Međutim, mnoge obitelji su razbijene, deficitarne i upropaštene, pa zato nisu ni sposobne da ostvaruju i razvijaju kontrolu i disciplinu, kao faktore pozitivnog usmjeravanja i odgoja svojih najmlađih članova.

Takva situacija najčešće se javlja u obiteljima razvedenih roditelja, kada roditelji ne posvećuju dovoljno pažnje djeci, kada postoji odsustvo kontrole zbog zaposlenosti roditelja, kada djeca provode duže vremena u drugoj sredini koja nije pogodna za odgajanje.

U središtu brojnih rasprava i istraživanjima kriminaliteta našao se i socio-ekonomski status obitelji iz koje potiče delinkvent. Pojava poremećaja u ponašanju i kriminaliteta djece i maloljetnika često se dovodi u vezu sa asocijalnim ponašanjem odraslih članova obitelji. Prisustvo asocijalnog ponašanja članova obitelji kao što su alkoholizam, skitnja, nerad, prosjačenje, prostitucija, itd. dovodi do narušavanja međuljudskih odnosa i lošeg odgoja i razvoja djece. Zapravo u takvim obiteljima često dolazi i do odgojnog «kvarenja», kao jednog od najtežih oblika ugrožavanja socijalne adaptacije, koje se ispoljava u obliku navođenja djece na vršenje različitih krivičnih djela i uvlačenje u svoje nemoralne i nezakonite postupke. Zato, za ovakve obitelji možemo reći da su kriminogeno obiteljsko ognjište.

Djeca koju njihovi odgajatelji, roditelji, učitelji i drugi percipiraju kao „zločestu“, „teško odgojivu“, „rizičnu“, ustvari su nesretna djeca koja nisu imala sreću doći željena i voljena na svijet, ili su njihovi roditelji naknadno ustanovili da, imati djecu i nije baš ono što su mislili pa su ih, nekompetentni za ulogu koju su sami prisvojili, doživjeli kao kaznu i u „odgajanju“ malim nesretnicima od rođenja priređivali užase. Rizičnost ove djece viđene u kontekstu realiteta njihovog primarnog socijalnog okruženja i uvjeta rasta, razvoja i sazrijevanja posve je isključena jer ona nisu sama „kovači svoje nesreće“. Tu nezahvalnu ulogu odabrali su odrasli, najčešće roditelji, ali oni to nikada nisu htjeli priznati. Mnogo je lakše prebaciti teret rizika ili „krivnje“ na dijete koje se ne zna, ne može, niti želi braniti jer teže može prihvatiti spoznaju o roditeljskoj nego o svojoj krivnji, pa lahko preuzima „stigmu zloće“na svoja nejaka pleća i kao mali, nastoje svojim neprimjerenim ponašanjem, a ponekad i iskazom, svima pokazati kako su njegovi roditelji u pravu.

Rizični faktori, dakle najčešće, kao i zaštitni, ne proizilaze iz djece kao takve, nego iz njihove okoline, najprije roditelja i ostalih koji imaju presudan utjecaj na zadovoljavanje djetetovih potreba

Pokazalo se da su zbog istaknutosti dimenzija topline i kontrole roditelja, istraživači skloni promatrati kombinaciju ovih dvaju roditeljskih pristupa. Hogan i njegove kolege sugerirali su da će svaka od četiri moguće kombinacije roditeljskih pristupa producirati različite obrasce ponašanja:

• Topli – restriktivni roditelji: njihova će djeca vrednovati odobravanje odraslih, brzo će internalizirati pravila i ustrajati na njima;
• Topli – permisivni roditelji: njihova će djeca biti samopouzdana i socijalno otvorena, ali će često ignorirati ili kršiti pravila. U svakodnevnom govoru to bi značilo da su ljubazna, ali buntovna;
• Hladni – restriktivni roditelji: njihova će djeca biti anksiozna i namrgođena, ali popustljiva. Ljutnju mogu okrenuti prema sebi.
• Hladni permisivni roditelji: njihova će djeca biti neprijateljska i prkosna, s velikom vjerojatnošću da postanu delinkventna.

         Mnogi naučnici su upozoravali kako je obitelj kao institucija u vrlo ozbiljnom stanju. Oni navode i razloge za takvo stanje. Prvi je razlog taj što sve manje ljudi želi ući u brak. Drugi je što se sve manji broj žena zadovoljava ulogom domaćice, sve manji broj ljudi ima veći broj djece, žrtvovanje i samoodricanje je rijetkost, a hedonizam i zadovoljavanje vlastitih potreba vrlo je česta pojava. Iz ovih razloga, odnosno trendova, koji pomalo nose duh žala za vrijednostima tradicionalnog društva, možemo zaključiti:

• Obitelj je jedina institucija koja drži društvo na okupu;
• Ukoliko obitelj izgubi svoj utjecaj, djeca neće imati potrebno usmjeravanje i vođenje;
• Ovakva će djeca odrasti u divlje, nesocijalizirane i delinkventne osobe.

Rizične faktore obiteljskog utjecaja možemo analizirati kroz tri elementa: probleme upravljanja obitelji, obiteljski konflikt i roditeljske stavove prema kriminalitetu i nasilju.

   Problemi upravljanja obitelji povećavaju rizik za zdravstvene poremećaje i poremećaje u ponašanju. Loše obiteljsko upravljanje uključuje nepostavljanje jasnih očekivanja od djeteta, loš nadzor nad djecom, te ozbiljno, okrutno ili nekonzistentno kažnjavanje.

Obiteljski konflikt također povećava rizik od kriminaliteta i nasilja. Djeca koja odrastaju u obitelji bremenitoj konfliktima među njenim članovima, imaju veći rizik za razvoj poremećaja u ponašanju od djece koja ne žive u takvim obiteljima.

Roditeljski stavovi prema kriminalitetu i nasilju utječu na stavove i ponašanje djece. Djeca čiji se roditelji delinkventno ponašaju i sama će biti sklona takvom ponašanju. Djeca čiji su roditelji agresivni i koja su svjedoci obiteljskog nasilja ili su njegove žrtve, i sama će često postati agresivna i nasilna.

Zatim ćemo navesti i faktore koji su karakteristični za roditelje djece s poremećajima ponašanja: majke tinejdžerske dobi, alkoholizam roditelja, psihičke smetnje roditelja i interakcija roditelja i djeteta.

(...)

mr.sc. Alma Avdić

Pedagogica u OŠ „Lukavac Grad“

Iz arhiva Preporoda