Rohinje ljudska prava i međunarodna zajednica
Osnovna ljudska prava pripadnika diskrimini-ranog i progonjenog Rohinja naroda nisu zagaranto-vana. Nakon što je vojna hunta u Mijanmaru 1982. usvojila zakon o državljanstvu, Rohinja muslimani su lišeni prava na državljanstvo.
Na osnovu podataka Visokog komesarijata Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), procjenjuje se da je 646 000 pripadnika Rohinja naroda - što je više od polovine procijenjenog broja Rohinja muslimana koji žive u pokrajini Rakhine - bilo prisiljeno potražiti utočište u susjednom Bangladešu od oktobra 2016., a posebno od augusta 2017. godine. Napaćeni i nasmrt prestravljeni civili, žene, starci i djeca, bježali su od pripadnika vojske i sigurnosnih službi zemlje koji bi ih, da je sve normalno, trebali štititi i braniti. U posljednje vrijeme, svjetski mediji su svakodnevno izvještavali o užasnim patnjama pripadnika Rohinja naroda koji već decenijama živi bez zagarantovanih elementarnih ljudskih prava. Svjetski moćnici su izdavali saopštenja za javnost u kojima su osuđivali nasilje i pozivali Vladu Mijanmara da prekine vojne operacije, poštuje norme međunarodnog prava i omogući nesmetan pristup međunarodnim humanitarnim organizacijama kriznim žarištima. Nažalost, bez rezultata.
Stanje ljudskih prava Rohinja muslimana
Osnovna ljudska prava pripadnika ovog diskriminiranog i progonjenog naroda nisu zagarantovana. Nakon što je vojna hunta 1982. usvojila zakon o državljanstvu, Rohinja muslimani su lišeni prava na državljanstvo. Unutar zemlje zabranjeno im je putovati bez dozvole, niti mogu raditi izvan njihovih sela ili se čak vjenčati bez prethodne saglasnosti vlasti. Nemaju dovoljan pristup prehrani, zdravstvenoj zaštiti niti obrazovanju. Zbog toga je stanje ljudskih prava u Mijanmaru već duže vrijeme jedna od tema diskusije Trećeg komiteta Generalne skupštine i Vijeća za ljudska prava UN-a.
Nakon posljednjih dešavanja u pokrajini Rakhine, na zahtjev zemalja članica Organizacije islamske saradnje (OIC), Treći komitet Generalne skupštine usvojio je rezoluciju A/C.3/72/L.48 o stanju ljudskih prava u Mijanmaru krajem oktobra ove godine. Rezolucija je pozvala vlasti Mijanmara da osiguraju punu zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda Rohinja muslimana kako bi se spriječila dodatna nestabilnost i nesigurnost, ublažila patnja, riješili osnovni uzroci krize i pronašlo održivo i trajno rješenje pitanja Rohinja muslimana.
K tomu još, zadnja u nizu inicijativa zemalja članica OIC-e bilo je sazivanje specijalnog zasjedanja Vijeća za ljudska prava (HRC) Ujedinjenih naroda sa sjedištem u Ženevi . Na zahtjev Bangladeša i Saudijske Arabije, Vijeće za ljudska prava održalo je specijalnu sjednicu posvećenu stanju ljudskih prava Rohinja muslimana i ostalih manjina u Mijanmaru 5. decembra 2017. Zahtjev za sazivanje specijalnog zasjedanja podržale su 33 države članice Vijeća (od ukupno 47) i više od sedamdeset drugih delegacija posmatrača. Održavanju sjednice prethodili su intenzivni diplomatski napori, razgovori i diskusije o rezoluciji koju su predložile članice Organizacije islamske saradnje kako bi se konačan tekst usvojio konsenzusom svih članova Vijeća bez poziva na glasanje.
Žrtve decenijske diskriminacije i progona
U svom izlaganju tokom zasjedanja Zeid Ra’ad al-Hussein, Visoki komesar Ujedinjenih naroda za ljudska prava, osudio je “široko rasprostranjene, sistematične i šokantno brutalne” napade na Rohinje, kao i decenije diskriminacije i progona ove manjine kojoj su uskraćena elementarna ljudska prava. Pozivajući Vijeće za ljudska prava “da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se zaustavilo ovo ludilo”, Visoki komesar se upitao koliko ljudi moraju patiti prije nego što im se konačno prizna njihova patnja, identitet i prava od strane njihove vlade i ostatka svijeta!? Pored toga što je u ranijim izjavama govorio o školskim primjerima etničkog čišćenja Rohinja naroda, Zeid je ukazao na prisustvo elemenata genocida imajući u vidu decenije apatridije koja je nametnuta Rohinjama, politici dehumanizacije, diskriminacije i segregacije, strašnog nasilja i zlostavljanja, prisilnog raseljavanja i sistematskog uništavanja sela, domova, imovine i sredstava za život. “Odbijanje međunarodnih i lokalnih aktera da Rohinje imenuju Rohinjama - da ih prepoznaju kao zajednicu i poštuju njihovo pravo na samoidentifikaciju - predstavlja još jedno poniženje i stvara sramotan paradoks: ime im se uskraćuje, dok su proganjani zbog onoga što jesu”, dodao je on. U tom kontekstu, zatražio je međunarodnu krivičnu istragu protiv osoba odgovornih za nasilje nad Rohinjama. Visoki komesar je podsjetio da je njegova kancelarija poslala tri ekipe u Bangladeš ove godine da prate situaciju i razgovaraju sa Rohinja izbeglicama. Svjedočenja preživjelih kazuju o brojnim slučajevima užasnog barbarstva počinjenog protiv Rohinja, uključujući i namjerno spaljivanje ljudi nasmrt unutar njihovih domova, ubistva djece i odraslih, široko rasprostranjena silovanja žena i djevojaka, spaljivanje i uništavanje kuća, škola, trgovina i džamija.Visoki komesar je pozvao Vijeće da razmotri usvajanje preporuke Generalnoj skupštini UN-a da uspostavi novi nepristrasan i nezavisan mehanizam, koji će komplementirati rad Misije za utvrđivanje činjenica o najnovijem talasu nasilja s ciljem provođenja istrage o individualnoj krivičnoj odgovornosti onih koji su činili zločine.
Pozicija OIC-e
Ambasador Pakistana je, u ime zemalja članica Organizacije islamske saradnje, naglasio primarnu odgovornost vlade Mijanmara da zaštiti svoje stanovništvo i osigura poštivanje ljudskih prava svih stanovnika uključujući i Rohinja muslimane. Pozdravio je nedavni bilateralni angažman na visokom nivou između vlada Mijanmara i Bangladeša i izrazio nadu da će bilateralni instrument potpisan između dvije vlade o repatrijaciji Rohinja izbjeglica doprinijeti rješavanju krize i da će biti istinski implementiran kako bi se Rohinje vratile svojim domovima na dostojanstven i siguran način.
U ime OIC-e ambasador Pakistana je izrazio nadu u konstruktivan angažman s Vladom Mijanmara i uputio poziv za prekid svih neprijateljstava usmjerenih protiv civilne populacije Rohinja muslimana. Ambasador je pozvao na rješavanje osnovnih uzroka krize u pokrajini Rakhine uz poštivanje, promovisanje i zaštitu ljudskih prava, bez ikakve diskriminacije, i istaknuo nužnost implementiranja preporuka Savjetodavne komisije o pokrajini Rakhine, a kojom predsjedava Kofi Annan. U tom kontekstu naglasio je važnost omogućavanja pristupa Misiji UN-a za utvrđivanje činjenica s ciljem provođenja transparentne istrage o navodima o zloupotrebi i kršenju ljudskih prava u skladu sa svojim mandatom, procesuiranje odgovornih za zločine, omogućavanje slobode kretanja, jednak pristup osnovnim uslugama i potpuno građansko pravo svim pojedincima i stvaranje povoljnih uslova za održivi povratak Rohinja izbjeglica svojim domovima.
Rezolucija o stanju ljudskih prava u Mijanmaru
Uprkos naporima delegacija Bangladeša i Saudijske Arabije da predlože uravnotežen tekst rezolucije, delegacija Kine je zatražila glasanje uz argument da bi usvajanje rezolucije moglo zakomlicirati implementaciju nedavno potpisanog bilateralnog ugovora o repatrijaciji Rohinja izbjeglica iz Bangladeša u Mijanmar. Ipak, rezolucija A/HRC/S-27/L.1 o stanju ljudskih prava Rohinja muslimana i drugih manjina u Mijanmaru, je usvojena sa 33 glasa u korist, tri protiv (Kina, Filipini i Burundi) i devet suzdržanih.
U rezoluciji Vijeće za ljudska prava najoštrije osuđuje sistematska i teška kršenja ljudskih prava počinjenih u Mijanmaru, naročito u pokrajini Rakhine, protiv pripadnika Rohinja muslimana i poziva Vladu Mijanmara da osigura zaštitu ljudskih prava svih osoba u Mijanmaru, uključujući pripadnike Rohinja muslimanske zajednice i drugih manjina. Vijeće je zadužilo Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za ljudska prava da prati razvoj situacije ljudskih prava Rohinja i da podnese izvještaj Vijeću tokom narednih redovnih zasjedanja.
Genocid u Mijanmaru - Ima jedna modra rijeka, ime joj je Naf
Proganjanje Rohinja nije nešto što je počelo u augustu ove godine. Izvještaji Human Rights Watcha govore o: neprizna-vanju državljanstva, ograniča-vanju slobode kretanja, zabrani obrazovanja osim osnovnog, proizvoljnom oduzimanju imovine i prisilnom radu.
Mijanmar je unija koja je tokom hladnog rata bila vojna diktatura. Njegova sadašnja premijerka Aun San Su Ći (Aung San Suu Kyi) se dugo vremena borila protiv te diktature, zbog čega je i dobila Nobelovu nagradu. Djelimično, porastu njene popularnosti doprinijelo je i to što je kćerka ubijenog Aung San, najzaslužnije osobe za nezavisnost Burme (današnjeg Mijanmara). Njena šutnja nakon progona Rohinja je ponukala mnoge da zatraže oduzimanje nagrade, a njeno držanje tokom posljednjih obraćanja više podsjeća na držanje diktatora, nego onih koji se diktatorima suprotstavljaju. Čini se da je nekadašnja opozicionarka sa vojskom napravila pakt. (Inače, vojska u Mijanmaru ima povlašten položaj što između ostalog znači i zagarantovana mjesta u parlamentima, a budžet za njeno finansiranje je jedan od većih u tom dijelu svijeta.) Političarka, za čije je uključivanje u demokratski pokret bio zaslužan Maung Thaw Ka, mijanmarski musliman i najčitaniji autor koji je kasnije preselio na ahiret u zatvoru, danas ne podiže glas protiv progona muslimana u svojoj zemlji. Prije nekoliko sedmica za Aun San Su Ći je najveći problem bio korištenje riječi Rohinja od strane međunarodnih političara i medija, jer prognane Rohinje povezuje sa državom Rakhine unutar Unije Mijanmmar u kojoj oni žive.
Za Mijanmar se i sada može reći da je policijska država, u što su se mogli uvjeriti reporteri koje su agenti u civilu cijelo vrijeme pratili i apsolutno nediskretno snimali mobitelima objašnjavajući svoje postupke sigurnošću samih novinara.
Rohinje – narod bez državljanstva
Proganjanje Rohinja nije nešto što je počelo u augustu ove godine. Izvještaji Human Rights Watcha govore o: nepriznavanju državljanstva, ograničavanju slobode kretanja, zabrani obrazovanja osim osnovnog, proizvoljnom oduzimanju imovine i prisilnom radu. Postoje informacije i da imaju zabrane sklapanja braka izvan svoje etničke skupine, rađanja više od 2 djece, kretanja i vlasništva nad zemljištem. Nemaju nikakva politička prava. Dio njihovog problema proistječe iz toga što je Mijanmaru (tadašnjoj Burmi) dobijanjem nezavisnosti dat i dio teritorija koji mu nije pripadao. Tu se našao i teritorij na kojem su Rohinje vijekovima živjele. Tri vlade nakon dobijanja nezavisnosti 1948. su priznavale državljanstvo i status etničke grupe Rohinjama, a nakon toga počinju njihovi problemi. Državni udar ‘62. mijenja njihov status, a Zakon o državljanstvu iz ‘82. im i pravno oduzima državljanstvo. Dokumenti su im oduzeti na prevaru: uz objašnjenje da im se uzimaju radi pravljenja novih (koje nikad nisu dobili). Broj Rohinja koji imaju dokumente i državljanstvo se kreće oko 4000. Ti dokumenti su dobiveni uz neko drugo etničko izjašnjavanje, a vjerovatno i podmićivanje. Rezultat svega toga je da su Rohinje narod koji je najveća skupina apatrida (ljudi bez državljanstva) na svijetu. Na popisu 2014. uopće nisu popisani, a vlada ih smatra bengalskim (bangladeškim) ilegalnim imigrantima.
U Mijanmaru obrazovanje svakako nije idealno, osim vojnog. Podaci govore da je blizu 80% Rohinja nepismeno zbog tiranije mijanmarskog sistema. Nastava i u Rakhineu je na burmanskom, a taj jezik djeca Rohinja slabo ili nikako ne razumiju. Ono malo nastavnika Rohinja što ima zaposleno je do 1988. Učitelji budisti slabo ili nikako ne podučavaju djecu Rohinja. Većina djece ostane sa završena 4 razreda osnovne škole, a roditelji djecu šalje u mekteb i medresu uglavnom radi savladavanja arapskog pisma i učenja Kur’ana.
Maung Zarni – Mijanmarac sa adresom u Londonu, je najaktivniji zagovornik Rohinja (kojeg su 16.9.2017. jedne mijanmarske novine proglasile izdajnikom i državnim neprijateljem). U naučnom radu The Slow-Burning Genocide of Myanmar’s Rohingya, koji potpisuje zajedno sa Alice Cowley i koji je izdat u Pacific Rim Law & Policy Journal (današnji Washington International Law Journal) govori o planskom djelovanju mijanmarske vlade u cilju uništavanja i raseljavanja Rohinja. Uvodni dio rada počinje sa nekoliko izjava mijanmarskih dužnosnika od kojih ćemo istaći dvije: „Kako to može biti etničko čišćenje? Oni nisu etnička grupa.“ (Win Myaing, zvanični glasnogovornik Vlade Države Rakhine, 15. maj 2013.); „Šta možemo, brate, njih (Rohinja) je previše? Ne možemo ih sve pobiti.“ (bivši brigadni general, ranije stacioniran u Državi Rakhine i ambasador u Brunejima, jesen 2012.).
Koliko je nerazumijevanje za probleme Rohinja pokazuje i prilog Selam Hindavi, reporterke Al-Džezire koja je išla u jedan veći mijanmarski grad, u vrijeme antiratnih demonstracija. Na pitanje reporterke kakav je stav demonstranata u vezi situacije u Rakhineu, jedna demonstrantica je odgovorila: Ne, mi samo govorimo o Kačinima (kršćanskom narodu protiv kojeg vlada takođe ratuje).
U Medresi Osman ef. Redžović promoviran osamnaesti hafiz – hafiza Merjema Hazić
U džamiji Medrese Osman ef. Redžović u Čajangradu kod Visokog 9. decembra 2017. upriličena je hafiska dova hafizi Merjem Hazić, maturantici ove škole, a hafisku diplomu uručio joj je hafiz Ismet ef. Spahić, bivši zamjenik reisu-l-uleme. Ovoj svečanosti prisustvovalo je petnaestak hafiza koji su proučili po odlomak iz Kur’ana Časnog, a hafisku dovu proučio je hafiz Zilko ef. Žolja, jedan od najstarijih bh. hafiza. Prigodna obraćanja imali su direktor Medrese mr. Dženan ef. Handžić, izaslanik muftije sarajevskog i predsjednik Školskog odbora Medrese Rijad ef. Delić i izaslanik reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić.
Ovom hafiskom dovom Medresa je zaokružila veoma uspješnu 25. godinu postojanja. Podsjetimo da je u 2017. organizirano niz manifestacija među kojima je bila i svečana akademija u povodu ovog jubileja, otvorenje sportskog terena, kojom prilikom je reisu-l-ulema kolektivu uručio plaketu, priznanje za izuzetne rezultate koje je svojim radom postigao u prethodnih četvrt stoljeća.
Hafiza Merjem je osamnaesti hafiza ove Medrese što najbolje govori o utemeljenoj tradiciji učenja hifza u ovoj školi. Poseban pečat ovome daje činjenica da je osam hafiza Kur’ana među članovima Nastavničkog vijeća Medrese, a to su: hafiz Abdulkadir ef. Kadrić, hafiz Zijad ef. Dervić, hafiz Haris ef. Delić, hafiz Abdusamed ef. Podojak, hafiz Benis ef. Topalović, hafiza Saida Aličković, hafiz Nijaz ef. Aganhodžić i hafiza Adisa Aganhodžić.
Bila je odlična učenica
U svom obraćanju direktor Medrese mr. Dženan ef. Handžić uz ostalo je kazao: „Hafiza Merjem je Kur’an učila i naučila u Medresi, pred muhaffizom Zijadom. I koliko god da razmišljam, ne mogu se sjetiti da je ikad za ove četiri godine došla kod mene kako bi tražila neki ustupak, povlasticu ili poštedu. I ne samo od mene, ona ništa posebno nije tražila od bilo koga od nas. Nikome nije bila teret, ni Merjem, ni njen hifz. Učila je u slobodnom vremenu, u tišini, na dežuri, na malim odmorima, u autobusu, na klupi pred Medresom, u dnevnom boravku, u čitaonici, dok su drugi spavali ili se bavili nečim drugim. Ono što je njenim vršnjacima mobitel, Merjemi je bio Kur’an. Međutim, za razliku od mobitela, nju Kur’an nikad nije omeo da bude super odlična i da sve školske i vanškolske obaveze izvrši besprijekorno i na vrijeme.“
O značaju učenja hifza govorio je i izaslanik muftije sarajevskog i predsjednik Školskog odbora Medrese Rijad ef. Delić.
Hafiz Ismet ef. Spahić je posebno podvukao: „Sjećam se jednog velikog čovjeka i alima hafiza Merhemića koji je rekao da u čaršiji koja nema ljekara i hafiza nije džaiz živjeti. Evo, naše čaršije obogatile su se hafizima, a i hećima ima veoma mnogo. Stoga, čestitam ovoj mladoj hafizi, njenim roditeljima, Medresi, koja je opravdala 25 godina svog postojanja.“
Hafiza Merjem Hazić rođena je u Amanu
Hafiza Merjem Hazić cijeli Kur’an je pred Komisijom Rijaseta sastavljenom od eminetnih hafiza napamet proučila za petnaest dana dnevno učeći po dva džuza, a posljednje stranice proučila je 13. novembra 2017. godine. Zanimljivo je da je hafiza Merjem dva džuza Kur’ana (40 stranica) pred Komisijom znala proučiti za 22 minute. O njenom uspjehu dr. hafiz Dževad ef. Šošić je kazao: “Ona ima veoma kvalitetno znanje i to se treba nastojati očuvati”. Hifz je pred muhaffizom Zijadom ef. Dervićem počela učiti u prvom razredu Medrese, a završila u trećem razredu i počela se spremati za izlazak pred Komisiju. Muhaffiz Dervić o njoj kaže: „ Kad bih pisao udžbenik ili priručnik za učenje hifza slika hafize Merjem bi bila na naslovnoj stranici. To je osoba koja vas nikada ne opterećuje. Super je odlikaš. Zbog brojnih moralnih kvaliteta nju bih stavio na jednu, a ostale na drugu stranu.“
Hafiza Merjem Hazić, kćerka Nedima i Mersihe, rođena je 2. jula 1999. godine u Amanu (Jordan), a živi u Kolićima kod Zenice. Završila je OŠ Ćamil Sijarić u Nemiloj, sa prosjekom 5, 00. Trenutno je učenica četvrtog razreda Medrese Osman ef. Redžović u Visokom.
O svom učenju hifza hafiza Merjem nam je kazala: „Uz muhaffiza hafiza Zijada ef. Dervića moja porodica mi je bila ponajbolja podrška. Danas nakon intenzivonog druženja s Kur’anom još ljepše se osjećam. U svemu pokušavam pronaći onu dobru stranu. Bitno je da se Kur’an uči u kontinuitetu. Mladima bih prije svega poručila da znaju svoj cilj, da se ne udaljavaju od poruka Kur’ana, da bilo koji posao da rade da ga rade po Kur’anu. Kur’an je najbolji čovjekov prijatelj. On vas nikada ne napušta.“
Hafiza Merjem živi u harmoničnoj porodici. I starija sestra Nudžejma, student u Turskoj, završila je učenje hifza. Ima još brata Alaudina i sestru Merdiju. Otac Nedim je nastavnik vjeronauke. I on je vrlo emotivno doživio ovu hafisku dovu: „Desio mi se najsretniji momenat u životu. Bilo je i ranije sretnih trenutaka, a ovi su bili nekakva kruna svega toga. Moja hanuma Mersiha najzaslužnija je za uspjeh naše djece.“
Kažimo na kraju da je hafiza Merjem Hazić 380. kandidat, koji je položio hifz pred Komisijom Rijaseta.
Proučena hafiska dova Sumeji Bilčević - Hifz je hrana za dušu
“Kur’an sam naučila učiti kada sam imala šest godina. Od malih nogu družila sam se s Kur’anom, a hifz sam intenzivno počela učiti prije dvije godine. Tokom procesa učenja hifza nailaze su mnoge prepreke i problemi, ali Allah, dž.š.,s olakša ljudima i to nekako postane hrana za dušu. Kada sam stigla u medresu bila sam pri kraju s hifzom i medresa mi je mnogo pomogla u ovome svemu. Drago mi je što sam dio ove medresanske porodice. Pošto sam tokom mojih priprema za polaganje poprilično izostajala s nastave, i dalje se trudim da stignem obaveze i gradivo. Ja sam oduvijek sanjala o ovom danu i često sam razmišljala i dovila Allahu da mi olakša. I, eto tako sam i postigla svoj cilj. Oaj dan je za mene najsretniji u životu, pored onog zadnjeg pred komisijom,” kazala nam je hafiza Sumeja.
Pitali smo je i o planovima za budućnost na što nam je odgovorila: “Moji planovi za budućnost su da se, uz Allahovu pomoć, još više družim s Kur’anom i da se po njemu vladam, te da druge njemu podučavam. Svojoj generaciji bih željela poručiti da se što više posvete Kur’anu. A onima koji planiraju da uče hifz, da se oslanjaju na Allaha, dž.š., u teškim trenucima i da nikad ne odustaju. Jer, i onda kada nam se čini da je situacija bezizlazna i kada bi vas svi napustili, uvijek se oslonite na Allaha. On je uvijek tu!”
Vazektomija- halal ili haram
Na pitanja odgovara:
Enes Ljevaković,
fetva-i emin
Pitanje: Osoba dnevno, pet puta sedmično, putuje 103 km od mjesta prebivališta do posla i isto toliko u povratku. Također, ta osoba pokušava da održi kontinuitet u klanjanju 12 rekata suneta dnevno.
Kako bi trebala ta osoba postupati za vrijeme boravka na poslu gdje mnoge kolege svakodnevno skraćuju i spajaju namaze? Da li ta osoba treba da spaja i krati namaze te izostavlja sunetske namaze za vrijeme tog putovanja s nadom da će biti nagrađena kao da klanja 12 rekata suneta dnevno?
Odgovor: 1. U fikhu ta osoba ima tretman musafira. Musafiru je dozvoljeno da izostavlja sunnete i krati četverorekatne farz namaze na dva rekata.
- Po propisu u našem mezhebu takva osoba će kratiti četverorekatne farz-namaze, ali ih neće spajati. Razmatrajući ovo pitanje, Vijeće za fetve Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 2007. godine donijelo je fetvu da je putniku dozvoljeno koristiti olakšicu spajanja podne i ikindija-namaza, te akšama i jacije, na osnovu hadisa i prakse Božijeg Poslanika a.s., radi olakšanja izvršenja ovih ibadeta. U fetvi se između ostalog kaže: „Dozvoljeno je radnicima u firmama i tvornicama spajanje podne i ikindije-namaza u naročito opravdanim okolnostima (kao što su kratkoća dana uz nemogućnost napuštanja radnog mjesta radi obavljanja namaza u njegovom vremenu i sl.).“
- Buharija bilježi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada se čovjek razboli ili kada putuje, njemu se pišu sevapi za propuštena djela koja inače redovno obavlja kada je kod kuće i kada je zdrav.“ Shodno ovom hadisu, musafir se može nadati toj nagradi ako spomenute sunnete stalno obavlja kada nije musafir, jer Allahova milost je bezgranična. A Allah najbolje zna.
Pitanje: Kad nismo u mogućnosti klanjati u džamiji, ja i supruga klanjamo džematile u kući. Predvodim namaz pa bih želio znati da li moja supruga treba klanjati udaljeno iza mene, ili može biti kraj mene na desnoj strani s manjim udaljenjem unazad?
Želio bih znati također, pri klanjanja namaza u džematu, i prije učenja Fatihe naglas, da li osoba koja predvodi namaz treba proučiti Subhanneke u sebi pri prvom rekatu ili može samo početi s Fatihom?
Odgovor: 1. Pravi džemat je onaj koji se organizira u džamiji ili mesdžidu. Međutim, ako osoba stanuje daleko od džamije i ne može redovno prisustvovati obavljanju namaza u džamiji, pohvalno je da klanja u džematu u svojoj kući. Naravno, podrazumijeva se da osoba koja nijeti predvoditi druge u namazu ispunjava uvjete imama, prije svega da zna pravilno učiti Kur’an i da dobro poznaje osnovne propise o namazu, posebno o namazu u džematu, kako ne bi, nehotice, pokvarila i svoj, a i namaz onih koje predvodi u džematu. Zato Vam savjetujemo da provjerite svoje znanje i sposobnost predvođenja u namazu kod mjesnog imama.
Općenito, muž i supruga mogu klanjati u džematu, jer je za džemat, pored imama, potrebna najmanje jedna osoba, makar razumno dijete ili žena, kako se navodi u djelu “Meraqil-felah” od Šurunbulalija. U spomenutom slučaju Vaša supruga će stati iza Vas. 2. Osoba koja predvodi namaz na prvom rekatu, prije učenja Fatihe, u sebi uči Subhanke, E’uzu i Bismillu.
Pitanje: Zanima me da li je vazektomija halal ili haram?
Odgovor: Kao što nije dozvoljena sterilizacija nije dozvoljena ni ireverzibilna metoda kontracepcije, jer jedna od intencija Šerijata jeste zaštita potomstva, a spomenuta metoda je protivna toj intenciji.
Pitanje: Da li djevojka ima obavezu da bude pokrivena ispred svoga očuha?
Odgovor: Djevojka ne mora biti pokrivena pred svojim očuhom, ali treba da bude pristojno obučena. Uzvišeni Allah je rekao: „Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose - ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh - i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre - što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je. „ (En-Nisa’, 23.)
Pitanje: Interesuje me stav islama prema uplaćivanju životnog osiguranja.
Odgovor: Preferiramo mišljenje većine islamskih pravnika koji smatraju šerijatski zabranjenim dobrovoljno životno osiguranje. Međutim, ako se neko ipak odluči za taj vid osiguranja, to se tretira kao vid dugoročne štednje, a od glavnice štednog uloga, ako dostiže nisab, godišnje treba izdvajati 2,5% na ime zekata, bez kamate koja se mora u cijelosti podijeliti u dobrotvorne svrhe, nakon što se preuzme od osiguravajuće kuće.
Uzimajući ovo u obzir, jasno je da se takav vid štednje ne isplati, jer se ulog smanjuje davanjem zekata, a prividno povećava kamatom koja se ne smije se koristiti za vlastite potrebe nego se mora podijeliti u dobrotvorne svrhe.
Pitanje: Zamolio bih Vas ako ste u mogućnosti da mi odgovorite na ovo pitanje. Planirao sam u skorijoj budućnosti, ako Bog da, otvoriti jedan lokal, gdje bi se služila nargila i bezalkoholna pića. Zanima me da li je to halal zarada?
Odgovor: Uzvišeni Allah je rekao: „i sami sebe u propast ne dovodite“ (El-Bekare, 195.)
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Nema nanošenja štete, niti uzvraćanja na štetu štetom.“
Prema najnovijim naučnim istraživanjima uključujući i ona koja provodi Svjetska zdravstvena organizacija pušenje duhana je izuzetno štetno po ljudsko zdravlje, kako zdravlje samih pušača tako i zdravlje onih koji su izloženi duhanskom dimu. Također, pušenje nargile je štetnije po zdravlje od pušenja običnih cigareta. Zbog svega navedenog smatramo da u tom lokalu ne trebate služiti nargilu.
„Ako Allaha radi promijenimo ono što možemo, Allah će promijeniti ono što mi ne možemo“
Uzvišeni Allah u svojoj plemenitoj knjizi Kur’anu kaže:
„O vjernici brinite se o sebi, ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao. Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili“
U ovome kur’anskom ajetu Gospodar svjetova naređuje Svojim robovima de se sami o sebi brinu, da rade na svojoj dobrobiti, da se sami popravljaju i idu naprijed, a ujedno im poručuje da onome ko se o sebi brine neće nauditi onaj ko nered i smutnju među ljudima čini. Pravilo je da kada je rob pokoran svome Gospodaru u onome što mu je naredio i u onome što je zabranio da mu neće nauditi onaj ko je zalutao.
Presude Međunarodnog suda u Hagu historijsko je svjedočanstvo i potvrda je zločina, terora, nasilja i rušilačkog projekta provođenog u ime jedne isključive politike etničkog čišćenja, progona nedužnih ljudi i pokušaja zatiranja islamskih simbola.
Iako se presuda bazira na jasnim dokazima, poruke koje su nam došle od mnogih političkih predstavnika drugih naroda u BiH ne govore o pokajanju za zločine, ne govore o traženju oprosta, ne govore o apsolutnom prihvatanju presude kao takve. Naprotiv. Izjave su usmjerene u drugom pravcu.
Mi muslimani koji slušamo te izjave ne možemo puno učiniti da predstavnici drugih naroda shvate da je zločinačka šestorka naredila, sprovodila i pratila sistematsko zatvaranje, protjerivanje, mučenje, uništavanje, sakaćenje, izgladnjivanje, miniranje i ubijanje.
Isto tako ne možemo puno učiniti vezano za iznenadnu odluku predsjednika Amerike o priznavanju Jerusalema za glavni grad Izraela i premještanje njihove Ambasade u Izraelu iz Tel Aviva u Jerusalem.
Za nas muslimane u Bosni i Hercegovini odluka predsjednika Trampa je najblaže rečeno zabrinjavajuća jer je jednostrana i ne doprinosi mirnom rješenju izraelsko-palestinskog pitanja. Jerusalem je sveti grad u kojem su smješteni objekti vjerske i kulturne baštine svih velikih religija svijeta. Ova odluka bi mogla izazvati posljedice koje je teško predvidjeti.
U Jerusalemu je Mesdžidu-l-aksa, poznat i kao Bejtu-l-Makdis, koji je nakon Mesdžidu-l-harama u Mekki i Poslanikove džamije u Medini, treće najsvetije mjesto u islamu. Nalazi se u starom, historijskom jezgru Jerusalima. Mesdžidu-l-Aksa je prva Kibla Ummeta, naš treći Harem i mjesto Isrāa, odakle se Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uzdigao na najviše nebo.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se okretao zajedno sa svojim ashabima u namazu prema Mesdžidu-l-Aksa šesnaest ili sedamneast mjeseci poslije Hidžre, kako to bilježe Buhari i Muslim, sve dok nije došla naredba da se okrenu prema Ka’bi. Rekao je Uzvišeni Allah: “I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti...” (El-Bekare, 143 -144.)
Ne možemo puno učiniti na odluku američkog predsjednika iako imamo objektivan strah da će se naša znamenja u Palestini još više ugroziti. Međutim, draga braćo, ima stvari koje itekako možemo učiniti, koje su u našim rukama i koje se od nas traže.
Arapska poslovica koja je i naslov naše hutbe kaže:
„Ako Allaha radi promijenimo ono što možemo, Allah će nam promijeniti ono što mi ne možemo.“
Ova izreka se u suštini bazira na dobro poznatom ajetu da Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok on sebe ne promjeni.
Možemo i moramo svoj odnos prema Allahu mijenjati nabolje svakim danom. Evo danas je petak, najbolji i najvrjedniji dan u sedmici.
Lijepo je petkom mnogo donositi salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., To itekako možemo.
Allahov Poslanik, s.a.v.s. je kazao: ”Petak spada u vaše najbolje dane. U njemu je stvoren Adem, u njemu je i umro. U njemu će se desiti puhanje u sur, i u njemu će se desiti uništenje svega. Zato petkom mnogo donosite salavat na mene, jer se vaš salavat meni predočava.” Prisutni upitaše: ”Allahov Poslaniče, kako će ti se predočiti naš salavat kada tvoje tijelo istruhne?!” On reče: ”Uzvišeni Allah zabranio je zemlji da jede tijela vjerovjesnika.”
Pohvalno je uoči petka ili u petak učiti suru El-Kehf. To itekako možemo. Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Onaj ko bude petkom učio suru El-Kehf, imat će svjetlo koje će mu svijetliti između dvije džume!”
Ovo su samo dva mala, ali konkretna primjera za današnji dan.
Možemo i moramo u svakom danu biti pokorni Allahu u smislu izvršavanja propisanih farzova i klonjenja zabrana.
To itekako možemo.
Možemo i moramo npr. odoljeti iskušenjima koje nam se uveliko serviraju vezano za proslavljanje nove godine što nije dio naše vjere i tradicije.
U Kur’anu časnom je spomen pravde koju priželjkujemo za ratne zločince, spomen Palestine za koju strahujemo, ali i zabrana alkohola, klađenja, kocke i nemorala. Ne smijemo jedno uzimati, a drugo zanemarivati kao da se ne odnosi na nas.
Draga braćo, „Ako Allaha radi promijenimo ono što možemo, Allah će nam promijeniti ono što mi ne možemo“.
Tefsir: Nekoliko važnih emaneta
U hadisima Muhammeda, alejhisselam, nailazimo na širi spektar konkretno preciziranih emaneta te žive primjere njihove realizacije i primjene u životima prvih muslimana. O tome kolika je važnost emaneta i koliko je on neraskidivo povezan s vjerom (imanom) vidimo iz sljedećih Vjerovjesnikovih, a.s., riječi: ‘’Nema vjera onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko ne poštuje dogovore’’ (Ahmed: 11935). Emanet je dio vjere i kao takav uvjet postizanja spasa na Ahiretu. Iznevjeriti dato obećanje i ne poštovati dogovore znači iznevjeriti vjeru.
Gusul nakon džunupluka
Jedan od emaneta koje je Allahov Poslanik, a.s., direktno spomenuo jeste uzimanje gusula ili kupanje zbog nečistoće (džunupluka). Od Ebu Derdaa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ako čovjek, uz iman, ima petero, ući će u Džennet: onaj koji obavlja svoj beš-vakat namaz uz lijepo uzet abdest, uz lijepo obavljanje ruku’a i sedžde, i ko obavlja namaz u propisano vrijeme, ko posti mjesec dana ramazana, ko obavi hadž (ako je u mogućnosti), ko dijeli zekjat drage volje, bez prigovora, i ko ispunjava emanet.“ Ashabi upitaše: - Allahov Poslaniče, šta to znači: ispunjavanje emaneta? - a on im na to reče: “To je uzimanje gusula zbog džunupluka, jer, zaista, Allah nije povjerio (ostavio u emanet) sinu Ademovom u njegovoj vjeri ništa osim stanja džunupluka“ (Tergib: 1/241).
Biranje najsposobnijih
Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je jedne prilike upitao: - Allahov Poslaniče, zašto ti mene ne bi imenovao za namjesnika? - Božiji Poslanik, a.s., ga pljesnu po prsima i reče mu: “O, Ebu Zerre, ti si slabašan, a to je emanet! Na Sudnjem danu će biti ponižen i osramoćen svako osim onoga ko uzme ljudske hakkove pa ih izvrši na ispravan način!“ (Muslim: 4719)
Emanet nas obavezuje da biramo najsposobnije ljude za određene poslove, funkcije i položaje. Ukoliko postupimo suprotno tome, radi vlastite koristi, poslovnih ili rodbinskih veza, iznevjeravamo Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike. Allahov Poslanik, a.s., kaže: ‘’Ko postavi nad nekom skupinom čovjeka od kojeg ima i onih kojim bi Allah bio zadovoljniji, taj je iznevjerio Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike’’ (Džami’u l-ehadis: 45694).
Muhammed el-Gazali o ovoj vrsti emaneta kaže: ‘’Narod u kojem nema emaneta jeste narod u kojem se zauzimanje za pojedine ljude vezuje za određene interese, narod koji odbacuje vrijednost sposobnih ljudi kako bi zapostavio i pretpostavio im one koji su niži od njih. Sunnet nam kazuje da je ovo jedan od znakova fesada koji će se desiti pred kraj svijeta’’ (Karakter muslimana, 84). Potom ovaj autor navodi poznati hadis u kome stoji: ‘’Kada se stvari povjere ljudima koji za njih nisu sposobni, očekuj Sudnji dan’’ (Buhari: 57).
Emanet onoga ko zasluži povjerenje ljudi jeste da taj posao obavlja na najbolji mogući način, da ne koristi položaj kako bi stekao neku korist za sebe ili svoju rodbinu, da ne bude sklon mitu i korupciji te da ne utaji nešto od javnog dobra, što je zločin i veliki grijeh.
Čuvanje tajne
Posebna vrsta emaneta jeste čuvanje tajne s nekoga skupa, tj. da se neka tajna ne širi ili da se vijesti s toga skupa ne razglašavaju. No ako je riječ o skupu na kome se priprema izvršiti zločin ili nepravda prema drugima, tada je musliman dužan učiniti sve kako bi to spriječio. Allahov Poslanik, a.s., izdvojio je tri takve situacije u hadisu koji glasi: ‘’Skup je vezan emanetom osim u tri slučaja: skup na kome se raspravlja o prolijevanju zabranjene krvi, zabranjenom spolnom odnosu ili o bespravnom uzurpiranju imetka’
Čuvanje tajne odnosi se na skupove koji su od opće društvene koristi i na kojima nema vjerom zabranjenih dogovora ili planiranja određenih radnji. Također, ovo se odnosi na situaciju kada se jedan čovjek povjeri drugom čovjeku. Allahov Poslanik, a.s., kaže: ‘’Kada jedan čovjek nešto govori drugom čovjeku pa se okrene (oko sebe), to postaje emanet’’ (Ebu Davud: 4868).
Stvari povjerene na čuvanje
Jedan od emaneta jesu i stvari povjerene na čuvanje do određenog roka. Sjetimo se da je Božiji Poslanik, a.s., prije poslanstva imao nadimak El-Emin (Povjerljivi), da je prilikom hidžre ostavio svoga amidžića Aliju b. Ebi Taliba u Mekki kako bi on mušricima vratio stvari koje su mu bile povjerene na čuvanje. Povjerenje se na izdaje zarad bilo kakve koristi, interesa ili ljudi!
Ibn Mesud, r.a., je rekao: ‘’Namaz je emanet; abdest je emanet; vaganje je emanet; mjerenje je emanet; brojanje nečega je emanet... Najveći emanet od svega jeste povjerena stvar’’ (Bejheki, Šu›abu l-iman: 5036).
Zakonodavci moraju poštovati vjerska prava
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da član 1, stav 1, tačka 7 izmjena Pravilnika o nošenju uniforme od 30. januara 2017. godine, koji je donio direktor Granične policije Bosne i Hercegovine, u dijelu koji glasi: „Policijski službenici kada su u uniformi brada im mora biti obrijana“, nije u skladu sa članom II/3.f) i g) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 8. i 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na ovaj način Ustavni sud, odlučujući u predmetu broj U 8/17, raspravljajući po zahtjevu Safeta Softića, zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ustanovio je povredu prava na slobodu vjere i uvjerenja. U saopštenju Ustavnog suda se navodi da je Ustavni sud utvrdio povredu prava na slobodu vjere i da je sporna odredba neustavna. Izmjene Pravilnika koje je donio direktor se stavljaju van snage prvog dana nakon objavljivanja odluke u Službenom glasniku BiH, nakon čega će biti omogućeno nošenje brade kako je to bilo i prije izmjene. Ustavni sud je zaključio da su “apsolutnom zabranom nošenja brade policijskim službenicima Granične policije BiH dok su u uniformi prekršeni pravo na privatni život i pravo na slobodu vjere, budući da sporna mjera ne slijedi opće ciljeve propisane stavom 2. čl. 8. i 9. Evropske konvencije. Prema tome, Granična policija može propisati dužinu brade, ali ne može „apsolutno“ zabraniti nošenje brade.
Kako je došlo do pokretanja apelacije
Do pokretanja apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine došlo je nakon što je direktor Granične policije Bosne i Hercegovine Zoran Galić donio izmjene Pravilnika o nošenju uniforme kojim se onemogućava nošenje brade uniformisanim osobama u Graničnoj policiji. Jedan broj muslimana, koji su do tada mogli nositi uređenu bradu, našao se na udaru nove odredbe.
Grupa zaposlenika u Graničnoj policiji, koji su željeli da nose bradu u skladu s islamskim običajima i praksom posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a. s., obratila se Komisiji za slobodu vjere Rijaseta IZ. Komisija je razmatrala njihovu žalbu i nakon pravne analize utvrđeno je da se radi o povredi prava na slobodu vjere koje je definisano u članu 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima.
S obzirom da samo određen broj lica može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu BiH na ocjenu ustavnosti određenog propisa, advokat Emir Kovačević, potpredsjednik Komisije za slobodu vjere Rijaseta, u saradnji sa Safetom Softićem, zamjenikom predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH, pripremio je apelaciju koju je Softić podnio Ustavnom sudu. Odgovor Ustavnog suda bio je veoma brz i efikasan. Apelacija je podnesena 4. 10. 2017., a odgovor je objavljen 30. 11. 2017. godine.
Trebaju nam odvažni ljudi
Advokat Kovačević smatra da odluka Ustavnog suda ima ogromni značaj ne samo za zaposlenike Granične policije nego i za sve druge državne agencije, jer će ova odluka biti referentna za sve slične slučajeve. U konkretnom slučaju spornu odredbu je donio direktor Granične policije na svoju inicijativu, a Evropska konvencija eksplicitno navodi da se vjersko pravo može ograničiti samo zakonom. Pojašnjavajući značaj odluke Emir Kovačević kaže: „Odluka Ustavnog suda zasigurno jača povjerenje u pravosudni sistem. Muslimani, kao i pripadnici drugih religija, treba slobodno da ispoljavaju svoj vjerski identitet kako privatno tako i javno, uključujući i radno mjesto. To im garantuje Ustav BiH, Evropska konvencija i druga pravna regulativa koja definiše pravo na slobodu vjere. Ukoliko su ta prava uskraćena ili ograničena, muslimani trebaju pokretati predviđene pravne postupke u kojima će se utvrditi da li su ta ograničenja opravdana i da li ispunjavaju stroge uslove definisane u stavu 2. čl. 9. Evropske konvencije.“ Kovačević dodaje da bi bilo korisno o ovoj odluci upoznati i druge državne agencije da se ne bi ponavljale iste greške.
Jedan od službenika Granične policije čija su prava bila povrijeđena, ne želeći da mu se navodi ime, u komentaru odluke za Preporod kazao je: „Allahovom voljom i moći došlo je do rješenja ovog problema kojim smo svi iskušani. Uz pomoć ljudi koji služe ovoj vjeri i svom narodu ispunjeni su sebebi pa je Allah pomogao da se riješi slučaj. Treba nam više odvažnijih ljudi kao što je g. Softić, Halilović i advokat Kovačević koji će legalnim sredstvima pomoći našu državu i sve narode u njoj. Hvala svima koji su se na bilo koji način žrtvovali, bilo riječima ili djelom. Hvala Allahu na pomoći i uspjehu.“
Zadovoljstvo odlukom Ustavnog suda
Safet Softić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH, ističe da nije sumnjao u opravdanost zahtjeva, ali je bio malo skeptičan da se Ustavni sud ne proglasi nenadležnim za niže akte koji nisu u rangu zakona. Nakon što su pripadnici Granične policije iskoristili sva raspoloživa pravna sredstva, procijenio je da ima osnova za pokretanje apelacije pred Ustavnim sudom. „Ovom odlukom Ustavni sud Bosne i Hercegovine pokazao je da zaista ima senzibiliteta za sve različitosti u pogledu vjerskih prava i specifičnosti naroda u Bosni i Hercegovini. Naime, meni su se obratili neki pripadnici Granične policije Bosne i Hercegovine i kazali da se izmjenom pravilnika ugrožavaju njihova vjerska i ljudska prava. Izmijenjen je dio Pravilnika koji je bio na snazi od 2005. godine, gdje se umjesto stava koji kaže „dozvoljeno je nošenje njegovane brade i brkovi“, taj stav briše, a u novom pravilniku donešenom 2017. godine se kaže „policijski službenici kada su u uniformi brada im mora biti obrijana“.
Softić je uvjeren da je Ustavni sud ovom odlukom dao više nego jasnu smjernicu zakonodavcima i svim ostalim organima vlasti u BiH da su „vjerska prava i slobode imperativ o kojem moraju voditi računa“, posebno uvažavajući složenost, multietničnost i šaroliku strukturu bosanskohercegovačkog društva.
Napadi na muslimane u 2017. godini - Najbrutalniji napad desio se u Kiseljaku
U 2017. godini, koja se bliži kraju, znatno je manji broj napada na muslimane i njihove vjerske objekte nego prošle godine
U ovogodišnjem prikazu svih napada izostavljeni su slučajevi koji ne upućuju da je riječ o napadu iz vjerske ili nacionalne mržnje, iako su same žrtve napada u određenim trenucima opisivale napade na ovaj način. Kada je riječ o napadima na osobe najveći broj se dogodio u mjesecu januaru, kada je primijetno potenciranje nacionalističkih simbola i retorike u povodu devetog januara, tzv. Dana RS, kojeg je Ustavni sud BiH proglasio neustavim. Najbrutalniji napad koji je i zvanično okarakterisan kao krivično djelo iz mržnje jeste fizički napad na majku i kćerku u Kiseljaku. Broj napada iz mržnje na vjerske objekte je smanjen, a kao jedini ozbiljan može se smatrati napad na džamiju u Trebinju. Kada je riječ o zakonskim rješenjima na štetu muslimana, neopaženo je u javnosti prošao prijedlog kodeksa o odijevanju u školama na području manjeg entiteta, koji podrazumijeva mogućnost zabrane mahrame za učenice i uposlenice, a o čemu se pisalo u Preporodu prije dva broja. Naravno, političke provokacije, poput tvrdnje da je muslimankama plaćeno nošenje marame, nastavljene su i u ovoj godini.Komisija za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice će u martu iduće godine izdati redovni zvanični izvještaj o napadima i kršenju vjerskih prava muslimana u 2017. godini.
Napadi na osobe
U selu Hotočina na Palama u januaru brutalno je napadnut i pretučen povratnik Fadil Bašić koji je zbog teških tjelesnih povreda prebačen na Ortopediju KCUS-a na daljnje liječenje. “Htio je da me ubije nasmrt i spasio me drugi Srbin, neću da ga imenujem, ubio bi i njega. Šteta mi se nanosi kao muslimanu, jer sam bogat čovjek. Ima gore i finih ljudi, neki mi i pomažu, ali je taj Đorđe kriminalac. On nije sam. Ima ih još. To je četnička organizacija i brinu se o muslimanima i nanose im štetu. Kad god naiđem na njega moraš mu se skloniti ili će te ubiti. Ja sam gore mještanin, a od 1992. godine me maltretiraju“, kazao je Bašić za portal Source.ba.
U istom mjesecu, 10. januara, dvojicu mladića u Bratuncu je napao stariji muškarac. U pekari su sreli čovjeka koji ih je počeo vrijeđati, a nakon toga svojim autom udario njihovo auto. „Bio je pijan i izvadio je iz džepa neku kesu sa svinjetinom, te nas time nudio. Mi smo odbili i izašli iz pekare, a on je krenuo za nama“, ispričao je mladić iz Srebrenice za portal Faktor. Grupa muškaraca je 27. januara, prolazivši kroz Sokolac, zaustavila svoj automobil i oštetila kapiju bošnjačke povratničke porodice i nacionalističkim povicima protiv Bošnjaka i islama izvrijeđali dvije žene i dvoje male djece, koji su se u tom trenutku nalazili u kući. Napad je potvrdio i Mehmed Džindo, predsjednik MIZ Kaljina, a Muftijstvo sarajevsko je izdalo saopćenje u povodu napada.
U odjeljenju drugog razreda Javne ustanove Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Vlasenici, 6. septembra, bošnjačka djeca zajedno sa ostalim na času, koji nije bio vjeronauka, instruirani su od pravoslavnog vjeroučitelja kako da se krste i mole.
U mjesecu septembru na poštanskom sandučetu Ibrahima Halilovića u Mrkonjić Gradu osvanuo je uvredljivi natpis “Nož, žica, Srebrenica” i znak s četiri ćirilična slova S.
U mjesecu novembru porodica Herceglija, koja se vratila u rodne Bjelogorce kod Rogatice i živi od stočarstva i poljoprivrede, ostala je bez tri krave koje su otrovane, a Nedžadu Hercegliji su, tvrde iz Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, komšije srpske nacionalnosti uputile i prijetnje smrću. Jedan član optužene porodice, koja je izvršila napad, priznao je policiji ovo krivično djelo.
U augustu ove godine brutalno je napadnuta Jasmina Kurta u Kiseljaku, što je zgrozilo bh. javnost, jer je napad na majku i kćerku s mahramom, bio motiviran mržnjom. „U vezi s ovim događajem tužilac Kantonalnog tužilaštva podigao je optužnicu protiv Milenka Goluba, koji se tereti za krivično djelo nasilničko ponašanje u vezi s krivičnim djelom iz mržnje“, kazao je za Preporod advokat porodice Kurta Admir Đulić.
Napadi na imovinu Islamske zajednice
U januaru na pomoćnim objektima Careve džamije u Foči polupani su prozori i ispisani grafiti nacionalističkog sadržaja. Inače, Careva džamija je bila meta čestih napada u periodu od 13. do 19. januara. U aprilu je Petar Matić provalio u džamiju u Bratuncu. Nakon hapšenja priznao je krađu. Na vakufskoj parceli musalla Varošnice u Jajcu, u novembru je nepoznati počinilac ili više njih ponovo oskrnavili ploču i znak Islamske zajednice. Prema mišljenju predstavnika Medžlisa Jajce riječ je o napadima motiviranim mržnjom na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, s obzirom da Medžlis već duže vrijeme nastoji riješiti pitanje vakufske imovine s Općinom Jajce pri čemu dolaze u sukob s hrvatskim političarima, koji su zadnji put reagirali i zbog izgradnje spomen-obilježja poginulim vojnicima Armije RBiH pored džamije Esme-sultanije.
U noći sa 25. maja nepoznate osobe su u džamiji u Ahmićima pokidale oko 30 tespiha, te ostavile ceduljice sa uputama, kako se trebaju ponašati „muslimani koji slijede pravi put“. Isti motivi se dovode u vezu i s napadom na turbe u Vranduku koje je zapaljeno 24. septembra. U novembru je na Osman-pašinoj džamiji u Trebinju razbijeno staklo. Prema riječima imama u Trebinju Sadmir-ef. Mustafića razbijeni prozor je primijetio prolaznik. Policija je izvršila uviđaj, a efendija Sadmir je kazao kako je ovo prvi slučaj ovog tipa otkako je on imam u Medžlisu, tačnije od oktobra 2015. godine.
Trumpova odluka o Jerusalemu i prizivanje apokalipse
Odluka predsjednika Donalda Trumpa da SAD prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela i da u njega premjesti ambasadu iz Tel Aviva izazvala je osudu ne samo većinski muslimanskih zemalja nego i većine članica UN, svjetske akademske i medijske javnosti. Za ovaj potez predsjednik nema podršku niti većine u svojoj administraciji. Tako je nakon što je Trump donio kontraverznu odluku The New York Times je proveo anketu među bivšim američkim ambasadorima u Izraelu koji su imenovani u vrijeme republikanskih i demokratskih predsjednika. Devet od njih jedanaest se nije složilo s Trumpovim potezom.
Još bitnije, takvu podršku, prema pisanju svjetskih medija, nema ni među američkim Jevrejima niti Izraelcima, zagovornicima ideje dvije države - Izraela i Palestine koje žive u miru. Prema pisanju Radio DW Liberalno-cionistička lobistička organizacija „J Street” je 2014. provela jedno ispitivanje među američkim Jevrejima na temu izraelsko-palestinskih odnosa. Ispitivanje je pokazalo da 80 posto Jevreja u SAD podržava rješenje na principu dvije suverene države. 72 posto podržava Istočni Jerusalem kao glavni grad nezavisne Palestine. Rezultati ispitivanja konzervativno-cionističke organizacije „American Jewish Committee” provedene ove godine odaju sličnu sliku: svega 16 posto ispitanih podržava premještanje američke ambasade u Jerusalem, 44 posto to odbacuje, a 36 posto smatra da s tim činom treba pričekati dok se ne stvore mirovni uvjeti. „Unija za reformirano židovstvo”, najveća jevrejska svjetska organizacija na svijetu, izdala je na dan kada je Donald Trump obznanio svoju odluku o priznavanju Jerusalema saopštenje u kojem se govori o „vremenski loše odabranom” koraku koji će „potkopati mirovni proces” i „pooštriti sukob”. Istovremeno, preko stotinu jevrejskih učenjaka u Americi je potpisalo peticiju kojom se ovakva odluka osuđuje.
Zato je legitimno upitati se zašto je predsjednik Trump donio jednu ovakvu odluku i zašto baš sada.
Teško je naći racionalan odgovor na ovo pitanje. Tačno je da činjenice, argumenti, logična objašnjenja i sl. nisu baš nešto čime se gospodin Trump rukovodi u svom procesu donošenja odluka. Ipak, on je morao imati neki razlog zbog čega je baš sada donio ovakvu odluku. Ako ne sama odluka, onda vrijeme u kojem je obznanjena bi vrlo lahko moglo biti povezano sa činjenicom da predsjednik veoma brzo gubi podršku ne samo u cjelokupnoj američkoj javnosti nego i svojoj bazi. Mnogo toga što je kao kandidat za predsjednika obećao Trump je pokušao realizovati, ali do sada nije bio baš uspješan. Njegova najava zabrane ulaska muslimanima u zemlju, koja se pretvorila u zabranu ulaska izbjeglicama iz većinski muslimanskih zemalja se još uvijek povlači po sudovima. Zida sa Meksikom nema ni na mapi, a kamoli priče o tome da će Meksiko platiti taj zid. Od te priče je i sam predsjednik odustao tokom prve posjete Meksiku. I sa Kinom je okrenuo priču tokom posjete do te mjere da ga nisu mogli prepoznati. Famozni sistem zdravstvene zaštite tzv. Obamacare još nije zamijenjen. Predsjednik Trump je više puta na njega jurišao, ali je svaki put ostajao kratkih rukava kao i oko dosadašnjih pokušaja reforme poreskog sistema, što je, također, bilo jedno od velikih predizbornih obećanja. O novom početku u odnosima sa Rusijom da i ne govorimo. Ustvari, Trump i sve uži krug ljudi koji je ostao uz njega bi najradije da se Rusija nikako i ne spominje. Jer nezavisna istraga koja se vodi o vezama Trumpove kampanje sa ruskim zvaničnicima i njihovom uplitanju u rezultate izbora bi mogla dovesti i do samog opoziva predsjednika. Naravno teško, jer je to komplikovan politički proces, ali se o njemu ipak sve češće u američkim medijima govorka.
Uglavnom, populizmu sklonom Trumpu nije ostalo puno obećanja koja bi mogao ispuniti i dodvoriti se svojoj bazi, a da mu već u prvom koraku njegova odluka ne bude osporena. Pored toga, u oktobru 1995. godine američki Kongres usvojio je velikom većinom glasova zakon koji kaže da se američka ambasada u Izraelu treba nalaziti u Jerusalemu, priznajući tako taj grad kao glavni grad. I raniji predsjednici su obećavali da će ambasadu premjestiti u Jerusalem. Ovo je za Trumpa, čini se, bio lahak zalogaj kojim bi dokazao da je predsjednik koji izvršava ono što obećava. Cijena takve odluke njemu nije bila bitna. To što će to dodatno destabilizovati ionako razrušen Bliski istok, što će ubiti svaku nadu za trajno mirovno rješenje u Palestini, što će ojačati radikalne elemente na obje strane i ilegalne useljenike koje podržava trenutna vlada u Izraelu i one na arapskoj strani koji će na gnjevu i osjećaju nepravde mobilizirati nove bombaše-samoubice, Trumpu, čini se, nije bitno.
Ima i onih koji misle da je Trump ovakvim potezom ustvari htio ubrzati mirovni proces tako što će izvršiti pritisak na Palestince i sa stola skinuti jedno od najtežih pitanja oko kojeg su i propadali raniji pokušaji postizanja dogovora. Ovo je teško shvatiti jer smo sada bliže tome da se Palestinci povuku iz mirovnog procesa i da više ne prihvaćaju SAD kao nepristranog posrednika. Ako je to politička taktika i to bi se moglo razumjeti.
Međutim, tu je i drugi razlog za donošenje jedne ovakve odluke koji se spominje, a koji ima veze ponovo sa udovoljavanjem izbornoj bazi, tj. onoj koja ga je i dovela u Bijelu kuću. Oni koji pokušavaju proniknuti u „političku filozofiju“ koja je Trumpa dovela na vlast tvrde da je on to uradio da bi se dodvorio svojoj bazi koju najvećim dijelom čine „novorođeni“ evangelisti.
Na ovu ideološku pozadinu Trumpove odluke sve češće pažnju skreću brojni analitičari nove američke politike prema Bliskom istoku. Tako pišući za portal Radio DW Armin Langer, autor knjige „Jedan Židov u Neukölnu”, koji je studirao židovsku filozofiju u Budimpešti, Jerusalemu i Potsdamu, o ovom nerijetko zapostavljenom aspektu Trumpove politike kaže:
„Trump ne djeluje u ime većine Židova u SAD-u nego ispunjava obećanje dato svojoj publici, evangelistima, kršćanskim fundamentalistima, jednoj vrlo utjecajnoj grupi u SAD-u. Oni također, za razliku od ostalih kršćana, kako rimokatolika tako i pravoslavaca, podržavaju premještanje glavnog grada Izraela u Jerusalem. Unatoč razlikama u strujanjima različitih protestantskih fundamentalističkih grupacija u SAD-u, svima njima je naime jedno zajedničko: oni u „Svetoj zemlji” Izraelu/Palestini priželjkuju nastup haosa kao preduvjet za bitku Sudnjeg dana oko Jerusalema“.
Zanimljivo je da i najveća cionistička organizacija, dakle, oni koji se zalažu za povratak Židova u Izrael, ima kršćanski predznak. „Ujedinjeni kršćani za Izrael” s više od dva miliona članova svojim donacijama pomažu projekte koji uljepšavaju sliku Izraela i to sve s ciljem da se što više Židova vrati u svoju povijesnu domovinu. Prema vjeroučenju evangelista svi Židovi se moraju okupiti u Izraelu kako bi se mogao pojaviti Spasitelj, Mesija. I kada se to dogodi svi će se Židovi preobratiti na kršćanstvo. Vjeroučenje koje se u svojoj biti može tumačiti kao izrazito antisemitsko, jer na kraju krajeva stremi dijaspori bez Židova, a u isto vrijeme polazi od toga da židovstvo uopće nije vjera nego zastarjela vjerska zajednica koja će nestati prelaskom na kršćanstvo - pojašnjava Langer.
Bliskoistočni sukob se često pojednostavljeno svodi na sukob Židova i muslimana. No odluka Donalda Trumpa o Jerusalemu je donesena protiv volje većine Židova u SAD-u. Američki predsjednik želi zadovoljiti svoje fundamentalističko-kršćanske birače. Zato ne treba potcjenjivati utjecaj ovih grupacija usredotočenih na Apokalipsu - zaključuje Armin Langer.
Pokaže li se ova analiza tačnom onda svijet uistinu ima razloga za brigu. Ukoliko se najveća svjetska sila u svojoj vanjskoj politici rukovodi apokaliptičnim vizijama svijeta onda u budućnost ne možemo očekivati ništa do armagedon koji vjerski fanatici prizivaju.
Više...
ICMP: Majke, vaša pomoć nam je potrebna i dalje
Uoči izricanja presude Ratku Mladiću žrtve i svjedoci Genocida su 20. novembra 2017. posjetile novo sjedište ICMP-a u Hagu. Tom prilikom su se susrele sa direktoricom ICMP-a Ketrin Blomberger i njenim saradnicima, te upoznali za radom nove DNK laboratorije, razgovarale o premještenju DNK laboratorije iz Sarajeva u Hag i nepotpisivanju Sporazumu o statusu i funkcioniranju ICMP-a od strane BiH.
Upravo uoči ove posjete Vijeće ministara BiH je kao suosnivač Instituta za nestale osobe BiH pozvalo Međunarodnu komisiju za nestale osobe (ICMP) da obustavi jednostrane aktivnosti o izmještanju DNK laboratorije iz BiH u Hag.
Blomberger je tokom susreta sa majkama, koje je Preporod pratio tokom ove posjete, izrazila iznenađenost napisima u bh. medijima o premještanju DNK laboratorije. „Obraćali smo se bh. vlastima i Vijeću ministara BiH veoma dugo. Kao što sami znate još od 2005. Tražili smo da se doradi Sporazum. Taj proces je počeo 2009. godine. Sada je 2017. i taj Sporazum još nije dorađen. Ne govorimo o nekom velikom sporazumu, nego o malim korekcijama postojećeg Sporazuma. Revidirani Sporazum ima član 12 koji jasno definira našu tehničku pomoć, a koji BiH još nije potpisala“, kazala je Blomberger.
BiH još nije potpisala Sporazuma o statusu i funkcioniranju ICMP
Treba napomenuti da je Predsjedništvo BiH na sjednici 28. januara prošle godine donijelo odluku o pristupanju BiH Sporazumu o statusu i funkcioniranju ICMP, a Vijeće ministara BiH je 6. aprila utvrdio prijedlog odluke o ratifikaciji ovog Sporazuma. Međutim, Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH je 8. novembra ove godine skinuo negativni izvještaj komisije Kolegijuma o nastojanju za postizanje saglasnosti za ratifikaciju Sporazuma o statusu i funkcioniranju ICMP. Prije toga na sjednici održanoj 19. jula Dom naroda je uskratio saglasnost za ratifikaciju Sporazuma, jer su protiv bili svi delegati iz RS-a uz ocjenu da bi to „dalo određenu vrstu diplomatskog imuniteta Komisiji, koja bi bila amnestirana od bilo kakve odgovornosti za diskriminišući odnos prema srpskim žrtvama i procesu traženja nestalih lica u BiH“. Također, treba napomenuti da je ovaj Sporazum potpisala Srbija.
“Kada je 1996, godine ICMP formiran kao ad-hok organizacija da pomogne rješavanju pitanja nestalih na prostoru bivše Jugoslavije nismo imali nikakav dogovor da radimo bilo gdje izuzev na prostoru bivše Jugoslavije. Kada je 2014. potpisan ugovor koji omogućava ICMP da radi po međunarodnom pravu BiH je bila pozvana da potpiše taj Sporazum. Bilo bi važno za ICMP da BiH bude dio ovog tima zajedno sa drugim sa članicama ICMP. Nažalost na ove inicijative niko nije odgovorio”, kazala je Blomberger, ističući da je bilo dosta dezinformacija u medijima o tome i da se nada da će posjeta majki novom sjedištu ICMP u Hagu omogućiti da imaju pravu informaciju. “Sve dok budemo bili u mogućnosti da obezbijedimo novac da vam pomažemo mi ćemo to i raditi”, kazla je Blomberger napominjući da će se promijeniti samo to da će se umjesto iz Tuzle do Sarajeva, od Banja Luke do Tuzle, uzorci slati u Hag i nazad u Tuzlu, dok će forenzički patolozi nastaviti raditi te slučajeve kako su to radil ii ranije. “Naše kancelarije u Tuzli i Sarajevu nastavljaju raditi svoj posao kao i do sada. Tu se ništa ne mijenja. To je vašno da znate. Kao porodice nestalih vi ste uvijek naši partneri. I kada smo prvi put odlučili da počnemo koristiti veliku skalu DNA testiranja 1999. kada sam mnoge od vas upoznala 1998. godine niko od nas nije znao kako da se posvetimo ovome problemu. Zajedno smo učili, ICMP i vi zajedno, jer ovo nikada prije nije bilo rađeno. 2004. smo prvi put odgovorili na cunami u Jugoistočnoj Aziji i od 2006. naovamo radimo u više od 40 zemalja. Ali naš primarni fokus je uvijek bio BiH, Zapadni Balkan. Zajedno smo došli do rezultata kakve historija nije ranije zabilježila. Bosna i Hercegovina uradila je više od bilo koje druge zemlje na traženju i identifikaciji osoba nestalih tokom sukoba. Od 30.000 osoba koje su se vodile kao nestale u 1995. godini, pronađeno je više od 23.000, što je omjer koji još nije zabilježen nigdje u svijetu. To što smo zajedno postigli je bilo bez presedana, to nikada prije niko nije postigao“, kazala je Blomberger, a zatim se osvrnula na strašne nesreće i ratove koji danas čine milione ljudi nestalim osobama. „Suočavaju se sa problemima koje i vi imate. Danas ICMP, osim u području Zapadnog Balkana, provodi programe u zemljama kao što su Irak, Sirija i Kolumbija i pruža niz različitih vrsta pomoći mnogim drugim zemljama, od DNK analiza do davanja preporuka u pogledu zakona i strategija osnaživanja civilnog društva. Mi želimo da nastravimo raditi sa vama, da nam vi pomognete. Želimo da nam pomognete ne samo da tražimo nestale sa područja Zapadnog Balkana, nego da nam pomognete da nastavimo tragati za nestalima i u drugim područjima u cijelom svijetu. Zaista bi mi značilo ukoliko biste nastavili sa nama ići ovim putem”, kazala je direktorica ICMP Ketrin Blomberger.
“Do sada smo, kada govorimo o DNK uzorku radili sa 16 do 22 pojedinačna markera, dok ova moderna tehnologija dramatično povećava broj markera s kojima ćemo raditi na više od 1.400. To konkretno znači da ćemo, ako uzmemo DNK-a nekog člana porodice nestale osobe, imati puno veće šanse da postignemo postotak od 99.9 posto koji nam je potreban za identifikaciju osobe. Do sada to nije bilo moguće ukoliko niste imali nekoga ko je neposredni član porodice, konkretno dijete, otac ili majka”, kazao je Adnan Rizvić, direktor data sistema ICMP u Hagu, ističući da tamo imaju mogućnost za dalji razvoj i naučnu saradnju sa drugim svjetski poznatim naučnim institutima.
Trinaestog decembra 2017. godine Srebrenicu je posjetila treća po redu delegacija predstavnika sirijskih majki, žrtava, advokata, sudija i drugih članova nevladinog sektora u cilju upoznavanja sa iskustvima borbe žrtava i svjedoka Genocida u traganju za istinom i pravdom.
Preporod je pratio Pokret „Majki enklave Srebrenica i Žepa“ tokom njihovog susreta sa predstavnicima sirijskih žrtava koje je organizirao ICMP za Zapadni Balkan u Srebrenici.
Mi moramo gledati u budućnost
Prve dvije delegacije su predstavljali sirijski advokati i sudije koji sarađuju sa NGO koje se bave tranzicijskom pravdom u Siriji, a danas žive u Siriji, Turskoj i Jordanu. Ova grupa sirijskih advokata i sudija su proveli u BiH sedmicu dana tokom koje su posjetili Komemorativni centar Tuzla, Memorijalni centar Potočare, Sud i Tužilaštvo BiH i Institut za nestale osobe.
Preporod ih je pratio tokom njihovog susreta sa predstavnicima Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Pokreta „Majki enklave Srebrenica“ i Žepa i Udruženja „Žene Podrinja“ u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari i razgovarao o njihovim utiscima nakon razgovora sa majkama.
„Mi moramo gledati u budućnost. Gledamo šta je tranzicijska pravda uradila kod vas i, kolikogod vi bili nezadovoljni, mi bismo bili presretni da smo došli do ovoga do čega ste vi danas došli“, kazao nam je bivši sudija za regiju Halep Husam aš-Šahna ističući da je pred njima teška borba za uspostavom vladavine zakona. „Moramo ići korak po korak i vratiti vladavinu zakona. Uvijek moramo imati na umu vladavinu zakona. Korak po korak doći ćemo do toga, samo trebamo biti uporni i gledati naprijed i moram vjerovati Međunarodnoj zajednici bez obzira na sve, jer rješenje je kod nje. Ona je ta koja nam može donijeti mir. Ne smijemo dozvoliti da nas porazi ekstremizam. To nikada nije bio dio našeg društva i načina življenja“, kaže Husam i praveći usporedbu sa Bošnjacima u BiH zaključuje da se radi o veoma sličnom mentalitetu, kao i da u Siriji ima veoma veliki broj Bošnjaka koji odavno čine dio sirijskog društva.
„I muž moje tetke je Bošnjak. Bošnjaci su došli sa Osmanlijama i ostali u Siriji, Ono što ih karakteriše je to da su veoma poštovani i obrazovani ljudi. Ima ih u svakom gradu, na sjever Halepa u Hreitanu, naprimjer, ima ih veći broj.
Od majki Srebrenice naučili mnogo
Sudija Ibrahim Husejn, član Sudskog sirijskog vijeća i predsjednik Uprave Centra Al Kawakbi za tranzicijsku pravdu i ljudska prava, nam je s oduševljenjem govorio o koristima susreta s majkama. „Ovo je zaista bio izuzetan susret sa majkama sinova ubijenih u Srebreničkom genocidu. Genocid u Srebrenici se desio na očigled cijelog svijeta, upravo kako se to, nažalost ponavlja kod nas u Siriji, gdje imamo ponovo poraz međunarodne zajednice“, kazao je Husejn ističući da je za sat vremena razgovora sa majkom Munirom naučio što nije za 7 godina koliko se bavi ovom problematikom, te dodao: „Dala mi je lekcije iz kojih sam mnogo naučio i koje ću itekako moći koristiti u svom daljem radu“.
Sijam Salem al-Turkmani iz Sindikata advokata za slobodu Derae u Siriji nam je govorila o polju djelovanja njenog udruženja koje je osnovano krajem 2013. „U početku smo imali 15 advokata, međutim kako se hidžra povećavala povećavao se i naš broj i potreba za našim djelovanjem. Danas imamo 120 advokata. Unutar našeg Sindikata imamo podogranke koji djeluju van Sirije u izbjegličkim centrima u Jordanu i drugim centrima gdje se nalaze izbjeglice iz Sirije. „U saradni sa švedskom organizacijom ILAC otvorili smo odjele za civilne poslove za upis rođenih i umrlih, sklapanje braka, rastava“, kaže Al-Turkmani dodajući da je problem tzv. ljudi bez identiteta zbog zatvaranja civilnih registara u oblastima u kojima ne vlada režim, također njihovo polje djelovanja, kao i da sa udruženjima civilnog društva sarađuju u cilju uspostave osnovnih jedinica funkcionisanja civilnog društva na tim prostorima, kao i sređivanje informacija o izbjeglicama u Turskoj, Jordanu i Libanu, sve s ciljem uspostave vladavine zakona.
Majke Sirije sa majkama Srebrenice
Svjedočili smo i toplim susretima onih koji se razumiju prije izrečene riječi, susretu majki Srebrenice i majki, supruga i sestara nestalih u Siriji – susretu onih koji nikada ne odustaju od istine i pravde i pored teškog bremena tuge i boli koje dostojanstveno nose. Majke Sirije su željele da čuju kako su se majke Srebrenice borile i bore za istinu i pravdu, kako su uspjele animirati domaću i svjetsku javnost u toj borbi, kako su uspjele svojoj nestaloj djeci, muževima, braći i očevima vratiti imena i uklesati ih na nišane da svjedoče istinu. One su tek na početku te borbe. „One se još nadaju da su njihovi sinovi živi. Baš kako smo se i mi nadale. Da Bog da da bar neke od njih dočekaju da zagrle svoje sinove ...“, kaže majka Kada Hotić, potpredsjednica Pokreta „Majki enklave Srebrenica i Žepa“.
Majka Kada je, pored hladne kiše koja je tog dana u Srebrenici padala bez prestanka, neumorno govorila u mezaristanu Memorijalnog centra Srebrenica Potočari, o borbi od koje nikada nisu odustajale, traženju kostiju svojih najdražih, o neprestanom i nepokolebljivom svjedočenju o Srebreničkom genocidu i traženju pravde za svoje ubijene – da zločini ne ostanu nekažnjeni.
„Naše glavno oružje je bila istina. Od nje nikoga nismo štedjele“, govorila je majka Kada. „Jezik istine je jezik šehida“, dodala je majka iz Sirije Amina Hulani. Gledali smo majke djece Sirije kako krupnim suzama plaču stišćući usne dok su gledale film o Srebreničkom genocidu. Mlada Gada Abu Mesta je pokušala da sakrije suze, ali joj to nikako nije uspijevalo. Njoj su supruga uhapsile vladine snage i nakon mučenja ubili. Ona danas sa djecom živi u izbjegličkom logoru u Libanu gdje su se majke organizovale oko „Udruženja porodica nestalih za slobodu“ i umrežavaju sa drugim majkama Sirije u izbjegličkim logorima u Jordanu, Turskoj i Siriji.
Među njima je i Hala Alghawi, koja je radila kao hirurg u Damasku prije rata. Danas živi u Turskoj i nastoji da pomogne majkama u njihovoj borbi. „Veliko je to što su majke kod vas uradile. One vraćaju nadu u humanizam“, kaže Alghawi.
Delegaciju članova porodica nestalih u sirijskom sukobu činila je grupa četrnaest izuzetnih žena spremnih da nastave put koje su utabale majke Srebrenice. Dok su se selamile sa majkom Kadom pokazivale su na majku Gadu i govorile: „Ovo je naša majka Kada“. Uz čvrsti zagrljaj na rastanku govorile su: „Da se vidimo u slobodnoj Siriji, ako Bo g da.“
Na Ahiret preselio Munir Ahmetspahić profesor arapskog jezika u Gazijinoj medresi
Jutros, 19. decembra, 2017. godine na Ahiret je preselio profesor Munir Ahmetspahić, dugogodišnji profesor arapskog jezika u Gazi Huserev-begovoj medresi u Sarajevu
Mevlud za žene u Srebreniku
U sklopu cjelomjesečne manifestacije povodom rođendana Muhammeda a.s. u nedjelju, 17.12.2017. godine u džematu Kiseljak, Medžlis IZ-e Srebrenik održan je mevlud za žene