Odgovori na česta i specifična pitanja žena o napaštanju posta
Prije nešto manje od mjesec dana muslimani su s tugom ispratili još jedan ramazan. Kod mnogih žena tuga za ovim mjesecom praćena je i žalom zbog propuštenih ibadeta koje nisu bile u mogućnosti obaviti iz opravdanih razloga, tj. zbog spriječenosti izazvane bilo menstrualnim ciklusom (hajzom), postporođajnim krvarenjem (nifasom), krvarenjem koje nije menstrualno niti postporođajno (istihazom), trudnoćom ili dojenjem itd. Nerijetko okolnosti koje snađu žene u ramazanu, a koje ih sprječavaju da obavljaju ibadete, ostavljaju ih zbunjene i u nedoumicama kako zbog uvjeta i obaveza napaštanja propuštenih dana posta koje nisu u svim slučajevima jednostavne i jasne, tako i zbog nejasnoća oko eventualne obaveze iskupa za iste. U ovom kratkom članku pojašnjavamo pojedine situacije i dileme koje se kod žena javljaju kada je posrijedi propuštanje i napaštanje propuštenih dana ramazanskog posta.
Menstrualni ciklus (hajz)
Nema nedoumice da ženi u toku menstrualnog ciklusa nije dozvoljeno postiti, te da joj je naređeno da isti broj propuštenih dana posta naposti nakon ramazana. Ono što dovodi žene u dilemu jeste česta poremećenosti menstrualnog ciklusa koja se pojedinim ženama javlja u ramazanu, tako da ciklus ili traje duže ili kraće od uobičajenog ciklusa što ženama stvara nedoumicu u pogledu posta i napaštanja ovih „sumnjivih dana“. U ovim situacijama, žene nisu sigurne da li uopće to računati kao ciklus ili kao eventualnu sukrvicu, hormonalni poremećaj i slično. U tom smislu treba naglasiti da je ulema postavila uvjete prema kojima će se žene orijentirati prilikom računanja svoga ciklusa. Naime, prema hanefijskom mezhebu menstrualni ciklus traje od 3 dana do 10 dana (ciklus varira od žene do žene). Ovaj stav je zasnovan na hadisu kojeg bilježi al-Darekutni od Ebu Umame da je Poslanik, s.a.v.s, kazao: „Najkraći period menstrualnog ciklusa kod žene koja ima menstrualni ciklus, bilo djevice ili razdjevičene žene je tri dana, a najduži deset dana. Ono što prekorači ove dane je istihaza“ (Sunen al-Darekutni I, 2001, hadis 60/834, str. 485). Dakle, ukoliko bi ciklus trajao kraće od 3 dana (ovo podrazumijeva tri puna dana, tj. 72 sata) ili duže od 10 dana (10 punih dana, tj. 240 sati) to se neće smatrati menstrualnim ciklusom te je u slučaju da ciklus prekorači 10 dana potrebno okupati se i postiti jer se jedanaesti dan neće smatrati menstrualnim ciklusom već istihazom (posebna vrsta krvarenja ili sukrvice izazvana bilo određenom bolešću, hormonalnim poremećajem ili drugom bolešću) koja ne oslobađa posta. Oni dani posta koji su izostavili u toku ciklusa treba napostiti, dok dane posta sa istihazom nije potrebno napaštati niti za iste plaćati fidju.
Dani čistoće unutar jednog menstrualnog ciklusa
Nerijetko se dešava ženama da u toku jednog menstrualnog ciklusa koji nije prekoračio deset dana, recimo 5. dan ciklusa, menstrualno krvarenje prestane na dan, dva ili više, pa se ponovo javi. Ovakve situacije često zbunjuju žene koje bivaju nesigurne da li ove dane treba tretirati kao dijelom ciklusa koje treba napostiti ili kao dane čistoće koje ne treba napaštati. Prema hanefijskom mezhebu menstrualni ciklus ne podrazumijeva krvarenje bez prekida. Jedini ispravni prestanak krvarenja ili vrijeme čistoće jeste ono između dva krvarenja a ono traje najkraće 15 dana a nema ograničenja za najduži period čistoće, što znači da će se i svi čisti dani koji se eventualno javljaju unutar jednog uobičajenog perioda menstrualnog ciklus ubrajati u vrijeme jednog menstrualnog ciklusa i za taj period je potrebno napostiti sve dane posta uključujući i dane čistoće. Primjera radi, ako bi se ženi pojavio menstrualni ciklus dva dana, a potom uslijedilo 5 dana čistoće, pa opet jedna dan menstrualnog krvarenja, menstrualni ciklus bi se računao da je trajao svih 8 dana te je sve dane potrebno napostiti. Također, dešava se i da se, pak, u toku ciklusa krvarenje javlja sporadično, svaki dan pomalo krvarenja ili sukrvice. Ovo se, također, ubraja u menstrualni ciklus ukoliko je ispunilo uvjete ciklusa, tj. da je uslijedilo nakon 15 dana čistoće, te da nije trajalo manje od 3 dana i duže od 10 dana menstrualnog ciklusa (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 145-146).
Smeđi, žuti i slični sekreti u toku menstrualnog ciklusa
U menstrualni ciklus ubrajamo krv, sukrvicu i sekrete sljedećih bolja: crna, crvena, žućkasta, zelenkasta, boja prašine i zamućene vode pod uvjetom da se javljaju unutar jednog menstrualnog ciklusa. Dakle, svi sekreti koji se javljaju prije pojave bijelog iscjetka se ubrajaju u menstrualni ciklus. Ovo se argumentira predajom koju bilježi imam Malik, r.a., da su žene slale Aiši, r.a., higijenski uložak od pamuka na kojem je bilo žućkasti sekret te je pitale da li se mogu okupati, pa im je odgovarala: „Ne žurite (sa kupanjem) dok ne vidite bijeli iscjedak“ (Malik b. Enes, Muvetta’ I, 1985, hadis br. 27/97, str. 59). Dakle, u slučaju da se neki od ovih sekreta pojavi prije čistoće ti dani se neće ubrajati u čistoču, niti će se eventualni post ovih dana računati u post već ih je potrebno nadoknaditi.
Smeđi, žuti i slični sekreti nakon pojave i u toku čistoće
Vaginalni sekreti spomenutih boja se u toku čistoće ne smatraju menstrualnim ciklusom, a na osnovu hadisa kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu, u odjeljku „Pojava žučkastog i mutnog sekreta van menstruacije“ predaju od Ummu Atijje, r. a., u kojoj kaže: “Mutan i žućkast sekret nismo ubrajale niušta” (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa I, 2008, hadis br. 326, str. 251), dok se istoj predaji koju bilježi Ebu Davud prenosi vjerodostojan dodatak “nakon čistoće”, a Buharija je objasnio na šta se odnosi hadis nazivom odjeljka „Pojava žućkastog i mutnog sekreta van menstruacije“. Pod mutnim se podrazumijeva smeđi iscjedak ili iscjedak krvi ili sličnog pomiješan sa prozirnim sekretom. Ovo, dakle znači da ukoliko se sekreti ovih boja jave nakon pojave bijelog sekreta a u toku 15 dana čistoće ne spadaju u menstrualni ciklus i nije nužno nadoknaditi dane posta u kojima se sekret javio (osim ukoliko je neka žena misleći da je ciklus mrsila ovih dana).
Smeđi, žuti i slični sekreti prije menstrualnog ciklusa
Kod pojedinih žena se smeđi ili žuti sekret javi dan ili nekoliko dana prije samog menstrualnog krvarenja. Ovaj sekret se neće tretirati kao menstrualni ciklus, tj. obaveza posta ne prestaje pojavom ovog sekreta, osim ukoliko se javlja neposredno prije samog menstrualnog krvarenja ili je praćen drugim simptomima menstrualnog ciklusa kao što su stomačni bolovi, bolovi u leđima i slično. Dakle, u slučaju da se pojavi smeđi sekret dan ili više dana prije menstrualnog krvarenja post tog dana će biti ispravan i nije ga neophodno nadoknaditi.
Početak menstrualnog ciklusa malo prije iftara
Pojedinim ženama se desi da jedan sat ili manje od jednog sata prije iftara započne ciklus, te nisu sigurne da li taj dan treba napostiti ili se može računati da su ga ispostile. Princip je da ukoliko započne ciklus i minutu prije iftara, taj dan će se trebati napostiti shodno 187. ajetu sure al-Bakara „..jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite do noći.“ Ona žena kojoj je ciklus započeo prije zalaska sunca nije postila do noći jer joj je post prekinut prije početka noći.
Nakon iftara primijetila početak ciklusa
S druge strane, u određenim okolnostima žena nakon iftara, tj. akšam-namaza, primjeti da joj je menstrualni ciklus započeo, a potom se javlja nesigurnost u to da li je ciklus započeo prije ili nakon iftara, te da li je potrebno taj dan napostiti ili ne. Naime, u ovakvim slučajevima, princip je da se menstrualni ciklus računa od trenutka kada žena bude svjesna njegovog početka. U ovom slučaju će se računati da je ciklus započeo nakon iftara jer je žena tada primjetila njegov početak te nema obaveze napaštanja tog dana (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 144).
Prestanak ciklusa u toku dana ramazanskog posta
Prestanak menstrualnog ciklusa, također, može da izazove sumnje kod žena u pogledu nastavka posta nakon čišćenja. Žene se ponekada nađu u dilemi šta činiti nakon što je ciklus prestao u toku dana kojeg nisu počele postiti, tj. da li se ostatak dana može mrsiti ili je neophodno postiti? Prema hanefijskom mezhebu, osoba kojoj u toku dana prestane razlog zbog kojeg može mrsiti, kao npr. da ženi u toku dana prestane ciklus ili postporođajno krvarenje treba da se suzdržaje „od stvari koje kvare post sve dok sunce ne zađe iz poštovanja prema svetosti ramazana“ (Tuhmaz, Hanefijski fikh 1, 2002, str. 546; Al-Razi, Tuhfetu-l-muluk fi fikhi mezhebi-l-imam Ebi Hanife, 1997, str. 147; Al-Razi, Muhtasar ihtilafi al-ulema’: Tasnif Ebi Dža’fer al-Tahavi II, 1996, str. 25). Ovaj dan, svakako, treba napostiti, jer je žena pola dana mrsila.
Prestanak ciklusa prije zore ili malo poslije zore
Ukoliko bi žena primjetila čistoću prije zore dužna je da posti taj dan čak iako se nije uspjela okupati prije zore, jer čistoća nije uvjet valjanosti posta, s tim da ne treba odgađati kupanje do izlaska sunca jer se odgađanjem kupanja propuštaju namazi i žena je za to griješna (Tuhmaz, Hanefijski fikh 1, 2002, str. 480). Ovo se argumentira predajom koju Buharija bilježi od Aiše, r.a., koja je kazala: „Vjerovjesnika, s.a.v.s., zora je zaticala uz ramazan kao džunupa, i to ne od sanjanja, pa bi se on okupao i postio“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa II, 1930. hadis, str. 98). Ukoliko bi se, pak, čistoća javila i trenutak poslije zore, post ne bi bio valjan i dužnost je napostiti ga.
Postporođajno krvarenje (nifas)
Postporođajno krvarenje u šerijatskom pravu može da traje najkraće nekoliko momenta od porođaja (bilo prirodnog, porođaja carskim rezom ili spontanim pobačajem) do najduže 40 dana. Postporođajno krvarenje može da traje i kraće od 40 dana. Često žene pretpostavljaju da je trajanje postporođajnog krvarenja 40 dana, te tako izostavljaju ramazanski post i namaze do isteka 40 dana od porođaja, bez obzira na prestanak postporođajnog krvarenja (nifasa). To je pogrešno razumijevanje nifasa, te ženi kojoj je postporođajno krvarenje prestalo prije prestanka četeresnice nije dozvoljeno da mrsi, već je dužna da se nakon pojave čistoće okupa i posti. U period postporođajnog krvarenja ubrajamo, kao i u slučaju menstrualnog krvarenja, sekret svih boja osim bijele boje.
Ona žena koja je iz neznanja mrsila i kada je postporođajno krvarenje prestalo prije navršetka 40 dana misleći da treba sačekati istek 40 dana, dužna je da se pokaje te da isti broj propuštenih dana naposti ako nije imala ispriku dojilje.
Trudnica i dojilja
Također, trudnica ili dojilja koja se boji za svoje ili zdravlje svoga djeteta, ima opravdanje da ne posti tokom perioda trudnoće ili dojenja. To se argumentira predajom koja se prenosi u četiri sunena od Enesa ibn Malika al-Ka’bija, r.a., da je Allahov Poslanik rekao: „Allah je oslobodio putnika posta i pola namaza, a trudnicu i dojilju oslobodio je posta“ (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 545). Ovo stanje je ne oslobađa obaveze napaštanja istog broja dana koliko je izostavila bez obaveze plaćanja fidje. Ovdje treba napomenuti da dojilji koja može hraniti dijete nečim drugim osim svojim mlijekom (u slučaju kada je dijete veće) nije dozvoljeno da mrsi. Ukoliko, pak, dojilja ima preporuku doktora da isključivo doji zbog bolesti djeteta ili slično, dozvoljeno joj je da mrsi (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 545).
Ginekološki pregled u toku posta
U posljednje vrijeme žene postavljaju pitanja o valjanosti posta ukoliko je žena u toku posta obavila ginekološki pregled ili Papa test. Naime, ovi pregledi ne kvare post i nije dozvoljeno mrsiti dane kada se obavljaju ginekološki pregledi niti je potrebno ove dane napaštati.
Napaštanje propuštenih dana posta u zimskom periodu
Sve dane koje žena propusti postiti bilo zbog menstrualnog ciklusa, postporođajnog krvarenja, trudnoće ili dojenja je potrebno bilježiti i isti broj propuštenih dana napostiti nakon ramazana shodno 184. ajetu sure al-Bakara: “...a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti...” Nema smetnje da se odgodi napaštanje propuštenih dana za zimski period ili drugo godišnje doba, uz obavezu da se svi propušteni dani naposte prije narednog mjeseca ramazana. Ovo se argumentira predajom koju bilježi Buharija od Ebu Seleme da je čuo Aišu, r.a., da je kazala: „Imala sam propuštenog ramazanskog posta i nisam bila u mogućnosti da ga napostim do ša’bana (mjesec koji prethodi ramazanu)“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa II, 1950. hadis, str. 111).
Napaštanje dan za danom ili uz prekide
Što se tiče redosljeda napaštanja, prema hanefijskoj pravnoj školi propušteni dani se mogu napostiti jedan za drugim neprekidno, ali se mogu napaštati i s prekidima shodno mogućnostima i okolnostima osobe (Al-Razi, Muhtasar ihtilafi al-ulema’: tasnig Ebi Dža’fer al-Tahavi II, 1996, str. 20). Ovo stanovište se argumentira predajom koju bilježi al-Bejheki u svom Sunenu u predaji br. 4/286 od Umm Hani da ju je Poslanik napojio pićem pa mu je kazala kako je postila ali nije željela da odbije ono što joj je davao pa joj je rekao: „Ako si napaštala ramazan, posti drugi dan umjesto ovoga, a ako je bio dobrovoljni post naposti ga ako želiš, a ako ne želiš ne moraš“ (Al-Razi, Muhtasar ihtilafi al-ulema’: Tasnif Ebi Dža’fer al-Tahavi II, 1996, str. 21). Ova predaja dokazuje da napaštanje dan za danom nema prednost u odnosu na napaštanje u prekidima. Ovdje treba napomenuti da se prekinuti dobrovoljni post, prema propisu u našem mezhebu treba napostiti zato što započinjanje dobrovoljnog ibadeta obavezuje na njegovo dovršenje, sukladno 33. ajetu sure Muhamed: „..I ne ništite svoja djela!“
Ko nije uspio napostiti do idućeg ramazana
U principu, opravdano propuštene dane ramazanskog posta treba napostiti prije narednog ramazana. Međutim, ženama se desi, da zbog opravdanih ili neopravdanih razloga, ne stignu napostiti propuštene dane do sljedećeg ramazana pa nisu sigurne da li je potrebno propuštene dane samo napostiti ili i za svaki propušteni dan platiti fidju. Ulema nije saglasna po ovom pitanju, a stav hanefijske pravne škole jeste da je pogrešno bezrazložno odgađanje obaveze napaštanja propuštenih dana ramazana, ali da nije potrebno dati fidju ako se i odgodi napaštanje istih do drugog ramazana (Al-Razi, Tuhfetu-l-muluk fi fikhi mezhebi-l-imam Ebi Hanife, 1997, str. 146). Ovaj stav se argumentira 184. ajetom sure al-Bakara “...a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti...” koji, prema učenjacima našeg mezheba, ima općenito značenje koje važi za sve godine čovjekovog života. Također, Buharija bilježi predaju od Ibrahima (Nehai’a): „Kada musliman ne stigne (napaštanje) i dođe drugi ramazan postit će oba (posta - jedan iza drugoga), a hranjenje (otkup) nije mu smatrao dužnošću“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa II, 1949. hadis, str. 111). Isto važi i za slučaj ako je djevojka ili žena iz opravdanih razloga propustila postiti određene dane ramazana u mladosti a nakon punoljetstva, te ih zbog nemara nije napostila. Ona je dužna da izračuna približan broj, ukoliko ne zna tačan, propuštenih dana te da iste naposti i zatraži oprost od Allaha, dž.š., ali nije dužna za iste izdvojiti fidju.
Nekoliko propuštenih ramazana zbog trudnoće i dojenja
Ukoliko se kod žene stalno smjenjuju periodi trudnoće i dojenja, tako da ne uspijeva na vrijeme napostiti propuštene dane, tj. prije nastupa narednog ramazana, te se tako sabere više ramazana koji nisu ispošteni, u tom slučaju se može primijeniti princip olakšavanja, tj. zamjena napaštanja fidjom, jer bi bilo preteško za ženu da napašta više stotina nagomilanih dana. U tom slučaju je potrebno za svaki dan propuštenog posta nahraniti jednog siromaha, jer Allah nikoga ne zadužuje iznad njegovih mogućnosti. Ovo je u skladu i sa stavom Abdullaha ibn Abbasa, r.a., kojeg prenosi Ebu Davud u svom Sunenu od Saida b. Džubejra da je kazao: „Ovaj ajet (Onima koji ga jedva podnose otkup je da jednog siromaha nahrane) ostao je važeći za trudnicu i dojilju“ (Sunen Ebu Davuda: Ebu Davudova zbirka hadisa sa komentarom 3, 2012, 419). Naime, po mnogima je ovaj ajet derogiran, dok prema Ibn Abbasu on je ostao važeći za određenu grupu (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 548).
Prekid posta kojim se nanijetilo napaštanje propuštenih dana ramazana
Ako se, nakon ramazana, zanijeti napaštanje propuštenog dana ramazana, taj post je dobro upotpuniti. Ukoliko bi se neka žena omrsila u toku dana isti dan nije neophodno nadoknaditi, s tim da ostaje obaveza nadoknade onog dana koji je zanijetila (Tuhmaz, Hanefijski fikh 1, 2002, str. 478).
Dobrovoljni post prije napaštanja propuštenih dana ramazana
Nerijetko se desi da žena ima želju da posti šest dana ševvala koji je pred istek, a nije napostila propuštene dana ramazana te je u dilemi da li joj je dozvoljeno postiti ševval iako nije napostila ramazan. U principu, hanefijski pravnici smatraju da nema zapreke da se posti dobrovoljni post prije napašatanja obaveznog posta, ali je mekruh odgađanje posta koji je obavezan. Što se tiče posta šest dana ševvala prije napašatanja ramazana učenjaci s kazali sljedeće: prema sahih hadisu kojeg bilježi Muslim od Ebu Ejjub al-Ansarija, Poslanik, s.a.v.s., je kazao: „Ko isposti ramazan a zatim ga poprati sa šest dana u ševvalu bit će kao da je postio čitavu godinu“ (Al-Dimiški, Muslimova zbirka hadisa-izbor 1, 2003, 618. hadis, str. 524). Naime, ovaj hadis podrazumijeva nagradu za onoga ko isposti cijeli ramazan uključujući i napaštanje propuštenih dana a potom šest dana ševvala. Bez ovog uvjeta nema nagrade za post ševvala. Međutim, ukoliko je žena imala opravdan razlog za nenapaštanje ramazana prije posta šest dana ševvalu, kao u slučaju da je imala bolest, postporođajno krvarenje ili slično, njoj je dozvoljeno da posti ševval i prije napaštanja ramazana a za to će imati nagradu ako Bog da.
Fidja za propuštene dane u slučaju smrti
Onoj ženi koja umre prije nego je imala priliku da naposti propuštene dane nema grijeha ni obaveze fidje. Ona žena koja je imala priliku da naposti propuštene dane a nije to učinila dužna je ostaviti oporuku da se u slučaju njezine smrti iz njezine imovine izdvoji fidja za onoliko dana koliko nije postila odnosno dane koje nije uspjela napostiti nakon ramazana. Potrebno je za svaki propušteni dan nahraniti siromaha (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 547). Fidja se može dati više siromaha za svaki dan ili jednom siromahu za svaki izostavljeni dan. Vrijednost hrane jednog siromaha iznosi koliko sadekatul-fitr za jednu osobu, a u skladu sa standardom obaveznice (tj. 7 KM, 10 KM ili 20 KM).
Bosna je u srcu, Srebrenica u mislima: Čovjek ne smije zaboraviti odakle je njegovo porijeklo
Svjetski rekorder i majstor borilačkih vještina Ado Dulas
Nakon castinga 6. maja 2017. godine za igrani film “Godine Genocida“ u jednoj od glavnih uloga bit će Adem Ado Dulaš, Bošnjak iz Glamoča koji je stalno nastanjen u Austriji. Upriličili smo kratak razgovor s ovim tridesetičetverogodišnjakom koji je mnogo poznatiji svjetskoj nego našoj domaćoj javnosti kao Ado Dulas
Ado Dulas je instruktor borilačke discipline Krav Maga i jedna je od priznatih ličnosti u svijetu borilačkih vještina, što dokazuju i njegove titule na prestižnim manifestacijama za borilačke vještine poput Hall of Honour, International Hall of Fame itd. Inače, proglašen je majstorom godine 2015. u Atlantic Cityju (SAD), a 2017. godine oborio je svjetski rekord u razbijanju 76 siporeks ploča za 20 sekundi.
Rođen je 1983. godine u Glamoču, a kao maloljetnik sa njegove 6 godina je u toku agresije na BiH odveden u Austriju, u grad Insbruk. Od malih nogu gajio je ljubav prema sportu, a posebno prema borilačkim vještinama te je kao šestogodišnjak svakodnevno trenirao borilačke sportove.
Prvi u svijetu osmislio metod odbrane za invalide
“Jedne prilike sam na ulici vidio kako je grupa napala jednog čovjeka. U tom trenutku, ne razmišljajući mnogo, priskočio sam u pomoć. Nisam računao na posljedice. Inače, znamo princip da čovjek zlo treba spriječiti riječima ili djelom. Taj čovjek kojem sam pomogao bio je majstor borilačkih vještina. Dao mi je dao vizit-karticu i pozvao me u svoju školu borilačkih sportova i za odbranu, u kojoj se obučavalo profesionalno osoblje za osiguranje“, počinje nam svoju priču Ado, koji je svratio u Sarajevo radi daljnjih pregovora o novom filmu o Srebrenici.
Ado je u ovom klubu proveo nekoliko godina, vrijedno trenirajući da bi zadobio povjerenje trenera da sam vodi treninge i obučava druge. Završio je niz akademija za sigurnost te postao certificirani tjelohranitelj da bi kasnije osnovao i svoju osiguravajuću kuću ADSB. Nalazeći se u niz opasnih ili u najmanju ruku stresnih situacija morao je primjenjivati naučeno.
“Odbrana čovjeka počinje u glavi. Najvažniji je sabur. Što čovjek više uči, više je strpljiv. Prvo treba sagledati situaciju u kojoj se čovjek našao i najvažnije: pokušati smiriti situaciju. Znate, kada vidite da bi moglo doći do nereda učesnici su nervozni i uplašeni te je važan pristup da pokažete kako se sve može riješiti na lakši način, jer kada dođe do tuče nema povratka. Upravo sam u svojoj karijeri nastojao analizirati psihološko stanje osoba u ovim situacijama. Posvetio sam se izučavanju teorija o psihologiji čovjeka i sada mogu prepoznati u kojem je stanju čovjek: da li je riječ o nekome koji će napasti bez obzira šta vi uradili ili je potrebno samo da ga smirimo“, pojašnjava Ado.
Ado je postao naročito interesantan znanstvenoj i široj javnosti kada je predstavio koncept samoodbrane za osobe u invalidskim kolicima, što je i po prvi put da je neko osmislio i prezentirao ovaj metod samoodbrane.
“Tražio sam od različitih instituta da im prezentiram samoodbranu za invalide. Mislili su da sam lud. Mnogi su se pitali kako mogu o tome da razmišljam, jer ko bi napao osobe u kolicima. Ipak, radio sam na dugogodišnjem istraživanju, koje je uključivalo i ankete sa osobama u kolicima, od kojih su neki zaista napadani. Kada sam prezentirao metode samoodbrane za osobe u kolicima, to je postalo nevjerovatno popularno u Austriji i svi mediji su izvještavali o tome“, kazao je Ado.
Put ka filmu
Ado je 2010. godine osnovao svoj klub u Insbruku, zapravo Školu za samoodbranu i obezbjeđenje pri kojoj trenira tjelohranitelje, osobe koje žele biti član osiguravajućeg osoblja, sportiste, ali i sve druge zainteresirane koji žele da se nauče sami odbraniti i steći osnove borilačkih vještina. Kasnije je otvorio još jednu školu u Njemačkoj, a uskoro će biti otvorena škola i u Švicarskoj. Redovni je trener specijalaca i učesnik seminara o sigurnosti i odbrani.
“Otvorio sam školu, jer mnogi su radili tjelohraniteljski ili osiguravateljski posao, a nisu bili obučeni za to. Na početku je bilo teško, jer sam bio nepoznanica mnogima. Mnogi su me odgovarali da napustim, jer je došlo i do finansijskih problema. Međutim, nikada ne napuštam ono što odlučim. Neću sve prihvatati, ali ono što prihvatim, kao projekat ili izazov, idem do kraja i mislim da bi svako to trebao raditi. Nakon teškog početka danas je moja škola jedna od najkvalitetnijih, a što se tiče odnosa prema meni mnogi dolaze na trening i obuku samo kada sam ja tu, jer imaju ogromno povjerenje u ono što radim. Uglavnom, to je moja poruka svima: ako vjerujemo u svoje sposobnosti i ideju, uz Božiju pomoć moramo uspjeti. Kada smo mladi trebamo iskoristiti svaki trenutak. Svaki dan se uči, traže se nova znanja, jer je svaki dan nešto novo. Na primjer, ne može se propuštati trening. Kažu: ‘Boli me glava!’ Kada zaboli glava idite trčati nekoliko kilometara i vidjet ćete hoće li vas više boljeti“, poručuje Ado.
Jednoga dana 2014. godine u njegovu kancelariju je ušao filmski redatelj koji je želio snimiti film u kojem bi Ado trebao glumiti. Iako se nikada nije zanimao za ovu vrstu posla, uzeo je časove glume i ubrzo bio dio ekipe filma austrijske nezavisne produkcije. Kasnije je igrao sporedne uloge u različitim serijama te glavne uloge u tri filma, a 2016. godine snimio je i svoj samostalni igrani film, koji je bio i svojevrsna promocija njegove škole. Da je bio dobar potez upuštanje u filmske vode svjedoče i nove ponude za snimanje filmova u SAD, Rusiji i Kini, od kojih je jedan i u holivudskoj produkciji. Inače, određene glumce je upoznao u SAD, u kojima je boravio kako bi primio titulu Master of the Year.
“U Americi sam upoznao niz glumaca, jer kada uđete u Kuću slavnih onda vam se otvaraju vrata u svijetu filma“, kaže Ado koji naglašava da mu, ipak, nijedna ponuda nije bila značajna kao dobivanje uloge u filmu o Srebrenici, jer je ranije snimio i kasidu o Srebrenici.
Dr. Korajlić: Urušeno društvo uzrokuje nesigurnost građana
-kaže dekan Fakulteta za kriminalistiku, krimiologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, prof. dr. Nedžad Korajlić navodeći da se stanje sigurnosti reflektuje i kroz zapuštenost porodica i neorganiziranost društva
Prof. Korajlić, sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini je daleko od zadovoljavajuće. Koji su to faktori koji u ovom momentu najviše utječu na takvo stanje?
Korajlić: Sigurnosna ili bezbjedonosna situacija sigurno nije zadovoljavajuća. I ja lično ne osjećam da sam apsolutno siguran u tom pogledu. Nekad ćete imati vrlo često policijske agencije i njihove izvještaje o smanjenom broju krivičnih djela itd., ali se građani ne osjećaju sigurnim. Naravno, nije samo broj krivičnih djela taj koji određuje sigurnost, nego je to uveliko percepcija građana koja podrazumijeva sve što je potrebno od zakonodavne i izvršne, do sudske vlasti. Sve to utječe na osjećaj sigurnosti. I, mnogo toga još opterećuje Bosnu i Hercegovinu. Rekli bismo da je to nekad samo kriminalitet, međutim stanje kriminaliteta nije jedini faktor. Na sam osjećaj sigurnosno- bezbjedonosne situacije utječe i određena politička dešavanja kao recimo dešavanja oko pozivanja na referendum u manjem entitetu (RS), stanje u oblasti finansija, te socijalnog stanja boračke populacije čiji zahtjevi se, evo, baš na ispunjavaju na način kako bi to oni željeli. Da li je to sada ispravno ili ne neću u to da ulazim, ali u svakom slučaju to je jedna refleksija takvog stanja u društvu. Bosnu i Hercegovinu još opterećuju pored tih stalnih pozivanja i česta okupljanja određene radikalne skupine i svega ostaloga. No, mislim da BiH nije nesigurnija u odnosu na druge zemlje. Prema tome, svaki događaj pa bio on i teroristički čin sa prizvukom terorizma nama je bitan i ne možemo se prema njemu odnositi imuno. Ne možemo zatvarati oči i praviti se da nema bojazni kako za našu porodicu tako i za sigurnost društva uopšte. Tu su i imovinska krivična djela kao i krivična djela različitih oblika nasilja koja vrlo često završavaju i tragično sa smrću pojedinih građana. Takva nasilja u porodici uzrokovana su još određenim socijalnim standardima građana. U krajnjoj odrednici sve je to posljedica urušenog društva u kojem živimo.
Preporod: Zasigurno, razlog tome možemo pronaći u samome društvu u odnosima u njemu. Koliko je neorganiziranost društva preduslov pojavi kriminala?
Korajlić: Građani ukoliko osjete da ne mogu riješiti svoje zahtjeve na način koji je civiliziran oni će u nekom momentu, možda, posegnuti za nekim stvarima koji su atipični za demokratsko društvo. U tim situacijama oni mogu pribjeći i određenim okupljanjima koja jesu legalna, ali mogu se izroditi u nasilje i vandalizam koje smo imali otprije nekoliko godina. Ukratko, inertnost zakonodavne i izvršne vlasti itekako utječe na nesigurnost i ukupnu refleksiju stanja sigurnosti građana.
Preporod: S obzirom da BiH kao država ima dva entiteta, jedan distrikt i deset kantona- kako faktički funkcioniraju sigurnosne službe?
Korajlić: Da, imamo izuzetno kompleksno uređenje. Bosna i Hercegovina sastoji se iz dva entiteta i distrikta Brčko, i mi takvo državno uređenje moramo poštovati. Potrebno je pronaći načine i mehanizme da sigurnosni sistem u ovakvom uređenju funkcionira što je bolje moguće. Činjenica je da su pojedinim segmentima nedefinisane nadležnosti, ili da se one preklapaju, ali to nije razlog da potenciramo nefunkcionalnost. To je ustavna i zakonska obaveza svih institucija sistema i građana, a sve eventualne nesuglasice ili izmjene u načinu postavke sigurnosnog i političkog sistema treba mijenjati na Ustavom i zakonima predviđene načine.
Preporod: Imamo li jedinstven državni zakon koji regulira obavještajno sigurnosne djelatnosti?
Korajlić: Imamo jedinstven zakon koji regulira obavještajno-sigurnosnu djelatnost. Imamo SIPA-u koja radi određene zajedničke poslove na području cijele Bosne i Hercegovine, OSA-u koja ima svoje nadležnosti, oružane snage, i određena ministarstva. Međutim, sve to je nedovoljno, a često imamo i probleme na personalnom, odnosno političkom nivou.
Preporod: Pri izboru kadrova sigurnosnih službi koji su kriteriji odlučujući- nacionalni ili sigurnosne procjene?
Korajlić: Nažalost, rukovodi se nacionalnim izborom. Tako se na čelu OSA-e nalazi Bošnjak, u SIPA-i je Srbin, a u nekim agencijama je Hrvat, itd. Nadam se da ćemo brzo morati prevazići taj nacionalni ključ. Moramo se prioritetno rukovoditi stručnom sposobnošću kandidata, te poštivanjem zakona i pozivanjem na odgovornost. Sve dok mi u okviru određenih etničkih grupa funkcioniramo, oni će sutra imati i određenu garanciju od tih koji su ih birali u skupštinama i parlamentima itd. Tako da će biti oni zaštićeni ukoliko ne budu izvršavali svoje obaveze, jer imaju faktički zaštitu od tih koji će sutra tražiti od njih izvršavanje ili neizvršavanje. Osnovni kriterij pri odabiru kadrova, i to ne samo u sigurnosnim službama, već u svakom segmentu, mora biti profesionalizam. Nažalost, svjedoci smo da se često prilikom imenovanja kadrova u našoj državi rukovodi primarno nacionalnim ili političkim kriterijima. Više je nego očito koliko su takvi kriteriji pogrešni i površni. Takođe, ne treba zanemariti ni uticaj međunarodne zajednice prilikom različitih imenovanja. Neophodno je vraćati i dalje graditi povjerenje među narodima koji čine Bosnu i Hercegovinu. Samo tako se mogu jačati institucije sistema i unutar njih rješavati problemi.
Preporod: Ipak, kako vratiti to povjerenje o kome govoriti ako smo svjedoci veličanja ratnih zločinaca koje sada proglašavaju herojima. I to utječe na sigurnosnu situaciju?
Korajlić: Slažem se. Mi moramo svi biti transparentni, te imati nultu toleranciju prema bilo kojem nacionalizmu, neovisno od toga da li je to bošnjački, srpski ili hrvatski nacionalizam. Ne možemo u isto vrijeme podržavati jedno, a osuđivati drugo ili treće. Nama je isto tako bitno ono što je konstatirala međunarodna zajednica. Ona je jasno rekla da je ovdje bila agresija. Ima tu elemenata negdje i građanskog rata u možda jednom malom dijelu, ali u pravilu je to agresija. Tu imamo elemenata četničkog pokreta i drugih raznih stvari koje negativno djeluju i stvaraju bojazan kod druga dva naroda. Bošnjaci kao većinski narod u BiH moraju prednjačiti, moraju biti primjer. I to ne biti tek primjer na štetu svog naroda, ali moramo pokušati se izdignuti iznad toga i prevazići te i takve naše nacionalne uske poglede. Bosna i Hercegovina je evropska država, a Bošnjaci su evropski muslimani, i u tom smislu Evropa mora iskazati veći senzibilitet prema Bosni i Bošnjacima, kao manjinskom narodu i manjinskoj religijskoj skupini unutar Evrope. Ne možemo biti svrstavani na istu stranu sa militarističkim muslimanskim grupama koje vrše određena teroristička akta u svijetu, niti nas se smije doživljavati kao potencijalne ‘islamske teroriste’. Ne postoji islamski terorizam, terorista ima ime i prezime. I nije on ni islamski, pravoslavni ili katolički. Ne može jedna grupa ljudi da vrši kriminalna djela, odnosno terorizam u ime drugih.
Preporod: Prisutnost terorizma u svijetu nije zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu. Čak su pojedinci iz BiH išli na strana ratišta. Da li je taj odlazak kontroliran?
Korajlić: Mišljenja sam od početka da velike sigurnosne službe, u ovom slučaju i Istoka i Zapada ( da ih posebno ne izdvajam), mogli su da imaju kontrolu koliko odlazi ljudi. Prema nekim podacima ministar Mektić je rekao da je zabilježeno oko 290 njih, od kojih su neki već i osuđeni. Neki po povratku biće procesuirani i dalje. Naravno da je puno i jedan. Mi moramo svoje odnose ovdje rješavati kroz institucije sistema. I primarno sve probleme koje imamo i koje ćemo možda imati moramo rješavati institucionalno, a ne u okviru jedne grupe. Znači imamo parlamente, imamo vlade, entitete, kantone, općine- u okviru kojih to moramo da rješavamo. Međunarodna zajednica, zasigurno, ima svoju politiku i nužne interese. U tom dijelu međunarodna zajednica imala je kontrolu ulaska i izlaska na sirijska ratišta. Dakle, u okviru svojih potreba i svojih interesa oni procjenjuju određenu reakciju kad je šta potrebno. I, naravno, mi se moramo uklapati u poziciju u kojoj imamo dobre odnose sa našim susjedima, Srbijom , Hrvatskom, pa i regionalno u Evropi kako bismo razmjenjivali podatke. Mi moramo razmjenjivati podatke.
Posebna atrakcija, pored imama, bajraktara, KUD-ova, kočija i konjanika, bili su izviđači koji su došli iz Republike Turske i skupa s ostalim učesnicima prodefilovali kroz grad. Povorku učesnika pozdravio je veliki broj građana, a dešavanja su se iz grada potom preselila na lokalitet musalle u Donjem Kamengradu.
Obilazak spomen-obilježja i proglašenje najboljih bajraktara
Učesnici manifestacije su prije džuma-namaza obišli spomen-obilježje koje je podignuto u znak sjećanja na turske šehide poginule prilikom osvajanja Kamengradske tvrđave. Nakon obilaska spomen-obilježja upriličen je defile bajraka i konjanika, što također spada u dio tradicije ove manifestacije. I ove godine došao je veliki broj bajraka i bajraktara iz svih sanskih džemata i regije, a tradicionalno je održan i izbor najljepšeg bajraka i najljepše okićenog bajraktara. Aziz Aga Šehić iz Brčkog proglašen je za najopremljenijeg konjanika, Remzo Seferović iz džemata Hrustovo za najljepše odjevenog bajraktara, a najljepši bajrak imao je Mujo Bajrić predstavnik „Udruženja hadžija Nur“ iz Bužima. Zahvalnicu su dobili i članovi Türkiye İzcilik Federasyonu (Federacija izviđača Turske) Prema riječima Mirsad-ef. Spahić, direktora manifestacije, sve prezentovano ne bi bilo moguće realizirati bez svesrdne podrške Vlade Unsko-sanskog kantona, Općine Sanski Most, Diyaneta (Krovne vjerske organizacije u Turskoj), CIM-a, fondacija: Mula Sadra i Alast, te BH Pošte, Tešanjskog dijamanta i Bosna international foruma, te mnogobrojnih medija koji su bili pokrovitelji ovogodišnje manifestacije.
Tradicija, vjera i domovina - poruke ovogodišnje Musalle
Hasan Atil, atašea za vjerska pitanja ispred Diyaneta koji djeluje pri Ambasadi Turske u BiH je naglasio: „Lijepo se osjećam ovdje na mjestu gdje se nalaze naše zajedničke vrijednosti, ali i zbog činjenice da je na ovom mjestu klanjao sultan Mehmed Fatih i to mi predstavlja posebnu čast.“ Prema riječima Huseina-ef. Kovačevića, predsjednika Organizacionog odbora manifestacije, Musalla je primjer otvorenosti koju islam nudi u okviru čega Bošnjaci svjedoče da im ne smetaju drugi i drugačiji, jer u vrijeme kada je ona izgrađena, u Europi je važilo pravilo „čija vlast onoga i vjera“ a Mehmed Fatih je tada izdao ahadnamu kojom je garantovao vjerska prava i slobode. Direktor manifestacije, Mirsad ef. Spahić, rekao je da Medžlis Sanski Most uspješnom organizacijom pokazao i dokazao kojim putem se treba nastaviti razvijati ovaj projekat. Bihaćki muftija Hasan-ef. Makić je istakao da je ovaj događaj od velikog značaja, dodavši da se ne radi o događaju koji je utemeljen na nekakvim legendama i pričama, već na historijskim činjenicama.
Džumansku hutbu i namaz je predvodio izaslanik reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH, travnički muftija dr. Ahmed ef. Adilović koji je kazao da su poruka ovogodišnje manifestacije tri vrijednosti: tradicija, vjera i domovina, istakavši da Musalla baštini sve ove vrijednosti koje su značajne za opstojnost svakog naroda, pa tako i Bošnjaka. Dan prije centralnog dijela manifestacije u haremu Sultan Mehmed Fatih džamije u Donjem Kamengradu održana je Noć Kur’ana kojoj je prisustvovao velik broj posjetilaca.
Ovogodišnja „Musalla 2017“, pored centralnog događaja klanjanja džuma-namaza na lokalitetu sultan Fatihove musalle, obilovala je raznovrsnim sadržajima, između ostalih promocijama knjiga i zbornika, naučnim skupovima, koncertima duhovne muzike, večeri Kur’ana, kulturnim i sportskim događajima. Prema riječima direktora manifestacije Mirsad-efendije Spahića, Fatihova musalla je jedina aktivna musalla preostala iz tog perioda na području Balkana, a vrijednosti koje su utkane u nju, ustvari su i vrijednosti same vjere islama koje oni putem organiziranja ove manifestacije žele naglasiti.
Srebernik - Promocija učača Kur’ana u džematu Bare
U džematu Bare, Medžlis Srebrenik, upriličena je 9. jula svečanost hatma-dova za 28 polaznika mektepske nastave, koje je vodio imam džemata Muhamed-ef. Bašić.
Priustni su bili glavni imam Refik-ef. Hodžić i muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović. Svršenici koji prvi put završavaju hatmu su: Baraković Amila, Ferizović Muhamed, Čekić Ajna, Džaferović Lejla, Džaferović Benjamin, Kešetović Amra, Mutapčić Bakir, Mujkanović Jasmin, Mujanović Benjamin, Mehinbašić Dženita, Omerović Amar, Omerović Armin, Salihbašić Amila, Selimović Zehra, Tufekčić Almir i Vikalo Emina. Svršenici koji drugi put završavaju hatmu su: Džaferović Nejra, Džaferović Merjem, Džanić Haris, Hasić Anela, Hasanović Zula, Hodžić Ajla, Salihbašić Mahir, Salihbašić Amina, Selimović Muhamed, Vikalo Ismail, Vikalo Edhem i Mujanović Safija.
Kada dobije potvrdan odgovor, Salih zove taksi, s kojim dolazi iz Potočara do Srebrenice i uzima Preporod. Uredno plaća 1.5 KM i onome ko mu preda Preporod on, Salih, obavezno pokloni najljepšu čokoladu i tako svaki put
Salih Suljić iz džemata Potočari, Medžlis IZ Srebrenica, je jedan od najredovnijih, ako ne i najredovniji čitalac lista Preporod uopšte. Salih sa posebnom pažnjom se brine o tome da svaki broj uredno dođe do njegovih ruku. Preporod u Medžlis IZ Srebrenica dolazi poštom, a budući da pošta iz Sarajeva često ide prvo u Banja Luku pa onda dalje se raspoređuje, nekad se desi da isporuka kasni i četiri pet dana. Salih svih tih dana zove na broj Medžlisa i raspituje se da li je stigao Preporod. Kada dobije potvrdan odgovor, Salih zove taksi, s kojim dolazi iz Potočara do Srebrenice i uzima Preporod. Uredno plaća 1.5 KM i onome ko mu preda Preporod on, Salih, obavezno pokloni najljepšu čokoladu i tako svaki put. U našem Medžlisu, često se jede čokolda od našeg uzoritog insana Saliha i sa radošću ga dočekujemo ne samo radi čokolade, nego radi lijepe riječi i osmjeha koje Salih uvijek sa nama rado podijeli. Zaista divan primjer ljubavi prema Prepordu, prema džamiji, prema Kur’anu, prema Islamskoj zajednici. Salih je jedan od najredovnijih džematlija u džamiji džemata Potočari u Gornjim Potočarima. Redovan je na teravijama, na mukabelama, na namazima. Salih je do sada 130 puta pročitao Kur’an na prevod. Sa čitanjem je počeo prije desetak godina. Insan za prijmer od kojeg drugi insani mogu očekivati samo dobro, to je naš dobri Salih kao što mu i samo ime kaže. Salih znači Dobri, zaista je takav naš Salih. Neka ga Allah poživi i uvede u dženetske bašče gdje će u društvu šehida Srebrenice uvati čitajući najljepša džennetska djela.
Motor za mujezina u Kaknju
U toku ovog ramazana u džematu Čaršijske džamije u Kaknju bile su organizirane različite aktivnosti kako bi ramazan bio doživljen u svoj svojoj punini. O mnogim aktivnostima smo već informisali javnost i putem ove stranice. Mnoštvo aktivnosti poput: mukabela, predavanja, sehura, iftara, humanitarnih akcija, druženja i drugih sadržaja imalo je za cilj da okupi i uključi u džemat što više naših muslimana svih generacija, i mladih i starih. Sa približavanjem posljednje trećine ramazana džemat je postajao sve zreliji i spremniji za aktivnost više. Jedna takva aktivnost izrodila se kao ideja od samih džematlija koji su imamu Elvedin ef. predložili a to je akcija prikupljanja sredstava za kupovinu novog motora za mujezina Čaršijske džamije, Huseina Kadrića. Elvedin ef. je sa oduševljenjem prihvatio ovu ideju i kroz predavanja predložio klanjačima, a posebno onima koji su svaku noć posljednje trećine klanjali tehedžud-namaz, da svaku noć, tražeći Lejletul-kadr, izdvoje po jednu marku u ime Allaha i da je ili ubace u džamijsko sanduče ili u kutiju u akciji “Motor za muejezina“ koja je posebno uređena za ovu akciju. Na taj način, savjetovao je Elvedin ef. džematlije, sigurno će pronaći noć Kadr a to znači kao da su zikrili, klanjali i sadaku dijelili više od 30.000 noći to jest 1000 mjeseci koliko po Kur’anu vrijedi noć Kadr. Na kraju ramazana je konstatovano da je skupljena značajna svota novca, dostatna za ostvarenje zamišljene akcije. Elvedin ef. je uz pomoć nekoliko džematlija, a na koncu i samog mujezina Huseina pronašao prikladan motor kojeg su odmah kupili, te će sada mujezinu dolazak na vaktove biti olakšan.
Doboj - Džemat Grapska
Nakon što su na području MIZ Doboj u svim džematima održani završni ispiti, u većini su poslije toga priređene svečanosti povodom završetka hatmi polaznika mektebske nastave. Tako je bilo i u džematu Grapska, već tradicionalno 2. jula. Hatmu je proučilo 10 učenika, 8 djevojčica i 2 dječaka. Svečanosti su prisustvovali roditelji, rodbina i džematlije, a prisutnima s obratio i imam Haris ef. Bečić. Ove godine mekteb Grapska je na takmičenju Medžlisa osvojio prvo mjesto u ukupnom plasmanu. Polaznica mekteba Fatima Husaković upisala je Behram-begovu medresu u Tuzli.
Džemat koji se posvetio djeci i knjigama
Sadik-ef. Fazlagić je rođen 1980. godine u Trebinju. Osnovno školovanje započeo u Fazlagića Kuli u Gacku, a zbog agresije na BiH završio ga u Mostaru. Godine 1995. upisao je Karađoz-begovu medresu u Mostaru kao učenik prve poslijeratne generacije. Medresu je završio 1999., a Fakultet islamskih nauka 2015. godine. Oženjen sam i otac dvoje djece.
Upoznajte nas sa svojim džematom.
Džemat Crnići/Aladinići jedan je od pet aktivnih džemata unutar Medžlisa Stolac i nalazi se na području hercegovačkih Dubrava, na sredini puta Stolac – Čapljina. Džemat broji 16o domaćinstava i oko 600 džematlija. Ne postoje tačni podaci o tome kada je sagrađen prvi mesdžid u Crnićima. Zna se samo da je zgrada, u kojoj je radio mesdžid, mekteb i bio imamov stan, sagrađena prije 1897.godine, i kao takva je služila svrsi sve do 1940 godine, kada je napravljena i otvorena džamija sa munarom. Godine 1993. džamija je, uslijed ratnih dejstava, upotpunosti uništena, a svo stanovništvo ovog kraja je protjerano sa svojih ognjišta. Međutim, velika želja i ljubav prema rodnoj grudi, natjerala je stanovnike ovoga kraja da obnove i svečano otvore novu džamiju u avgustu 2008. godine. Od te godine pa do danas sagrađen je šadrvan i šehidsko spomen obilježje, igralište za djecu i formirana biblioteka u sklopu koje brojimo preko 3000 knjiga. Ovaj džemat je, od njegovog samog osnivanja pa sve do rata, vodilo 15 imama. Ja kao imam sam u ovaj džemat postavljen januara 2009. godine, od kada i obavljam imamsku i hatibsku dužnost. Jedan smo od aktivnijih džemata u medžlisu, što dokazuju brojne aktivnosti i veliki projekti koji su uspješno realizirani u proteklom periodu. Spomenut ću samo protekle dvije godine u kojima smo organizovali predramazanski koncert ilahija i sevdaha. Koncert, koji do sada nije zabilježen na ovim prostorima, mi smo uspjeli organizovati dvije godine zaredom, i ako Bog da, to nastojimo zadržati kao jedan kontinuitet i u narednim godinama. Također, nastojimo džamiju i džemat približiti našoj omladini, prvenstveno djeci kroz razne aktivnosti. Vrhunac toga je bila i dječija olimpijada za djecu iz džemata, na kojoj okupljamo svu našu djecu, kako onu koja pohađaju mektebsku nastavu, tako i onu koja iz nekog razloga nisu upisana u mekteb. Mi u džematu imamo 55 djece od tek rođenih beba pa sve do srednje škole. To je projekat u koji ulažemo velike napore, i iz godine u godinu postižemo uspješne rezultate, okupljajući svu našu djecu iz džemata, jer djeca su naša budućnost i od njihovog kvalitetnog i dobrog odgoja, prije svega vjerskog, zavisi i opstanak nas bošnjaka ovdje na ovim prostorima. Mi smo jedini džemat u okruženju koji posjeduje biblioteku u kojoj brojimo preko 3000 knjiga. Istina, ta biblioteka je još u fazi pripreme zbog nedostatka adekvatnog prostora, ali u narednom periodu planiramo izgraditi jednu odvojenu prostoriju u koju bi smjestili cijeli knjižni fond biblioteke i tako je i zvanično stavili u funkciju. Naravno, tu su i druge aktivnosti kao što su organizovani obilasci Memorijalnog centra u Potočarima i Srebrenice zajedno sa našim džamatlijama, zatim turniri u basketu, malom fudbalu, kao i redovni obilasci šehidskih porodica i bolesnih džematlija i briga o njima.
Odražava li se politička situacija ovog kraja na vjerski život?
Politička situacija u džematu, ali i u opštini Stolac je, rekao bih, u najmanju ruku nestabilna i neravnopravna prema svim građanima, posebno imajuću u vidu činjenicu da se bošnjacima uskraćuju njihova osnovna prava. Dovoljan je samo podatak da je u cijeloj opštini Stolac u opštinskim strukturama, zaposleno svega nekoliko Bošnjaka, da bošnjačka djeca ne mogu dobiti opštinsku stipendiju itd., što govori o tome kakav je politički odnos vladajućih struktura naspram Bošnjaka ovoga kraja. To se, u ostalom, pokazalo i na nedavnim izborima u ovom gradu. To sve dovodi do jedne vrste nesigurnosti i nepovjerenja prema vladajućim politikama. Međutim, pozitivna je i obećavajuća činjenica da su se bošnjačke stranke u ovome gradu ujedinile i zajedno, hrabro i odlučno, stoje na odbrani svoje vjere, svoje tradicije, svoje časti i dostojanstva. To je teška i iscrpna borba, s obzirom da je ovo i povratnički kraj, ali uz Božiju pomoć i mudru glavu, nadamo se boljoj budućnosti, ne samo za Bošnjake,nego za sve građane grada Stoca i njegove okoline.
Saznavši da veliki donator iz Saudi Arabije želi u Dubnici finansirati gradnju velikog edukativnog centra, hadžija Arnaut uvakufio i ostatak zemljišta/ Izgradnju finansira lično ambasador Hani bin Abdullah Mominah s porodicom
U mjesecu februaru Ambasador Kraljevine Saudijske Arabije NJ.E. Hani bin Abdullah Mominah boravio prilikom posjete Muftijstvu tuzlanskom i muftiji, uz direktora Uprave za vanjske poslove Razim-ef. Čolića, te obišao lokalitet budućeg kulturno-sportskog centra uz Džamiju Kralj Abdulah u Tuzli, kao i lokaciju za izgradnju džamije i pratećih objekata u Dubnici na području Medžlisa Kalesija. Kako je osiguran plac za gradnju edukativnog centra, džamije i drugih pratećih objekata u naselju Dubnica? Hadžija Suljo Arnaut, do agresije na domovinu Bosnu i Hercegovinu iz Glumine (Zvornik), ali i po okončanja rata dokazani korisni Kalesijac, za potrebe Medžlisa Kalesija zavještava prvih 810 atraktivnih kvadrata svoje zemlje u naselju Dubnica. Zemlju je kupio, a potom uvakufio. Učinio je to sam bez ičijeg nagovora sa strane. Sam se prijavio u MIZ Kalesija sa izjavom da želi uvakufiti blizu dunum zemlje za potrebe svoje Islamske zajednice. Rijetki su ovakvi vakifi koji žele uvakufiti nešto što vrijedi i što je korisno za opće svrhe muslimana, jer u današnjem vaktu naš muslimanski svijet nudi u vakuf ono dobro koje i nije dobro i što sam za sebe ne bi zadržao. Ovaj hadžija nije takav insan. Saznavši da veliki donator iz Saudi Arabije želi u Dubnici finansirati gradnju velikog edukativnog centra, džamije, imamskog stana i drugih pratećih objekata, on promptno uvakufio i ostatak zemljišta (oko 2 dunuma) u tu svrhu. Nikad se ne hvali s tim u vezi, jer je to uradio isključivo radi postizanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva. U proteklom periodu, od navedene posjete ambasadora Medžlis IZ Kalesija je u saradnji sa Muftijstvom tuzlanskim pripremao projekat edukativnog centra sa džamijom i imamskim stanom u naselju Dubnica. Pripreme u vezi sa navedenim projektom su pri kraju, te će vrlo brzo uslijediti realizacija istog. S tim u vezi su općinu Kalesija posjetili predstavnici Muftijstva tuzlanskog, koji su općinskog načelnika informisali o planiranim aktivnostima vezanim za projekat edukativnog centra i džamije. Od prvih ljudi Općine obećana je pomoć u administrativnoj proceduri kako bi realizacija projekta otpočela u planiranom terminu.
Više...
Bosanska Dubica: Najveće bogatstvo Medžlisa je uspješna omladina
Ukoliko vas put ikada navede kroz gradić Bosansku Dubicu, primijetit ćete velike prirodne ljepote, gostoljubivost stanovništva, ali i teško ekonomsko stanje. Dubičanci se suočavaju sa mnoštvom problema, manjkom perspektive i visokom stopom nezaposlenosti. Prema nezvaničnim podacima, u proteklih par bgodina, iz Dubice je otišlo između 300 i 500 porodica svih nacionalnosti. Najčešće su mladi na izlaznim vratima. Crnu statistiku potvrđuju i podaci iz dubičke osnovne škole, gdje je i u ovoj školskoj godini smanjen broj učenika.
Prema posljednjim podacima MIZ Bos. Dubica, u ovom gradiću danas stalno živi između 500 i 1.000 bošnjačkih povratnika, a blizu 5.000 ih živi vani. Veoma mali broj njih radi, a većina preživljava ili od skromnih penzija, ili od pomoći porodica koje naseljavaju mnoge evropske i prekookeanske zemlje. Ipak, u tami postoji i svjetlo. Možemo slobodno reći da je najveći kapital Bošnjaka povratnika upravo omladina u kojoj tinja žar ljubavi prema vjeri i domovini.
Medžlis Bos. Dubica na čelu sa glavnim imamom, mr. Safetom ef. Beganovićem već niz godina aktivno radi sa omladinom, pomaže ih i usmjerava.
Mladi su ponos Medžlisa
Nedavno se navršilo 17 godina od ponovnog pokretanja rada Medžlisa, i u tom periodu nekoliko mladića je završilo medrese i islamske fakultete u BiH. Među njima su: Fikret ef. Delić, sadašnji glavni imam MIZ Bos. Kobaš, Anel ef. Zahirović, te Ermin ef. Tatarević, te Nedim Botić. Svi nabrojani mladići su prve angažmane, pomoć, prilike za sticanja znanja i iskustva i podršku dobili upravo u MIZ B. Dubica.
Nedim Botić je protekle godine postao i prvi hafiz Kur’ana iz Bos. Dubice nakon stotinu godina. Hafiska dova mu je proučena 7. jula 2016. u rodnom gradu, gdje je i počeo sa učenjem Kur’ana. U džamiju je prvi put ušao 2004. godine, kod mr. Beganovića, koji mu je i poklonio prvi Ilmihal, ali uz njega bio i u najtežim trenucima bolesti i kasnijih uspjeha. Nedim je zadužen i za medijsku podršku aktivnostima MIZ Bos. Dubica.
Spomenimo mektebsku djecu i njihove uspjehe, posebno talentovanog Tarika Vojnikovića koji je ove godine osvojio prvo mjesto na Banjalučkom muftijstvu i peto na nivou Rijaseta. Njegov brat Faruk je takođe vrijedan učenik i polaznik mekteba. Tu su i Dženeta Beganović i Haris Kočan, odlični đaci u školi, redovni u mektebu i uspješni u sportu. Pred ovom djecom je svijetla budućnost, a na tom putu ih prati podrška Medžlisa i muallima mr. Beganovića.
Spomenimo i Senada Krivdića, ponosa Dubičanaca povratnika. Naš je Senad još u osnovnoj školi bio poznat kao jedan od najboljih učenika u čitavom kraju, a istim je putem nastavio i u srednjoj školi i fakultetu. Jedan je od najboljih studenata Tehnološkog fakulteta u Banjaluci, odsjek Prehrambene tehnologije, sa prosjekom ocjena 9,30.
Posebne pohvale idu timu mladih ljudi okupljenih oko Omladinske biblioteke i čitaone „Mehmed ef. Spahić“, na čelu sa Nedimom Krivdićem. Nedim Krivdić se nalazi i na čelu Udruženja mladih Fokus, koje je nedavno osnovano i aktivno radi na polju pomaganja mladih i onih koji su u potrebi. Nedim održava i Facebook stranicu Omladinske biblioteke, gdje objavljuje aktivnosti iz Medžlisa i rada omladine. On je i vrijedan student, uspješan fudbaler, mujezin u džamiji, poslušan sin i primjer kako mlad čovjek treba da živi i radi.
Spomenimo i Jasmina Spahića, predsjednika Merhamet Bos. Dubica i osnivača Narodne kuhinje Život u Dubici. Jasmin godinama radi na humanitarnom planu i najzaslužniji je što par stotina ljudi u Dubici i Prijedoru svaki dan dobija hranu u narodnim kuhinjama. Realizovao je i desetine drugih humanih projekata, vrijednih desetine hiljada maraka. Dobitnik je i priznanja opštine Dubice za zasluge na tom planu. Jasmin je nedavno diplomirao na Pravnom fakultetu, i obogatio spisak visokoobrazovanih Dubičanaca. Tu je i Amir Draganović, mujezin, aktivni džematlija i fantastični student. Dodiplomski studij iz ekonomije je završio sa prosjekom većim od 9.5, a nedavno je završio i magistarski studij sa svim desetkama. Amin je poslovnim i akademskim uspjesima osvjetlao obraz rodnog kraja.
Niz uspješnih projekata
Zajedničkim radom, omladina Dubice je uz podršku Medžlisa i glavnog imama pokrenula i realizirala niz društveno korisnih projekata. Zahvaljujući inicijativi glavnog imama mr. Beganovića se krenulo i s realizacijom projekta pokretanja omladinske biblioteke i čitaone, koja je otvorena 2013. i predana na upravljanje ambicioznom timu mladih. Prema Zakonu o bibliotekarstvu RS-a, svaka biblioteka dobija budžetska sredstva za dalje funkcionisanje nakon što se ispuni kvota od 5.000 naslova, što uključuje kupovinu novih knjiga, plaćanje uposlenih radnika i slično. Time se rješava pitanje nezaposlenosti mladih, a ujedno konstruktivno radi na jačanju suživota, odgoju i obrazovanju. Trenutni broj prikupljenih naslova prelazi 4.000, i nadaju se da će u toku ove godine biti ispunjena kvota. Spomenimo i tradicionalnu manifestaciju ‘Dan otvorenih vrata džamije’ koja već pet godina svim ljudima želi dostaviti poruka mira i solidarnosti, i predstavlja doprinos širenju misije suživota i tolerancije među ljudima različitih konfesija na našim prostorima. Ove godine su posjetioci mogli obići sve dubičke džamije. Tu su i školska priredba „Poslanik Muhammed, a.s. – najbolji učitelj“. Radi se o jedinom projektu te vrste u manjem entitetu, a koji se već petu godinu zaredom sprovodi veoma uspješno.
Možemo slobodno reći, da je Medžlis IZ Bos. Dubica ostvario značajne rezultate na polju rada sa mladima, te da se može iskoristiti kao primjer uspješnog rada u povratničkim mjestima. Oni su pokazali da se ulaganjem u mlade, podrškom i međusobnom saradnjom se može postići puno toga.
Vjera nije dogma - Neki se po navici pozivaju na Boga, ali se ponašaju kao da Boga nema
Sretan sam ako sam uspio da ti objasnim da vjera nije dogma. Htio sam da u tebi probudim spoznaju da vjera može biti ono najbolje u tebi, dok dogma može biti ono najgore izvan tebe. U tome leži tajna tvoje duhovne sposobnosti ili tvoje moralne otpornosti, a to je da sačuvaš čistu vjere, koja se nalazi u dubini tvoje duše od zagađene dogme, koja se nalazi izvan ili iznad tvoje zdrave pameti.
Pogledaj u Mjesec, vidjet ćeš Božiju ljepotu; pogledaj u Sunce, vidjećeš Božiju moć; pogledaj sebe u ogledalu, vidjećeš najljepše biće na svijetu. No, bît tvoje ljepote nije u ljepoti tvoga tijela. Bît tvoje ljepote je u ljepoti tvoje duše, a ljepota tvoje duše je ljepota tvoje vjere, a ljepota tvoje vjere je ljepota tvoje ruke, a ljepota tvoje ruke je ljepota tvoga uma, a ljepota tvoga uma je sposobnost tvoga oka, koje može da gleda, ali tvoj um je taj koji može da vidi ljepotu i moć Svevišnjeg Boga. Onaj koji nije u stanju da dokuči dragulj vjere u dubini svoje duše, ne osjeća miris svoje duše od Božanskog Duha. Umjesto toga, on osjeća miris dima od dogmatske ideologije, koja zagađuje njegovu čistu dušu, koja onda zagađuje njegovu čistu prirodu (fitratallah). Upravo to, htio sam da te potaknem da tražiš dragulj čiste vjere u dubini svoje duše. Okreni se sebi! Zaviri u svoju dušu! Pogledaj šta u njoj imaš! Osjeti Duh Božanski što ti svijetli dušu! Dokuči dragulj čiste vjere! Razdvoji čistu vjeru od prljave dogme! Zamisli kada bi svi (tvoja braća po vjeri), osjećali isti miris duše od Božanskog Duha? Zamisli kada bi svi ljudi na svijetu imali isti miris života? Zamisli kada bi sve duše bile spojene u jedan miris Božanskog Duha? Zamisli kada bi svi ljudi otkrili dragulj čiste vjere u svojoj duši i u svome srcu? Onda bi cijeli svijet mirisao čistom vjerom u Jednoga Boga! Onda se ni jedna duše ne bi lijepila za prljavu dogmu ili ideologiju! Onda bi ljudsko srce osjećalo čistu vjeru; onda bi ljudski um spoznao čistu pravdu; onda bi ljudska ruka radila čisti posao; onda bi ljudski rod bio sretan; onda bi utopija bila stvarnost; onda bismo ti i ja bili neodvojivo zajedno; onda ti i ja ne bismo bili u strahu od podjela i ratova u našem Ummetu; onda bismo ti i ja bili sigurni u svom domu i domovini; onda bismo ti i ja znali da je naša Zajednica u sigurnim rukama! Pa zar to nije tako, pitaš? Nije tako, odgovaram! Zašto nije tako, pitaš? Odgovaram, nije tako zato što nam se dragulj čiste vjere u dubini naših duša izmiče iz ruku. Zato što već odavno ne umijemo da duboko zaronimo kako bismo taj dragulj čiste vjere u našim dušama sami dokučili. Kažem sami, jer se dragulj čiste vjere nalazi u našim dušama; mi ga sami moramo otkriti; mi ga sami moramo dotaknuti; mi ga sami moramo našom rukom uzeti i iznijeti u svijet da nam svijetli i osvjetljava naš zajednički životni put.
Pa zašto to ne uradimo? Zašto čekamo? Zašto ne zaronimo duboko pa da dokučimo dragulj čiste vjere u dubini naše duše? Ko nam u tome smeta? Ko nam zabranjuje? Zar nismo slobodni? Zar bosanska šehidska krv nije zalog naše slobode? Zar nismo otkrili naš dragulj čiste vjere nakon ideologije marksističkog ateizma? Ko nam ga sada otima? Zar nismo jaki da ga čuvamo? Zar ćemo da ga izgubimo? Sva ova pitanja su teška, ali ovih nekoliko zadnjih me najviše uznemirava.
Bojim se da na ta pitanja znam odgovor. Da, tako je. Mi nemamo strah samo od nepoznatog, već i od poznatog. Štaviše, ponekad ono što nam je poznato izaziva u nama više straha od onoga što nam je nepoznato. A poznato nam je zašto strahujemo od gubitka dragulja čiste vjere nakon što smo ga izvukli iz čeljusti ateizma. Bili smo tada najsretniji. Sjaj dragulja čiste vjere širio se posvuda. Vjerovali smo da nam ga niko više ne može zamračiti. Ali, sada vidimo da može. Sada vidimo da nam se dragulj čiste vjere prlja dogmom sujete, pakosti, ljubomore, zavisti, sebičnosti, licemjerja i isključivosti. Ne izvana, već iznutra. A to je ono što me najviše plaši zato što znam tačan odgovor na pitanje zašto nam se gubi dragulj čiste vjeri iz našeg srca, iz našeg uma i iz naše ruke.
Znam, ali ne umijem ništa da poduzmem da to spriječim. Znam, ali sam nemoćan da zaustavim mrak sujete, koji zamračuje sjaj dragulja naše čiste vjere. Znam, ali sam frustriran što ne smijem da govorim ono što stvarno mislim. Ne zbog ičije cenzure, već zbog samocenzure. A to stanje duha je najgore stanje duše. Bilo nam je lakše kad smo imali Marksa. On je bio kriv što nismo mogli imati dragulj čiste vjere, koji se nalazio u našoj duši i u našem srcu. Sada kad smo dragulj našli u dubini naše duše, te ga otkrili i pokazali svijetu u najboljem šehidskom svjetlu, dragulj nam se gubi u mraku sujete, pakosti, dvoličnosti i sebičnosti.
Priznajem, teško mi je što Marks više nije kriv, već smo krivi svi mi, bilo da se radi o manjini ili o većini. Ako je manjina kriva za naše stanje duha, onda je većina odgovorna što je manjini dopustila da nam otuđuje dragulj čiste vjere, a ako je većina kriva što dragulj čiste vjere gubi svoj sjaj, onda je manjina odgovorna što je dopustila da joj većina ukrade dar čiste vjere. Ne, nikako ne smijemo potcijeniti sjaj dragulja čiste vjere koji sija u srcima pojedinaca. Ovdje je riječ o kolektivnom dragulju čiste vjere, koji ne sija kao što sjati zna za opće dobro Ummeta. Spas pojedinca je samo njegov spas, a spas Zajednice je spas svakoga od nas. Od toga danas osjećamo strah - od kolektivne nemoći da doživimo kraj sujete pojedinca, kraj njegove pohlepe, njegove prgave naravi, njegove plitke pameti, njegove površne misli, njegove licemjerne vjere, njegovog lahkog morala, njegove prazne riječi.
Kako je moguće spasiti dragulj čiste vjere u našoj kolektivnoj duši od svih ovih prljavih napada? Moguće je tako što ćemo spoznati razliku između čiste vjere, koja nam osvjetljava životni put i prljave dogme, koja nam taj put zamračuje. Lahko rečeno, ali teško ostvarljivo. Ali, riječ je uvijek bila na početku željenog puta. A naš željeni put je uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu. Za taj put potrebna nam je riječ čiste vjere u Boga i čiste vjere u sebe. Čista vjera u Boga je uvjet za čistu vjeru u sebe. Jer, onaj koji nema čistu vjeru u Boga, nema ni čistu vjeru u sebe. Oni koji ovo pitanje postavljaju obrnuto gube iz vida da je čovjek najovisnije biće na svijetu. Ovisan je o nečemu što je izvan njega. Ako nije spoznao da je to Bog o kojem je nužno ovisan, čovjek je onda ovisan o nekome ili nečemu drugom što nije Bog, a to znači što nije ni pouzdano ni vječno. A sve što nije ni pouzdano ni vječno nije ni spasonosno, a sve što nije spasonosno čovjeku je besmisleno.
Prema tome, ovisnost čovjeka o nečemu što nije Bog Pouzdani i Vječni je besmisleno. Dogma kao ideologija je besmislena upravo zato što nije ni pouzdana ni vječna za čovjekov uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu. Vjera je pouzdana i vječna zato što je Bog Vječan i Pouzdan za čovjekov uspjeh i spas. Uostalom, arapska riječ al-imān, koju mi prevodimo na bosanski jezik kao “vjera”, znači “pouzdanje u nekoga”, pa, stoga, imamo i hadis Allahovog Poslanika, koji je rekao: - Lā imāne li-men lā emānete lehū (Nema vjere u onoga u kojeg se ne može pouzdati).
Nije li ovo jasan odgovor na sva gore postavljena pitanja, koja nas muče ovih dana, a to je da nam se dragulj čiste vjere, kojeg smo otkrili u dubini naše duše nakon marksističkog ateizma i pokazali ga svijetu - da nam se taj dragulj sada nekako izmiče iz ruku, jer gubimo pouzdanje jedni u druge, a gubimo ga zato što gubimo pouzdanje u Boga. Neki se po navici pozivaju na Boga, ali se ponašaju kao da Boga nema. To je osnovna karakteristika vjere nekih ljudi, koji su se dohvatili dragulja čiste vjere, ali ga nisu srcem prihvatili, niti su ga umom razumjeli, niti su ga rukom uhvatili. Njima je dragulj čiste vjere ostao na vrhu jezika, na kraju srca, na površini uma, na vrh prsta njihove ruke. Nisu oni krivi. Krivi smo mi koji sve više postajemo slični njima umjesto da oni postanu slični nama, koji smo uvijek doticali dragulj čiste vjere u dubini naše duše. Mnogo je posla pred svima nama da sačuvamo dragulj čiste vjere u dubini naše duše da nam sija po liniji našeg života. Stoga, u narednim nastavcima ovoga serijali govorit ćemo, ako Bog da, o vjeri kao zavjetu: “Vjera je zavjet”. To bi trebale biti najvažnije lekcije u ovom serijalu: “Kritika čiste vjere”, ako Bog da.
Domovina: jesmo li mogli više?
Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru svih svijetova na blagodatima koje nam daje, hvala Mu na blagodatima koje smo spoznali i na blagodatima koje spoznajemo svakodnevno. Neka je mir i spas na najodabranijeg uzora, našeg i Allahovog miljenika Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu i na njegove iskrene, čestite i odane drugove. Mahsus selam našim bosanskim šehidima.
Braćo i sestre, Allah dž.š. je zabranio nasilje, zulum i napravdu, a naredio da se čini dobro svakome, i ljudima, i životinjama i prirodi. Oni koji čine nasilje i zulum, sigurno ga neće dovijeka činiti i Allahovo je obećanje da će dobro nadvladati zlo. Allahovo je obećanje da će istina pobijedili laž. Zlikovci, zločinci i njihovi pomagači sigurno nisu sretni i smireni ni nakon 22. godine od genocida, u našoj Srebrenici, u našoj domovini. Za njih je Allah dž.š., užašno boravište pripremio, gdje će im hrana biti plodovi džehennemskog drveta Zekum, plodovi kao glave šejtanske. Oni u Džehenemu, niti će živjeti niti će umirati, piće će im rastopljen mjed i ključala voda biti, oni će tek tad ono što su zaslužili dobiti, njima odgovorajuća kaza na ovom svijetu, ma kakva bila ne može dovoljna biti.
Braćo i sestre, oni ni na ovome svijetu smireni i bez kazne nisu. Koliko puta smo čuli da im se kazna na ovome svijetu desila i sigurno im se dešava. Oni su kazna sami sebi. Naši šehidi, s druge strane, kao što Allah kaže su živi: “I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate“ (El-Bekare, 154 ) Oni su u lijepom boravištu, na uzglavlja u svili i kadifi naslonjeni, oni svakoraznog voća kušaju u svojim dvorcima, dok im ispod prozora rijeke od meda, mlijeka i zadovoljstva teku. Oni će se zauzimati za članove svoje porodice i za nas na Sudnjemu danu i bit će u Allahovom hladu kada drugog hlada neće biti.
Mi smo, braćo i sestre, ti, koji su ostali iza njih da se nastave boriti za ono, za što su se oni borili, za svoju vjeru, za svoju porodicu i za svoju domovinu. Borimo li se mi braćo za svoju vjeru, pomažemo li svoj džemat i svoju zajednicu, je li nam stalo da nam stanje bude bolje? Borimo li se za svoju domovinu, i jesmo li Srebrenicu prepustili na milost i nemilost drugima? Borimo li se za svoju domovinu, ako nam mirno ne spava majka šehida u Manjem entitetu? Borimo li se tako za svoju domovinu, a povratinici ne uče svoj jezik i imaju manja prava od svih drugih građana ove zemlje? Je li borba i strategija za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, ako povratnik ne može ili jedva da može uz mnoštvo papira da dođe u Tuzlu ili Sarajevo ili Bihać kako bi liječio sebe i svoje dijete.
Pitamo li se braćo, hoće li se zauzimati za mene i za tebe, moj i tvoj ubijeni babo, djed, amidža i dajdža, ako se tako odnosimo jedni prema drugima? Većina smo u našoj državi, a prava mnoga nemamo. Zato se s pravom pitamo, ko to nas vodi i gdje to nas vodi? Šta bi nam rekle srebreničke žrtve genocida da nas vide i sagledaju naše stanje?
Braćo i sestre, voljeti se moramo, voljeti drugom ono što volimo sebi, svi mi to znamo, ali to u djelo i praksu provesti moramo. O vjeri mnogo znamo, samo djela, amela nam nedostaje. Davno je Ilhamija rekao da je nestalo amela, dobroga djela, i zato je mnogo nezadovoljstva i raznih nedaća.
Braćo i sestre mi se ne smijemo djeliti ni na kakve tabore i skupine, mi smo Bošnjaci i Bošnjakinje zemlji Bosni odani, ponosan, saburli narod koji u svojoj dugoj historiji za osvetom posezao nije. Merhametli smo i nenamtljivi, ali nikako ne smijemo biti nezainteresovani za svoju vjeru, za svoju rodbinu, za svoju domovinu od Une do Drine, od Save do mora. Graditi je sa svim dobronamjernim ljudima, moramo. Ustrajati ćemo uz istinu i istine se bojati nećemo i svakome u lice je reći, pa makar bila i gorka. Ne treba da popuštamo onima koji su činili zlo i nered na zemlji, nego črvstim stavovima sa argumentom istine prema njima se odnositi i tako zlo spriječiti.
Islam i pravda i istina su jedne te iste riječi, mi to kao muslimani moramo pokazati. Braćo i sestre, obezbjedimo bolji život našoj omladini u vlastitoj zemlji da nam omladina ne pušta korijenje po tuđini i ispod tuđeg neba.
Mi djelom, a ne rječju moramo pokazati da želimo ljepši i bolji i sigurniji život svakom povratniku, a ne da ih samo sažalijevamo i da ih manje vrijednim smatramo. Nije država i domovina par stotina kilometra kvadratnih. Trebamo da budemo ponosni na svakog onog ko se vratio na ognjište, i onoga koji čuva veze sa svijim zavičajem iz dalekoga svijeta.
Braćo i sestre, mi Bošnjaci smo rasuti po bijelome svijetu, ima nas na svim kontinentima. Iskoristimo priliku koja nam se pruža. Iskoristimo potencijal naših ljudi, ma gdje da jesmo. Uvežimo se i dajmo za svoju zemlju i svoju naciju više. Neka svako od nas, ma gdje bio, uradi ono sto može, onoliko koliko je u mogućnosti. Samo na takav način, naša će domovina bivati jača i spremnija. Samo tako, naši će ljudi ostajati u svojoj domovini i vraćati se u nju. Samo zajedno i samo ujedinjeni, kako nam se više nikada i ni u jednom dijelu naše zemlje ne bi ponovilo zlo koje nam se dogodilo.
Molimo Allaha dž.š. da budemo od onih koji će predano sačuvati svoj din, domovinu i porodicu i prenijeti je na buduće generacije u ljepšem svjetlu nego što smo naslijedili. Amin
Istikamet (Ustrajnost)
Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ustraju u tome... (Fussilet, 30)
Pojam ustrajnosti odnosi se na vjerovanje, čiji je vrhunac spoznaja Uzvišenog Allaha, i na djelovanje, odnosno činjenje dobrih djela, pri čemu se kao ideal postavlja pravda i izbjegavanje bilo kakve krajnosti. Na ovakvo shvatanje pojma ustrajnosti ukazuju brojni ajeti Kur’an-i kerima.
Ovdje se ne misli da se ostane ustrajan samo u izgovaranju riječi Gospodar naš je Allah jer pojam ustrajnosti (istikameta) nema samo to značenje. Također, ustrajnost dolazi zajedno sa čvrstim uvjerenjem i istinskom spoznajom. Prema tome, možemo kazati da se pod pojmom ustrajnosti (istikameta) u ovom ajetu podrazumijeva: (1) ustrajnost u vjeri (dinu), tevhidu i spoznaji (ma’rifetu), te (2) ustrajnost u dobrim djelima.
Komentari Kur’ana pružaju obilje podataka o tome kako su rani duhovni autoriteti iz reda uglednih ashaba i tabi’ina istikamet u ovom ajetu razumijevali upravo u tim značenjskim aspektima.
Tako se prenosi da je Ebu Bekr, r.a., kazao da se pod istikametom ovdje misli na ustrajnost u obožavanju samo Allaha, dž.š. Kurtubi u svome tefsiru navodi da je Enes rekao da, kada je objavljen ovaj ajet, Vjerovjesnik, a.s., kazao je: ‘’Oni (koji to kažu) su moj Ummet, a Gospodar je Gospodar Kabe!’’ Ibn Kesir navodi da je Ibn Abbas bio upitan: ‘’Koji je ajet u Allahovoj Knjizi najlakši’’ - pa je on proučio ajet: Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ustraju u tome, tj. na šehadetu La ilahe illellah.
Od Omera, r.a., prenosi se da je jedanput na minberi proučio ovaj ajet i rekao da su to oni koji su ustrajni na putu pokornosti Uzvišenom Allahu.
Osman, r.a., je kazao da su to oni koji rade i djeluju iskreno u ime Allaha, dž.š.
Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao da su to oni koji izvršavaju propisane farzove.
Hasan el-Basri je izjavio da su to oni koji su ustrajni u izvršavanju Allahovih propisa, koji su pokorni Njemu i koji se klone grijeha.
Mudžahid i Ikrime kažu da su to oni koji ustrajavaju na riječima šehadeta La ilehe illellah sve do smrti.
Sufjan es-Sevri mišljenja je da su to oni koji rade shodno onome što govore.
Imam Ibn Furek kaže da su to oni koji mole Allaha, dž.š., da ih učini ustrajnim i čvrstim u vjeri (v. Taberi, Džami’u-l-bejan..., 9/7194-7195; Kurtubi, El-Džami’..., 15/357-358; Razi, Et-Tefsiru-l-kebir, 27/121-122; Ibn Kesir, Tefsiru l-Kur’ani l-’azim, 4/125-126; Ševkani, Fethu-l-kadir, 1315).
Sva ova mišljenja, iako naglašavaju različite stvari, u suštini se odnose na jedno te isto - na neprestanu ustrajnost u pokornosti Uzvišenom Allahu riječima, djelima i svim bićem. Razi u svome Velikom tefsiru (27/122) zaključuje da riječi: Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” obuhvataju riječi i vjerovanje, dok riječi pa poslije ustraju u tome obuhvataju dobra djela’’.
Ustraj na Pravome putu
Ti ustraj na Pravome putu, kao što ti je naređeno, i nek’ tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite! (Hud, 112)
Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje Muhammedu, a.s., da ustraje na Pravome putu (festekim), tj. na vjeri sa kojom ga je Uzvišeni poslao ili na Kur’anu kojeg mu On objavljuje. A tako neka postupe i vjernici koji su uz tebe, tj. ashabi koji su se pokajali zbog širka, kao i svi oni koji ga budu slijedili na Pravome putu.
Ibn Abbas, r.a., je rekao da Poslaniku, a.s., iz cijeloga Kur’ana nije objavljen teži ajet od ovoga ajeta iz sure Hud. Stoga je Poslanik, a.s., rekao: ‘’Osijedjela me sura Hud i njoj slične sure’’. Ovo je Poslanik, a.s., kazao kada su njegovi ashabi primijetili da je naglo osijedio (Kurtubi, 9/107).
Sujuti prenosi da je ‘Ali es-Sirri kazao: Sanjao sam Allahovog Poslanika, a.s., pa sam mu u snu rekao: Preneseno je da si rekao da te je osijedjela sura Hud! ‘’Tako je’’ - odgovori Poslanik, a.s. Upitao sam još: Šta te je iz nje osijedjelo: kazivanja o vjerovjesnicima ili propasti prijašnjih naroda? ‘’Ne, nego riječi: Ti ustraj na Pravome putu, kao što ti je naređeno’’ - odgovori Poslanik, a.s. (Ed-Durru-l-mensur..., 3/320).
Naime, riječi: Ti ustraj na Pravome Putu, kao što ti je naređeno obuhvataju sve ono što se odnosi na vjerovanje i djelovanje, bilo da je u pitanju lično Poslanik, a.s., ili ono što se odnosi na dostavljanje Objave i objašnjavanje šeri’atskih propisa. Ovaj ajet je upućen Vjerovjesniku, a.s., ali i svakom onom ko ga slijedi. Darimi Ebu Muhammed u svome Musnedu prenosi da je Osman b. Hadir el-Ezdi rekao: Otišao sam Ibn Abbasu i rekao mu da me posavjetuje, pa je rekao: ‘’Savjetujem te slijedeće: Boj se Allaha i u tome ustraj! Slijedi, a ne izmišljaj novotarije!’’ (Kurtubi, 9/107)
Ko hoće - ustrajat će
Kur’an je samo pouka svjetovima, onome od vas koji hoće da je na Pravome putu (Et-Tekvir, 27-28).
Kur’an je opomena, podsjećanje ili pouka svim ljudima. Ali Kur’anom će se okoristiti samo oni koji žele da su na Pravome putu, odnosno oni koji žele da budu ustrajni. Drugim riječima: Oni koji žele uputu - bit će upućeni. Međutim, to ne zavisi samo od ljudi, tj. istikamet je, u krajnjem značenju i smislu, u Allahovom, dž.š., htijenju: A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće (Et-Tekvir, 29). Ovo znači da ljudi ne mogu htjeti ustrajnost na Putu Istine, a samim time i biti ustrajni na tom putu ako to njima ne želi njihov Gospodar.
U tefsirima se navodi da je, kada je objavljen ajet: onome od vas koji hoće da je na Pravome putu, Ebu Džehl rekao: ‹›Stvar je do nas: ako hoćemo, bit ćemo na Pravome Putu, a ako nećemo - pa i nećemo biti!’’ pa je objavljeno: vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće (Ibn Kesir, 4/618; Kurtubi, 19/243). Prema tome, čovjek čini hajr s Allahovom pomoći, kao što i zlo čini s Njegovom voljom. Zato nam je sada jasnije zašto je čuveni i pobožni Hasan el-Basri učio dovu: Allahumme, ente Rabbuna, ferzukne l-istikameh! - Allahu, Ti si naš Gospodar, pa opskrbi nas ustrajnošću (istikametom)!