Memorijalni centar sa šehidskim mezarjem Srebrenica - Potočari zvanično otvorio bivši američki predsjednik Bil Klinton.

Onaj ko je bio u Potočarima, ali i onaj ko je manifestaciju pratio putem malih ekrana, može bezrezervo kazati kako su na tome mjestu bila prisutna dvije vrste dominantnih osjećanja - TUŽNO I VELIČANSTVENO! Tuga je bila prisutna kod svih onih koji su ukopavali svoje najmilije, kao i kod onih koji još nisu pronašli njihove kosti, a veličanstveno što se ta tuga može podijeliti sa drugima, sa hiljadama onih koji su došli da odaju počast žrtvama genocida i osude svako zlo ma gdje se na zemljinoj kugli događalo. Među prisutnima bili su svi članovi diplomatskog kora i drugi međunarodni zvaničnici, političari i vojne ličnosti, predstavnici brojnih međunarodnih organizacija, imami i muftije, kao i članovi nekih organizacija iz drugih susjednih država, te mnogi drugi uglednici iz različitih oblasti. Naravno, treba li o tome uopće govoriti, iz RS osim Dragana Mikerevića niko nije došao. Čak ni član Predsjedništva BiH Borisalav Paravac, koji je, ako ništa drugo, protokolarno tu morao biti.

Državna himna i zastava

Manifestacija zvaničnog otvorenja Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari počela je intoniranjem državne himne i podizanjem državne zastave na jarbol, koju je podigao Ibran Mustafić, te recitalom “Srebrenički inferno” autora Džemaludina Latića i Đele Jusića u izvođenju ženskog hora iz Zenice.

Prije toga, bivšeg američkog predsjednika Bila Klintona , koji je došao u pratnji visokog predstavnika za BiH Pedija Ešdauna i američkog ambasadora u BiH Kliforda Bonda, na ulazu u Memorijalni centar dočekali su član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, načelnik Srebrenice Abdurahman Malkić, tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović, te članovi Fondacije Srebrenica-Potočari.

Susret sa članicama Udruženja srebreničkih majki

Odmah po dolasku bivši američki predsjednik, zajedno sa reisu-l-ulemom dr. Mustafom Cerićem, susreo se u spomen-sobi sa predstavnicama Udruženja srebreničkih majki i otuda izišao podosta deprimiran. Kako smo kasnije saznali, članice ovog Udruženja su mu, između ostalog, predbacile zašto nisu on i drugi svjetski lideri učinili da se agresija na BiH spriječi i ne dozvoli takav genocid kao što se dogdio u Srebrenici, što ga je podosta dojmilo, pa su se vidjele i suze u njegovim očima. Nakon toga odnosno nakon izvedene državne himne i recitala, prva se prisutnima u Potočarima obratila predstavnica porodica žrtava Avdija Ibrahimbegović, studentica Medicinskog fakulteta u Tuzli, koja je u vrijeme srebreničkog genocida imala jedanaest godina. Nakon nje govorio je član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, a zatim bivši američki predsjednik Bil Klinton. 

Zatim je klanjana dženaza za 107 identificiranih žrtava, koju je predvodio reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, koji je također i proučio dovu na arapskom, engleskom i bosanskom jeziku. Nakon toga, bivši američki predsjednik odao je počast ubijenim tako što je prisustvovao ukopu jedne od žrtava srebreničke tragedije, te zajedno sa reisu-l-ulemom simbolično bacio nekoliko lopata zemlje u kabur, da bi, na kraju, uz ostale zvanice, položio vijenac na spomen-obilježje. Vraćajući se od kabura prema izlazu Memorijalnog centra bio je naprosto “okupiran” od hiljada onih koji su htjeli sa njim da se pozdrave, da mu stegnu ruku i zahvale za sve što je učinio - ranije dok je bio predsjednik SAD a i za ono što čini danas.

Obraćanje bivšeg američkog predsjednika Bila Klintona

Ja se zahvaljujem porodicama žrtava što su me pozvale da danas dođem ovdje na ovo sveto mjesto. Ne možemo zaboraviti ovaj užasni zločin. Moramo odati počast nedužnim životima od kojih su mnogi dječiji, odneseni u ludilu genocida. Srebrenica je uklonila iluziju da je s krajem hladnog rata prestalo ludilo.Ona je povela cijeli svijet da vidi mračne misli o etičkoj i vjerskoj superiornosti. Loši ljudi koji su žudjeli za vlašću ubili su ove dobre ljude zbog onoga što su oni bili. Tražili su moć pomoću genocida. Međutim, toga više ne može biti. Srebrenica je početak kraja genocida u Evropi.

Ona mu je osigurala podršku NATO-a da konačno osigura mir za Srebrenicu i za ovu zemlju i da prestanu ubijanja. Skoro 60.000 članova vojnih trupa iz cijele Evrope, uključujući i SAD i Kanadu, su ovdje da sačuvaju mir. Mi svima njima dugujemo zahvalnost, i onima koji su otišli i onima koji će ostati ovdje koliko bude potrebno, stoga što je pravda zadovoljena u Hagu sa onima koji su tamo i onima koji će biti upućeni. Lideri i vođe koji nisu privedeni sudu pravde moraju biti privedeni jednoga dana i potraga za njima će se nastaviti sve dok se ne privedu u haški sud. To dugujemo dječacima i muškarcima ukopanim u ovoj svetoj zemlji. To dugujemo preživjelim ženama i djeci. Dugujemo i još nerođenoj djeci koja treba da vide kako je pravda zadovoljena.

Prije nego su savezničke snage poduzele mjere da zaustave agresiju i genocidni rat u Bosni i Hercegovini, mnogi ljudi su govorili da u tome nećemo uspjeti, jer sastavni dio ovih ljudi i ovih terena jeste nasilje koje se događalo stotinama godina. Oni su bili u krivu i sa historijskog i sa moralnog stanovišta.Historija kaže da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi živjeli zajedno u miru. 

Odgovor na Srebrenicu i okončanje konflikta daju vam šansu, mada ne i apsolutnu garanciju, da takav život živite još jednom.

Dok danas žalimo ove žrtve, sjećajmo se naše obaveze prema njima i prema svima koji su živi. Moramo uspostaviti trajan i pravedan mir. Prevaziđimo naše strahove i nepovjerenje. Dajte da odamo počast mrtvima time što ćemo njihovoj djeci koja su ostala obezbijediti normalan i miran život. Nadam se da će ime Srebrenice naučiti svako dijete u svijetu, da će naučiti da ponos vjerom i etničkim naslijeđem ne dozvoljava ubijanje onih koji su drugačiji. Ja se nadam da će ovaj Memorijalni centar u Srebrenici uspjeti da izgradi konačan mir .Nadam se da da će ovaj Memorijalni centar privući ljude da se vrate u Srebrenicu i da će uvijek služiti kao podsjetnik šta se može dogoditi kada jedan lider izgubi dostojanstvo i pokrene narod u zlo. Nadam se i molim se da Srebrenica cijelom svijetu bude podsjetnik na humanost.

Vi ste u posljednjih osam godina postigli veliki napredak. Skoro milion lica vratilo se svojim kućama. Oni koji rade sa vama u ovoj zemlji rade na izradi novih zakona, novih institucija koje su neophodne da se ova zemlja uvede u Evropu i svijet. Međutim, ima još mnogo toga da se uradi. Ja se nadam da će ljudi koji rade na ovim pitanjima raditi i dalje, nadam se da će vojne snage BiH, uključujući i naše vojnike iz Amerike, ostati ovdje i raditi na poboljšanju situacije. 

Ja bih ljudima BiH,pogotovo porodicama nastradalih, rekao da se nadam da će na ovim bedemima Srebrenice izgraditi jednu novu BiH u kojoj će njihova djeca biti bezbjedna, sigurna i živjeti u miru. Nadam se da ćete djecu umjesto mržnji učiti povjerenju, učiti ih da pružaju otvorenu ruku umjesto stisnute šake, da ćete im moći uliti u dušu slobodu oprosta umjesto osvete, i da ćete im moći ponuditi sutrašnje svjetlo umjesto tame prošlosti.

U svetom Kur’anu se kaže da je Allah na zemlji stvorio različite ljude ne da preziru jedni druge, već da se međusobno upoznaju i uče jedni od drugih. U Zavjetu Isus kaže kako trebamo voljeti Boga svim srcem i voljeti bližnje kao sami sebe. Sjetimo se tih zakona tako što ćemo voljeti svoje susjede. Sjetimo se i naučimo se da u budućnosti vjerujemo jedan drugome i volimo jedan drugoga. Neka Bog blagoslovi muškarce i dječake koji su ubijeni ovdje u Srebrenici i neka blagoslovi ovo sveto mjesto. Neka počivaju u miru.

Dio iz izvještaja Preporoda 2003. godine