Sarajevo: Završena međunarodna konferencija o islamskom obrazovanju
Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu završena međunarodna konferencija o islamskom obrazovanju
Projekat "Pomozi mi da i ja završim školu"
Prosvjetitelj Srebrenik: obradovano 19 mališana školskim priborom, stipendije, kuhinje i prevoz
Seminar: Do najljepšeg i najlakšeg poroda
U Sarajevu, 16. septembra 2017. godine, u prostorijama Centra za zdravo starenje je održane seminar pod nazivom „Sa nama do najljepšeg i najlakšeg poroda“.
Reisu-l-ulema uputio čestitku novom predsjedniku Diyaneta
Sarajevo, 18. septembar 2017. (MINA) – Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović uputio je danas čestitku dr. Aliju Erbaşu na izboru za predsjedniku Uprave za vjerske poslove Republike Turske (Diyaneta). U čestitki reisu-l-uleme Kavazovića se navodi:
Hilmija Hafizović i general Atif Dudaković svečano otkrili šehidsko spomen-obilježje
Na novootkrivenom spomen-obilježju uklesana imena 15 šehida iz 28 porodica džemata Hafizovići u Jezerskom kod Bosanske Krupe
Reagiranje: Šišman Ibrahim-pašina medresa je oduzeta Islamskoj zajednici
Reagiranje Muftijstva mostarskog na tekstove o zaštiti graditeljskog nasljeđa u Počitelju
Novi imam Medžlisa Žepče Džafer-ef. Gračić
U četvrtak 14. septembra 2017. godine muftija zenički doc. dr. Ejub ef. Dautović zvanično je posjetio Medžlis Islamske zajednice Žepče.
Pismo reisu-l-uleme Kavazovića predsjednici Hrvatske
Sarajevo, 18. septembar 2017. (MINA) – Nakon ponovljenih optužbi predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović na račun Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kojima se bosanski muslimani i njihova država etiketiraju kao potencijalna teroristička opasnost za susjede i Evropu, reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović je odlučio uputiti još jedno pismo predsjednici Hrvatske.
Prof. dr. Rifat Škrijelj, rektor Univerziteta u Sarajevu: Ono što je negativno je nesprovodivo
Razgovor sa prof. dr. Rifatom Škrijeljom, rektorom Univerziteta u Sarajevu, imajući u vidu dileme pa i degradiranje visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, započeli smo pitanjem u kakvom raspoloženju i sa kakvim kadrovima se dočekuje početak nove akademske 2017/18. godine? Rektor Škrijelj odgovara:
-Akademsku godinu dočekujemo sa novim momentima i novim okolnostima. No, ono što me ponajviše brine jeste relativno mali odziv studenata u odnosu na protekle godine. Uz to, slobodno mogu reći, ono što je posebno alarmantno, jeste nedostatak kadrova na Univerzitetu u Sarajevu, kao i nemogućnost da taj kadar obnavljamo. Očekujem da će u tom pravcu na početku nove akademske godine Vlada Kantona intervenirati. Uputili smo jedan projekat odranije i evo čekamo da se on realizira. Naime, zatražili smo da se prime oko 200 novih asistenata na našem Univerzitetu. Očekujemo da nam se izađe ususret.
Preporod: Od 1. septembra 2017.g. zvanično je, i pored određenih primjedbi akademske zajednice, stupio Zakon o visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevo. Zašto su primjedbe akademske zajednice ignorirane?
Rektor Škrijelj: Zakon o visokom obrazovanju Kantona donesen je bez saglasnosti akademske zajednice i bez postignutog dogovora o vitalnim stvarima sa akademskom zajednicom. Imali smo tokom izrade tog Zakona obećanja da će fakulteti zadržati status pravnog lica i kako se neće ići na trezorsko poslovanje već da će se na račun Univerziteta gledati kao na jedinstveni račun koji će se moći kontrolirati od strane Ministarstva finansija. Sa te strane imali smo obećanja u samome startu kada se pristupilo samoj razradi nacrta ovog zakona.Također, imalo smo obećanja da se kod upravljačke strukture Upravnog odbora neće posezati za mehanizmom, te da Upravni odbor može smjenjivati rukovodna tijela Univerziteta, prije svega dekana i rektora. Dakle, dogodile su se sve stvari za koje smo imali neku vrstu usmenih obećanja koja se neće dogoditi. A, dogodilo se obrnuto, pa se išlo i korak dalje da je uskraćeno i pravo glasa prorektoru Univerziteta u Sarajevu čime je i meni kao rektoru učinjena ogromna šteta i naravno svim tim ljudima srozano dostojanstvo. Na neki način mogu reći da su oni diskriminirani, jer u periodu koji je pred nama oni, ukoliko se to ne promijeni, nemaju pravo glasa kao prorektori Univerziteta na Senatu. Ujedno, ne mogu zasnovati radni odnos prema Zakonu na Univerzitetu, tako da imamo grupu ljudi koji su potpuno obespravljeni. Oni nemaju pravo glasati. To je Vlada predložila, a Skupština usvojila. To je bio amandman jedne političke partije (SBB). Zašto su prihvatili taj amandman i zašto su u tom pogledu amandmana Univerziteta ignorirali po mnogim pitanjima po zakonu vrijeme će pokazati.
Nekorektan odnos prema akademskoj zajednici
Preporod: Na sjednici Senata upozoravali ste na te propuste. Iznijeli ste oko 80 amandmana od kojih je, koliko je javnost upoznata, prihvaćeno tek njih 17. Zaista, čudi takav odnos prema akademskoj zajednici?
Rektor Škrijelj: Ne mogu davati sud o razlozima zbog kojih se Ministarstvo za obrazovanje kao inicijalni predlagač zakona prema zakonodavnom organu Skupštine kantona Sarajevo odlučila na takav gest mogu reći slobodnog ignoriranja zahtjeva akademske zajednice. Mi kroz našu aktivnost koordiniramo kroz Vijeća prema Senatu , odnosno od dekana prema rektoru. Zaista, naša dobra namjera da surađujemo sa Vladom uopće nije bila upitna niti je danas upitna, ali ovdje smo imali jedan ignorantski odnos prema nama. Kao rektor sam se i bunio na taj ponižavajući odnos, jer sam se osjećao najodgovornijim pošto sam na čelu najvećeg i najboljeg univerziteta u BiH. To uvijek naglašavam da smo već 21 godinu najbolji univerzitet u državi. Prema tome, mene na to obavezuju zaposleni, preko 31000 studenata, sve generacije svršenih studenata ovoga univerziteta. Kao javna ličnost tu odgovornost moram pokazati u javnom prostoru, te pružati otpor onakvim postupcima koji su bili prisutni pri donošenju ovog zakona.
Preporod: Na takav odnos Vi ste već upozorili samim time što niste u mogućnosti provesti program koji ste predložili po vašem primanju dužnosti rektora?
Rektor Škrijelj: Kao kandidat za rektora Univerziteta napravio sam svoj program članovima i članicama Senata. I u prvom krugu sam od četiri kandidata dobio najveći broj glasova. Tu izvanrednu podršku koju sam dobio, naravno, želio sam opravdati rezultatima u mandatu od četiri godine. A, sada sam dobio novi zakon koji apsolutno moj program stavlja u drugi plan. Sada se moram baviti administriranjem i donošenjem pred zakonskih akata, počev od izmjene statuta kao ključnog zakonskog dokumenta, a onda i serije manjih provedbenih zakona akata za koje su rokovi u ovom zakonu izuzetno kratki i koji su neprovodivi. Kao rektor ustvrdio sam da ovaj zakon ako se usvoji u ovoj formi u kojoj je zaista usvojen kasnije neće biti moguće sprovoditi. Praktički ga je nemoguće fizički sprovesti i u tom pogledu sam veoma zabrinut. Ono što je utješno i što čini mi se može doprinijeti da bude bolje nego što mislim jeste činjenica da je 17. avgusta Vlada donijela jednu odluku - formirala je jednu komisiju koja bi trebala da prati implementaciju zakona, odnosno provedbu zakona. Na čelu komisije je uvaženi premijer Konaković, Tu su i tri ministra- ministar uprave, ministar pravde i finansija i resorni ministar obrazovanja.Tu je prvobranilac Kantona Sarajevo, tu sam ja kao rektor, tu je i prorektor za finansije i generalni sekretar Univerziteta. Taj čin imenovanja komisije tog tima za praćenje implementacije zakona doživljavam kao pozitivan gest Vlade i njenu želju da ne ostavi Univerzitet da se sam nosi sa implementacijom jednog izuzetno teškog zakona koji je u mnogo elementa potpuno neprovodiv. U tom pogledu očekujem apsolutnu podršku u narednom periodu i tražiti ćemo da se sva neuralgična područja u Zakonu koja nisu uređena onako kako se omogućava od strane Vlade skupštine u funkcionisanju promjene od strane skupštine. Na toj komisiji ću kao rektor delegirati ta pitanja. Mi trenutno radimo na snimanju odredbi zakona i preciznije da kažem, uvidu u Zakon. Na temelju tih rezultata našeg zaključivanja pri akademskoj zajednici, tražit ću da se neka pitanja urede drugačije kroz proceduru hitne izmjene zakona, bez rasprave o Visokom obazovanju kako bi se omogućio normalan rad Univerziteta. U suprotnom, ukoliko se to ne uradi, odgovornost za neuspjeh snosi vlada i skupština koji su donosili takav zakon. Dostavit ćemo im spisak šta sve nije moguće sprovesti u rokovima koji su zadani i to je ono što mogu reći da me u ovom času zanima.
Preporod: Sve to što je sporno, a što Vlada zahtijeva da se sprovede, nije valjda vezano za netransparentnost budžeta?
Rektor Škrijelj: Što se stavova Vlade tiče, ona pokušava da uvede to njihovo mišljenje i po njihovim istupima red na Univerzitetu. Ispalo je da je na Univerzitetu opći nered -što nije tačno. To samo zlonamjerni ljudi pokušavaju zbog nekih postupaka pojedinaca u akademskoj zajednici cijeli Univerzitet kriminalizirati. Naime, ima nekoliko dekana koji su uzimali sebi platu u većim iznosima nego je to bilo propisano zakonom, po zakonskim aktima, kako Vlada tumači. Međutim, inspekcija to nije nigdje decidno napisala,već je samo konstatovala da su bile enormno visoke plate. No, to nije sve kriminalno urađeno. Ali ako je neko prekršio neki zakon, a do sada se nisu nikakvim sankcijama očitali prema njemu, onda je to opet u saglasnosti Vlade. Tako da mi na Univerzitetu, kada je to u pitanju, tačno moramo znati istinu. Kada je u pitanju insistiranje Vlade na transparentnom stjecanju i utrošku svih sredstava, Vlada na to ima pravo i ona treba o tome da vodi računa. Mi smo javni Univerzitet i ja kao rektor i svi dekani moramo imati odgovornost prema Vladi i podršci prema novcu. Bar do sada je tu, kada je u pitanju budžetski dio novca bilo sve moguće i provjerljivo. Ali kada su u pitanju van budžetski iznosi, odnosno novac koji Univerzitet zarađuje izvan budžetskih izvora koji se u prosjeku godišnje kreće između 30-40 miliona maraka, Univerzitet i organizacione jedinice zarađuju tokom godine. Taj dio stjecanja i utroška van budžetskih sredstava Vlada također želi da stavi pod kontrolu. Sva je priča u tome da mi netransparentno trošimo budžetska sredstva, nego da se van budžetski izbori nedovoljno kontroliraju. Tu se trezor nama uvodi zakonom kao mehanizam kontrole, stjecanja i raspodjele financijskih sredstava i utroška.
Politički utjecaji na Univerzitet
Preporod: Često se spominje i politizacija Univerziteta, pokušaj ulaska politike na mala vrata i slično. Ima li tu toga i kako to spriječiti i umanjiti?
Rektor Škrijelj: U ovom trenutku novim zakonom o Visokom obrazovanju apsolutno je demonstrirana politička sila. Pokazalo se da Paralment može donijeti zakon kakav god hoće politika, a da na to akademska zajednica ne može uticati. Taj čin, procedura i način donošenja zakona uz potpunu ignoranciju naših stavova moguće je shvatiti samo kao jedno brutalno, političko ponižavanje Univerziteta. Dokaz je to da prorektori nemaju pravo glasa. SBB je to uradila ovaj put i osporila njihovo pravo glasa. Na drugoj strani imate da je usvojeno da Upravni odbor može smijeniti dekane nekog sektora iako dekane biraju Vijeća, rektora bira Senat. Valjda onaj organ koji nekog bira, taj ga i razrješava. Svugdje u modernom svijetu je to tako. Imaju neki slučajevi suspenzije i uklanjanja zbog kršenja zakona kada se to potvrđuje sudskim presudama. Zakon ima jedanaest članova. Od tih jedanaest su prema Univerzitetu pokazali da akademska zajednica izabere šest i jednog studenta, a Vlada će četiri unutar kojih je i predsjednik. Međutim, mi odlično znamo kako funkcioniraju upravni odbori. Vlada će pored svoji četiri naći mehanizam za još nekoga iz akademske zajednice i smijeniti nekog rektora. Prema tome, čitava je priča o ovom zakonu vrlo složena i ona će podrazumijevati vrlo ozbiljnu analizu i reviziju u budućem periodu. Mislim da ćemo mi zbog toga imati prilično buran početak rada u novoj akademskoj godini.
Obilježavanje Nove 1439. hidžretske godine
Po Takvimu Rijaseta islamske zajednice u BiH u srijedu 20. septembra sa akšam-namazom nastupa nova 1439. hidžretska godina.
Više...
Pobjednici 12. takmičenja u hifzu Kur'ana
U nedjelju, 17. septembra, je u velikoj sali nove zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke, održan program manifestacije svečanog zatvaranja 12. Takmičenja u hifzu Kur’an-i Kerima.
Reisu-l-ulema: Govorite pravo ili šutite
U subotu, 16. septembra, svečano je otvorena džamiju džematu Brežani, Medžlis Kakanj
Sastanak u Kiseljaku zbog konstantne diskriminacije Bošnjaka
Rođendan Preporoda Hiljadu i stotinu radosti
Izlaskom ovoga broja, poštovani čitaoci, Preporod je napunio 47 godina kontinuiranog izlaženja, što ga, po važnosti sadržaja i ideja koje je afirmirao, ali i njegovom trajanju, bez imalo dileme, pozicionira u samo pročelje novina koje su se pojavljivale ili su još aktivne na ovim prostorima. Premda nosi odrednicu „islamske informativne novine“, što mu u bitnome određuje fokus i karakter, i premda je Islamska zajednica osnivač i izdavač (od Udruženja ilmijje, preko Starješinstva IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, do Rijaseta), Preporod je od samih početaka nadilazio okvire vjerskog medija, prije svega time što je iz broja u broj, pored islamskih tema i informacija o aktivnosti organa Islamske zajednice, afirmirao bošnjačke kulturne i nacionalne teme, historijske ličnosti, događaje i procese, sa njih skidao taloge zaborava, odupirao se nametnutim trendovima marginalizacije i potcjenjivanja bošnjačke i muslimanske duhovne i materijalne komponente.
Svaki uspjeh Preporoda, a pogotovo njegove rođendanske godišnjice predstavljaju istinski razlog za zadovoljstvo i ponos muslimana i Islamske zajednice u cjelini, tim veće ako se uzmu u obzir činjenice da je Islamska zajednica, uslijed različitih okolnosti i uzroka, s teškoćama i stanovitim kašnjenjima pokretala svoje medije, te prolazila kroz veoma oskudna razdoblja izdavačke djelatnosti općenito. Ponekad se padalo i gubio kontinuitet, dolazilo je do gašenja ili pauza u izlaženju pokrenutih medija.
Preporod je dao nesumnjiv doprinos struci, novinarskoj profesiji i žurnalizmu kako unutar Islamske zajednice, tako i unutar bošnjačkog i bosanskog medijskog prostora i tradicije. Preporodu nije moguće oduzeti ili poreći doprinos razvoju novinarskih praksi, vjerskog novinarstva, a s obzirom na dubok trag u afirmaciji nacionalne kulture Bošnjaka i patriotskog sentimenta prema domovini i državi Bosni i Hercegovini, nije moguće mu ignorirati državotvorne doprinose i ulogu od državnog i nacionalnog značaja.
No, da bi se osvijetlili različiti aspekti uloge i efekata rada i postojanja Preporoda u proteklom periodu, nužno bi bilo u povodu pola stoljeća pokretanja Preporoda, dakle za tri godine, pripremiti reprezentativnu monografiju Preporoda u kojoj bi se, pored odabira objavljenih referentnih tekstova i autora, našle višeslojne stručne i kritičke valorizacije njegovog rada. Već sada je vrijeme da se formira posebna redakcija koja bi sve to pripremala i učestvovala u organiziranju tog velikog i ponosnog jubileja.
Uz 47. godišnjicu podudario se i izlazak hiljadu i stotog broja Preporoda. Hiljadu i stotinu brojeva je samo po sebi vrijedno pažnje i daje osjećaj zadovoljstva i radosti čitaocima, prijateljima i simpatizerima Preporoda, a posebno bivšim i sadašnjim novinarima, članovima redakcije, saradnicima i urednicima. Hiljadu i stotinu puta je Preporod ušao u mnoge muslimanske kuće od Sarajeva do Australije, hiljadu i stotinu puta je svojim raznolikim sadržajima donosio i unosio u muslimanske kuće radost, nadu, ohrabrenje, smjernice za suočavanje sa životnim izazovima.
Naime, u razgovoru sa još živim članovima prvih redakcija i samim sudionicima pokretanja i izlaska prvog broja Preporoda, 15. septembra 1970. godine, skoro njihova nepodijeljena ocjena tog razdoblja jeste da je pojava Preporoda u tadašnjim okolnostima izazvala ogromno oduševljenje i entuzijazam kod muslimana, da je bila prisutna nevjerica da se takvo što može raditi, ali i radost, što je vodilo fizičkoj i emotivnoj vezanosti za novinu. Dakako, danas je teško i zamisliti to emotivno stanje, a, čini se, još teže ga proizvesti i održavati. Ustvari, možemo li pretpostaviti koji bi to događaj ili kakav bi trebao biti medij koji bi mogao ponovo probuditi takvu emociju i ushićenje muslimana? Šta je to što danas ulazi u muslimanske kuće, a što izaziva takvu radost i takvu vezanost? Koji je to naš proizvod, usluga ili duhovna ponuda i davanje?
Naravno, neće se pogriješiti ako se kaže da je razlog tome bio splet tadašnjih društvenih prilika i da je to danas historija. Da, Preporod jeste već dio historije, on je zasigurno sebi osigurao mjesto u našoj vjerskoj, nacionalnoj i novinarskoj historiji, ali on još uvijek ispisuje stranice koje će tvoriti historiju Islamske zajednice, muslimana, Bošnjaka, države Bosne i Hercegovine i same struke. Možda je ovdje suvišno obrazlagati tu dokumentarnu vrijednost Preporoda, to da je on svojevrsni DNK Islamske zajednice, ogledalo i presjek onoga što ona jeste, dokument vjerske i kulturne historije, onoga što je Islamska zajednica radila, čime se bavila, o čemu su pisali njeni autoriteti, kako je tekao džematski život, u čemu se ogledalo islamsko mišljenje. Na osnovu Preporodovih tekstova moguće je u značajnom obimu rekonstruirati historiju vjerskog života i Islamske zajednice.
Dakako, od historije i onoga što je nekad bilo u sadašnjosti se ne živi. Iako je Preporod najznačajniji i najtrajniji medijski brend Islamske zajednice, a njegov rad najvidljiviji i pod stalnom lupom javnosti, ovo je vrijeme u kojem se mora razmišljati šta Preporod treba biti sutra, kako se može nositi sa savremenim izazovima na medijskoj i društvenoj sceni i sve zahtjevnijim i rafiniranijim zahtjevima čitalaca i muslimanske javnosti. Na koji način može odgovoriti svim tim izazovima? Adaptacija i prilagođavanje su neminovnost. Samo ime i brend nisu dovoljni za preživljavanje, a posebno za društveni i vjerski utjecaj. Stoga je na osnivaču i izdavaču iznimno velika odgovornost, a potom i na novinarima i uposlenicima.
Imajući na umu njegov značaj u vremenu kada se pojavio i ushićenja s kojim je praćen, nužno je s tih pozicija pitati se koji su to sadržaji u Preporodu koji danas mogu izazvati radost i ushićenje njegovog čitaoca? Da li je to u ovom vremenu uopće moguće? Bojim se da nemamo jasan odgovor, a možda ga i ne znamo naslutiti, možda čak ni mi koji radimo u medijima!? Imamo li hrabrosti, a potom snage, da pravimo odlučne iskorake i pratimo izuzetnu promjenljivost našeg medijskog, društvenog i vjerskog okruženja? Koliko smo doslijedni čuvanju vizije i misije Preporodovih osnivača u ovim promijenjenim okolnostima i drugačijem društvenom ambijentu? Šta je nama Preporod, a šta smo mi njemu?
Bez obzira na promijenjene okolnosti, Islamska zajednica ima obaveze prema muslimanima i u sferi medija, prije svega da ih informira, educira, orijentira i naravno da čuje njihov glas i raspoloženje. Na tom polju, dakle polju komuniciranja i posredovanja informacija i stavova, uloga Preporoda se ne mijenja, štaviše on postaje još važnije sredstvo u jačanju legitimiteta odluka i politika, dakako ako želimo razvijati sistem u kojem muslimani učestvuju u radu Islamske zajednice. Upravo u takvim odnosima i danas je Preporod nužno potreban kao medij kroz koji se vrši kristalizacija muslimanskog mišljenja.
