Namirnice poželjne na zimskoj sofri
Uzimanje vitamina i minerala te popravljanje imuniteta preventivno, prije same bolesti, jeste jedini način da prehlade, gripe i zimske viroze prebolujemo što lakše i sa što manje popratnih simptoma.
Neke od namirnica koje će nam svakako pomoći u tom našem nastojanju jesu:
Med
Bistri, kristalizirani, lipov, bagremov, livadski, kaduljin ili neki drugi, svaka vrsta obiluje vitaminima i mineralima koji su nam neophodni za optimalan balans organizma i izgradnju imuniteta. Ukoliko ćete ipak birati, možda blagu prednost ima kaduljin med koji dodatno doprinosi olakšavanju kašlja i razrjeđivanju sluzi. Med nemojte davati djeci mlađoj od dvije godine i ne stavljajte med u vrele napitke da vitamini ne bi otišli sa parom.
Grah
Grah je potpuna namirnica koja sadržava ugljikohidrate, proteine, vlakna, minerale i vitamine. Posebno bitan jeste mineral kalij koji je prvi u redu odbrane od gripe. Ugljikohidrati iz graha podižu energiju i doprinose zagrijavanju organizma.
Tikva
Poslastica naših predaka, kriška tikve ‘’stambolke’’ ispečena u rerni, pored toga što je zdrava i ukusna, doprinosi našem zdravlju obiljem vitamina i minerala i popravlja imunitet. Narandžasta boja tikvinog mesa ukazuje na to da ona obiluje karotenom koji je veoma bitan za očuvanje zdravlja kože što je posebno važno prilikom posjete planinama, jer je sunčevo zračenje jednako jako zimi kao i ljeti. Sjemenke tikve obiluju mnoštvom korisnih elemenata, a posebno su zdrave u borbi protiv crijevnih parazita i za očuvanje zdravlja prostate.
Kiseli kupus
Obiluje vitaminom C koji je najbitniji u prevenciji, sprječavanju i liječenju prehlade i gripe. Vitamin C je nadalje bitan i zbog apsorpcije drugih vitamina i minerala, a ima i niz drugih zdravstvenih pogodnosti za organizam. Sto grama sirovog kiselog kupusa sadrži čak 20 mg vitamina C. Poznato je da su u prošlosti moreplovci prvenstveno brinuli da se za svoj boravak na moru kvalitetno opskrbe kiselim kupusom kako ne bi došlo do obolijevanja od skorbuta i drugih bolesti. Pored toga, kupus sadrži obilje vlakana što doprinosi radu crijeva i metabolizmu, a sokovi iz svježeg kupusa zaliječuju želudac i crijeva.
Još jedan park Alije Izetbegovića u Istanbulu
Skupština istanbulske općine Bağcılar donijela je početkom ove godine odluku da se još jedan park u gradu na Bosforu nazove po Aliji Izetbegoviću. Do danas je u cijeloj Turskoj 40 mjesta nazvano po Aliji Izetbegoviću, a među ta mjesta spadaju parkovi, škole, kultruni centri, trgovi, mostovi i džamije. Ovo je četvrti park u Istanbulu koji je nazvan po prvom predsjedniku predsjedništva Bosne i Hercegovine, pored dvije škole, dvije džamije, poliklinike i kulturnog centra koji nose isti naziv.
Oslo (Norveška) - Kurs islama za omladinu i kulturno veče povodom rođenja Muhammeda a.s.
Šta je to Kurs islama za omladinu?
Kurs islama je jedan obrazovno-odgojni program koji za ciljnu grupu ima omladinu od 14 godina. Radi se o omladini koja je uglavnom rođena u Norveškoj i koja je prošla ili prolazi kroz vjersku pouku – mekteb. Pedagoški pristup je prilagođen omladinskoj starosnoj dobi i razlikuje se od mektebskog. Tako npr. na Kursu islama se ne uče sure napamet i ne vježba se obavljanje namaza, nego se razgovara o nekim važnim izazovima vezanim za tinejdžere i omladinu te njihovo razumijevanje islama. Kurs islama je osmišljen da bude cjelodnevni ili dvodnevni program konferencijsko-seminarnog tipa u kojem je omladina involvirana od jutra do mraka. Ove godine, Kurs islama je održan u Oslu, glavnom gradu Norveške, i to u subotu, 09.12.2017.
Predavači na Kursu islama imami i specijalni gosti
Još jedna razlika od mektebske pouke je da predavač nije samo džematski imam u kojem se Kurs organizuje nego i imami iz svih bošnjačkih džemata Norveške. Za ovu priliku se pozivaju i specijalni gosti predavači ili kulturno-umjetnički radnici iz Bosne i Hercegovine i Norveške. Na taj način pokušavamo spojiti iskustva više imama koji žive i rade u Norveškoj kao i gostiju iz Bosne i Hercegovine te ponuditi omladini dinamičan sadržaj pun smisla i pouke.
Na ovogodišnjem Kursu islama bili su angažovani svi imami Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj na čelu sa glavnim imamom mr. Senaidom ef. Kobilicom i domaćinom ovog Kursa dr. Farukom ef. Terzićem. Sljedeći imami su na razne načine učestvovali u pripremi, organizaciji i izvođenju Kursa: Ahmed ef. Modrić, povjerenik IZBuN-a, Aladdin ef. Mujezinović iz Stavangera, Aziz ef. Ahmedović i muallima Velisa Salihović iz Østfolda, mr. Derviš ef. Varešlija iz Drammena, mr. Edin ef. Mezit iz Vestfolda, mr. Ibrahim ef. Šabić sa Zapadne obale, i mr. Osman ef. Mehmedović iz Trondheima.
Kao goste iz Domovine, ove godine smo imali hafiza Sulejmana Bugarija, poznatog imama, vaiza, profesora, pisca i socijalnog radnika. Imali smo i Armina Muzaferiju, umjetnika koji u svojim numerama promiče vrijednosti humanosti, morala i duhovnosti. Gost nam je bio i Ajdin Hasanić, mladi autor kratkometražnih filmova i poučnih videosnimaka koji ima preko 3 miliona pregleda na Youtube-u.
Upoznavanje, spajanje i umrežavanje omladine
S druge strane, Kurs islama se organizuje na području cijele Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj, i dolaze iz različitih džemata u jedan džemat koji je domaćin programa. Prošli put je Kurs islama organizovan na Zapadnoj obali u gradu Stavangeru, a prije toga u Sarsborgu, Sandefjordu, Drammenu i Lillehammeru. Omladina tako ima priliku da razgovara i razmjenjuje mišljenja o vjerskim, naučnim i kulturnim temama, imaju priliku da se upoznavaju i druže, da uspostave i razviju kontakte i time doprinesu boljem umrežavanju i povezivanju naše omladine a samim time i naše Zajednice. Naša nada je da će se kroz ovakav tip druženja razviti životna poznanstva i prijateljstva pa i budući lideri koji će svojim znanjem i vjerom doprinositi boljoj budućnosti u svijetu ako Bog da.
Ovogodišnjem Kursu islama u džematu Oslo prisustvovalo je više od stotinu omladinaca iz cijele Norveške. Do sada je to najveći broj omladine ikada okupljen na Kursu islama u Norveškoj.
Teme na ovom Kursu
Imami islamske zajednice su koordinatori ovog Kursa i oni svaki put pomno pripreme različite predavanja i teme koje su interesantne za ovu ciljnu grupu. Neke od tema koje su obrađene su sljedeće: šta je islam i kako ga je Poslanik a.s. u raznim situacijama definirao, negativni uticaj muzike na naše ponašanje, slava ili ljubav, islam i društvene mreže, kviz o islamu, humor, mudrost i vjera te Ilahije, umjetnost i duhovnost.
Prisutnoj omladini se obratila potpredsjednica Izvršnog odbora Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj, Mediha Šumar, pozivajući omladinu da i oni sa svojim kreativnim idejama učestvuju u planiranju naših budućih aktivnosti.
Džematski odbor – glavni nositelj aktivnosti
Ne treba zanemariti ni neke druge aspekte Kursa islama koji isto tako imaju jedan pozitivan efekat a to su npr. putovanja iz dalekih gradova koja nekada uključuju i putovanja avionom, vozom ili autobusom pa se omladina treba pripremiti za takav jedan poduhvat. Naravno, ova putovanja su uvijek organizovana sa imamima, muallimom ili roditeljima koji volontiraju u ovom procesu. Omladinske konake organizujemo kod naših vrijednih džematlija. Oni se uvijek rasporede da prime omladinu iz drugih gradova. To ima posebnu važnost kako bi se vrijednosti porodice i solidarnosti među ljudima istakle. Hranu za omladinu također organizuju džematlije. Ukratko, cijeli logistički aspekt koji u sebi ima mnogo detalja preuzimaju džematski odbori koji zajedno sa aktivistima izvršavaju ovaj dio odgovornosti.
Džematski odbor Osla zajedno sa volonterima koji su se uključili u ovu akciju je uradio jedan fantastičan posao. Na čelu sa predsjednikom odbora Senadom Durakovićem i imamom Faruk Terzićem, sekretaricom Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj Minom Majdanac, ostalim članovima džematskog odbora Majom Krpo i Aldinom Hadžić – Sekom, Delilom Džanić te Ahmedom Modrićem i Mirsadom Duranovićem – Maksom okupio se tim od preko 25 voluntera koji su pažljivo pripremili i iznijeli cijeli projekat.
Omladinska ekskurzija svake godine za BiH
Omladina koja pohađa ovaj Kurs ima priliku da ide na ekskurziju u Bosnu i Hercegovinu koju Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj organizuje jednom godišnje za vrijeme kraćeg raspusta u mjesecu aprilu svake godine. Na taj način pokušavamo da još više uvežemo našu omladinu i da ih kroz edukativne posjete upoznamo i povežemo bliže sa Domovinom.
Ove aktivnosti pomažu da se naša omladina okrene svim pozitivnim tokovima i da odrastu u priznate i korisne individue koji će pridonijeti boljem društvu i boljem životu. Vjera, kultura i nauka upravo služe tome da obezbijede jedan izvor jake inspiracije, nadahnuća i snage koji su nam potrebni u životu. Kroz zajednička okupljanja, kurseve, ekskurzije i seminare želimo da se naša omladina umreži i poveže i da zajednički i koordinirano djeluje u svim hajirli projektima. U tom smislu treba odgojiti duh u našoj omladini da ne budu samo uspješni pojedinci nego da svojim društvenim angažmanu vraćaju tu dobro cijeloj zajednici. U ovom zahtjevnom vremenu i okolnostima u kojima živimo na Zapadu, cilj nam je i da preventivno djelujemo kako bi spriječili da se naša omladina okrene nekim negativnim tokovima i pojavama – a ima ih doista mnogo.
Veče kulture, vjere i duhovnosti
Po završetku Kursa islama koji je bio lociran u prostorijama džemata Oslo gdje se nalazi i centrala Islamske zajednice Norveške, omladina je zajedno sa imamima prošetala do srednje škole Kuben gdje je sve bilo spremno za kulturnu večer.
Sala amfiteatra je ubrzo bilo napunjena. Džematlije iz svih džemata Islamska zajednice Bošnjaka u Norveškoj su pristigle. Broj prisutnih je varirao između 450 i 500 što je imajući u vidu rasutost i udaljenost džematlija po Norveškoj prilično veliki broj. Ali prilike kao što su ovakve, kada se radi o mubarek danima, okupljanju omladine, izuzetnim gostima iz Bosne i Hercegovine okupljaju i privlače veliki broj zainteresovanih ljudi.
U amfiteatru se je održao kulturno-vjerski program koji je otvoren prikazivanjem kaside „Devet heroja“ i učenjem fatihe svima koji su dali život za odbranu Bosne i Hercegovine. Aziz ef. Ahmedović je proučio a zatim i preveo na Bosanski divne odlomke iz Kur’ana koji opisuju poslanstvo Muhammeda a.s. Zatim se je obratio Senaid ef. Kobilica, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj govoreći o životu Muhammeda a.s. i njegovog načina pojašnjavanja vjere u zahtjevnim situacijama. Delila Džanić, potpredsjednica džemata Oslo je predstavila rad džemata na organizaciji Kursa islama i kulturne večeri te ideje da se Investiciono-vakufski fond Emanet za kupovinu islamskog centra u Oslu što više omasovi. Voditelj ovog dijela programa je bio Faruk ef. Terzić. Prisutnima se obratio i počasni gost, novi ambasador Bosne i Hercegovine u Norveškoj, dr. Nedim Makarević govoreći o važnosti uključivanja svih građana BiH u demokratske procese. Posebno je naglasio da svi koji imaju pravo da glasaju u Bosni i Hercegovini trebaju da se registruju na sljedećim izborima i da time daju doprinos boljoj budućnosti naše zemlje, posebno njenog manjeg entiteta. Iskazao je ponos prema činjenici da su BH građani u Norveškoj najuspješnija i najbolje integrisana grupa po svim zvaničnim statistikama te naglasio opasnost od asimilacije. Ova veče je bila izuzetna prilika da se novi ambasador predstavi našim građanima u Norveškoj.
Potom je mladi autor i glumac, Ajdin Hasanić predstavio dva poučna kratkometražna filma govoreći šta ga to inspiriše u njegovom radu i zanimanju. Posebno je bio dirljiv njegov film o odnosu omladine prema svojoj majci; kako jedan fin razgovor o blagodati roditelja može promijeniti nekulturni odnos prema majci.
Armin Muzaferija, mladi umjetnik je govorio o spoju vjere, duhovnosti i umjetnosti, te kako se te komponente integrišu i harmonizuju u ličnosti jednog čovjeka.
Nakon završenog programa u amfiteatru, prisutni su se uputili prema velikoj sali gdje je Armin Muzaferija upriličio svoj muzički nastup. U svojoj izvedbi Armin je nanizao mnoge tradicionalne ilahije i kaside iz duhovne riznice domovinskog prostora koje opisuju Muhammeda a.s. i promovišu vrijednosti njegove časne misije. Nezaobilazne su bile i plemenite sevdalinke. Iznenađenje večeri je bilo kada se je novi ambasador dr. Makarević priključio Arminu i zajedno sa njim odsvirao i otpjevao dvije sevdalinke. Prepuna sala je popratila ovaj nastup gromoglasnim aplauzom.
Podizanje svijesti o sakupljanju novca za novi islamski centar
Jedan od velikih izazova organizovanja vjerskog života u Norveškoj je obezbjeđivanje, izgradnja, kupovina i održavanje prostora za obavljanje vjerskih obreda i ibadeta. Kada su naši ljudi tek došli u Norvešku iznajmljivali su veoma male prostore koji su jedva odgovarali potrebama vjerske pouke i džume namaza, a sada nakon 25 godina u Norveškoj, potrebe su sve veće kako zbog djece i omladine tako radi i odraslih, roditelja, i penzionera. Radi toga je džemat Oslo odlučio da podigne svijest o potrebi naših ljudi na području Osla i Akershusa za boljim prostorijama koje odgovaraju trenutnim a i budućim potrebama ovog džemata. Jedna od ideja koja se kasnije i realizovala je bila da kroz simboličnu cijenu donatorske ulaznice, kupovinu kolača, kahve, sokova i hrane pridonesu da se sakupi nešto sredstava na džematski račun investiciono-vakufskog fonda Emanet koji je namjenjen za kupovinu, izgradnju i održavanje novog islamskog centra u Oslu. Vrijedne džematlijke su sva jela i kolače pripremile kod svojih kuća a zatim ih prodavale u svrhu sakupljanja novca na vakufski fond. Džematlije su prihvatile ovakvu inicijativu, odazvale se na ovu akciju i svojim prilozima uvećale trenutni fond Emaneta. Ovom prilikom pozivamo sve ljude dobre volje da budu vakifi u našem džematu i da podrže izgradnju džamije u glavnom gradu Norveške. Broj konta je: 1503.62.08942.
Druženje sa hafizom Sulejmanom ef. Bugarijem
Zbog problema u putu hafiz Bugari je kasnio na ovaj program ali je stigao u džamiju u ponoć. Mnoge džematlije su ga čekale sa nestrpljenjem. Po samom ulasku u džamiju hafiz Bugari je počeo svoje predavanje koje je trajalo negdje do dva sahata iza ponoći. Tema njegovog predavanja je bila ljudska duša i šta je sve pogađa od nedaća. Hafiz je davao i odgovore zašto dušu pogađaju loše stvar i kako mi kao ljudi možemo utjecati da to promijenimo na bolje. Njegov nastup, toplina, osmijeh i jasan govor su nadahnuli sve prisutne.
Sljedećeg dana hafiz Bugari je obišao još tri velika džemata: Østfold, Vestfold i Drammen. Na ovim posjetama se isto tako okupio veliki broj džematlija.
Mi se nadamo da smo kroz ovakvu jednu sveobuhvatno aktivnost povodom mjeseca rebiu-l-evela promovisali vrijednosti ljubavi i poštovanja prema našeme poslaniku Muhammedu a.s., da smo u duhu njegovog učenja i zalaganja brinuli se o omladini i djeci, o odraslima i starima i da smo uljepšali i omilili islam jedni drugima.
Molimo dragog Allaha dž.š. da svim aktivistima koji su učestvovali u planiranju ovog mega projekta u Oslu obilno nadoknadi iz Svoje sehare i na dunjaluku i na Ahiretu, amin!
Saudijska Arabija građanima daje 13 milijardi dolara zbog uvođenja PDV-a
Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su svojim građanima prvi put u historiji uveli porez na dodanu vrijednost. Uvođenje PDV-a od pet posto dogovoreno je u junu 2016. godine između predstavnika šest zemalja Vijeća za zaljevsku saradnju, a uz Saudijsku Arabiju i UAE, čine ga Bahrein, Kuvajt, Oman i Katar.
Iako je prvobitno dogovoreno kako će navedene države PDV uvesti istovremeno, Bahrein, Kuvajt, Oman i Katar to će učiniti s odgodom i uvest će ga do 2019. godine.
Saudijska Arabija će paketom finansijske pomoći koju će podijeliti svojim državljanima pomoći da lakše podnesu povećanje troškova života. Ovaj paket će je koštati oko 13,3 milijarde dolara. “Izdvajajanje 13 milijardi dolara će pokazati zabrinutost lidera za građane i njihovu kvalitetu života “, kazao je ministar za kulturu i informisanje Awwad bin Saleh al- Awwad u izjavi za list Al Sharq al Awsat.
Kralj Salman je dekretom naredio da se mjesečno isplaćuje 1.000 rijala svim državnim uposlenicima kako bi se namirilo povećanje troškova zbog uvođena poreza na dodanu vrijednost.
Penzioneri i vojnici će, također, dobiti bonuse, a država će plaćati porez pri kupovini kuća i stanova. Osim toga, ove godine će vlada na račune za pomoć domaćinstvima izdvojiti još 30 milijardi rijala, pri čemu porodice sa srednjim i niskim primanjima dobivaju od države mjesečnu pomoć.
Saudijke na fudbalskom stadionu u Rijadu
Kao jedan od značajnih događaja u svijetu fudbala u mjesecu januaru sportski časopisi navode i utakmicusaudijskih rivala Al – Ahlija i Al Batina u Rijadu. Ova utakmica se stavlja kao top događaj ovog mjeseca zbog toga što će je na stadionu u Rijadu po prvi put moći pratiti i Saudijke. Ženama je u septembru prošle godine dopušten dolazak na stadion u Rijad na obilježavanje Dana državnosti, nakon čega su saudijske vlasti ovu zabranu potpuno ukinule na tri stadiona.
Uspješna novinarka i urednica u najvećem muslimanskom medijskom holdingu u Rusiji Islam.ru Aina Gamzatova prijavila se Centralnoj izbornoj komisiji kao kandidatkinja za predsjedničke izbore u Rusiji.
Kao predsjedničku kandidatkinju nominirala ju je lokalna inicijativa iz ruske republike Dagestan, a Gamzatova će se takmičiti kao nezavisna kandidatkinja.
Gamzatova je supruga vrhovnog muftije Dagestana, kao i njegova savjetnica za odnose s javnošću. Činjenica da se prijavila kao nezavisna kandidatkinja, bez stranačke podrške, znači da treba predati još najmanje 300.000 potpisa iz svih ruskih regija. Kandidati koji predstavljaju parlamentarne stranke ne moraju skupljaju dodatne potpise, dok oni koje podržavaju neparlamentarne stranke moraju prikupiti najmanje 100.000 potpisa. Ruski predsjednički izbori su zakazani za 18. mart. Trenutni predsjednik Vladimir Putin na izbore izlazi kao nezavisni kandidat. Predsjedavajuća Centralnom izbornom komisijom Ela Pamfilova izjavila je da je 31 politička stranka i 30 nezavisnih političara i aktivista objavilo kako namjeravaju da učestvuju na predsjedničkim izborima.
Moja sjećanja o reisu-l-ulemama Islamske zajednice
Salih Safvet Bašić rođen je u Duvnu - Tomislav-Gradu, 1876. godine u uglednoj trgovačkoj porodici. Osnovnu školu i mekteb završio je u rodnom gradu, a srednju školu i Filozofski fakultet u Istanbulu. U vrijeme njegovog školovanja u Istanbulu, bio je veliki broj đaka i studenata iz Bosne i Hercegovine u tamošnjim srednjim i visokim školama. Oni su osnovali svoj klub, koji je imao kulturno, prosvjetno i političko značenje. Klub je okupljao ne samo učenike i studente iz BiH, nego i djecu bosanskih muhadžira u Turskoj. U aktivnostima ovoga kluba, značajno mjesto pripadalo je i Salihu Safvetu Bašiću. On se tu isticao svojim naprednim stavovima u političkom pogledu, posebno svojom nepomirljivošću naspram okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Te ideje je prenosio i na druge. Ovakva ponašanja studenata nisu se dopadala tadašnjem sultanu.
Jesmo li za promjene ???
Promatrajući bh. društvo, a time i nas Bošnjake, odnosno naše džemate ne možemo se oteti dojmu da nismo zadovoljni stanjem duha i svijesti. Iako očekujemo bolje prilike, deklarišemo se da smo za bolje, ulažemo napor u popravljanju stanja, ali to nije dovoljno da bismo bili zadovoljni sa slikom našeg hala. U institucionalnom smislu imamo instrumente čija je svrha izgrdanja i briga o odgoju mladih generacija kroz školski sistem, zatim odgojno- mektebski sistem. Imamo minber sa veoma kompetentnom ulemom, imamo kontinuirane neformalne oblike obrazovanja, tribine, interfejs mreže, promocije knjiga. Imamo medije na raspolaganju. No, sve to čini se kao da nije dovoljno, jer nismo zadovoljni rezultatima koje postižemo. Ocjena da može puno bolje i više mnogo je primjerenija u analizi stanja. Ko može biti zadovoljan moralom naše omladine, koja je iz dana u dan izložena strašnim i razarajućim utjecajima negativnih faktora, tako da stepen alkohola, droge, bluda biva sve izraženiji, a posebno kod ženskog dijela? Možemo li zabadati glavu u pijesak i ne vidjeti da natpolovični procenat muslimanskih djevojaka konzumira alkohol? Da na trenutak ostavimo mlade i da pogledamo šta ima u našem saffu - kakve su prilike kod odraslih? Odrasli su slika i prilika mladih, sve što ima u svijetu mladih je u istoj mjeri, a ako ne i više zastupljeno kod odraslih, samo što treba pridodati dio drugih činjenica npr. nedovoljna spoznaja Allaha dž.š, mali procenat onih koji drže beš-vakat, pojavu zatvaranja u sebe i zanemarivanje komšiluka, zapostavljanje porodice, prekomjerno robovanje materijalizmu itd.
Gdje je problem naših devijacija?
Ove pojave kod mladih i odraslih su samo dio onoga što je negativna strana u našem društvu/džema›atu. Postavlja se pitanje gdje je problem? Kako je moguće prisustvo negativnih pojava kada kao zajednica imamo mehanizme i činimo napore da sačuvamo porodicu, džema’at, društvo, identitet? Kako je moguće da ne ostvarujemo odgojno-obrazovno dobro koje želimo? Svakako je moguće odgovoriti na ova pitanja i odgovori mogu zadovoljiti kriterij tačnosti.Odgovor na pitanje kako je moguće da i pored djelovanja odgojno-obrazovnih faktora formalne i neformalne prirode, većina mladih i odraslih nisu na zadovoljavajućem stepenu morala mogao bi se naći u faktorima objektivne i individualne naravi .
Objektivni faktori destrukcije
Kada je riječ o objektivnim faktorima treba naglasiti da kako god postoje faktori očuvanja, postoje i faktori destrukcije. Drugim riječima ako postoji mekteb i vjeronauka putem kojih se borimo za razvoj islamskog morala, isto tako postoji i deset puta više negativnih faktora čija je svrha uspostava nekog drugog morala. Tako na jednog imama, vjeroučitelja dolazi deset i više onih koji žive neki drugi moral i bore se za njeg! Zatim na jedne novine, portal, tv koji proklamiraju islamski moral dolazi deset i više onih koji se zalažu i bore za neki drugi moral. Tako možemo čuti kako neki kažu - nikada nije bilo više priče o vjeri, a da je bilo manje vjere! Ova konstatacija je tačna, ali isto tako tačno je i to da nikada nije bilo više nemoralnih medija, ličnosti i propagatora nemorala negoli ih danas ima! Dakle, mi u očuvanju identiteta gubimo bitku ili imamo slabije rezultate zbog velikog nesrazmjera između faktora izgradnje i faktora destrukcije.
Knjiga je zamišljena tako da obuhvata period „od Kulina bana do današnjih dana“ što uveliko nadilazi kapacitet priređivača ovog Leksikona koji je trebalo da, institucionalno podržan, bude jedan veliki kolektivni bosanski projekt na kojem bi trebalo da radi čitav tim stručnjaka. Unatoč metodološkim i drugim nedostacima i ovako sačinjen leksikon ipak pokazuje da imamo obrazovane, uspješne i istaknute pojedince koji su dali goleme doprinose i rezultate na polju kulture općenito, ekonomije, prava, medicine, politike i drugih oblasti.
U Lesikon su uključeni bosanski kraljevi, osmanski visoki dužnosnici bosanskog porijekla, ulema, književnici, pjesnici i mislioci iz osmanskog, austrougarskog, jugoslovenskog i postjugoslovonskog perioda, kako oni isključivo vjerske tako i oni svjetovne i svjetovno-vjerske orijentacije. Nekada se na osnovu određenih natuknica čini da je leksikon zamišljen da donese određene izabrane primjere nosioca osnovnih ideja bošnjačkog korpusa, ali na osnovu nekih drugih izgleda da, pored ličnosti koje su bitno određivale prošlo i sadašnje vrijeme, uključuje i one koje su, bez velikih zasluga i djela, izabrane „po ukusu“ samog priređivača.
Uočljivo je da je djelo sačinjeno amaterski, bez dovoljno pripreme i neophodnog „brušenja“, da nema razrađenu metodologiju, ujednačenost i objektivnost, tj. da nije utemeljeno na profesionalnom radu i općeprihvaćenim standardima koji se koriste pri izradi ovakvih djela. Sam priređivač u kratkom predgovoru kaže: „Ovaj leksikon obuhvata bošnjačke velikane na polju nauke, kulture, politike i drugih oblasti. Jedni od njih ušli su po ukusu autora, drugi su potrebni za razumijevanje prvih, treći radi obavještavanja javnosti.“ (citat boldirala A.K.) Navod priređivača iz predgovora koji glasi „po ukusu autora“ pokazuje da je priređivač bio slobodan biti mjestimično sasvim pristrasan, neobjektivan, neutemeljen i u koliziji sa deklarativnim ponavljajućim iskazima o potrebi prepoznavanja zaslužnih velikana u BiH. Ipak ovdje ne bih raspravljala o izboru jer je teško sačiniti izbor koji bi sve obuhvatio, ali neophodno je raspravljati o izostanku konzistentne metodologije, te umanjenju grješaka koje u ovom djelu prelaze prag tolerancije.
Umjesto da bude izrađen kao leksikografski i praktičan rječnik ovaj projekt predstavlja metodološki promašeno djelo na koje se ne bih ni osvrnula da je izašlo u ličnoj režiji i da nije institucionalno podržano. Zabrinjavajuće je što je podržano štampanje jednog ovakvog djela u potpuno neizbrušenoj i na mnogim mjestima nedorečenoj formi. Uvodne preporuke su date uopćeno i površno, bez sagledavanja golemih propusta, bez uočavanja brojnih grješaka kao i bez metodološke utemeljenosti. Brojne grješke upućuju na to da je leksikon nastao sabiranjem ne samo izbrušenih bibliografskih tekstova nego i sabiranjem raznih nedorečenih radnih verzija, kojim ni autor koji ih je sačinio i od kojeg su uzeti, ne bi bio u ovoj preuzetoj formi zadovoljan. Općenito se postavlja pitanje nedorečenih radnih verzija i njihovog nekritičkog preuzimanja, iz čega proizilaze brojne nesuvislosti i grješke, uglavnom, od strane amatera kao priređivača određenih djela.
Nisam u situaciji praviti detaljnu analizu nego ću samo predočiti nekoliko egzemplarno izabranih natuknica. Govoreći o Zejnilu Fajiću, nekadašnjem uposleniku Gazi Husrev-begove biblioteke koji je preselio na Ahiret, priređivač leksikona navodi samo 4 reda koji se konkretno na njega odnose, a čak 12 redova odnosi se na Isa-begovu vakufnamu i citat prijevoda koju je, usput rečeno, preveo Hazim Šabanović. Kod mog uvaženog profesora Nedima Filipovića ne navodi naslove djela koja su izdata posthumno, a kao njegova djela navodi teme koje je obrađivao iako djela nisu izašla pod tim naslovima. O Veledar Edhemu iz Počitelja, advokatu i slikaru, navodi samo 5 redova, a u okviru ove kratke natuknice piše esej o Počitelju koji obuhvata cijelu stranicu. Kod posebno cijenjenog hafiza Halida Hadžimulića interpolira odlomak koji počinje sa „Inače, najveći prirodnjaci i filozofi bili su duboko religiozni ljudi, spomenimo bar neke“, pri čemu ih nabraja na četvrt stranice. Pišući o Mujagi Merhemiću na pola stranice opisuje Hafiza Širazija što se doima kao nova natuknica. I tako dalje, da ne opterećujem čitaoca pojedinostima navest ću uopćeno o kakvim se sve propustima i nedoslijednostima radi: u djelu se donose neprovjereni podaci i brojne materijalne grješke, daje se prednost kvantitetu teksta, a ne kvalitetu i vjerodostojnosti informacije, nedostaju konkretna obavještenja o izvoru preuzimanja teksta. Zatim, potpuno je nefunkcionalno i ne povezuje podatak sa natuknicom 200 stranica literature navedene na kraju, te preko 80 strana indeksa imena. Literatura je trebalo da bude navedena ispod natuknica, a indeks imena trebalo je da sadrži broj stranice na kojoj se određeno ime spominje. Mjestimično se daju vrlo površne, a ne suštinske ocjene, koje su za autora nekada i uvrjedljive i diskvalifikatorske i kontradiktorne svrsi izdavanja jednog leksikona. Ovdje navodim primjer prof. Hafizović Rešida gdje priređivač donosi sasvim nesuvislo slijedeću neprimjerenu konstataciju: „Istovremeno je akademik Hafizović svojim stavovima otvorio vrata širokim i brojnim zabludama, jer su upravo takva gledanja utočište onih učenjaka koji su tim i takvim stanovištem htjeli samo prikriti svoju slabost i stvaralačku nemoć“. Prema navedenom citatu, mjestimično se stječe utisak da se ne radi o biografskom leksikonu koji donosi objektivne i relevantne podatke nego da se radi o leksikonu subjektivno interpretiranih pojmova i ideja, a nekada se, kao što je upravo navedeno, radi i čak o vrlo tendencioznoj kvalifikaciji pojedinih istaknutih ličnosti i njihovih djela.
Ovako nedorađen leksikon ne afirmira nego na širim evropskim i svjetskim prostorima inkriminira Bosnu i Bošnjake kojima se, evo nekada, dešava da ozbiljne projekte realiziraju neozbiljno i neprofesionalno. Šteta je da navedeni projekti od posebnog nacionalnog, pa i državnog značaja, bivaju prepušteni na volju amaterima i da uz to, kao takvi, bivaju čak institucionalno podržani. Podržavanjem projekata zasnovanih na usko interesnim koalicijama, kada se umjesto profesionalcima prednost daje amaterima i onima koji se ne osvrću na opći društveni interes, Bosna se samo rastače i destruira. Izrada leksikona treba da bude općedruštveni projekt koji iziskuje ozbiljan i odgovoran profesionalni i timski rad. Samo se tako doprinosi afirmaciji i prosperitetu Bosne i bošnjaštva i bosanstva, općenito.
Također se postavlja pitanje i neodgovornih intelektualaca koji zbog sitnog bakšiša svojim imenom podržavaju neozbiljno i površno organizirane projekte. Na ovaj način gubi se i destruira potencijal marljivog i kvalitetnog djelovanja pojedinaca koji su u prošlosti doprinosili, a i sada doprinose kao naši suvremenici bogatstvom ideja, preciznošću u istraživanjima, u kreativnom radu i postignućima, formiranju jedinstvenog bosanskog duha. Nažalost, često izostaju korektno organizirani projekti kroz institucije na čijem čelu nekada stoje lica koja ne uvažavaju nikakve profesionalne standarde nego privatizirajući sredstva dodijeljena institucijama usko interesno djeluju.
Iznoseći ove kritike nipošto nemam namjeru da na bilo koji način kritikujem ili uvrijedim uvažene ličnosti čije su biografije, bibliografije i opći doprinos obrađene u ovom leksikonu. Samo iznosim kritiku priređivaču i onima koji su podržali brzopleti izlazak ovog izdanja, metodološki neuređenog i sa brojnim greškama i nesuvislostima.
Rahima Halimanović, poetesa iz Sarajeva - Objavila pet knjiga
Rahima Halimanović iz Sarajeva već nekoliko godina uspješno piše pjesme. Objavila je pet knjiga poezije, i to: “Dušom sevdaha”, “Žar ognjišta”, “Zrno praha”, „Put u nepoznato” i najnoviju, pod nazivom “Trenutak vječnosti”. Neke njene pjesme su i komponovane. Jednu Rahiminu pjesmu komponovala je čuvena kompozitorica Jasmina Jakšić iz Beograda, koja u saradnji s Eminom Čolović iz Hanovera komponuje prekrasne ilahije. Gospođa Halimanović se bavi i književnom kritikom, pa je napisala i recenziju za zajedničku zbirku pjesama studenata, pod naslovom «Otisak». Veoma je aktivna članica Udruženja- asocijacije bosanskih umjetnika, čiji je predsjednik agilni Tarik Jakubović. Na promocijama i druženjima ovog Udruženja, Rahima čita svoje i pjesme svojih kolega i koleginica. Bavi se i pjevanjem sevdalinki. Članica je hora “Sevdalinke”, kojeg vodi prof. Nermin Mejremić, a s kojim je nastupala i na poznatom festivalu narodne muzike “Ilidža 2017”, zatim hora Udruženja “Saray sevdah” iz Sarajeva. Često pjeva sevdalinke u tv emisiji “Baština Bosne i Hercegovine“, u emisijama TV Vogošća, kao i u emisiji o sevdalinkama, koju emituje TV Sevdah iz Travnika, koju uspješno vodi poznati novinar, tv voditelj i urednik Dino Lolić. Junakinja naše priče posebno se ponosi svojim humanitarnim radom. Dala je svoj doprinos mnogim humanitarnim akcijama i pjevala prekrasne bosanske pjesme-sevdalinke na humanitarnim koncertima. Uskoro će pjevati i na humanitarnom koncertu za izgradnju krova na kući hadži Nazifa Daglara iz Ahatovića kod Sarajeva. Dobitnica je mnogih priznanja i zahvalnica za književni i humanitarni rad. Ovih dana pomalo piše pjesme za novu, šestu po redu, knjigu.
Više...
Sahadžija: Više od pola stoljeća osluškuje kako satovima duša šap’će
Vrijeme digitalizacije „zamandalilo“ je mnoge sahadžijske radnje u gradu na Neretvi. U stara, dobra vremena, kada se sporije ali rahatnije živjelo, urari su imale pune ruke posla. Danas je i ovaj stari zanat odavno na udaru moderne tehnike u kojoj su „digitalci“ preuzeli „utrku“ sa mehaničkim mjeračima vremena. Jedna od onih saahadžijskih radnji koje prkosi novim zakonima tehnike nalazi se u Titovoj ulici, nadomak negdašnje zgrade „Razvitak“ i vlasništvo je starog, poznatog majstora svog zanata, 79-godišnjeg Ekrema Duvnjaka, koji s ponosom kaže: - Sahadžija sam više od pola vijeka. Dok me zdravlje bude služilo ostajem vjeran ovom zanatu kome sam posvatio najljepše godine života!
Zanat iz ljubavi
Stari dobri Ekrem se prisjeća da je još kao dječak „priglio“ sahadžijski zanat, predano ga učio i naučio, kako veli najbolji zanat na svijetu. – Svaki zanat je na svoj način lijep i koristan, zidarski, tesarski, kovački, obićarski, ali ovaj je meni bio suđen i bio je želja mojih roditelja. Zavolio sam ga i predano počeo raditi – kaže ovaj omiljeni mostarski sahadžija, poznat i kao zanimljiv kazivač lijepih i poučnih priča i nastavlja svoje kazivanje: - Sahadžija mora biti precizne ruke, dobrih nerava, zaljubljen u svoj posao i uvijek na usluzi mušteriji. Sve što sam stvorio, a stekao sam puno, zahvalan sam dragom Bogu i ovom zanatu. I danas, ko hoće raditi i ko radi iz ljubavi prema svom poslu i iz poštovanja prema muštarijama, može lijepo živjeti.
“Oj, Mostaru moj beharu”
Nerijetko se iz Ekremove male, skromne, ali uvijek uredne radnje, začuje tiha, milozvučna pjesma. U prelijepom, „slavujevom glasu“ mnogi Mostarci prepoznaju Ekrema sevdaliju , koji je postao nadaleko poznat po nezaboravnim interpretacijama, kao što su: “Konja vodim, pješke hodim”, “Oj, Mostaru moj beharu”,”Iz kamena voda tekla”... Majstor popravlja satove i tiho pjevuši „da prija svačijoj duši“. Odnekad, dok gleda kroz lupu mehanizam ručnog sata i osluškuje kako duša mehanizma šap’će, kaže: - Kao što volim sahadžinski zanat tako volim i sevdalinku, jer su i jedno i drugo lijek za moju dušu!
Kao i mnogi majstori sahadžijskog zanata i Ekrem će kazati kako se poseban majstorluk dokazuje u popravci mehaničkih satova, koji, u odnosu na „digitalce“, imaju poseban zvuk, ili kako on veli „kao da imaju dušu“. „U svom dugom radnom vijeku popravljao sam sve vrste satova, raznih formata i oblika, od ručnih do zidnih, a majstoru je važno da ih ponovo stave u funkciju, da koriste čovjeku, jer ne veli se džabe, dok je ljudi mjeriće se vrijeme – kaže ovaj mostarski sahadžija i sevalija.
Mediji su više od dva desetljeća zauzimali nezamjenljivo mjesto u društvenom životu. Važan dio u tom pogledu je zauzela dnevna ili periodična štampa, kao što su: dnevni list, te sedmična, kulturna, socijalna, znanstvena štampa, itd.
Važnu ulogu u albanskoj publicistici je, dakako, zauzela i islamska publicistika. Mi ćemo se ovdje ukratko osvrnuti samo na nekoliko informacija u vezi sa islamskom publicistikom u Albaniji od 1912. godine pa sve do danas.
Naše kratko publicističko putovanje ćemo početi s prvim dnevnim vjerskim listom na albanskom jeziku, nakon 1912. godine, za koji postoje podataci da je bio objavljivan u Skadru tokom 1913-1914. godine. Ovaj list pod nazivom “Seda i Milet” (Glas nacije) je bio nedjeljnik objavljivan na dva jezika, albanskom i turskom jezik. “Seda i Milet” prestaje sa štampanjem 1914. godine, njegov životni vijek je bio relativno kratak, ali njegov odjek je bio snažan, te je predstavljao početnu muslimansku publicistiku na albanskom jeziku.
Do malo kasnije, 1923. godine u Skadru će biti objavljivan časopis “Udha e s’ Vërtetës“ – „Put Istine”. Časopis je izašao samo u tri broja, oktobar-novembar-decembar 1923. godine i uređivao ga je hadži Kadri Priština. U istom mjesecu, oktobra 1923. godine, paralelno sa časopisom «Udha e s’ Vërtetës“ u Tirani je počeo izlaziti iz štampe i časopis “Zani i Naltë” koji nastavlja svoju publicističku djelatnost sve do mjeseca aprila 1939. godine, čiji je prvi urednik bio Shyqyri Myftiu (1923-1926), zatim, za kratko vrijeme njegovu ulogu preuzima Isa Domni (1927-1929), dok je posljednji urednik ovog prestižnog časopisa bio Haki Sharofi (1930-1939).
Časopis “Zani i Naltë” je prvi službeni časopis Muslimanske zajednice u Albaniji. Osnovan je 1923. godine, ubrzo nakon uspostavljanja institucije MZA-e, nakon prvog Albanskog muslimanskog kongresa.
Različiti istraživači, albanski i strani, islamske, a i druge vjeroispovijesti, sa monografijama, te povijesnim i kulturnim pregleima, kao i sa brojnim člancima i studijama, predstavljali su analize i zaključke, izražavajući zahvalnost za mnogostrani doprinos koji je časopis «Zani i Naltë” postigao u periodu od 1923-1939. godine.
Kasnije će časopis „Kultura Islame“ biti nasljednik časopisa „Zani i Naltë“. Počeo je sa objavljivanjem u septembru 1939. godine, te tako nastavio sve do februara 1946. godine. Ovaj mjesečnik je bio teološkog, književnog, naučnog i umjetničkog karaktera. Povijest izlaženja ovog časopisa je vrlo zanimljiva, jer se od Muslimanske zajednice u Albaniji zahtijeva da se ovaj časopis reformira, a novu odgovornost na sebe preuzimaju Sadik Bega i Sherif Putra, nekadašnji svršenici Medrese, a sada i rukovoditelji ove škole, te svo pedagoško osoblje ove vjersko-prosvjetne prestižne institucije.
Međutim, tokom 1946-1990. godine u Albaniji nije bilo službenih ili neslužbenih organa islamske štampe, nakon što je komunistički režim zabranio sve vrste štampe, ali zanimljivo je da, uprkos tome što je štampa bila zabranjena u Albaniji, islamska publicistika na albanskom jeziku će i dalje nastaviti svoju djelatnost u dijaspori.
Prvi albanski islamski časopis, nakon ovih turbulentnih godina komunističkog režima, bio je “Drita Islame”. Prvi broj je štampan 10. januara 1992. godine. Zbog ozbiljnog profesionalnog rada, ubrzo je ovaj časopis poprimio ključnu ulogu u prezentiranjuislamske misli, te glavnog izvora informacija za muslimane u Albaniji i šire.
“Drita Islame” je organ Muslimanske zajednice u Albaniji, neovisan od bilo kakvog političkog utjecaja. Njegova glavna svrha jeste prezentiranje islamske kulture, islamske vrijednosti i morala.
Prije pet godina, nakon nekoliko decenija prekida, Muslimanska zajednica u Albaniji rekonstituira časopis “Zani i Naltë” – naučni, periodični, tromjesečni časopis, izbacivši tako i svoje prvo normirano izdanje u mjesecu oktobru 2012. godine.
Tuzla: Tematski osvrt na 9. januar 1992. godine
U organizaciji medžlisa Islamske zajednice Tuzla, Gornja Tuzla, Kalesija, Gračanica i Srebrenik u saradnji sa Bosanskim kulturnim centrom TK u srijedu 10. januara održan je tematski osvrt na 09. januar 1992. godine.
Gosti uvodničari su bili Nezim-ef. Halilović Muderris i general Atif Dudaković.
-Ovaj današnji susret je u cilju upoznavanja našeg naroda, prije svega omladine sa istinom. Aktuelno je govoriti o 09. januaru koji se obilježava kao Dan RS-a, što je nepoštivanje ustavnih odluka, kao i ono što je sve dovelo do sukoba na ovim prostorima. Osnovno je razumjeti određene pojave, datume iz naše prošlosti, utvrditi, koliko se može istinu, prenijeti je na mlađe generacije da znaju našu prošlost, da znaju našu sadašnjost i da znaju u budućnosti šta žele – kazao je Dudaković.
Genaral Dudaković je istakao i da smo svjesni da na našem prostoru postoje tri istine- tri gledanja, ali ona je samo jedna. Svjesni smo i paradoksa od nemogućnosti funkcionisanja države do još nepostajanja funkcionalne države, mehanizma koji će omogućiti poštivanje sudskih odluka tako da u tom kontekstu treba građanima Bosne i Hercegovine objasniti, jačati duh, jačati samopovjerenje, jačati vjeru u Bosnu i Hercegovinu i samog sebe.
Nezim-ef. Halilović Muderris se u svom obraćanju prisjetio početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te je sam uvod svog obraćanja definirao kroz dva pojma s kojima se mlađe genaracije ne mogu sresti u srednjoškolskim ili studentskim udžbenicima, a to su oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid počinjen na području naše domovine.
- Na skupu sam govorio i o neustavnom obilježavanju 9. januara, a poseban akcenat smo stavili i na Armiju Republike Bosne i Hercegovine, kao i MUP, koji su dali nemjerljiv doprinos u odbrani principa za koje se zalažu svi civilizovani narodi. Mi Bošnjaci smo svoj visoki stupanj civilizacije pokazali u vrijeme oružane agresije na BiH jer naša politika nije bila zločinačka. U redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su osjećali ovu zemlju svojom- kazao je Muderris.
- Za ovu našu lijepu Bosnu i Hercegovinu još uvijek ima preživjelih pripadnika Armije RBiH i MUP-a koji su spremni ponovo da je brane, ali, naravno, imaju i naša djeca koja su svjesna šta znači životni prostor i šta znači nezavisna i slobodna Bosna i Hercegovina, zaključio je Halilović.
Ovom prilikom kratko se obratio i glavni imam Medžlisa Tuzla hfz. Ahmed-ef. Huskanović koji je poselamio i zahvalio se svima koji su odovojili svoje vrijeme i posjetili ovaj događaj.
Izvedbama kasida prisutne u BKC- u Tuzla počastili su član hora „Gazi Turali-beg“ Nihad-ef. Ibrišević, Hrustan Noćić i učenici Behram-begove medrese u Tuzli Senad Kukuljević i Ramo Hasanović. Moderator ovog tematskog osvrta bio je Esmir-ef. Hasanović, imam džemata Sepetari.
Svršenici i svršenice, hafizi i šehidi Gazi Husrev-begove medrese / 1930.-2010. /
Ovih dana iz štampe je izašla knjiga „Svršenici i svršenice, hafizi i šehidi Gazi Husrev-begove medrese / 1930.-2010. /“ autora Abdulgafara Jukića. Izdavač knjige je njen autor, a štampana je u štampariji „ Dobra knjiga“,urađena je u povezu, sa tvrdim koricama, na 184 stranice . Ova knjiga je svojevrstan vremeplov Gazi Husrev-begove medrese u periodu od osam desetljeća / 1930-2010 /, u kojoj se govori u kakvim je uslovima radila ta škola, najstarija obrazovna ustanova na Balkanu, po kojem je programu radila i ko su bili njeni svršenici. U knjizi su registrovana po imenu i prezimenu 2.292 njena svršenika, 980 svršenica, 131 hafiz i 68 šehida, koje je iznjedrila ova škola.
U uvodnoj napomeni autor Abdulgafar Jukić ističe:“ Temeljna nit vodilja bila mi je pokušaj objedinjavanja i isticanja imena svršenika /ca i njihovih očeva, te hafiza i šehida Gazi Husrev-begove medrese od 1930. do 2010. godine. Knjiga nudi kraći osvrt na karakteristike osmogodišnjeg, petogodišnjeg i četverogodišnjeg školovanja.
Knjiga je nastajala u želji da bude praktičnim priručnikom koji će na jednom mjestu sadržavati najvažnije informacije o svršenicima Gazi Hisrev-begove medrese, koji su kao gazinovci ostavljali i danas ostavljaju neizbrisiv trag u sredinama svoga djelovanja.“
„ Ova knjiga nije puki popis svršenika, svršenica, hafiza i šehida, nego je svaka promjena u medresi praćena odgovarajućim popratnim tekstovima i ovo je značajan rad profesora Abdulgafara Jukića, koji jedan buran period u historiji Gazi Husrev-begove medrese čini razumljivijim i dostupnim i onima koji o Medresi malo znaju“, istakao je u recenziji profesor Mirzet Hamzić.
Mr. Dževad Pleh, drugi recenzent knjige, kaže:“ Knjiga o svršenicima Gazi Husrev-begove medrese od 1930. do 2010. godine, njihovo poimenično navođenje po generacijama, uz neke važne napomene vezane za medresu, samo je logičan epilog Jukićevog sistematičnog i posvećenog bavljenja historiografijom ljetopisne i statističke građe, koja tretira najvažniji element svake škole pa i Gazi Husrev-begove medrese, a to su njeni učenici. Sadržaji koji ovom djelu daju posebnu vrijednost jesu poglavlja o hafizima i šehidima-svršenicima Gazi Husrev-begove medrese.
Imajući u vidu već kazano i sve drugo što se može iščitati iz knjige „ Svršenici i svršenice, hafizi i šehidi Gazi Husrev begove medrese / 1930.-2010. / Abdulgafara Jukića, uvjeren sam da će ovo štivo imati svoje poštovaoce, te ga najtoplije preporučujem.“
S obzirom da je Abdulgafar Jukić bio svojevrsni hroničar svega onoga što se događalo u Gazi Husrev-begovoj medresi, počevši od školovanja u njoj / diplomirao u njoj 1966. godine /, te kasnijeg rada u pripremama učenika za upis u Medresu, te rada tokom ramazanske prakse sa njenim softama, a pogotovo dužnosti profesoar i odgajetelja u ovoj školi, može se reći da je ova knjiga rezultat njegove velike ljubavi prema Medresi i entuzijazma koji je pokazao pomažući njen rad, zbog čega zaslužuje sve čestitke i nadamo se da će i dalje nastaviti raditi na ovakvim i sličnim projektima.