Knjiga je zamišljena tako da obuhvata period „od Kulina bana do današnjih dana“ što uveliko nadilazi kapacitet priređivača ovog Leksikona koji je trebalo da, institucionalno podržan, bude jedan veliki kolektivni bosanski projekt na kojem bi trebalo da radi čitav tim stručnjaka. Unatoč metodološkim i drugim nedostacima i ovako sačinjen leksikon ipak pokazuje da imamo obrazovane, uspješne i istaknute pojedince koji su dali goleme doprinose i rezultate na polju kulture općenito, ekonomije, prava, medicine, politike i drugih oblasti.

U Lesikon su uključeni bosanski kraljevi, osmanski visoki dužnosnici bosanskog porijekla, ulema, književnici, pjesnici i mislioci iz osmanskog, austrougarskog, jugoslovenskog i postjugoslovonskog perioda, kako oni isključivo vjerske tako i oni svjetovne i svjetovno-vjerske orijentacije. Nekada se na osnovu određenih natuknica čini da je leksikon zamišljen da donese određene izabrane primjere nosioca osnovnih ideja bošnjačkog korpusa, ali na osnovu nekih drugih izgleda da, pored ličnosti koje su bitno određivale prošlo i sadašnje vrijeme, uključuje i one koje su, bez velikih zasluga i djela, izabrane „po ukusu“ samog priređivača.

Uočljivo je da je djelo sačinjeno amaterski, bez dovoljno pripreme i neophodnog „brušenja“, da nema razrađenu metodologiju, ujednačenost i objektivnost, tj. da nije utemeljeno na profesionalnom radu i općeprihvaćenim standardima koji se koriste pri izradi ovakvih djela. Sam priređivač u kratkom predgovoru kaže: „Ovaj leksikon obuhvata bošnjačke velikane na polju nauke, kulture, politike i drugih oblasti. Jedni od njih ušli su po ukusu autora, drugi su potrebni za razumijevanje prvih, treći radi obavještavanja javnosti.“ (citat boldirala A.K.) Navod priređivača iz predgovora koji glasi „po ukusu autora“ pokazuje da je priređivač bio slobodan biti mjestimično sasvim pristrasan, neobjektivan, neutemeljen i u koliziji sa deklarativnim ponavljajućim iskazima o potrebi prepoznavanja zaslužnih velikana u BiH. Ipak ovdje ne bih raspravljala o izboru jer je teško sačiniti izbor koji bi sve obuhvatio, ali neophodno je raspravljati o izostanku konzistentne metodologije, te umanjenju grješaka koje u ovom djelu prelaze prag tolerancije.

Umjesto da bude izrađen kao leksikografski i praktičan rječnik ovaj projekt predstavlja metodološki promašeno djelo na koje se ne bih ni osvrnula da je izašlo u ličnoj režiji i da nije institucionalno podržano. Zabrinjavajuće je što je podržano štampanje jednog ovakvog djela u potpuno neizbrušenoj i na mnogim mjestima nedorečenoj formi. Uvodne preporuke su date uopćeno i površno, bez sagledavanja golemih propusta, bez uočavanja brojnih grješaka kao i bez metodološke utemeljenosti. Brojne grješke upućuju na to da je leksikon nastao sabiranjem ne samo izbrušenih bibliografskih tekstova nego i sabiranjem raznih nedorečenih radnih verzija, kojim ni autor koji ih je sačinio i od kojeg su uzeti, ne bi bio u ovoj preuzetoj formi zadovoljan. Općenito se postavlja pitanje nedorečenih radnih verzija i njihovog nekritičkog preuzimanja, iz čega proizilaze brojne nesuvislosti i grješke, uglavnom, od strane amatera kao priređivača određenih djela.

Nisam u situaciji praviti detaljnu analizu nego ću samo predočiti nekoliko egzemplarno izabranih natuknica. Govoreći o Zejnilu Fajiću, nekadašnjem uposleniku Gazi Husrev-begove biblioteke koji je preselio na Ahiret, priređivač leksikona navodi samo 4 reda koji se konkretno na njega odnose, a čak 12 redova odnosi se na Isa-begovu vakufnamu i citat prijevoda koju je, usput rečeno, preveo Hazim Šabanović. Kod mog uvaženog profesora Nedima Filipovića ne navodi naslove djela koja su izdata posthumno, a kao njegova djela navodi teme koje je obrađivao iako djela nisu izašla pod tim naslovima. O Veledar Edhemu iz Počitelja, advokatu i slikaru, navodi samo 5 redova, a u okviru ove kratke natuknice piše esej o Počitelju koji obuhvata cijelu stranicu. Kod posebno cijenjenog hafiza Halida Hadžimulića interpolira odlomak koji počinje sa „Inače, najveći prirodnjaci i filozofi bili su duboko religiozni ljudi, spomenimo bar neke“, pri čemu ih nabraja na četvrt stranice. Pišući o Mujagi Merhemiću na pola stranice opisuje Hafiza Širazija što se doima kao nova natuknica. I tako dalje, da ne opterećujem čitaoca pojedinostima navest ću uopćeno o kakvim se sve propustima i nedoslijednostima radi: u djelu se donose neprovjereni podaci i brojne materijalne grješke, daje se prednost kvantitetu teksta, a ne kvalitetu i vjerodostojnosti informacije, nedostaju konkretna obavještenja o izvoru preuzimanja teksta. Zatim, potpuno je nefunkcionalno i ne povezuje podatak sa natuknicom 200 stranica literature navedene na kraju, te preko 80 strana indeksa imena. Literatura je trebalo da bude navedena ispod natuknica, a indeks imena trebalo je da sadrži broj stranice na kojoj se određeno ime spominje. Mjestimično se daju vrlo površne, a ne suštinske ocjene, koje su za autora nekada i uvrjedljive i diskvalifikatorske i kontradiktorne svrsi izdavanja jednog leksikona. Ovdje navodim primjer prof. Hafizović Rešida gdje priređivač donosi sasvim nesuvislo slijedeću neprimjerenu konstataciju: „Istovremeno je akademik Hafizović svojim stavovima otvorio vrata širokim i brojnim zabludama, jer su upravo takva gledanja utočište onih učenjaka koji su tim i takvim stanovištem htjeli samo prikriti svoju slabost i stvaralačku nemoć“. Prema navedenom citatu, mjestimično se stječe utisak da se ne radi o biografskom leksikonu koji donosi objektivne i relevantne podatke nego da se radi o leksikonu subjektivno interpretiranih pojmova i ideja, a nekada se, kao što je upravo navedeno, radi i čak o vrlo tendencioznoj kvalifikaciji pojedinih istaknutih ličnosti i njihovih djela.

Ovako nedorađen leksikon ne afirmira nego na širim evropskim i svjetskim prostorima inkriminira Bosnu i Bošnjake kojima se, evo nekada, dešava da ozbiljne projekte realiziraju neozbiljno i neprofesionalno. Šteta je da navedeni projekti od posebnog nacionalnog, pa i državnog značaja, bivaju prepušteni na volju amaterima i da uz to, kao takvi, bivaju čak institucionalno podržani. Podržavanjem projekata zasnovanih na usko interesnim koalicijama, kada se umjesto profesionalcima prednost daje amaterima i onima koji se ne osvrću na opći društveni interes, Bosna se samo rastače i destruira. Izrada leksikona treba da bude općedruštveni projekt koji iziskuje ozbiljan i odgovoran profesionalni i timski rad. Samo se tako doprinosi afirmaciji i prosperitetu Bosne i bošnjaštva i bosanstva, općenito.

Također se postavlja pitanje i neodgovornih intelektualaca koji zbog sitnog bakšiša svojim imenom podržavaju neozbiljno i površno organizirane projekte. Na ovaj način gubi se i destruira potencijal marljivog i kvalitetnog djelovanja pojedinaca koji su u prošlosti doprinosili, a i sada doprinose kao naši suvremenici bogatstvom ideja, preciznošću u istraživanjima, u kreativnom radu i postignućima, formiranju jedinstvenog bosanskog duha. Nažalost, često izostaju korektno organizirani projekti kroz institucije na čijem čelu nekada stoje lica koja ne uvažavaju nikakve profesionalne standarde nego privatizirajući sredstva dodijeljena institucijama usko interesno djeluju.

Iznoseći ove kritike nipošto nemam namjeru da na bilo koji način kritikujem ili uvrijedim uvažene ličnosti čije su biografije, bibliografije i opći doprinos obrađene u ovom leksikonu. Samo iznosim kritiku priređivaču i onima koji su podržali brzopleti izlazak ovog izdanja, metodološki neuređenog i sa brojnim greškama i nesuvislostima.