Posljednjih nekoliko godina, Bosna i Hercegovina se suočava s demografskim izazovima koji imaju značajan utjecaj na društvo i ekonomiju zemlje. Glavni faktori uključuju odlazak stanovništva u potrazi za boljim radnim i životnim uvjetima u inozemstvu, nizak natalitet te sve veći broj starijih osoba. Ovi trendovi zajedno stvaraju potrebu za novim oblicima brige za starije osobe, posebno u kontekstu domova za stare. Odlazak mladih i radno sposobnih građana smanjuje radnu snagu i poremetio je tradicionalne obrasce porodične skrbi za starije članove. To dovodi do povećanja potražnje za institucionalnom skrbi kao alternativom. Sa sve većim brojem starijih osoba koje žive duže, potreba za kvalitetnom zdravstvenom i socijalnom skrbi također raste.
Domovi za stare u Bosni i Hercegovini postaju sve značajniji i češći izbor za starije osobe koje ne mogu ili ne žele ostati u svojim domovima zbog različitih razloga. Ovi domovi pružaju sigurno okruženje, medicinsku njegu i socijalnu interakciju, što je sve važnije populaciji koja stari i često je usamljena.
Stav Islamske zajednice prema domovima za stare
Prema riječima Mustafe Prljače, savjetnika reisul-uleme za medije, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je svjesna promjena koje nalažu i rješenja poput domova za stare osobe.
„Islamska zajednica izražava duboku brigu za naše starije sugrađane i njihovo dostojanstveno starenje, što je evidentno i iz brojnih projekata Islamske zajednice koji nastoje podići svijest o važnosti brige za starije. Islamska zajednica promovira brigu o starijima u njihovim sopstvenim domovima, odnosno domovima njihove djece, da kao očevi i majke, djedovi i nane žive okruženi ljubavlju svoje djece i unučadi, no s obzirom na sve veće potrebe našeg stanovništva za kvalitetnim uvjetima života u specijaliziranim domovima koji pružaju njegu, društveni život i vjerske aktivnosti, Islamska zajednica je odlučna u svom angažmanu da podrži inicijative o otvaranju domova ovog karaktera. Također, Islamska zajednica se susreće i sa sličnim preporukama stručnih ljudi koji najbolje poznaju ovu tematiku na terenu. Stoga, Islamska zajednica misijski čini sve da starije osobe imaju kvalitetan život u okviru svojih porodica, ali shodno društvenim potrebama ne negira potrebu za otvaranjem domova za stare koji će biti osmišljeni prema najvišim standardima skrbi, uz poštovanje islamskih načela. U tom slučaju, naši domovi za stare ne mogu pružati samo fizičku njegu i medicinsku podršku, već trebaju biti i zajednice koje potiču duhovni razvoj, osjećaj zadovoljstva i vjerski život naših štićenika. Naravno, prije svakog projekta nužna je studija izvodljivosti i procjena da li određeni projekat može biti u potpunosti ili u većem dijelu samoodrživ“, kazao je Prljača.
Islamska zajednica već ima jedan dom za smještaj i njegu starih osoba, koji je otvoren 2021. godine u Mostaru. Predsjednik Medžlisa Mostar Džafer Alić kazao je da na ustanove ovog tipa treba gledati u prvom redu kao misijske projekte, jer promatranje kroz prizmu finansija teško ovi projekti mogu biti isplativi, iako naravno postoje brojni privatni domovi.
Domovi su u prvom redu misija
„Uvidom u porodične potrebe naših džematlija, u smislu trenda migracija našeg stanovništva od 90-ih godina do danas, Medžlis Mostar je prepoznao potrebu institucionalne brige o ljudima treće zivotne dobi. U sve češćoj zauzetosti i potrebi da svoje poslovno okruženje traže u drugim zemljama, mladi našeg društva su nerijetko bili primorani prihvatiti institucionalnu brigu o roditeljima u postojećim domovima za stare. Misija Islamske zajednice nam je otvorila obavezu i mogućnost da pripremimo ovakav vid institucionalnog i kvalitetnog organizovanja brige o osobama treće životne dobi. Smatramo da ovakav vid organizovanja je zaista adekvatan i učinkovit. I dalje ćemo nastojati mladima ukazivati na personalnu obavezu brige o roditeljima i da je to najbolji način vraćanja duga prema roditeljima te i ispunjavanje islamske dužnosti. Međutim, ako takav vid nije moguć, obavezni smo obezbijediti adekvatan način brige o tim osobama. Poseban je tretman osoba treće životne dobi koje nemaju potomaka pa je Islamska zajednica najpozvanija adekvatno brinuti o tim ljudima. Naš projekat Centra za stare je projekat koji je jedinstven u Islamskoj zajednicci i može poslužiti kao primjer drugima koji na svom prostoru naprave procjenu da mogu nešto slično razviti. Za neke tri godine djelovanja projekat je opravdao očekivanja iako sa skromnom podrškom društvene zajednice. Smatram da još uvijek imamo potrebu ovaj projekat na nivou IZ držati svojim i unapređivati, kako bismo mogli adekvatno pokrenuti druge slične projekte širom BiH“, kazao je Alić.
Alić: „Za neke tri godine djelovanja Dom u Mostaru je opravdao očekivanja iako sa skromnom podrškom društvene zajednice.“
Amela Brdar iz Rijasetovog Ureda za društvenu brigu potvrdila nam je izazove s kojima se susreću starije osobe i zašto mnogima domovi za stare predstavljaju jedan od izbora.
Brdar: Rijaset Islamske zajednice od početka 2020. godine provodi projekat pod nazivom 'Pomoć starijim i iznemoglim osobama - kućna njega'.
“Iako u većini slučajeva dobro situirani, nisu u mogućnosti zbog zdravstvenih ili drugih subjektivnih i objektivnih razloga biti uključeni u društvo, što dovodi do njihove djelimične ili potpune socijalne isključenosti. Također, starije osobe koje su ostale same zbog preseljenja bračnog druga ili nisu nikada stupili u bračnu zajednicu, nemaju potomke koji bi se na neki način brinuli o njima, pripadaju kategoriji stanovništva kojima je potreban neki vid podrške. Starački domovi koji su trenutno na raspolaganju nisu dovoljni da svojim kapacitetima prime sve one koji bi željeli da postanu njihovi korisnici. Stoga, iskustva s terena nam govore da je velika potreba za ustanovama ovog tipa, a posebno onih gdje bi se korisnici, dede i nane osjećali približno kao kod svoje kuće, s mogućnošću da borave trajno, povremeno ili privremeno, a da to ne utiče na njihovu slobodu u obavljanju kako vjerskih, tako i drugih svakodnevnih navika i aktivnosti. Također, ovakve ustanove bi mogle ponuditi dnevni boravak starijih osoba, koje bi imale podršku stručnjaka iz različitih oblasti, kao što su medicinske, psihološke i socijalne usluge. Zbog nedostatka adekvatne brige i institucionalnog zbrinjavanja osoba koje se nalaze u trećoj životnoj dobi, a nisu u stanju dovoljno dobro brinuti o sebi i svojim osnovnim životnim potrebama, projekat pomoći i podrške ovoj kategoriji stanovništva je potpuno opravdan”, kazala je Brdar i opisala jedan od projekata koje sada realizira Islamska zajednica.
„Rijaset Islamske zajednice od početka 2020. godine provodi projekat pod nazivom 'Pomoć starijim i iznemoglim osobama - kućna njega' na području šest muftijstava, a pokrenut je s ciljem da se afirmiše javnost o važnosti podrške osobama u trećoj životnoj dobi. Starije i iznemogle osobe koje zbog bolesti ili niskog životnog standarda nisu u mogućnosti da kvalitetno provode vrijeme te da se uključe u društvene i socijalne aktivnosti, potrebne su pažnje i brige drugih osoba. Također, ima i onih koji ne žele ni u kom slučaju da idu iz svojih domova, kao i onih koji zbog finansijske situacije nisu u mogućnosti plaćati smještaj u ustanovi. Imajući u vidu navedeno, ukazala se potreba za formiranjem timova koji bi na neki način pokušali ohrabriti i pružiti podršku ovoj populaciji, vodeći se činjenicom da nam naša lijepa vjera islam nalaže Kur’anom i sunnetom da činimo dobročinstvo jedni drugima, te da unosimo radost u srca ljudi. Imami i muallime, volonteri i aktivisti svakodnevno obilaze starije osobe u džematima. Nekada je starijim osobama koje zbog različitih okolnosti žive same, potrebna lijepa riječ, ali ima i onih kojima treba i materijalna podrška koju kroz ovaj projekat realiziramo.“
Uvakufljeni i ograđeni plac za izgradnju doma za lica treće životne dobi u okviru kompleksa Medrese u Visokom
Završena projektna dokumentacija za dom
Planirani izgled doma shodno prezentaciji ovog projekta
Dom za stare u kompleksu Medrese u Visokom
U kontekstu ove teme, zanimalo nas je šta se desilo s prijedlogom izgradnje doma za lica treće životne dobi u Visokom, tačnije u Velikom Čajnom u sklopu vakufa Medrese „Osman ef. Redžović“. Zadnji put kada smo se zanimali za ovaj projekat činila se izvjesnom njegova izgradnja. Naime, osigurana je lokacija, pronađeni su prvi vakifi, dobivene sve dozvole, završena sva projektna dokumentacija, ali o ovom domu za stare niko više ne govori.
Handžić: „Ideja o gradnji staračkog doma u Visokom nikada nije dobila odgovarajuću kadrovsku ili finansijsku podršku Islamske zajednice ili državnih organa, kako za izgradnju, tako i za kasnije finansiranje i upravljanje.“
Prema riječima Dženana Handžića, direktora Gazi Husrev-begove biblioteke, a prethodnog direktora medrese u Visokom koji je bio i direktor fondacije zadužene za ovaj projekat, izgradnja ovog doma nije izvjesna.
„Nakon odlaska u penziju, profesor Džemal Salihspahić se u svojstvu direktora Fondacije Osman-ef. Redžović bavio razvojem ideje o izgradnji staračkog doma. Osigurani su zemljište, građevinska dokumentacija i potrebne dozvole. S obzirom na svoju veličinu i značaj, projekat bitno prevazilazi kapacitete Medrese, odnosno Fondacije Osman-ef. Redžović koja se prevashodno pruža podršku razvojnim planovima Medrese. Ideja o gradnji staračkog doma u Visokom nikada nije dobila odgovarajuću kadrovsku ili finansijsku podršku Islamske zajednice ili državnih organa, kako za izgradnju, tako i za kasnije finansiranje i upravljanje“, objasnio je Handžić.
U meni još uvijek postoji nada
Prema riječima profesora Salihspahića dom za stare jeste bio vezan za kompleks Medrese idejno, ali projekti su se trebali razvijati odvojeno. Iz tog razloga su se pojavili i prvi vakifi nakon što je on s porodicom uvakufio plac za izgradnju ovog doma. Tekući projekti Medrese su trebali pronaći svoje vakife, a dom za stare bi pronašao put do vakifa koji žele podržati ovaj tip projekata, a ne neki drugi.
Salihspahić: „Kako vrijeme odmiče, uvjeren sam da je potreba izgradnje doma za lica u trećoj životnoj dobi neophodna.“
„Susret s reisul-ulemom sam imao 7. septembra 2021. Razgovarali smo najviše o domu, pri čemu sam ga podsjetio na donaciju o kojoj je bilo riječi na prethodnim sastancima. Tada me je, svakako, ponovo moralno podržao, naglašavajući da Rijaset, ipak, u tom trenutku nema sredstava za projekat izgradnje doma. To me okaharilo, pa mi se sve sabralo. Nakon svega, meni je preostalo da nastavim daljnju potragu za sredstvima. Tu borbu sam htio i smio prihvatiti s obzirom da u narodu uživam veliko povjerenje koje je vrednije od imanja. Rečeno povjerenje sam obilato koristio gradeći kompleks Medrese još od 1992. pa sve do danas i koristit ću ga dokle god sam živ. Izgradnja doma kakvog mi zamišljamo značit će nov kvalitet ne samo za ukupni kompleks Medrese već i za Islamsku zajednicu u cjelini. Kako vrijeme odmiče, uvjeren sam da je potreba izgradnje doma za lica u trećoj životnoj dobi neophodna. U meni još uvijek postoji nada da će se naći investitor koji će, ako ne iz humanih razloga, onda iz interesa, uložiti svoj novac u ovakav projekat doma koji će zaposliti trideset i pet radnika, što predstavlja najefikasniji način da se zaustavi odlazak tolikog broja Bošnjaka iz države. U Čajangradu me je 25. septembra 2021. godine, posjetio moj učenik iz Gazi Husrev-begove medrese Hasan Čengić. U toplom i prijateljskom razgovoru najviše je bilo riječi o domu. Moju ideju o izgradnji doma Hasan je pozdravio i podržao. Zamolio sam ga da iskoristi svoju sposobnost i autoritet s ciljem prikupljanja potrebnih novčanih sredstava za rečene svrhe. Nadao se uspjehu. Nažalost, Hasan je 7. novembra 2021. iznenada preselio na ahiret. Kada je riječ o domu, 1. oktobra 2021. me obradovala vijest da je supruga mog velikog prijatelja Kuvajćanina Medžbela za izgradnju staračkog doma donirala 190.000 KM. To ulijeva nadu da će Čajangrad dočekati i dom za starije osobe“, kazao nam je Salihspahić.
Dat ću opet kada budem vidio da se nešto radi
Koliko bi bilo interesa od strane vakifa za izgradnjom ovakvog doma ostaje pitanje. S obzirom da je profesor Salihspahić čovjek u poznim godinama, 11. maja ove godine imao je i moždani udar, a nema zainteresiranih strana da se istraži ovaj potencijal i, na kraju, analizira opravdanost izgradnje doma, oni koji su već dali novac smatraju da prvo treba imati čvrstu odluku da se on gradi. Stanovnik Velikog Čajnog Meqbel Ahmad Bzaie Alyaseen porijeklom iz Kuvajta bio je oduševljen idejom o izgradnji ovakvog doma koji bi mogao biti i mjesto za Arape koji žele svoju treću životnu dob provesti u bosanskom zelenilu. Dao je značajan iznos za izgradnju doma, ali je uvidio da postoje određeni „problemi“ i zaustavio je svoje donacije.
„Ja ne mogu sam izgraditi taj dom, ali sam spreman animirati svoju familiju i prijatelje. Svi će dati. Sada ne namjeravam više davati novac sve dok ne vidim da se nešto radi, kada vidim da su udareni temelji. Kada vidim da su se drugi ljudi uključili dajem i novac i pozivam sve svoje poznanike da učestvuju u tom hajru“, kazao nam je Alyaseen.
Svaki projekat ima svoju nafaku
U prethodnom broju Preporoda direktor Vakufske direkcije Senaid Zajimović piše upravo o kontekstu animiranja vakifa za izgradnju domova za stare u Bosni s obzirom na to da mnogi svoju želju za uvakufljenjem uglavnom vežu za izgradnju džamije ili mesdžida u Bosni, a o ideji doma u Visokom je kazao: „Što se tiče projekta izgradnje doma za stare osobe u Velikom Čajnu, koliko se sjećam, ne radi se o novoj ideji, već o nastavku izgradnje kompleksa Medrese u sklopu kojeg je bio predviđen i starački dom. To se vidi na maketi koja je uvijek stajala u holu medrese i koju je bivši direktor Džemal Salihspahić obavezno pokazivao svim posjetiteljima medrese. Prije njegove eventualne realizacije potrebno je provesti sve procedure unutar Islamske zajednice da bi ovaj projekat bio vakuf u smislu zemljišta na kojem se planira graditi, a zatim provesti proceduru po kojoj osoba koja donira novac za izgradnju doma dobija status vakifa. Svaki projekat ima svoju nafaku.“
Ako Bog da i kako zaslužimo
Ukratko, nakon uvida u pitanje izgradnje doma za stare u Visokom treba naglasiti da je prije samih aktivnosti na izgradnji ovog doma trebalo glasno i jasno reći da trenutno ne postoji potreba ili mogućnost za takvim projektom i to nakon elaborata o potrebi ili studije izvodljivosti s finansijskom projekcijom, jer je moguće da se pokaže projekat suviše opterećujućim, a ne nakon nekoliko godina rada, požrtvovanosti, uključivanja vakifa, dobivanja svih dozvola i utrošenih sredstava. Također, nijedan projekat se ne bi smio vezati za drugi, jer jedan zbog okolnosti ili menadžmenta može biti uspješniji nego drugi i ne bi trebao čekati realizaciju oba projekta ili što reče direktor Zajimović: Svaki projekat ima svoju nafaku. Uglavnom, iduće godine u martu ističe rok za početak izgradnje doma, odnosno građevinska dozvola, čime se uveliko poništava dosadašnji trud.
Sama izgradnja domova za stare pred sobom ima mnoge izazove, a jedan je svakako finansijsko i svako drugo održavanje jedne ovakve ustanove. Mnogi privatni domovi su vrlo skupi, ali funkcioniraju i nekada je teško pronaći slobodno mjesto, dok ovakve javne ustanove moraju imati jaku podršku lokalnih ili kantonalnih vlasti s obzirom da iznosi penzija naših građana ne mogu pokriti značajnim dijelom mjesečni boravak u domu. Najveće iskustvo u tome ima Katolička crkva koja je otvorila nekoliko domova za stare. Bude li se naše društvo razvijalo u pravcu dosadašnjih pokazatelja, mnogi će i od Islamske zajednice tražiti angažman u ovom segmentu, jer jedina ona odgovorno pristupa ustanovama koje otvori.