Uspješnom odbranom disertacije „Načelo nužnosti i njegova primjena u savremenim fikhskim pitanjima“, mr. Ćeman je postao nosilac titule doktora islamskih nauka iz oblasti šerijatskog prava.

Kandidat Ćeman je u svojoj disertaciji „Načelo nužnosti i njegova primjena u savremenim fikshkim pitanjima“ nastojao ponuditi prvu cjelovitu znanstvenu studiju o načelu nužnosti, njegovoj važnosti i primjeni u savremenim fikhskim pitanjima, te ukazati na značaj jednog od najvažnijih načela Šerijata, na način kakav dosad, koliko je nama poznato, na našem jeziku nije učinjen, pokušavajući istaći njegovu originalnost i povezanost s aktuelnošću vremena u kojem živimo. 

Načelo nužnosti spominje se u svim klasičnim fikhskim zbornicima, a unutar učenja svake od četiriju pravnih škola ehlisunetskog pravca definira se različito, sukladno metodologiji datog mezheba. Od polovine 20. stoljeća spomenuto načelo redovno je zastupljeno u savremenim fikhskim studijama, a početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća već se stručno obrađuju i elaboriraju zasebne pravne studije o drugim sličnim načelima šerijatskog prava, poput načela potrebe (ḥāǧa), opravdanja (‘uḏr), poteškoće (mašaqqa), opće nevolje (‘umūm al-balwā), prisile (iḍṭirār), intencija Šerijata (maqāṣid) i zaštićenih vrijednosti (al-ḍarūrijāt al-ẖamsa). U savremenom islamskom pravu načelo nužnosti uglavnom se pojavljuje tamo gdje je potrebno otkloniti opasnost po ljudski život i njegove nužne interese.

Značaj proučavanja teorije načela nužnosti ogleda se u tome što ovo načelo ukazuje na fleksibilnost i adaptibilnost Šerijata, potvrđuje usklađenost zahtjeva i norme, predstavlja primjer izuzetka koji potvrđuje pravilo, kreira pravni okvir uvažavanja zadatih okolnosti i olakšava normiranje savremenih fikhskih pitanja. Šerijatskopravni status načela nužnosti jasno je definiran unutar dijela metodologije islamskog prava (uṣūl al-fiqh) o intencijama (maqāṣid) islamskog prava, a pravna priroda načela nužnosti jasno se očituje kroz primjenu načela u procesu ostvarenja krajnjih intencija Šerijata, zbog kojih su i utemeljene šerijatskopravne norme i propisi.

Islamsko pravo bogato je instrumentima prilagođavanja i adaptacije u različitim stanjima i situacijama koje mogu zadesiti čovjeka i njegovu zajednicu. Jedan od tih instrumenata jeste i načelo nužnosti (mabda al-ḍarūra), kao jedno od najvažnijih načela u šerijatskom pravu. Islamski pravnici koristili su ga kao valjan pravni instrument u rješavanju pitanja za koja nisu mogli pronaći pravno uporište u osnovnim izvorima Šerijata. Načelo nužnosti utemeljeno je u primarnim izvorima Šerijata – Kur’anu i Sunnetu, a potvrđeno je i korišteno u pravnim djelima najvažnijih fikhskih mezheba. 

Komisija u sastavu prof. dr. Mustafa Hasani, predsjednik komisije, prof. dr. Enes Karić, mentor i prof. dr. Enes Ljevaković su izrazili zadovoljstvo urađenom disertacijom, istakavši da je ovo rad i dostignuće koje treba produbljivati budućim istraživanjima. Komisija je ocijenila da će doktorski rad Senada Ćemana poslužiti kao važan stručni dodatak istraživanju date oblasti šerijatskog prava na bosanskom jeziku i time popuniti teorijsku prazninu koja, sve do sada, nije bila primjećena.

Biografski podaci o dr. Senadu Ćemanu

Dr. Senad Ćeman rođen je 1971. godine u Miljanovcima, Tešanj, od oca rahmetli hadži Asima i majke hadži Kadire. Nakon završene osnovne škole upisao se u Gazi Husrev-begovu medresu koju je završio u školskoj 1990-1991. godini. Na univerzitetu Kralj Saud u Rijadu završio je dvogodišnji specijalistički studij arapskog jezika u periodu 1991-1992. i 1994-1995. Na Šerijatskom fakultetu Islamskog univerziteta Imam Muhammed ibn Saud u Ujedinjenim Arapskim Emiratima studirao je pravne nauke u periodu 1995-1999. godine i s uspjehom ih priveo kraju. 

Senad Ćeman je magistrirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, 16. januara 2008. godine pred komisijom u sastavu: prof. dr. Fikret Karčić, predsjednik, prof. dr. Ismet Bušatić, član i prof. dr. Enes Ljevaković, mentor i član. Naslov magistarskog rada bio je “Vakufi i fondacije: komparativna studija o položaju vakufa i fondacija u šerijatskom pravu i pozitivnim zakonskim propisima u Bosni i Hercegovini.“

Od 1999. do 2002. godine radio je kao imam u Medžlisu islamske zajednice Tešanj. U periodu 2009. do 2011. godine radio je u Kulturnom centru Kralj Fahd kao bibliotekar, prevodilac i predavač arapskog jezika. Stručni ispit iz bibliotekarstva je položio 2008. godine. Pohađao je brojne specijalističke seminare i edukacije. U Gazi Husrev-begovoj medresi je radio kao spoljni saradnik u školskoj 2009-2010. godini, a potom kao redovni nastavnik Medrese u periodu 2011-2014. Od 2014. godine radi kao asistent na katedri za šerijatsko pravo Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Od 2007. godine vodi Centar za Lično i profesionalno usavršavanje, a od 2012. godine je direktor Centra za dijalog – Vesatijja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Od 2011. godine je jedan od predavača na Kursu islama. Bio je član Upravnog odbora Vakufske direkcije u periodu 2009-2013. godine. Član je Saborske Komisie za vakuf, imovinu, i materijalno jačanje Islamske zajednice iz reda stručnjaka za mandatni period 2014-2018. godina. Bio je član više komisija Rijaseta Islamske zajednice i Vijeća muftija. Član je Skupštine Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo od 2006. godine. Govori arapski jezik. Sretno oženjen i otac troje djece.