Fobija je riječ koja nastaje od grčke riječi – strah ili bijeg. Strah se u većini literature opisuje kao urođena emocija, koja nastaje kao nevoljna reakcija opažanjem stvarne ili zamišljene prijetnje, tendencijom ka povređivanju- fizičkom ili psihološkom. I strah je urođena emocija koja nam služi da nas upozori i pripremi za opasnost i samim tim pomaže nam da preživimo, strah je emocija koja nam je potrebna i korisna. Međutim, kada strah postaje beskoristan u odnosu na svoju svrhu i kada nam više ne služi, kada strah postane destruktivna i razarajuća sila za naš život? Onda kada strah postane fobija. U literaturi, fobija se definira kao prekomjeran, neutemeljen, nerealan, neopravdan strah od objekata, predmeta ili situacija. Prekomjeran strah koji se uporno ponavlja. Kako ćemo znati da je strah prerastao u fobiju? Onda kada dosegne nepodnošljiv stepen i kada nam počne narušavati kvalitetu života, stvori poremećaje u ponašanju, ali i kada više nismo u stanju obavljati svakodnevne aktivnosti i uobičajene funkcije. Onda kada život počinjemo planirati prema strahu. Prema statističkim podacima, fobije su jako česta pojava u društvu, procjenjuje se da svaki deseti čovjek na svijetu pati od fobija.

Istraživanja pokazuju da većina fobija nastaje još djetinjstvu, adolescenciji ili ranim godinama mladosti, također istraživanja nam kazuju da se strahovi i fobije mogu prenositi s roditelja na djecu, ali i da djeca iz iste porodice, odgojena istim metodama, ne moraju usvojiti iste strahove. To nam govori o nevjerovatnoj ljepoti ljudske različitosti. Činjenica je da smo svi različiti i da naši mehanizmi odbrane od zastrašujućih događaja ili stvari drugačije reagiraju od osobe do osobe. Fobija ima različitih, njihov intenzitet i trajanje su različiti, a ponekad su i neobične. Ljudi s ovim problemom prepoznaju da je njihov strah pretjeran i neutemeljen, ali ne mogu da mu se odupru.

Želim podržati Preporod

Uzrok fobija

Ranije smo već čitali o emocijama koje su srž našeg života i imaju svrhu i misiju da naš život učine pogodnim za življenje, te da nije dobro potiskivati i zanemarivati emocije koje nam se prirodno javljaju na događaje i situacije koje su sastavni dio svakog života. Naše emocije, ako nisu prepoznate ili ako su zanemarene – potisnute, aktiviraju alarm u našem organizmu i traže način kako da se ispolje kroz drugačije oblike i verzije. To onda mogu biti oblici kao što su napadi panike, tjeskoba koju nije jednostavno opisati niti joj naći uzrok, ili fobije. Psihološki mehanizam odbrane, ima zadaću da nas odbrani od svih neugodnih, neprijatnih i bolnih, prijetećih sadržaja da bi nam održali psihičku ravnotežu. Postoje različite vrste mehanizama odbrane, a jedan od njih - pomak je odbrambeni mehanizam koji se koristi kao premještanje straha s prave mete na nešto drugo. Dakle, može da se desi da se strah koji smo potisnuli pojavi  transformisan u mnogo veći strah u obliku fobije. Također, moguće je da se pojavi mehanizam odbrane zvani projekcija koji naš unutarnji strah „lijepi“ na vanjski objekat - okolinu i tim objektima ili okolini se pripisuju prijeteće osobine. Veće nego su realne. Specifične fobije ponekad se mogu vezati uz neki traumatski događaj (naprimjer ugriz psa ili zmije, pad s velike visine, nezgodna povreda i slično), iako mnoge od njih nastaju bez nekog očitog uzroka, kao posljedica mehanizama odbrane.

Najčešći oblici fobija

Agorafobija je strah od toga da se ostane zarobljen u situacijama ili mjestima bez mogućnosti za lagani bijeg, i bez pomoći u slučaju razvoja jake tjeskobe. Situacije se izbjegavaju ili se mogu izdržati, ali uz veliku tjeskobu. Agorafobija se može pojaviti sama za sebe ili kao dio paničnog poremećaja. Agorafobija bez paničnog poremećaja pogađa oko 4% žena i 2% muškaraca. Česti primjeri situacija ili mjesta koje izazivaju strah i anksioznost obuhvataju: stajanje u redu u banci ili trgovini, sjedenje u sredini dugog reda u pozorištu ili razredu te prijevoz sredstvima javnog prijevoza poput autobusa ili aviona. Kod nekih ljudi se agorafobija razvija nakon napada panike u tipičnoj agorafobičnoj situaciji. Drugi se naprosto osjećaju nelagodno u takvoj situacije te ne moraju nikada, ili mogu tek kasnije, imati napad panike na tom mjestu. Agorafobija često ometa funkcionisanje te, ako je dovoljno teška, može uzrokovati da osoba postane vezana za kuću i izbjegava bilo kakvo napuštanje doma i sigurnog prostora. Za te ljude koncerti, javni skupovi i slično su nemoguće situacije za prisustvovanje.

Simptomi fobije

 

• iracionalni strah od određenih situacija, objekata, predmeta i aktivnosti
• osjećaj panike kada se osoba izloži predmetu straha što podrazumijeva ubrzano disanje, ubrzan rad srca, tjeskobu, znojenje, plakanje, u nekim slučajevima i gubljenje svijesti
• loše funkcionisanje zbog izbjegavanja situacija radi straha

Društvena fobija je strah i tjeskoba od izlaganja određenim društvenim situacijama ili istupima. Ljudi s društvenom fobijom prepoznaju da je njihov strah nerazuman i pretjeran, ali ne mogu ga prevazići. Društvena fobija pogađa oko 9% žena i 7% muškaraca. Strah kod ljudi s društvenom fobijom se često odnosi na opasnost od sramoćenja ili poniženja u slučaju neuspjeha ili da se opravdaju očekivanja. Manifestuje se znojenjem, crvenjenjem, povraćanjem ili drhtavicom (ponekad u vidu podrhtavajućeg glasa) ili da će se sposobnost održavanja niza misli ili iznalaženja riječi za izražavanje izgubiti. Obično ista aktivnost izvedena u samoći ne izaziva anksioznost. Situacije u kojima je društvena fobija česta obuhvataju govor u javnosti, ili bilo kakvo izlaganje i obraćanje većoj grupi ljudi. Fobija može ići čak i do tih razmjera da ljudi ne žele jesti u društvu, koristiti javni wc i slično tome.

Arahnofobija je strah od paukova i sličnih životinja. Ova fobija je česta pojava, pogađa čak jednu od tri žene i jednog od četiri muškarca. Prizor pauka može izazvati reakciju straha, ali u nekim slučajevima, jednostavno slika paučina ili pomisao na pauka može dovesti do osjećaja snažnog straha i panike.

Akrofobija ili strah od visine može dovesti do napada anksioznosti i izbjegavanja visokih mjesta. Ljudi koji pate od ove fobije izbjegavaju visoka mjesta kao što su mostovi, kule ili visoke zgrade.

Strah od mikroba i prljavštine može navesti ljude da se uključe u ekstremno čišćenje, komplusivno pranje ruku, pa čak i izbjegavanje stvari u situacijama koje se doživljavaju kao prljave. Javne površine kao što su klupe u školi, pultovi u prodavnici, sredstva javnog prevoza, čak i novac. U nekim slučajevima, ova fobija može biti povezana s opsesivno-kompulsivnim poremećajem. Ova vrlo česta fobija može rezultirati izbjegavanjem fizičkog kontakta s drugim ljudima iz straha od kontaminacije.

Postoji niz drugih fobija, ali se one javljaju u značajno manjem procentu. Ako se borite s fobijama, ili poznajete nekoga ko ima fobije jako je bitno da ne podsmijevate i ne omalovažavate njihova stanja, iako možda za vas njihova stanja izgledaju potpuno nerealno, možda čak i smiješno. Osobe koje se bore sa fobijama često ne mogu drugačije nego oblikovati svoj život tako da izbjegavaju sve što je za njih opasno. Ali također je vrlo bitno ne preuveličavati njihovo stanje, već potražiti stručnu pomoć.