U Parku islamske kulturne baštine, smještenom na otoku Wan Man u Maleziji, nalazi se jedna od najneobičnijih džamija na svijetu. Posebna je zbog toga što je izgrađena od čelika, stakla i kristala, po čemu je i dobila ime – Kristalna džamija. Njena izgradnja je trajala dvije godine a otvorena je 2008. godine. Molitvu u prostranoj unutrašnjosti džamije može obavljati preko 1500 vjernika. Unutar parka u kome se nalazi ova džamija izgrađene  su brojne replike svjetski poznatih džamija poput Poslanikove džamije u Medini, Kupole na stijeni (Jerusalem), Velike džamije u Samari i džamije u Alhambri. Park sa svim replikama predstavlja različite tipove islamske arhitekture na jednom mjestu. Zbog toga je za sve turiste koji posjećuju Maleziju, otok Wan Man nezaobilazna i atraktivna destinacija. 

Divlja ruža je samonikla biljka, grmolikog je oblika, raste u visinu do tri metra i često je sastavni  dio živice koji nastojimo iskorijeniti. Krase je sitni, nježno rozi, cvjetovi koji nas u proljeće časte svojim prelijepim mirisom, a u jesen prispijevaju šipurci, plodovi divlje ruže, od kojih možemo pripremiti čaj, sok ili džem,  veoma su bogati vitaminom C i B2. Pripravke od šipurka koristimo u periodima prehlade i gripe, ali i za revitalizaciju jetre. Palačinci sa džemom od šipurka imaju poseban miris i okus. Zbog svega spomenutog njegujte divlje ruže koje se izbore za svoje mjesto u vašoj živici i smatrajte ih darom, a ne korovom.

San Diego - Dvadesetosmogodišnji Ammar Campa-Najjar, Amerikanac latinoarapskih korjena je nakon objavljivanje svoje kandidature za ulazak u Američki kongres izazvao veliki interes javnosti. 

Campa-Najjar je radio u timu koji je vodio predsjedničku kampanju bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame 2012. kada je počeo sa političkom karijerom u okviru Demokratske stranke. Tada je bio zadužen za čitanje pisama u kojima su ljudi iznosili svoje problme s kojima su se suočavali, a koje nisu uspijevali riješiti putem institucija. Tada se istakao svojim naporima da olakša starijima njihovo rješavanja problema u zdravstveno-socijalnom području i u komunikaciji sa izbjeglicama. Ammar Campa je sin Palestinca i Meksikanke. Njegova tri maternja jezika, arapski, meksikanski i engleski, kao i njegov osjećaj za institucionalno rješavanje problema izbjeglih i starih osoba su ga stavili u žižu interesa javnosti.

Kaže da se rano zainteresirao za politiku, jer je bio svjedok krvavih dešavanja u Gazzi. Na njega su dubok trag ostavili prizori koje je tada gledao kao dijete, posebno kada je vidio kako metak ispaljen od strane izraelskog vojnika ubija bebu u majčinom naručju. „Pitao sam se zašto sam ja ostao živ, a toliko djece je tada ubijeno i shvatio da me je Allah ostavio da se borim za prava koja oni nisu imali i slične njima“, kaže Ammar. On nije dopustio da ga njegova mlada dob u tome zaustavi i danas šalje poruku mladima da ne smiju dozvoliti da njihovog datuma rođenja bude prepreka za njihov ulazak u politiku.

„Imam kampanju koja se zove Sa 18 godina u 2018.“, koja se fokusira na tinejdžere koji danas imaju 16, 17 godina, a koji će na dan izbora napuniti 18. To je populacija koju u predizbornim kampanjama obićno zaobilaze”, kaže Ammar i napominje da svakih 30 sekundi mladi njegovih korjena postaju osamnaestogodišnjaci. 

Campa-Najjar je kandidat iz San Diega, Kalifornija, iz 50-og kongresnog distrikta i prvi je latino-arapski Amerikanac koji ide u utrku za Američki kongres. Do sada je samo šesterici Amerikanaca arapskog porijekla uspjelo ući u Američki kongres.

Rijad - Maisah Sobaihi je prva saudijska umjetnica koja nastupa na pozornicama u zemljama Evropske unije, prenosi Al-Arabiya. Radi se o pozorišnoj predstavi u kojoj Maisah izvodi nekoliko uloga u isto vrijeme. 

Maisah Sobaihi je doktorirala englesku književnosti na univerzitetu u Londonu, a radi na Univerzitetu King Abdu-l-Aziz u Džeddi. Svoju karijeru na pozorišnim daskama je počela još u osnovnoj školi, a profesionalno se time počela baviti po završetku studija.

Učestvovala je na prestižnom Edinburgh Festivalu, na jednom od najstarijih umjetničkih događaja na svijetu, koji se svake godine održava u glavnom gradu Škotske više od 70 godina. Tako je postala prva Saudijka koja je na festivalu imala predstavu i to pod naslovom „Naopako bilo“. Radi se o komediji koja tretira pitanje višeženstva. Velika je zainteresiranost publike za njene predstave i u Saudijskoj Arabiji i u Evropi iako je u zemljama EU njeno ime potpuno nepoznato.

“Cilj mi je promjena stereotipa koji na Zapadu vladaju o Saudijki, jer to je prije svega upravo odgovornost žene u Saudijskoj Arabiji”, kazala je Maisah za Al-Arabiyu. 

Washington - Bombaški napad na Bostonski maraton 2013. godine činio je 20 posto pokrivenosti svih američkih terorističkih napada između 2011. i 2015. Godine, stoji u nedavno objavljenoj akademskoj studiji čije rezultate je objavio britanski list Independent.

“Teroristički napadi koje su izveli muslimani imaju pet puta veću medijsku pokrivenost od onih koje su izveli nemuslimani u Sjedinjenim Državama”, ističe se u ovoj studiji uz podatak da analiza pokrivenosti svih terorističkih napada u SAD-u između 2011. i 2015. godine pokazuje da je prisutna veća medijska pažnja za 44,9 posto kada je počinitelj tog napada musliman, te potcrtava da su muslimani u tom razdoblju počinili samo 12,4 posto napada, a pokrivali su 41,4 posto vijesti, kako se jasno vidi iz ovog istraživanja.

Autori ove studije u zaključku navode da su mediji ti koji čine da ljudi nerazmjerno strahuju od toga da će muslimani biti ti koji će počiniti teroristički napad.

Znanstvenici su proučavali američke novinske izvještaje o svakom terorističkom napadu na američkom tlu i bilježili ukupan broj članaka posvećenih svakom napadu. Tako navode da su napadi na bostonski maraton 2013., koji su počinila 2 muslimana i u kojem su ubijene tri osobe, pokrili 20 posto ukupne pokrivenosti koje se odnose na terorističke napade SAD-a u petogodišnjem razdoblju.

Nasuprot tome, izvještavanje o pokolju u Hramu Sikh u Wisconsinu 2012. koji je izveo bijelac kršćanin Wade Michael Page i u kojem je ubijeno 6 osoba, činilo je samo 3,8% pokrivenosti u medijima. Također, masovno pucanje na afroameričku crkvu u Charlestonu u Južnoj Karolini u kojoj je Dylann Roof ubio 9 osoba, ali je dobio samo 7,4 posto medijske pokrivenosti, dok je napat Frazier Glenn Millera na sinagogu u Kansasu pri čemu je ubio 3 osobe, činio samo 3,3 posto izvješća.

Svi gore navedeni napadi smatraju se da zadovoljavaju široko upotrebljavane definicije terorizma, prema istraživačima na Georgia State University.

Autori, također, u studiji navode da su njihova otkrića razriješila i optužbe Donalda Trumpa, koje je uputio u februaru ove godine, da mediji dovoljno ne izvještavaju o terorističkim napadima koje su izvršili muslimani. 

“Kada je predsjednik Trump tvrdio da mediji ne pokrivaju dovoljno terorističke napade, ispada da je bio u pravu”, stoji u studiji, a zatim zaključuje: “Međutim, njegova tvrdnja da su napadi počinjeni od strane muslimana manje pokriveni je neutemeljena.”

“Bez obzira na druge argumente, napadi muslimana imaju nesrazmjernu količinu medijske pokrivenosti. Prema posljednjim podacima muslimani su izvršili 12,4 posto napada, a ti napadi su činili čak 41,4 posto vijesti. Radi se o tome da ta neproporcionalna pokrivenost, svjesna ili ne, taj stereotip ojačava I ojačava kulturu neosnovane priče o tome čega i koga se treba bojati.

Pokrivajući terorističke napade muslimana dramatično više od napada koje su počinil idrugi, mediji ovu vrstu događaja okreću kao prevladavajuću. Na temelju tih izvještaja nije čudo da se Amerikanci toliko plaše radikalnog terorizma muslimana. A stvarnost, ipak, pokazuje da su ti strahovi neosnovani i pogrešni”, navodi se u zaključku ove studije. (Ben Kentish, Independent)

Svjetski rekorder i majstor borilačkih vještina Ado Dulas 

Nakon castinga 6. maja 2017. godine za igrani film “Godine Genocida“ u jednoj od glavnih uloga bit će Adem Ado Dulaš, Bošnjak iz Glamoča koji je stalno nastanjen u Austriji. Upriličili smo kratak razgovor s ovim tridesetičetverogodišnjakom koji je mnogo poznatiji svjetskoj nego našoj domaćoj javnosti kao Ado Dulas

Ado Dulas je instruktor borilačke discipline Krav Maga i jedna je od priznatih ličnosti u svijetu borilačkih vještina, što dokazuju i njegove titule na prestižnim manifestacijama za borilačke vještine  poput Hall of  Honour, International Hall of Fame itd. Inače, proglašen je majstorom godine 2015.  u Atlantic Cityju (SAD), a  2017. godine oborio je svjetski rekord u razbijanju 76 siporeks ploča za 20 sekundi. 

Rođen je 1983. godine u Glamoču, a kao maloljetnik sa njegove 6 godina je u toku agresije na BiH odveden u Austriju, u grad Insbruk. Od malih nogu gajio je ljubav prema sportu, a posebno  prema borilačkim vještinama te je kao šestogodišnjak svakodnevno trenirao borilačke sportove.

Prvi u svijetu osmislio metod odbrane za invalide

“Jedne prilike sam na ulici vidio kako je grupa napala jednog čovjeka. U tom trenutku, ne razmišljajući mnogo, priskočio sam u pomoć. Nisam računao na posljedice. Inače, znamo princip da čovjek zlo treba spriječiti riječima ili djelom. Taj čovjek kojem sam pomogao bio je majstor borilačkih vještina. Dao mi je dao vizit-karticu i pozvao me u svoju školu borilačkih sportova i za odbranu, u kojoj se obučavalo profesionalno osoblje za osiguranje“, počinje nam svoju priču Ado, koji je svratio u Sarajevo radi daljnjih pregovora o novom filmu o Srebrenici.

Ado je u ovom klubu proveo nekoliko godina, vrijedno trenirajući da bi zadobio povjerenje trenera da sam vodi treninge i obučava druge. Završio je niz akademija za sigurnost te postao certificirani tjelohranitelj da bi kasnije osnovao i svoju osiguravajuću kuću ADSB. Nalazeći se u niz opasnih ili u najmanju ruku stresnih situacija morao je primjenjivati naučeno.

“Odbrana čovjeka počinje u glavi. Najvažniji je sabur. Što čovjek više uči, više je strpljiv. Prvo treba sagledati situaciju u kojoj se čovjek našao i najvažnije: pokušati smiriti situaciju. Znate, kada vidite da bi moglo doći do nereda učesnici su nervozni i uplašeni te je važan pristup da pokažete kako se sve može riješiti na lakši način, jer kada dođe do tuče nema povratka. Upravo sam u svojoj karijeri nastojao analizirati psihološko stanje osoba u ovim situacijama. Posvetio sam se izučavanju teorija o psihologiji čovjeka i sada mogu prepoznati u kojem je stanju čovjek: da li je riječ o nekome koji će napasti bez obzira šta vi uradili ili je potrebno samo da ga smirimo“, pojašnjava Ado.

Ado je postao naročito interesantan znanstvenoj i široj javnosti kada je predstavio koncept samoodbrane za osobe u invalidskim kolicima, što je i po prvi put da je neko osmislio i prezentirao ovaj metod samoodbrane.

“Tražio sam od različitih instituta da im prezentiram samoodbranu za invalide. Mislili su da sam lud. Mnogi su se pitali kako mogu o tome da razmišljam, jer ko bi napao osobe u kolicima. Ipak, radio sam na dugogodišnjem istraživanju, koje je uključivalo i ankete sa osobama u kolicima, od kojih su neki zaista napadani. Kada sam prezentirao metode samoodbrane za osobe u kolicima, to je postalo nevjerovatno popularno u Austriji i svi mediji su izvještavali o tome“, kazao je Ado.

Put ka filmu

Ado je 2010. godine osnovao svoj klub u Insbruku, zapravo Školu za samoodbranu i obezbjeđenje pri kojoj trenira tjelohranitelje, osobe koje žele biti član osiguravajućeg osoblja, sportiste, ali i sve druge zainteresirane koji žele da se nauče sami odbraniti i steći osnove borilačkih vještina. Kasnije je otvorio još jednu školu u Njemačkoj, a uskoro će biti otvorena škola i u Švicarskoj. Redovni je trener specijalaca i učesnik seminara o sigurnosti i odbrani.

“Otvorio sam školu, jer mnogi su radili tjelohraniteljski ili osiguravateljski posao, a nisu bili obučeni za to. Na početku je bilo teško, jer sam bio nepoznanica mnogima. Mnogi su me odgovarali da napustim, jer je došlo i do finansijskih problema. Međutim, nikada ne napuštam ono što odlučim. Neću sve prihvatati, ali ono što prihvatim, kao projekat ili izazov, idem do kraja i mislim da bi svako to trebao raditi. Nakon teškog početka danas je moja škola jedna od najkvalitetnijih, a što se tiče odnosa prema meni mnogi dolaze na trening i obuku samo kada sam ja tu, jer imaju ogromno povjerenje u ono što radim. Uglavnom, to je moja poruka svima: ako vjerujemo u svoje sposobnosti i ideju, uz Božiju pomoć moramo uspjeti. Kada smo mladi trebamo iskoristiti svaki trenutak. Svaki dan se uči, traže se nova znanja, jer je svaki dan nešto novo. Na primjer, ne može se propuštati trening. Kažu: ‘Boli me glava!’ Kada zaboli glava idite trčati nekoliko kilometara i vidjet ćete hoće li vas više boljeti“, poručuje Ado.

Jednoga dana 2014. godine u njegovu kancelariju je ušao filmski redatelj koji je želio snimiti film u kojem bi Ado trebao glumiti. Iako se nikada nije zanimao za ovu vrstu posla, uzeo je časove glume i ubrzo bio dio ekipe filma austrijske nezavisne produkcije. Kasnije je igrao sporedne uloge u različitim serijama te glavne uloge u tri filma, a 2016. godine snimio je i svoj samostalni igrani film, koji je bio i svojevrsna promocija njegove škole. Da je bio dobar potez upuštanje u filmske vode svjedoče i nove ponude za snimanje filmova u SAD, Rusiji i Kini, od kojih je jedan i u holivudskoj produkciji. Inače, određene glumce je upoznao u SAD, u kojima je boravio kako bi primio titulu Master of the Year. 

“U Americi sam upoznao niz glumaca, jer kada uđete u Kuću slavnih onda vam se otvaraju vrata u svijetu filma“, kaže Ado koji naglašava da mu, ipak, nijedna ponuda nije bila značajna kao dobivanje uloge u filmu o Srebrenici, jer je ranije snimio i kasidu o Srebrenici.