Konačno do koncepta mira, slobode i sigurnosti u islamu
„Islamski koncept mira, slobode i sigurnosti“ zbornik radova sa okruglog stola održanog u Sarajevu, 25. aprila 2017. godinem izdavač „El-Kalem“, Sarajevo,2017. godine.
Da Islamska zajednica ne živi isključivo na lovorikama prošlosti, zakovana, samo u današnji tubitak ili egzistenciju, nego da ima na svim navedenim temeljima islamskim, perenijalnim i povijesnim vizijama budućnosti čovječanstvo je i knjiga pred nama koju se u okviru zajednice priredilo i uredilo Vojno muftijstvo pri Oružanim snagama a štampao „El-Kalem“. U naslovu knjige (a imenovanje stvari i stvarnosti je preduvjet svakog znanja, teorije i spoznaje) nalaze se tri riječi: mir, sloboda i sigurnost, bez kojih je izvjesnost i budućnost čovječanstva nemoguća. Ovom knjigom, ustvari „Zbornikom radova“ sa okruglog stola u Sarajevu, između dvije korice na 150 stranica Islamska zajednica nastupa otvorenih očiju, silom argumenata a ne argumentima silom, kritičkom samorefleksijom. Iz nefseke summen-nas - sebi kaži - sebe sagledaj i sebe pred ogledalo pa onda drugima kaži ili idi na kritičku teoriju društva ili kritički refleksiju. Unutar kritičkog mišljenja, a svako mišljenje ukoliko je utemeljeno na argumentima, i ukoliko je svoje, a ne posuđeno i neargumentovano je kritičko mišljenje, hermenutikom iznutra, postiže se umijeće razumijevanja, a kritikom izvana, ostvaruje se vještina prosuđivanja i razabiranja stvarnosti. Hermeneutika iznutra, i kritika izvana, unutar političke filozofije, čine komplementarno jedinstvo, unutrašnje i vanjske dimenzije kritičke refleksije u kome subjektivni pojam preko objekta, teme ili predmeta spoznaje, suda i zaključka dolazi do nove vizije, perspektive i ideje spoznaje. Strukturu knjige sačinjavaju: 1) „Uvodnik“ vojnog muftije Hadisa Pašalića „Izgradnja mira naše je opredjeljenje i cilj“; 2) „Predgovor“ jednog od urednika mr. Muhammeda Okića; 3) „Biti Bosanski i evropski musliman“, tekst Reisa Huseina Kavazovića; 4) „Odnos muslimana prema sekularnoj državi - iskustvo Bosanskohercegovačkih muslimana u tekstu prof. dr. Fikreta Karčića; 5) „Akaidsko učenje Ebu Hanife u slobodi i slobodnoj volji“ tekst mr. Muharema Omerdića; 6) Zaštićena vrijednost ljudskog života u islamskom pravu“, tekst dr. Senada Ćemana. 7) „Džihad, Harb i Kital u Kur’anu“ tekst prof. dr. Almira Fatića; 8) „Karakteristični elementi islamske tradicije u Bošnjaka“ tekst dr. Elvira Duranovića; 9) „BH Dijaloški, Komšijski etos, kao prilog teologiji i praksi međureligijskog dijaloga“ tekst mr. Muhammeda Fazlovića; 10) „Odgovori Islamske zajednice u BiH na tumačenja Islama - strana islamskoj tradiciji Bošnjaka“ tekst Muhammeda Jusića i 11) „Prilozi“.
Bez obzira što su radikalizam, ekstremizam i terorizam rezultat i posljedica svijeta ovakvog kakav jeste, i što su uglavnom izvana izazvani i isprovocirani oni su apsolutno zabranjeni, ničim se ne mogu opravdati i oni su put do pakla koji je možda popločan iskrenim namjerama. Time se nanosi nesaglediva sramota Islamu i neizmjerna šteta muslimanima koja u svjetskim okvirima dovodi u pitanje njihov opstanak. Knjiga pred nama, jedanaest dragulja na džerdanu, poručuje Islam DA - nasilje NE, Islam DA - terorizam NE, Islam DA - radikalizam i ekstremizam NE, Islam DA - laž NE, Pravda DA - nepravda kao šuga duše NE. Stoga, priređivači ovog Zbornika zaslužuju sve čestitke, a njegova promocija će se održati 6. decembra 2017. godine u Domu OS BiH u Sarajevu.
Bužim se obogatio značajnim etnografskim djelom
U organizaciji Bošnjačke zajednice kulture Preporod Općinsko društvo Bužim u velikoj sali bužimskog Centra za kulturu 18. novembra 2017. godine, pred brojnim auditorijem, uglavnom Bužimljana i Bužimljanki, promovisana je knjiga „Krajiške izreke i poslovice“ autora Amira Sijamhodžića. Ovo važno ostvarenje potvrda je pregalaštva jednog mladog i već intelektualno zrelog Krajišnika, željnog da osebujnošću ideja pretočenih u pisanu riječ doprinese afirmaciji naučne misli, tradicije i kulturnog stvaralaštva rađanog u prvom redu na području Bosanske krajine, pa i šire.
Promotorice knjige bile su doc. dr. Šeherzada Džafić i doc. dr. Almira Džanić, nastavnice bosanskog jezika na Pedagoškom fakultetu u Bihaću. Prije stručnog osvrta na knjigu, moderator u toku programa Sead Emrić je izrazio dobrodošlicu prisutnim i zadovoljstvo što će objavljenom knjigom autora Sijamhodžića ostati zapisane krajiške izreke i poslovice i na taj način sačuvane od zaborava.
Dr. Džafić i dr. Džanić su, pored ostalog, kazale da knjiga osim općeg i kulturološkog ima naučnu, stručnu i književno-teorijsku vrijednost, s obzirom da sadrži na stotine izreka, poslovica, fraza, izreka, aforizama, mudrih misli, tvrdnji, uzrečica, doskočica, rugalica, pitalica, kletvi, šala i pošalica, žalopojki, narodnih popijevki..., koje se u najširem smislu mogu razvrstati u fraze, izreke i poslovice.
Nakon nadahnutog predstavljanja knjige auditoriju se obratio i autor Sijamhodžić.
Inače, izreke i poslovice su sakupljene na prostoru Cazinske krajine, na području općina Velike Kladuše, Cazina, Bužima, Bosanske Krupe i Bihaća, a u rjeđim slučajevima i nekih drugih općina sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine.
Ova vrijedna zbirka Amira Sijamhodžića, sa preko 1000 izreka, je visoke estetske, ali i književne razine i predstavlja svojevrsni pisani spomenik o bezimenim Krajišnicima koji su generacijama i stoljećima unazad kreirali veliki broj narodnih mudrosti sačuvanih u originalnom obliku, tj. prožetim tipičnim krajiškim govorom uveliko zastupljenim ikavicom.
Vrhunski dizajn knjige uradio je Nermin Nino Kasupović, likovni umjetnik iz Bihaća. Stranice knjige su ukrašene ilustracijama akademskog slikara Ismeta Erdića iz Bosanske Krupe, dok je naslovnica autorsko djelo Seada Emrića s motivom Muje Hrnjice i Kladuške kule.
Pričanje pjesama
U Jablanici je u kino sali Omladinskog kluba “Pod istim Suncem”, u organizaciji BZK “Proporod” Jablanica, 15.11.2017.g. promovirana knjiga “Kad vrijeme zamiriše” autora Nusreta Omerike. O samoj knjizi njen autor je kazao da se ona sastoji od tri ciklusa i četrdeset i pet pjesama. „Prvi ciklus su zapisi o određenim ličnostima, o ljudima koje sam poznavao ili koje sam pronašao u historijskim knjigama. Drugi ciklus je ciklus u kojem su pomiješane pjesme o zavičaju, djetinjstvu, domovini i patriotizmu, a treći ciklus su ljubavne pjesme“. Istaknuto je da je ovo deseta knjiga autora, a da su pjesme koje su nastale u posljednjih trideset godina, nagrađivane na važnim konkursima, te da su prevedene na turski i engleski jezik. „Spomenuta tri ciklusa korespondiraju jednu nit koja ih povezuje. Mislim da će se svi oni koji budu čitali knjigu uvjeriti da je to jedan novi način pisanja, jer se u stvari radi o pričanju pjesama“, istakao je autor.
Manifestacija - Završeni 33. „Susreti Zija Dizdarević“
U Fojnici je, 25. 11.2017.g. dodjelom nagrada za najbolju kratku priču završena 33. po redu književno–kulturna manifestacija Susreti „Zija Dizdarević“. Prva nagrada za najbolju kratku priču pripala je Ervinu Mujabašiću iz Živinica, za priču Ljudi posljednji. Drugo mjesto za kratku priču napisanu u prvom licu u muškom rodu, pripala je autorici Sanji Radulović iz Doboja za priču Oblačić, dok je treća nagrada pripala priči Ipak se kreće Mirnesa Modrića iz Banovića. Na ovogodišnji Natječaj za kratku priču/pripovijetku prispjelo je 110 radova iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i iz Crne Gore, Slovenije, Norveške, Holandije, Srbije i Hrvatske. Tokom trajanja Susreta upriličena je izložba slika “Bosna i Hercegovina, moja ljubav, impresija, inspiracija…” autorice Suvade Borić-Šaćiragić, te čitanje klasika bh. književnosti, posvećeno Skenderu Kulenoviću. Gost Susreta bio je crnogorski književnik, pjesnik, i esejista Milorad Popović.
Senaid-efendija: Jedina djeca u džematu su moje dvije kćerke
Senaid-ef. Gačić je rođen u Kaknju 1991.godine. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a trenutno je student Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Od 2014. godine je imam, hatib i muallim u džematu Kramer-Selo i sekretar Medžlisa Rogatica.
Kakvo je stanje nataliteta u džematu?
Džemat Kramer Selo je u periodu prije agresije na BiH bio jedan od aktivnijih džemata u Medžlisu Rogatica, a i danas je. Brojao je preko 150 domaćinstava, uključujući naravno i okolna sela koja pripadaju ovom džematu. Danas, nažalost, nemamo mektebsku pouku u džematu, ali nastojimo da trenutne aktivnosti, kao što su beš-vakat, džume i ramazanske aktivnosti, kada imamo najveći broj džematlija prisutnih u džematu, održimo u postojećem kvantitetu i da ih povećamo i poboljšamo. Kao u svim džematima na našem medžlisu, tako i u džematu Kramer-Selo, tokom agresije porušena je sva infrastruktura uključujući džamiju, imamsku kuću i ostale prateće objekte. Prvenstveno uz Allahovu pomoć i pomoć dobrih ljudi džamija je obnovljena i svečano otvorena 2008. godine, a odmah naredne godine iznova je napravljena imamska kuća i svi ostali prateći objekti. Naravno, na nama je sada da održavamo svu tu infrastrukturu i brinemo o njoj, te da je po potrebi nadograđujemo, kao što nam je u prvom planu da, ako Bog da, realizujemo projekte grijanja i izgradnje šehidskog spomen-obilježja. Opća slika medžlisa, kada je u pitanju povratak, ne odskače mnogo od generalnog stanja u svim ostalim medžlisima. Nažalost, statistika pokazuje da je slika nataliteta jako loša, s obzirom da je ove godine, po prvi put nakon agresije, počela mektebska nastava u gradskom džematu. U skoro četiri godine moga boravka ovdje na nivou medžlisa se rodilo svega troje djece, dok je tendencija mortaliteta jako visoka, s obzirom na to da većinu povratnika čine stariji ljudi. Ništa bolje stanje nije ni u našem džematu, a dovoljan je podatak da su jedina djeca u našem džematu moje dvije djevojčice. Protekla agresija je na ovim prostorima, pored primarnih posljedica, donijela i nesagledive ekonomske, duhovne, kulturne i svake druge posljedice koje narušavaju egzistenciju Bošnjaka.
Kakva je sigurnosna situacija u Rogatici?
Otkad sam ja ovdje pa sve do ovih nedavnih nemilih događaja uništavanja imovine povratnika, sigurnosna situacija je bila na zadovoljavajućem nivou. Nažalost, takvo stanje je narušeno. Ipak, iskreno se nadamo da će nadležne službe i institucije odraditi svoj dio posla i rasvijetliti ove događaje za koje, osim u slučaju trovanja krava gdje su počinioci pronađeni, ne znamo ni počinioce niti razloge koji su doveli do toga.
Je li teško danas biti imam?
Svako vrijeme sa sobom donosi nove izazove i probleme, ali i olakšice naravno. Kako se danas islam veže za stvari koje su u suštoj suprotnosti islama, posao imama iziskuje nove vrijednosti i kvalitete. Globalni mediji, internet i mnoge druge stvari, koje su nam dostupne na svakom mjestu i koje kao takve formiraju stav i ponašanje naših džematlija a posebno omladine, nažalost, i ruše naše porodice kao osnovne i najbitnije jedinke društva, te traže od imama da bude ukorak s vremenom i novim mjerilima i dostignućima. Danas možemo nabrojati desetine i stotine stvari koje nisu dobre u društvu, a koje se ne mogu promijeniti u jednom momentu, ali najbolje promjene možemo napraviti mijenjajući sebe i svoje porodice. Mijenjajući njih i sebe, mi ćemo mijenjati i društvo oko sebe.
Jedinstvena svečanost u Bosni i Hercegovini
U naselju Skela, džemat Kuprešani, Medžlis Islamske zajednice Jajce, 26. novembra svečano je otvorena džamija u kojoj su većina džematlija pripadnici najveće nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini
S večanost otvorenja džamije počela je klanjanjem podne-namaza u džamiji, a zatim učenjem Kur’ana, ilahija i obraćanja gostiju.
Peta otvorena džamija u 2017. godini
Fikret-ef. Meštrovac, imam džemata Kuprešani, kojem pripada i punkt Skela, prisutnima se obratio u svojstvu domaćina, a zatim glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Jajce, profesor Zehrudin-ef. Hadžić koji je istakao da je ovo peta džamija na području Medžlisa Jajce koja je otvorena u 2017. godini. Posebni gosti na otvorenju džamije bili su još i direktor Progress Centra iz Travnika Abdul-Kadir Indžić, direktor organizacije Al-Ihsan Ali al-Džunejbi i predsjednik upravnog odbora Organizacije Bejtu-š-Šarike, koja je donirala sredstva za izgradnju džamije, te Muhammed Al-Abduli, koji je obećao nastavak saradnje i sljedeći objekat koji će se graditi uz džamiju u ovom naselju. U svojstvu izaslanika muftije travničkog prisutnima se obratio glavni imam Medžlisa Bugojno Vehid-ef. Arnaut koji je pohvalio prepoznatljivost i rad Medžlisa Jajce, te ovaj jedinstveni projekat u Bosni i Hercegovini, odnosnu džamiju u kojoj će vjerski život organizirati Romi svakako je još jedan dokaz tome.
Zahvalnice najzaslužnijima
Na kraju glavni imam Zehrudin-ef. Hadžić zahvalio se džematlija iz drugih džemata koji su došli da podijele radost otvorenja džamije. Najzaslužnijima za izgradnju ove džamije Hadžić je uručio prigodne hedije, a zatim je šejh Ramiz-ef. Bećirović proučio dovu. “Zahvala Allahu dž.š. koji je omogućio da se realizuje ovaj projekat, međutim, posebno ističemo Mehmeda Mašića, zvani Home, koji je inicirao izgradnju i bio podrška u toku izgradnje“, kazali su iz Medžlisa Jajce.
Mještani Skele dokazali su se kao odlični domaćini, pripremili su ručak za sve prisutne, ugostili su zvanice i džematlije iz drugih džemata. Željeli su na taj način pokazati svoju radost i oduševljenje zbog otvorenja džamije ali i da su ravnopravni članovi naše Zajednice, da se o njima vodi briga i da se na njih može i treba računati.
Godine nisu prepreka za učenje
TUZLA, 28. oktobra- U džamiji u Milešićima, džemat Dobrnja, upriličena je svečanost povodom okončanja kursa arapskog pisma koji su pohađale hadži Mejra Ajanović i Ferida Mešić. Hadži Mejra, koja je rođena 1951. godine, i Ferida, rođena 1948. godine, za relativno kratak vremenski period uspješno su savladale osnove kur’anskog pisma uz podršku imama Muhamed-ef. Mehanovića i muallime Mevle Mehanović. Ovom prilikom je uručeno i uvjerenje o položenoj hatmi polazniku mekteba Emelu Hamziću. Svečanosti u Milešićima prisustvovao je i imam džemata Dobrnja Ibrahim-ef. Softić koji se prisutnima obratio prigodnim riječima.
Imami Medžlisa Bugojno posjetili povratnički džemat
BOSANSKI NOVI - Na čelu s glavnim imamom Vehid-ef. Arnautom imami iz Bugojna su u sklopu obilježavanja mjeseca rebiu-l-evvela posjetili Medžlis Bosanski Novi. “Izveli su mevludski program i na taj način dali podršku džematlijama koji žive u manjem entitetu, meni kao imamu i ostalim kolegama koji rade i žive u ovom dijelu BiH sa svojim porodicama. Zaista lijepa gesta imama iz Bugojna, koja može biti primjer i ideja drugim Medžlisima da u ovom mjesecu Resulullaha, svojim dolaskom daju podršku našim džematlijama, koji to sigurno zaslužuju“, kazao je imam u džematu Blagaj-Japra Emir ef. Nuhić.
Mladi iz sarajevskih srednjih škola: I ovo je patriotizam
Profesori islamske vjeronauke u Kantonu Sarajevo zajedno sa svojim učenicima su na poseban način obilježili Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Jedan od ciljeva ove koordinirane akcije profesora islamske vjeronauke jeste pokazivanje patriotizma i na malim običnim stvarima. Tako su učenici sarajevskih srednjih škola zajedno sa svojim profesorima islamske vjeronauke kroz različite ekološke, kulturne, humanitarne, općenito društvene aktivnosti vlastitim primjerom pokazali šta je zapravo patriotizam. Između ostalih aktivnosti, mladi su na svoje škole postavili državnu zastavu, posjetili kulturne institucije, skupljali novac za socijalno ugrožene kolege u školi, čistili školska dvorišta i organizirali radio-emisije i izložbe. Nastavnik vjeronauke u Gimnaziji Dobrinja Semir Salihović organizirao je omladinu iz različitih srednjih škola Kantona Sarajevo da posjete svoju školu u trenutku dok drugi odmaraju kod svojih kuća, te da postave državnu zastavu, a zatim i da se počaste u holu škole ukrašenom plakatima o Danu državnosti. Također, neki od učenika su čas vjeronauke realizovali u Institutu za razvoj mladih Kult na Ilidži uzevši učešće u radionici “Ovisnosti među mladima”. Cilj radinice je bio da se omladini ukaže na važnost zdravog pojedinca kao gradivnog elementa društva. Cilj učenicima ove škole je bio da Dan državnosti dočekaju u krugu zdrave i moralne omladine, koja će moći preuzeti emanet da izgrađuju našu domovinu. U projektima su učestvovali učenici Gimnazije Dobrinja, Prve bošnjačke gimnazije, Druge gimnazije, Srednje mašinske tehničke škole, Srednje škole za saobraćaj i komunikacije, Srednje medicinske škole Jezero, Treće gimnazije, Željezničkog školskog centra, Četvrte gimnazije, Srednje škole poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti i SŠC “Nedžad Ibrišimović“. Profesori vjeronauke koji su koordinirali projekte bili su: Remzija Hurić-Bećirović, Aida Imamović-Terzić, Šida Youssef Grbo, Muhamed Lepir, Mukerema Hadžić, Emin Dacić, Esad Grabus, Amela Sidran, Lejla Begović i nastavnik historije Samin Omanović. “Jaku i naprednu državu grade vrijedni, obrazovani i savjesni građani, kao što su to svojim radom pokazali ovi mladi ljudi. Budimo patriote i volimo (zalaganjem) svoju domovinu BiH“, poručili su mladi iz ovih škola.
Sarajevo - Volonterski rad mladih u džematu Nedžarići
U džematu Nedžarići, Medžlis Sarajevo, održano je mektebsko druženje za polaznike prve godine mektebske nastave. Tokom druženja, djeca su imala priliku da se kroz igru, radionice i učenje ilahije, druže jedni sa drugima, pod brigom i nadzorom mladih volontera, koji su svoje vrijeme odvojili kako bi učestvovali u hairli djelima. Druženje su zasladili sokovima i čokoladicama, a na kraju druženja svi su dobili poklon naljepnice sa vjerskim motivima iz Albabi proizvoda. Ovo je jedno u nizu druženja sa djecom, kojeg tradicionalno volonteri uz podršku svog imama Munir-ef. Jašarevića održavaju sa polaznicima mekteba. Materijal korišten za radionice obezbijedila je Općina Novi Grad.
Mladi iz sarajevskih srednjih škola: I ovo je patriotizam
Više...
Posjete - Prnjavorski mevludi bude nadu u bolju budućnost
U danima mjeseca rebiu-l-evvela Medžlis Prnjavor je poznat po mevludima u svih šest džemata. Ove godine ovu aktivnost započeli su u džematu Puraći, a završit će 13. rebiu-l-evvela u džematu Konjuhovci. Na jednom takvom mevludskom programu u džematu Lišnja prisustvovali su Sabahudin Omerbašić, pomoćnik općinskog načelnika Tešnja za boračka pitanja i glavni imam Medžlisa Tešanj Fuad-ef. Omrbašić koji su svoje impresije opisali riječima da i pored specifičnih uslova u kojima rade prnjavorski imami, rezultati njihovog rada vidljivi su i mjerljivi kroz beš-vakat, mektebsku nastavu i druge aktivnosti po kojima je Medžlis Prnjavor prepoznatljiv, ne samo unutar Muftijstva banjalučkog, nego i šire. “Prisustvo mladih i velikog broja džematlija daju nadu za bolje sutra. Mene i moga saputnika su učinili radosnim i ponosnim, zato što smo imali priliku da i ovom dijelu naše Bosne i Hercegovine, na Dan državnosti, učimo i slušamo mevlud“, kazao je glavni imam Omerbašić.
Nihad Buljubašić: Prvi hafiz džemata Kraševo
Hafisku dovu proučio je njegov muhaffiz hafiz Nedžad Vehabović, a diplomu je uručio Husein-ef. Smajić, zamjenik reisu-l-uleme. Ovim događajem džemat Kraševo je dobio prvog hafiza. Svečanosti prisustvovali su i muftija zenički Ejub-ef. Dautović, glavni imam Medžlisa Tešanj Fuad-ef. Omerbašić, brojni imami, hafizi i vjernici. Na početku svečanosti sve prisutne je selamio i izrazio dobrodošlicu džematski imam Dževad-ef. Bećirović, te ih upoznao sa biografijom hafiza Nihada i njegovog muhaffiza, ističući da je ovo najsretniji i najznačajniji događaj u džematu od otvorenja džamije 1968. godine. Hafiz Nihad Buljubašić je osamnaesti poslijeratni tešanjski hafiz. Rođen je 1996. godine u Zenici. Sin je Samirov i Amirin. Završio je OŠ „Kulin-ban“ Tešanjka, srednju Mješovitu školu u Tešnju, a danas je redovan student Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli, gdje i živi sa suprugom Aminom, ocem (100% invalid) i mlađim bratom Nahidom. Svoje prve harfove naučio je pred Mustafa-ef. Balićem, muallimom u džematu Tešanjka, a dolaskom u Tuzlu upoznaje hafiza Nedžada Vehabovića pred kojim počinje učiti hifz 2015. godine. Hifz uspješno polaže pred komisijom Rijaseta u periodu od 9.10.2017. godine. Od dosadašnja tri hafiza, kojima je Vehabović bio muhaffiz, dvojica su iz Tešnja.
Najbolji način za početak obilježavanja 12. rebiu-l-evvela
„Ova hafiska dova je najbolji početak obilježavanja 12. rebiu-l-evela, rođenja Muhammeda, a.s.“, kazao je glavni imam Fuad-ef. Omerbašić, istakavši da se ovim događajem i otvara ovogodišnja manifestacija „Salavat ti donosimo, ja Resulallah“ Medžlisa Tešanj, kojom se tradicionalno obilježava rođenje Poslanika, a.s.
Muftija zenički Ejub-ef. Dautović je kazao da je hafiz Nihad upravo primjer onoga koji je pokazao svoju odgovornost i prema Allahu dž.š. i prema svojim roditeljima, posebno prema babi. Kroz nekoliko hadisa ukazao je na značaj i fadilete učenja Kur’ana: “Odgajajte svoju djecu, u znaku ova tri svojstva: da vole Poslanika, da vole njegovu porodicu i da uče Kur’an …; Najbolji je među vama onaj koji nauči Kur’an i druge podučava Kur’anu“, i poručio: “Zato je važno da učimo Kur’an, da živimo u skladu s kur’anskim porukama, ali je isto tako lijepo da prisustvujemo hafiskim dovama i da budemo u društvu naših hafiza“.
Nastavljena tradicija hifza
Nakon prenesenih selama i čestitki reisu-l-uleme i u svoje lično ime, zamjenik reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Smajić je u svom obraćanju istakao: “Ovo nas vrijeme podsjeća na vrijeme kada su ovdje bili Osmanlije, pa Austro-ugarski period i vrijeme Kraljevine Jugoslavije kada su u našim džamijama mukabele učili, u prvom redu hafizi, imami, a u nekim džamijama, kao što je slučaj s Begovom džamijom, više je bilo učača iz reda civila, onih koji su imali svoje radnje oko Begove džamije, ali su svoje vrijeme potrošili u hajrate kao što je hifz, vakufi i dr.“
Autor ovih redova će dodati da je takvo stanje bilo i u Tešnju, kada je 12 hafiza učilo hafiske mukabele u Čarši i Dibekhana džamiji. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije na dogovor o učenju mukabele u Čarši i Dibekhana džamiji u decembru 1932. godine pozvani su: Salih Kahvić, Osman Brkić, Ahmet Mulalić, Hasan Škapur, Salih Smajlbegović, Mustafa Hundur, Ibrahim Terzić, Muhamed Hafizović, Šemsudin Karahodžić, Halil Kotorić, Hasan Handžić i Muharem Mulabdić.
Ljubav i upornost je put do hifza
Hafiza Nihada smo pitali kada se pojavila želja za učenjem hifza i kako je završio hifz, s obzirom na školske obaveze. “Želja za hifzom se pojavila u petnaestoj godini kada sam naučio pravilno učiti Kur’an. Tada sam počeo učiti 30. džuz samostalno. Svaki dan sam učio po 5 ajeta uz slušanje omiljenog učača Mahira el-Muaiqlyja i tako sam naučio zadnji džuz. Kada sam krenuo u treći razred srednje škole u Tešanju, u Hamzi-begovoj džamiji je bio imam uvaženi hafiz Ahmed-ef.Bukvić, kod kojeg sam počeo naučio El-Beqare i još neke stranice. Zbog studija u Tuzli imorao sam prekinuti učenje kod hafiza Ahmeda, ali sam se potrudio da prvo nađem sebi muhaffiza. Uz preporuku hafiza Abdullaha Haušića počeo sam učiti kod hafiza Nedžada Vehabovića“, kazao je hafiz Nihad.
Interesovao nas je i osjećaj kako je biti prvi hafiz u porodici i džematu. “Kur’an je sam po sebi velika odgovornost, a kamoli kada imam na umu da sam prvi i u familiji i u džematu. Nadam se da će se porodica, komšije i džematlije okoristiti od mog hifza i da će me Allah pomoći u očuvanju hifza, a i prenošenju znanja na druge ljude, prvenstveno na svoju porodicu. Volio bih da se u Tuzli, gdje trenutno živim organiziraju halke Kur’ana, hifza, sufare gdje bih rado učestvovao i samim tim potpomagao svoj hifz učeći druge ljude. Svakako da planiram pratiti takmičenja koja se održavaju u Sarajevu i Zagrebu i nadam se da ću učestvovati na tim takmičenjima“, kazao je mladi hafiz. U današnjim ekonomskim uvjetima nije lahko imati i studentski i bračni status. “Imam stipendiju mjesečno od Općine Tešanj 100 maraka i sve ostalo financiram uz Allahovu pomoć. Oženjen sam, hvala Allahu. Moja hanuma ide na isti fax kao i ja. El-hamdu lillah imamo sve što je potrebno i, uz Allahovu pomoć, sve je lahko. Allah, dž.š. daje nafaku“, pojasnio je hafiz Nihad.
Na kraju svečanosti hedije hafizu su uručili: Šahin Kerla ispred Fonda „Bošnjaci“, predsjednik Medžlisa Zehrudin Kruško ispred Medžlisa, načelnik Suad Huskić ispred Općine Tešanj, Hamdo Krkalić ispred džemata Kraševo i dr.
Učenje salavata petkom ili kako su naši dobri preci oživotvorili hadise o tome
Među najdražim uspomenama na djetinjstvo u Divičanima kod Jajca su mi salavati koji su se uoči petka, ponedjeljka, povodom mubarek dana i noći, svaku ramazansku noć prije jacije i petkom prije džume učili s minareta naše džamije. Posebno lijepo bilo je tokom mjeseca ramazana kada se, prema odabiru našeg plemenitog efendije Ibrahim-ef. Babića, grupa dječaka penjala na munaru gdje su nekoliko minuta prije ezana učili salavate koje su okupljeni u haremu džamije ocjenjivali. Naravno, svi su učili lijepo, ali je Memćo svojim jakim, ali u isto vrijeme milozvučnim glasom najbolje učio salavate. Uživao smo slušajući Memćine salavate i tada nisam mnogo razmišljao o tome zašto se salavati uče baš tada? Da li je to vjerska obaveza? Zašto se salavati ne uče prije svakog namaza? Ta pitanja došla su kasnije, a i odgovori na njih. Nedavno mi je, čitajući sjajan tekst dr. Fuada Sedića „Donošenje salavata i selama na Poslanika, s.a.v.s.“, objavljen u Takvimu za 2012. naumpalo zašto se tako mnogo uče salavati petkom, pogotovo prije i tokom klanjanja džume, odnosno zašto bi neko ko zna arapski jezik, a ne zna šta je džuma pomislio da je osnovna svrha džume učenje salavata i podsjećanje prisutnih džematlija da i oni uče salavate.
Na osnovu vjerodostojnih hadisa svima je poznata velika vrijednost učenja salavata. Enes ibn Malik, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: „Ko na mene donese jedan salavat, Allah, dž. š., na njega donese deset salavata, oprosti mu deset grijeha i podigne mu ugled za deset deredža (stepen).“ (Nesai, El-Mudžteba, 1313)
Preporučeno je i lijepo, stoga, učiti salavate u svako doba i na svakom lijepom i čistom mjestu. Ipak, Allahov Poslanik, a. s., izdvojio je jedan dan preporučivši vjernicima da u njemu uče mnogo više salavata nego u drugim danima. To je petak, najbolji dan u sedmici. Ebu Davud (1046) u vjerodostojnom hadisu prenosi od Evsa ibn Evsa, r. a., da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: „Petak je jedan od najboljih dana: u njemu je stvoren Adem, u njemu je umro, u njemu će se puhnuti u Rog i u njemu će se desiti krik. Zato petkom donosite što više salavata na mene, jer će oni doprijeti do mene.“ Prisutni upitaše: „Allahov Poslaniče, kako će naši salavati doprijeti do tebe kada će tvoje tijelo propasti, tj. istruhnuti?“ On reče: „Allah je zabranio zemlji da jede tijela vjerovjesnika.“
O značaju učenja salavata petkom Ibn Kajjim el-Dževzi u svom čuvenom djelu Zadu-l-me’ad, kaže: „Allahov Poslanik, a. s., prvak je stvorenja, a petak je prvak dana. Tako je donošenje salavata na Poslanika, a. s., u ovom danu posebna počast za Poslanika, a. s., koja ne obuhvata nikog drugog.“
Naši dobri prethodnici prepoznali su želju i nakanu Allahovog Poslanika, a. s., pa su ibadete petkom, a posebnu džumu namaz, ukrasili mnogobrojnim salavatima. Tako se u pojedinim mjestima i danas, a širom Bosne i Hercegovine dva tri desetljeća unazad, s minareta džamija uoči petka prije ezana za jaciju može čuti mujezin kako uči:
Es-salatu ve-s-selamu alejke, ja Resullalah, Es-salatu ve-s-selamu alejke, ja Habiballah... podsjećajući slušaoce da je nastupio mubarek petak u kojem je preporučeno učiti što više salavata.
Isto se ponavljalo i pred ezan za džumu. Nakon ezana za džumu, kao i iza svakog ezana, prisutni uče salavat i dovu u kojoj mole Allaha, dž. š., da podari Muhammedu, a. s., priviligovano mjesto u Džennetu na osnovu hadisa kojeg bilježi Muslim (384): „Kada čujete mujezina izgovarajte ono što uči mujezin. Zatim donesite salavat na mene...“
Kada se klanjaju četiri rekata sunneta džume mujezin naglas uči euzu, bismilu i ajet: Innellahe ve mela’iketehu jusallune ‘ale-n-nebijji... u kojem se vjernicima naređuje da uče salavate na Vjerovjesnika, a. s., nakon čega mujezin uči salavat: Allahumme salli ve sellim ‘ala sejjidina ve nebijjina Muhammedin ve ‘ala ali sejjidina ve nebijjina Muhammed. Tako se prisutni, zapravo, pozivaju da uče salavat na Allahovog Poslanika, a. s., ponavljajući riječi za mujezinom.
Mujezin potom uči tri puta naglas: Amin, amin, amin, ve-l-hamdu lillahi Rabbi-l ‘alemin. Ko ne zna o čemu se ovdje radi opravdano se može zapitati: Zašto mujezin tri puta uči amin kada niko u džamiji ne uči dovu? Odgovor je naravno u konstantnom podsticanju okupljenih da što više uče salavate petkom. Naime, Ibn Huzejme (1888) prenosi od Ebu Hurejre, r. a., da se Allahov Poslanik, a. s., jedne prilike popeo na minber i rekao: „Amin, amin, amin.“ Neko ga je upitao: „Allahov Poslaniče, zašto si tako postupio?“ Odgovorio je: „...Rekao mi je melek Džebrail: ‘Ponižen je onaj u čijem prisustvu se spomene tvoje ime (Muhammed, a. s.), a on ne prouči salavat na tebe.’ Tad sam rekao amin (po treći put).’“
U isto vrijeme dok mujezin uči ajet u kojem se naređuje učenje salavata, imam uči salavate penjući se na svoje mjesto na minberu.
Na početku prve hutbe, odmah nakon zahvale Allahu, dž. š., imam donosi salavat na Allahovog Poslanika, a. s., njegovu porodicu i plemenite ashabe. Imam slično čini i prilikom učenja druge hutbe, s tim što u ovom slučaju nakon zahvale Allahu, dž. š., i kratkog salavata na Muhammeda, a. s., imam s minbere opominje džematlije da što više donose salavate na Vjerovjesnika, a. s., riječima: Ta’zimne li nebijjihi... Iz poštovanja prema Vjerovjesniku i počasti prema njegovom visokom, časnom i čistom položaju, Uzvišeni obavještava i naređuje: „Zaista Allah i Njegovi meleki... Imam potom s minbere naglas uči salavate: Allahumme salli i Allahumme barik, a džematlije ponavljaju za njim.
Taj zadivljujući niz salavata koje od početka do kraja džume zajednički uče imam, mujezin i džematlije najljepši je dar koji vjernici mogu poslati svome voljenom Poslaniku, a. s. Otkriva nam to, također, kako su naši dobri preci poruke iz Kur’ana i Hadisa razumijevali na najbolji način, kao da su njima objavljene, pa su nastojali da ih kroz pokornost Bogu, dž. š., oživotvore i učine sastavnim dijelom svoje vjerske prakse.
Memćo danas ne uči salavate u divičkoj džamiji. Rijetko se u današnje vrijeme uče salavati povodom mubarek dana i noći, prije teravije ili prije džume. Tek poneko prouči salavat i kada se u džamijama prije učenja drugog ezana na džumi zaori glas mujezina: Innellahe ve melaiketuhu..., kao da dovoljno da samo mujezin prouči salavat, a nije. Sa nestajanjem salavata, polahko iz naših srca curi ljubav prema Allahovom Poslaniku, a. s., jer onaj/ona/ono što se voli neprestano se i s ushićenjem spominje, što je osnovna svrha salavata.
Šta nismo naučili iz knjiga o poslaniku Muhammedu a.s.
Britanski pisac i intelektualac pakistanskog porijekla Ziauddin Sardar u eseju pod naslovom Ponovno čitanje života poslanika Muhammeda ukazao je na jednu važnu činjenicu o kojoj vrijedi neprestano razmišljati dok čitamo životopise o poslaniku Muhammedu, a.s. Naime, u većini popularnih biografija o Poslaniku primijetno je pretjerano oslanjanje na rane historijske i vojne izvore. Posljedično tome, sîre i životopisi Muhammeda, a.s., opširno i detaljno govore o Poslanikovim bitkama, vojnim pohodima, uspjesima i manevrima dok istovremeno ekonomski i društveni život Mekke i Medine, kao i Poslanikov lični i porodični život, u tim djelima ostaju poprilično nerasvijetljeni i zapostavljeni.
Iako je, primjerice, po mišljenju Ziauddina Sardara, za šest decenija života Muhammed, a.s., proveo ukupno nešto manje od jedne godine u svim bitkama i fizičkim sukobima, muslimanski autori Poslanikovih životopisa više od polovine svojih djela ispisuju detaljima i dramatičnim scenama s Bedra i Uhuda .
Na kakvim teorijskim i ideološkim osnovama muslimani danas grade svoje znanje i odnos prema poslaniku Muhammedu, a.s ?
Možemo li se, uprkos činjenici da su na bosanski jezik prevedene mnoge Poslanikove biografije i sve temeljne zbirke Poslanikovih, a.s., hadisa pohvaliti našim podrobnim i cjelovitim razumijevanjem i slijeđenjem Poslanikovog, a.s. života u njegovoj egzistencijalnoj razuđenosti i punini?
Mustafa el-Meragi upozoravao je da ništa ne bi bilo tako pogrešno kao mjeriti mogućnosti Muhammedove, a.s., poruke životom i mislima današnjih muslimana. Jer, jedno je ukazivati na Poslanikove vrline, poput skromnosti, blagosti i hrabrosti, a posve drugo je integritetom vlastitog bića, snagom svoga deklarativnog i stvarnog vjerovanja ovladati informacijama, odnosno hadisima koji o tim vrlinama govore. Poslanikov put započeo je mijenjanjem sebe, uz duhovno uzdizanje zajednice, sadašnji muslimanski reformatori nameću vanjske zakone i pravila islama prije nego što preobraze sami sebe.
U silnoj želji da poslanika Muhammeda, a.s., u svakom detalju njegovog života predstave historiografski vjerodostojno muslimani su nerijetko propuštali uočiti i razumjeti ono što je u Poslanikovom pozivu i praksi predstavljalo univerzalno i svevremensko. Nauštrb nekog detalja kojeg bi poslije u tumačenjima predimenzionirali žrtvovali bi suštinu i smisao, zaboravljajući na općeprihvaćeno hermeneutičko pravilo da su tekst i kontekst u nerazlučivoj povezanosti.
Naši roditelji, naše dede i nane koji su nenametljivo i tiho svjedočili islamske vrijednosti, najčešće nisu bili u stanju da napamet citiraju hadise kojima bi teorijski potkrijepili svoje ponašanje. Njihovo teorijsko znanje Hadisa i Sunneta bilo je skromno. Je li zbog te činjenice njihovo slijeđenje Poslanika, a.s. bilo manje ili više dosljedno od našeg intelektualnog cjepidlačenja o hadisima ili mehanički besprijekornog praktikovanja Sunneta? Da li je njihovo nepoznavanje kategorija vjerodostojnosti hadisa i podjele na sahih, hasen i da’if imalo ikakvog negativnog utjecaja na snažnu i iskrenu emocionalnu povezanost koju su iskazivali prema svakom Poslanikovom postupku ili savjetu?
Stoga, u našem razumijevanju Sunneta nužno je prepoznati činjenicu koju olahko i nekritički ispuštamo iz vida: naše knjige, manifestacije, ilahije i predavanja o Poslaniku i naše angažirano i aktuelno znanje, razumijevanje i življenje Sunneta u očitom su neskladu i raskoraku. To statistički dokazuje neumoljiva stvarnost koja je u znaku društvenih bolesti i zala (alkohol, droga, prostitucija, nezakonito bogaćenje), razne vrste kriminala i nasilja, kao i sveprisutne manifestacije nebrige, arogantnosti i egoizma kako kod primitivnih i neukih, tako i kod onih koji se diče svojim zvanjem, znanjem i titulama. Svojevremeno je napisao Muhammed Ikbal da je Poslanik, a.s. milost svjetovima i najmirisnija ruža na drvetu poslanstva. Muslimani bi, također, morali biti znak Milosti za ljude svih svjetova.
Savremeni trend poistovjećivanja informacije sa znanjem izlaže nas iluziji kako se jednostavnim procesom povećavanja informacija o Poslaniku, a.s., automatski povećava i naše razumijevanje njegovog života i misije.
Šta uopće znači čitanje i memorisanje informacije koje ne prati istinsko supstancijalno znanje? Tek sa supstancijalnim znanjem, koje nije samo mehanički memorisano, nego je promišljeno, proživljeno i najzad usvojeno može se graditi životni svjetonazor. Samo one činjenice iz Poslanikovog, a.s. života koje su integrirane, sintetizirane i analizirane mogu biti predočene u principe i modele našeg savremenog života. Zato je među mnogim detaljima Poslanikovog života za Huseina Đozu najbitnije u ličnosti, životu i ponašanju Muhammeda, a.s., “predstavljalo njegovo realistično ljudsko ponašanje u životu i svijetu uopće. Otvoren i okrenut čitavom svojom dušom, čitavim bićem prema apsolutnoj istini, on je istodobno, isto tako bio otvoren i okrenut prema svijetu koji nije ništa drugo nego odraz i znak te istine.’’
Za cjelovito razumijevanje Poslanikove poruke i prakse nije dovoljno samo znati i konstatovati neki Poslanikov postupak nego i dati smislen odgovor zašto je Poslanik, a.s. nešto u određenom trenutku upravo tako rekao i kako je svoje riječi i misli pretakao u život. Formalnim navođenjem činjenica iz Poslanikovog života bez pokušaja da se te činjenice sagledaju i razumiju u jednom širem psihološkom i društvenom kontekstu Poslanikov život postaje sve manje živi, dinamični i pokretački uzor i inspiracija, a sve više model slijepog oponašanja. Ili da se poslužimo Sardarovom argumentacijom: „ Poslanikov izgled, brada i odjeća pretvoreni su u fetiš. Tako je sada ne samo obavezno da ‘dobar musliman’ nosi bradu nego da oblik i dužina brade zadovolje diktiranu formu. Poslanik Muhammed, a.s., sveden je na znakove i simbole.“