Bos. Kobaš: Kurban Bajram uljepšan velikom posjetom džematlija i podjelom paketića
Veliki blagdan, Kurban Bajram, je svečano obilježen u MIZ Bosanski Kobaš. Iako se radi o najmanjem medžlisu u Banjalučkom muftijstvu, po aktivnostima i ostvarenim rezultatima Kobašu mogu pozavidjeti mnogo veći centri u našoj zemlji.
B. Dubica: Kurban-bajram dočekan u prepunim džamijama
Kurban-bajram je na zaista prelijep način dočekan u Bos. Dubici gdje je bajram-namaz klanjan u prepunim džamijama.
Kurbanbajramska hutba reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića - Služiti Bogu, znači služiti ljudima
Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović predvodio je bajram namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, 01. 09. 2017. godine, i održao hutbu. U kurbanbajramskoj hutbi reisu-l-ulema Kavazović je, između ostalog kazao:
„Mi muslimani jutros obilježavamo prvi dan Kurban bajrama 1438. hidžretske godine. Veliki je ovo mubarek dan za nas, za svakog muslimana i muslimanku. Posebno su radosni oni koji su obavili obrede hadža i oni koji će žrtvovati kurban. Radosni su i oni čija je ruka ispružena, čija je sreća uslovljena darežljivošću drugih. Danas slave svi svjetovi, jer se veliča ime Allahovo i jer je ovaj blagdan Njemu posvećen.
Tradicija ovog Bajrama nas povezuje s Ibrahimom, a. s., praocem vjerovjesnika, neka je na sve njih Allahov mir i spas. Iako su se ljudi tokom dugih stoljeća udaljili jedni od drugih, u njima nikada nije zgasla potreba da se upoznaju, da se susreću i podsjećaju da smo djeca istih roditelja Adema i Have, neka je na njih Božiji blagoslov.
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali…“.(49:13)
Potreba za susretom s voljenom osobom najbolje se može razumjeti na brdu Arefat, koje nas podsjeća na susret naših praroditelja nakon izgona iz Dženneti Adna.
Težnja za susretom je naša potreba da prevladamo samoću i strah od nepoznatog i potrebu da preživimo surovost života, pomažući jedni drugima. U tom susretanju ljudi leži i smisao života i vjere. Taj naš put prati Iblis, l. a. Njegovo sjeme straha, pohlepe i mržnje truje naše duše i zavađa braću i sestre. Šejtan tako unosi patnju, bol i beznađe između nas.
Nedostaje vizije i traganja za smislom
Danas, više nego ikada, čovjeku ne manjka sredstava za život, ali mu nedostaje vizije i traganja za smislom i zajedničkim ciljevima. Vara nas prolazni život i umišljenost da možemo vladati onim što nije samo naše već što pripada svima. Izgubili smo sposobnost da gledamo u cjelovitu sliku svijeta. Ponašamo se poput Kabila, i iz nas progovara poriv da drugog učinimo poniženim, pobijeđenim i pokorenim.
Bojimo se slobodnog čovjeka, onoga koji će biti jednak nama, a različit po vjerovanju, po običaju, po kulturi i tradiciji. Gluhi smo i slijepi, ne čujemo Božiji zov, veličanstvenu nakanu Božiju da čovjeka učini slobodnim: „U vjeru nama prisiljavanja.(2:256) Pa zašto ti da nagoniš ljude da budu vjernici?“ (10:99) „I reci: «Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!»“ (18:29) „Svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali On hoće da vas iskuša u onome što vam daje, zato se natječite ko će više dobra učiniti.“ (5:48)
Smisao ljudskog postojanja je u služenju Bogu, kako kaže Kur'an, u natjecanju u dobru. To je šansa našeg društva i naše domovine. Vrijeme je da se okitimo vrlinama koje ispunjavaju svakog od nas i daju smisao životu, kao što su: ljubav, pažnja, dobročinstvo, pravedno postupanje, činjenje dobra, suprostavljanje zlu i nepravdi i njihovo otklanjanje. Ljudi bi trebali imati samo jedan primarni cilj, živjeti u miru, onako kako ga je i Kur'an postavio:
„O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je zaista neprijatelj otvoreni.“ (2:208) Svi mi želimo podizati porodicu, sinove, kćerke, unuke, kao našu najveću radost, kao što je to činio i Ibrahim, a. s., čuvajući ih i štiteći od vlastitog zla, jer je kur'anska istina: „Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo.“ (17:7)
Svi bi trebali imati dostojanstven život
Svemu što je Allah stvorio odredio je svrhu, a stvorio je čovjeka da se koristi svim što je na zemlji i u univerzumu, na način da poštuje red i poredak, da ne narušava ravnotežu u prirodi. Svi ljudi bi trebalo da žive životom dostojnim čovjeka. Oni koji nisu u stanju brinuti se o sebi, morali bi biti briga zajednice. U svakom obredu, koji nam je propisan, Allah nas poučava da je solidarnost, bratska povezanost, međusobna ljubav i jednakost, temelj napretka u zajednici.
„I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da neprijateljstvo pokažete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu“. (5:2)
Iz obreda hadža mnogo toga bismo mogli naučiti i kada je u pitanju naš život u zajednici i način kako se rješavaju važna životna pitanja. Na hadžu nikome ne smije biti uskraćeno ništa što je neophodno za život. Od Ibrahima, a. s., neko je bio zadužen da vodi brigu o tome. Nikada se nije dogodilo da ova služba zakaže. Služiti Bogu, znači služiti ljudima. I obratno. Služba je briga o zajednici, a službenik osoba dostojna povjerenja zajednice u čije ruke je položen njen emanet. To je sadržano u onome u što vjerujemo.
Kao društvo u cjelini, još nismo naučili koja je razlika između rezultata i dobre namjere, nijeta. U općim javnim poslovima, važan je rezultat i on je najvažnije mjerilo. U vjerskim obredima (namaz, post, zekat i hadž) nijet, kojeg samo Bog poznaje, jeste njihova suština. Pravilna orijentacija u životu je ono što se traži od članova zajednice. Ništa se neće samo od sebe dogoditi. Poslanik, a. s., se nije oslanjao na čuda u svojoj poslaničkoj misiji. Ciljeve je postizao svojim radom i upornošću, uz Allahovu pomoć, kao i angažmanom svojih sljedbenika. Vjerovjesnik ashabe nije pitao za nijet, već za rezultate njihovog javnog angažmana u javnim poslovima.
Iz ovih razloga, kao slobodni ljudi i građani ove zemlje, imamo obavezu da tražimo da se politike, koje su odgovorne za javne poslove, vrate primarnom cilju, jedinom suvislom predmetu zbog koga postoje, poslovima organizacije i rada javnih službi u zajednici. Nacionalistička retorika i nesuvisli politički obračuni ne mogu zadovoljiti potrebe običnih ljudi.
Javni poslovi, kao što su sigurnost građana, zdravstvena zaštita, vakcinacija i školovanje djece, uvjeti studiranja, stanje u javnim ustanovama, opremljenost vojske i policije, socijalna zaštita i sl., jesu ono što nam život znači. Nikakve nacionalističke ili velikodržavne politike neće usrećiti ljude u Bosni i Hercegovini. Svi treba da uživamo naša pojedinačna i kolektivna prava, da se osjećamo ljudima, da živimo u našem ljudskom dostojanstvu, slobodni i bez straha.
Ujediniti se u borbi protiv terora
Od vas muslimana tražim da živite dostojanstveno u svojoj vjeri i tradiciji, poštujući svu našu braću i sestre, sljedbenike korijena Ibrahimove vjere, jevreje i kršćane, da štitite njihova prava kao i svoja. Nedjela koja čine pripadnici terorističkih organizacija koji to čine u ime državnih projekata, krijući se iza islama, s prezirom i gnušanjem odbacujemo i osuđujemo. Pozivamo sve odgovorne ljude u muslimanskom svijetu da se ujedine u jedinoj ispravnoj namjeri, u borbi protiv onih koji vrše teror u svijetu. Ovo je za sve nas i najvažnija vjerska obaveza, naređivanja dobra i sprečavanja zla.
Također, zabrinuti smo zbog talasa mržnje prema muslimanima u Evropi i Americi. Mržnja nikada ništa dobro nije donijela. Nasilje se ne može ukloniti mržnjom i nasiljem, već širenjem razumijevanja i odlučnim suprotstavljanjem. Mržnja je poput ispijanja otrova, neka se niko ne nada da će njenim ispijanjem drugog otrovati.
Uznemireni smo i fizičkim i verbalnim napadima na muslimanke, kako od pojedinaca tako i od institucija u našoj zemlji, koje krše njihova prava. Očekujemo od onih koje smatramo prijateljima bosanskih muslimana iz evropskih zemalja da ne povjeruju u balkansku propagandu od strane onih koji su nad bosanskohercegovačkim muslimanima počinili zločin i genocid.
Ako još i imaju sumnje dokle njihova mržnja i propaganda mogu ići, neka posjete Srebrenicu i Kozarac, pa će im, nadam se, sve biti jasno. Odbacujemo zlonamjerne izjave prema muslimanima i muslimankama u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
Također, pozivam naš narod da ljubomorno čuvamo našu bosansku tradiciju, našu etiku i moral zasnovanu na Kur'anu, kao i slobodu od ataka odakle god dolazili.
Nas su uvijek smatrali hereticima, i iz Carigrada, i iz Rima, i iz Beča i iz Beograda. Izgleda da će to nastaviti. Međutim, biti heretik ne znači biti nevjernik, već imati vlastiti izbor, i čuvati svoje pravo na drugačije viđenje svijeta. Našu bosansku herezu, naš bošnjački izbor, niko nikada nije savladao. Tako treba i ostati.
Praštajmo jedni drugima
Vjerujte u Boga, držite se Njegove riječi i izvršavajte ono što je On stavio u obavezu. Činite to prema svojim mogućnostima, jer Bog nas ne duži iznad naših mogućnosti.
Budite otvorenih srca prema ljudima, činite im dobro, a odvraćajte od zla i u njemu ne sudjelujte. Trudite se, nema nagrade bez truda i dobra djela. Upućujte dovu Allahu, jer primljena dova može promijeniti ljudsku sudbinu.
Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima.
Muslimanima i muslimankama u domovini Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih s porodicom, rodbinom i prijateljima.
Siromašnima želim povećanje nafake, bolesnima ozdravljenje, a svima puno zdravlja i porodične i svake druge sreće.
Bajram šerif mubarek olsun!“
Da li je obavezno klanjati džumu na dan Bajrama?
Pitanje obaveznosti klanjanja džume namaza na dan Bajrama nije bilo aktuleno na našim prostorima prije Agresije na Bosnu (1992.-1995.), budući da u Bosni skoro da nije bilo drugog mezheba (pravne škole) pored hanefijskog. Pošto danas imamo i manji dio Bošnjaka koji slijedi hanbelijski mezheb, potrebno je pojasniti stav hanefijskog mezheba po pitanju obavljanja džume na dan Bajrama, pogotovo ako uzmemo u obzir da ovoj temi nije posvećivana potrebna pažnja.
Odmah na početku treba naglasiti da ogromna većina učenjaka smatra da je džuma namaz stroga obaveza (farzi-ajn) pojedincu koji ispuni uslove (šartove) za obaveznost džuma namaza, bez obzira padala džuma na prvi dan Bajrama ili ne. To je stav većine učenjaka (džumhura), tj. stav našeg hanefijskog mezheba, a i malikijskog i šafijskog mezheba, te manjinski stav unutar hanbelijskog mezheba. U nastavku ćemo navesti glavne dokaze na koje se pozivaju hanefijski, malikijski i šafiijski učenjaci i dio hanbelijskih učenjaka:
Sunnet (praksa) Poslanika, a.s.: Naime, u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., podudarili su se dan džume i prvi dan Bajrama. Poslanik je klanjao i bajram namaz i džumu namaz, te održao dvije hutbe: bajramsku hutbu i džumansku hutbu. Znači, nije izostavio ni džumu ni bajram. Ovakav Poslanikov postupak je općepoznat (mešhur) i zabilježen je u skoro svim hadiskim zbirkama.
Fikhsko pravilo: Obavljanje sunnet, odnosno važdib radnje ne skida obavezu za obavljanje farz radnje. Naime, bajram namaz je sunnet po šafiijskom i malikijskom mezhebu, a vadžib (drugostepena dužnost) po hanefijskom mezhebu, dok je džuma namaz farz (prvostepena dužnost) po svim mezhebima. Stoga, shodno navedenom fikhskom pravilu, obavljanje bajram namaza ne skida obavezu za obavljanje džume namaza.
Nakon iznošenja mišljenja našeg mezheba, a i druga dva mezheba koji dijele isto to mišljenje, ostaje nam da posavjetujemo pripadnike naše Islamske zajednice u BiH da postupaju po mišljenju hanefijskog mezheba, kako su i do sada to radili, te da klanjaju i bajram namaz i džumu namaz na dan predstojećeg Kurban bajrama.
Na kraju, nije naodmet spomenuti da danas većina islamskih zajednica u svijetu postupa po mišljenju džumhura da je obavezno klanjati džumu na dan Bajrama. Među tim zajednicama su IZ u BiH, Jordanu, Siriji, Libanu, Maroku, Alžiru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Turskoj, Albaniji, Pakistanu, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji itd.
Bajramska čestitka Reisu-l-uleme
Danas je povodom nastupajućeg Kurbana bajrama 1438. h.g. Bajramsku čestitku vjernicima uputio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Sutra prvi dan Kurban bajrama
Prema takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini sutra, 01. septembra, je prvi dan Kurban bajrama, odnosno 10. zu-l-hidždže 1438. hidžretske godine.
Čitanje tokom ljeta: Čitanje je čin uma, ali i srca.
Ključ za smisleno čitanje jeste čitati ono što je bitno i činiti to na discipliniran način. Ljeti, zimi, kod kuće ili na putu, čitajte da otkrijete znakove u obzorjima i unutar naših duša.
Kratka povijest muslimana Mijanmara
Muslimani u Mijanmaru žive još od vremena Paganske dinastije (849-1297), a prvi zabilježeni muslimani koji su došli u Mijanmar bila su dvojica braće, sinovi arapskog trgovca 1055. godine. Prema popisu iz 1983. godine Rohingya muslimani činili su 4.5% stanovništva Burme.[1]
Unuk i djed na hadžu: "Djede, volio bih otići na hadž više nego što sam živ"
Četrnaestogodišnji Atif Mekić je ove godine na hadžu s djedom i nanom.
Trenutne aktivnosti bh hadžija
Ured za hadž i umru je organizirao mini buseve ispred hotela kako bi vjernici mogli što češće odlaziti u Harem, s obzirom da je u Mekki trenutno na snazi pravilo prema kojem autobusi ne mogu saobraćati u blizini Harema.
Više...
VIDEO: Mladić za primjer: Snaga nije u mišićima već srcu
Dok jedni mogu pronaći brojne izgovore da ne odu na hadž, drugi i pored životnih iskušenja hadž smatraju svojim životnim projektom, ne sumnjajući ni trenutak u pomoć Allaha da ostvare svoj cilj.
Čovjek sa jednom domovinom i jednim pasošem
S povodom: Senad J. Hodović, autor izložbe „Država Bosna i Hercegovina, domaće i strane političke elite“
Profesor Senad J. Hodović je već duže vrijeme značajna figura na bosansko-hercegovačkoj kulturnoj i intelektualnoj sceni. No, kao filozof i sociolog po osnovnoj izobrazbi, osim pisanih radova, iskazivao se i u drugim oblicima predstavljanja bogate kulturne povijesti Bosne i Hercegovine. Među brojnim autorskim izložbama izdvajamo tek neke od njih: „Visoki – srednjovjekovni bosanski kraljevski grad“, „Oružje kroz stoljeća na tlu Bosne i Hercegovine“, „Novac srednjovjekovne države Bosne“, „Život za vrijeme agresije na Republiku BiH (1992 – 1995).“ Razgovor sa Senadom Hodovićem, nekadašnjim direktorom Zavičajnog muzeja Visoko, započeli smo pitanjem:
Vaša najnovija izložba „Država Bosna i Hercegovina, domaće i strane političke elite“ je smion i po riječima više eminentnih kritičara, a i same javnosti, uspješan pokušaj da nam kroz konceptualne instalacije, uz korištenje raznih materijala i tehnika likovnog izraza, prikažete današnju sliku domovine nam Bosne i Hercegovine. Otkud profesoru filozofije i sociologije ovoliko interesovanje za ovu tematiku.
Hodović: Presjek trenutnog stanja u državi Bosni i Hercegovini i njenom bližem i daljnjem okruženju pored teškog svakodnevnog života ogromnog broja ljudi u sebi nužno sadrži duboke ožiljke daleke i nedavne prošlosti, a koji neminovno najvećim dijelom projiciraju i budućnost cjelokupnog stanovništva, odnosno njegove mentalne higijene. Ovo stanje sam posebno intenzivno analizirao i preispitivao u zadnjih godinu dana različitim naučnim metodama u različitim socijalnim sredinama. Mene kao autora projekta između ostalog prevashodno interesuje bolna istina „običnog“ čovjeka koji je najčešće prepušten sam sebi. A bolna istina je, pored materijalne neimaštine i teškog života, svakako i trajno lažno prijateljstvo navodnih „prijatelja“. Apsolutno sam za preispitivanje svih događaja bez ikakve rezerve i podržavam sve napore koji bi trebali dovesti do konačne istine ma kakva ona bila.
Izbjegavajući futuristička razmišljanja i fokusirajući se najvećim dijelom na svakodnevicu i opšta „vidljiva“ mjesta u pokušaju materijalizacije ideje, tj. pored više različitih likovnih tehnika koristio sam i dobro poznate alate klasične grčke filozofije kao što su: cinizam, ironija, hipokrizija, provokacija, karikiranje, mimikrija. Ali na kraju jedini pravi korišteni metod je istina, nemilosrdna kritičnost koja se prije svega ogleda u realnosti trenutka. Istina je da su i pored povremenih sladunjavih riječi i obećanja, hegemonističke sile susjednih zemalja aktivnije nego ikada ranije, ako se isključi period agresije na RBiH.
Meni kao autoru je sasvim dovoljno da „nacrtam“ elite kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu koje su u jednom trenutku kroz eksponate na ovoj izložbi predstavljene „samo u jednom subjektu“ sa svim atributima ili pak pozicije u drugim eksponatima gdje se „više elita različitih ideologija“, predstavljaju u „istim dresovima“ i to kao mala nevina bića iza kojih nužno stoje drugi (pravi) karakteri. To su isti oni koji dušmanski negiraju subjektivitet i integritet države BiH, identitet Bošnjaka kao naroda, kao i osobenost i višestoljetno postojanje bosanskog jezika. Ovdje je važno napomenuti – elite su prolazne, a Bosna je trajna kategorija. Bosna i Hercegovina je herojska zemlja jer sve atribute junaštva imaju generacije neustrašivih Bosanaca koji su i pored najtežih izazova i ogromnih ljudskih žrtava uspijevali sačuvati svoju zemlju do dana današnjeg.
Preporod: Ovaj pokušaj jeste kreiranje djela kao finala koji se nudi i koji treba biti na prvi pogled jasan, vidljiv, prepoznatljiv. Iz naslova Vaše izložbe se jasno vidi da kritiku usmjeravate prevashodno na elite, kako domaće tako i strane. Zašto je to tako?
Hodović: Razlog za moje interesovanje i veliki angažman na polju državnosti Bosne i Hercegovine i sigurnosti njenih građana je prije svega moj strah za sve ono što se trenutno dešava u mojoj domovini Bosni i Hercegovini i oko nje. Neskrivena bojazan je i zbog budućnosti moje pa onda i sve druge djece. Bosna je bila i ostala zemlja pripadnika tri naroda i tri dominantne religije, i svih ostalih, koji su se stoljećima osjećali kao Bosanci, i koji su vijekovima živjeli u saradnji i koegzistenciji, branili i odbranili ovaj rajski vrt.
Uz dužno poštovanje i čestitke časnim ljudima, velika opasnost za državu Bosnu i Hercegovinu, a posebno za Bošnjake kao najbrojnije stanovništvo su domaće političke elite čija nedoraslost – neznanje, egoizam, javašluk, njihove frustracije i reakcije, bolje rečeno srljanje od slučaja do slučaja, vječito pravdanje nekome, vječita politička defanziva moraju zabrinuti svakog čovjeka.
Razloga za ovakvo ponašanje prevashodno kod jednog većeg dijela bošnjačke političke elite je mnogo, ali ću ipak apostrofirati „intelektualnu elitu“ koja nikako ne može da shvati, ili pak neće, da Jugoslavije više nema. Bilo bi dobro za svo stanovništvo naše domovine da oni, a i drugi, umjesto nostalgije za tom tvorevinom, ma kako ona bila „savršena“ svoje potencijale usmjere na rješavanje postojećih velikih društvenih, političkih, socijalnih i ekonomskih problema građana države Bosne i Hercegovine. Dešava se skoro po pravilu da ti jugonostalgičari, koji ne mogu da se riješe vlastitih stečenih navika da im neko iz Beograda i Zagreba kazuje ko su, šta su, odakle su, kuda su i šta treba, a šta ne treba da rade, za sve što ne valja u ovoj zemlji okrivljuju Bošnjake.
Ovo ne bi bio veliki problem da se to tiče samo tih i takvih akademskih i političkih elita, ali oni svojim ponašanjem koriste svaku priliku da potpuno neprimjerenim vokabularom, kritizerstvom, a ne zdravom kritikom anatemišu svakoga ko ne misli kao oni i na kraju ga proglašavaju u najmanju ruku nacionalistom. Ova agresivna retorika desetak poznatih likova dešava se po već uhodanoj matrici, odnosno metodologiji „što propusti Deli Radivoje, to dočeka Dete Grujica“. Iste te samokritičare treba upitati jesu li ikada nakon agresije na suverenu državu RBiH, članicu UN, bili u Prijedoru, Ahmićima, Dretelju, Višegradu, Srebrenici? Zašto o tome nikada, baš nikada, ne govore u velikom broju svojih javnih nastupa. Oni ne bi mogli imati toliki značaj u društvu koji trenutno imaju i pored svoje zaslijepljenosti da nemaju mentore i zaštitnike. I tu nije kraj – ostaje „zagonetka“ kako to da oni svi fino žive i da mogu dobiti toliki medijski prostor.
Preporod: Kako biste objasnili cilj projekta – izložbe koju ste realizovali, odnosno kako mislite da ona može pomoći u razumijevanju naprijed navedenih problema?
Hodović: Nakon perioda haosa kroz koji je prošlo naše društvo i prisutnosti svih vrsta alijenacija, antagonizama i deformizama mislim da se nužno mora probuditi humanum, odnosno inicirati energičan zahtjev za lični i kolektivni aktivizam. Taj aktivizam je zapravo „svijest“, a svijest je ono što čovjeka čini čovjekom. Problem svijesti je i problem „istine“. Trenutno imamo veliki broj „istina“, a to nužno dovodi do haosa u cijelom socio-sistemu. Istinu trenutno pišu jači i veći.
Zato smatram da neće brzo i lahko doći do promjena bez obzira na horizontalnu i vertikalnu pokretljivost društva koje je pod snažnim utjecajem centrifugalnih i slabim utjecajem centripetalnih sila. Naravno, tek u dodiru s drugim (iskustvo) razvija se svijest o sebi samom, o svom istinskom „ja“. Bosna jeste, bila je i treba da ostane dio Evrope.
Kao što sam ranije rekao glavna tema cijelog opusa jeste Bosna i Hercegovina. Zato u eksponatima sa izložbe nema „priče“ o pojedinačnim entitetima ili nacionima, uopšte nisu ispisane/iscrtane granice susjednih država. To bi bilo samo dodatno trošenje vremena na isprazne ideološke tlapnje. Npr. naši susjedi/komšije se ubrzano i maksimalno naoružavaju i time se hvale na sva usta, a domaći kvislinzi oficijelno zagovaraju demilitarizaciju Bosne i Hercegovine.Treba li normalnom čovjeku pojašnjavati o čemu se ovdje radi. Za promjene o kojima govorimo treba puno, puno vremena kako bi se uspjeli pokrenuti iz letargije, zbog onih koji dolaze, a i nas samih.
Preporod: Kakav je vaš lični odnos prema ovim promjenama? Možemo li reći da ste optimista?
Hodović: Kao Bosanac, Bošnjak, potomak bogumila koji su svojevremeno prihvatili islam kao svoju vjeru, po prirodi optimista, iskreno pun sam ljutnje, žuči, rezignacije, razočarenja - zbog ogromne količine laži, spletkarenja i manipulacija, ali se trudim i vjerujem da uspijevam da ne djelujem afektivno. Pokušavam se čvrsto oslanjati na materijalne dokaze, činjenice, argumente tako vidljive svakom „poštenom“ posmatraču. Istina je jedini ispravan i pošten metod u „pisanju“, „crtanju“ svake historije, pa tako i historije ove naše lijepe domovine koja će sigurno opstati i u kojoj ima mjesta za sve ljude dobre volje.
Svi vjernici iz BiH obavili umru, pripremaju se za Arefat
Završivši jutros prije sabah-namaza sve grupe bh vjernika su obavile umru, nakon što su stigle u hotel u poslijepodnevnim satima. Starije osobe koje će morati koristiti osoblje zaduženo za bolesne i nepokretne umru će obaviti danas u jutarnjim satima.
Koliko su današnji muslimani daleko od poruka hadža?
I ove godine će milioni muslimana iz čitavog svijeta obaviti petu islamsku dužnost hadž, taj simbol nepatvorene vjere u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se hvataju za Njegovo uže. Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža vremena za muslimanski Ummet i zajednicu vjerujućih.