njihov govor, kao što je bio – usljed toga što su se oni koristili govorom visokog stepena – i čvršće građen i ravnomjernije usklađen. Razmotrimo to, pa će ti tvoj ukus, ako si od ljudi koji imaju ukusa i uvida u rječitost, posvjedočiti o tome.“[1]

Ka'b je, kao i njegov otac, bio perfekcionista ('abidu ši'rin). On je kasidu, prije nego je stupio pred Poslanika, pripremio i dotjerao. Al-A'ša je, također, svoju kasidu pripremio mnogo ranije nego je odlučio da posjeti Poslanika u Medini i da primi islam. Međutim, na putu prema Medini pao je sa deve i tako okončao svoj život na Ovome svijetu, a na Drugom mu je, zahvaljujući ovoj kasidi, oprošteno te se našao u Džennetu. O tome Al-Me'arri imaginarno u Risalei gufran (Traktat o oproštenju) kaže:

„Ibn al-Karih reče: Obavijestili su me ljudi od povjerenja, a oni su čuli od ljudi u koje sumnje nema, kako se to u nas inače radi, kad od starijih slušaju mladi, da su to pjesnika Al-A'ša stihovi:

Što me pitaš, kuda je krenula, sa svojima u Jesribu susret ima.

Zarekoh se: ne žalim joj kopita ni truda,

Tek da stigne do našeg Muhammeda.

Kada bī na pragu Ibn Hašima,

Kleknu da blago dobrote prima.

Vjerovjesnik vidi što drugi vidjeti ne mogu

Ono što on nudi, osvaja Nedžd i drugu zemlju mnogu.“[2]

Burda Ka'ba ibn Zuhejra je stekla veliku popularnost. Ta njena popularnost je prešla sve granice, pa se obično za nekoga kaže da je popularniji i od Banet Suadu. Ka'bova Burda se sastoji iz tri dijela: Prvi dio ima četrnaest distiha i sav je u znaku gazela, ljubavi prema voljenoj Su'adi i njenoj nevjeri. To je uvodni dio kaside kazan pred Poslanikom u njegovoj džamiji u Medini. Poslanik islama nije imao primjedbi na ovaj uvodni dio kaside iako je on kazan u formi gazela u džamiji u Medini.

Drugi dio zauzima više od jedne trećine kaside. Dvadeset distiha je posvetio opisu deve jer se draga našla prilično daleko i do nje može doći samo sa jakom i brzom devom. Uz pretjeranost u opisu deve i ponavljanje opisa, prisutne su i greške u opisu.

Treći dio kaside sav je u znaku izvinjenja i traženja oprosta. On obuhvata dvadeset i četiri distiha. I kad je Ka'b stigao do stiha:

Inne-r-Resule le nurun justedau bihi

Muhennedun min sujufi-l-hindi meslulu

Poslanik ga je ispravio i rekao: Muhennedun min sujufi-l-lahi meslulun – metafora koja se odnosi na Ensarije, zaštitnike din-i islama.

Kasida Ka'ba ibn Zuhejra ima 58 distiha. Kazana je u dugom metru bahru-l-besit čije su stope mustef'ilun – fa'ilun ponovljene dva puta devete hidžretske godine, odnosno 630. po miladu.

Burda Ka'ba ibn Zuhejra ne razlikuje se mnogo od himne Al-A'še Qajsa. Malo ima vjerskog sadržaja i u jednoj i u drugoj kasidi. Oni površno govore o islamu. Kur'an je kod Ka'ba knjiga u kojoj se nalaze samo propovijedi koje su dobro izložene (meva'izun ve tefasilun). Ovo o čemu Ka'b govori u potpunom je suglasju sa onim što se nalazi u himni al-A'še Qajsa (Nebijjun jera ma la jerevne – Poslanik vidi ono što drugi vidjeti ne mogu).

I jedna i druga kasida kazana je u vremenu džahilijjeta kada iman još nije postao sastavni dio njihovog bića jer prava vjera još nije bila ušla u njihova srca, niti su oni prošli kroz školu odgoja između Bitke na Bedru i oslobođenja Mekke.

Ka'b u Burdi hvali muhadžire i govori o Hidžri ne kao prekretnici u povijesti islama nego kao običnom događaju koji se desio u tom vremenu. Oni koji su se iselili na zahtjev Poslanika po njemu su samo hrabri ljudi, gordi i smjeli borci koji kreću u borbu dok kukavice zaostaju. O Ensarijama koji su oduševljeno prihvatili muhadžire Ka'b se potpuno oglušio. Njihov udio u širenju islama nije ništa manji od udjela muhadžira. Po čemu je, onda, ova kasida poznata? Po priči Ka'ba da je žrtva ogovaranja ili po burdi, ogrtaču kojim je Poslanik ogrnuo pjesnika? Obje priče su dobrano utjecale na popularnost ove kaside iako burdi, ogrtaču, pripada lavovski dio imajući u vidu da je i Al-Busiri svoju kasidu nazvao Burdom ukazujući time na burdu, ogrtač, koju je Poslanik darovao Ka'bu ibn Zuhejru.

Burda Ka'ba ibn Zuhejra privukla je veliku pažnju književnika i kritičara. Ona je komentarisana, glosirana i imitirana. Danas postoji nešto oko trideset komentara ove kaside i isto toliko glosa. Među najpoznatijim komentarima je komentar Ibn Hišama, a u našem vremenu komentar moga profesora na Al-Azheru Ahmeda Ibrahima Ša'ravija. Brockelmann nabraja poimence ove komentare.[3] Prevedena je skoro na sve jezike svijeta: turski, hebrejski, perzijski, latinski, engleski, francuski, italijanski, poljski itd. Na jeziku kojim mi govorimo Burdu je preveo Fehim Bajraktarević 1919. god. Nažalost, taj prijevod je ostao u rukopisu i rukopis je negdje izgubljen.[4]

[1] Ibn Haldun, Al-Muqaddima, El-Kalem 2007., II/1033-1034.

[2] Al-Me'arri, Risaletu-l-gufran (Poslanica o oproštenju), u prijevodu S. Grozdanića, Sarajevo 1979; str. 19-20.

[3] GAL. I. 39 i Suppl. I, 68.

[4] F. Bajraktarević, Divan Ka'ba ibn Zuhejra, POF, Sarajevo 1953, str. 630.