Problem maloljetničke delinkvencije je prisutan i u bogatim i u siromašnim društvima, a u Bosni i Hercegovini je naročito izražen u postratnom periodu i periodu tranzicije. Uprkos tome, pojavi maloljetničke delinkvencije nije posvećeno dovoljno pažnje i ovaj problem je kod nas još uvijek zapostavljen.

U Bosni i Hercegovini jasno su vidljivi neki trendovi vezani za maloljetnički kriminalitet. Ti trendovi uključuju sve veći broj maloljetnika mlađih od 14 godina uključenih u izvršenje krivičnih djela i udruživanje maloljetnika u organizovane grupe počinitelja krivičnih djela. U porastu je i broj krivičnih djela u kojima maloljetnici iskazuju okrutnost, a (sve više je i onih koji se vraćaju u činjenju istih djela) recidivizam je više nego očigledan.

S obzirom da u našem sadašnjem trenutku imamo stjecaj čitavog niza nepovoljnih okolnosti u kojima se promijenila cijela životna situacija ogromnog broja stanovnika, uz siromaštvo, nezaposlenost, neriješenost stambenih i niza drugih socijalnih problema, dezorganizaciju, nestabilnost ili razorenost velikog broja obitelji gdje se veliki broj djece ali i odraslih nalaze u društveno potisnutom i degradiranom položaju, gdje se dešavaju ogromne promjene sistema vrijednosti, nije ni čudo da se signalizira porast čitavog niza poremećenih, neprihvatljivih odnosno socijalno-patoloških pojava.

Odrastanje je vrlo dinamičan proces. Mladost je period života u kojem se pojedinac suočava s različitim problemima i zadacima koji se pred njega postavljaju. To je ujedno i najintenzivniji kognitivni i emotivni period koji je obilježen stjecanjem znanja i usvajanjem različitih navika, sudova, vrijednosti, stavova.

Stavovi, navike, motivi, osjećanja, ideali i vrijednosti čine u svojoj ukupnosti karakter jedne osobe i određuju ponašanje osobe koje može biti pozitivno ili negativno. Karakter se izgrađuje tokom cijelog života, u procesu interakcije osobe i njene sredine. Temelji karaktera postavljaju se u obitelji u ranom uzrastu, a svi drugi utjecaji koji dolaze kasnije, van obitelji, su samo nadogradnja.

Reakcija jedne osobe na različite situacije zavisi od njenih ličnih svojstava, odnosno od svojstava karaktera koji čini suštinu svake ličnosti.

Prve godine života, otprilike do pete godine, ključne su za razvoj ličnosti, emocionalne reakcije i opće društveno ponašanje djeteta, jer ta iskustva predodređuju kasnije djetinjstvo i odraslo doba. Velike promjene se događaju u srednjoj i kasnijoj adolescenciji. Događa se prelazak iz djetinjstva u adolescenciju, a srž tog procesa je potraga za identitetom.

Mnogi sociolozi smatraju da je obitelj kamen-temeljac društva. Obitelj je univerzalna društvena institucija i neizbježan dio ljudskog društva. Obiteljski odgoj je prvi odgoj koji društvo pruža djetetu. Dijete u obitelji čini prve korake u život, jer je ona prva društvena sredina u koju ono dolazi. Bez obzira što se obitelj mijenjala kroz povijest, njene osnovne funkcije ostale su iste.

Obiteljsko okruženje može, pored pozitivnih, vršiti i negativne utjecaje u procesu formiranja svojih najmlađih članova. To se u prvom redu odnosi na one obitelji koje zbog različitih uzroka nisu u stanju da odgovore svojoj zadaći u pogledu pravilnog odgoja i socijalizacije svojih najmlađih članova.

Također, narušeni obiteljski odnosi značajno su povezani sa devijacijama u ponašanju mladih. Među brojnim nepovoljnim elementima obiteljske atmosfere, koji mogu svojim djelovanjem doprinijeti javljanju delinkvencije mladih, najteže posljedice imaju loši međusobni odnosi roditelja, loš i pedagoški neopravdan odnos roditelja prema djeci, kao i njihov negativan odnos prema društvenim vrijednostima i propisima koji te vrijednosti štite, što se izražava preko kriminaliteta i drugih socijalno-patoloških oblika ponašanja roditelja. Ovakvi roditelji daju djeci negativan primjer ponašanja. Prvenstveno to su one obitelji koje su teški materijalni uvjeti, alkoholizam, prostitucija, obiteljske svađe i neslaganja razorili i društveno degradirali. Kod ovih obitelji nema poremećaja u strukturi, ali one su «iznutra» razorene i zato se u literaturi često nazivaju degradiranim ili razorenim obiteljima.

Lišena pozitivnog utjecaja, takva obitelj pruža sopstvenoj djeci samo negativne uzore, pa se stoga kod njih razvijaju negativna lična svojstva, težnje i shvatanja, koja teško pogađaju njihovu ličnost. Stalne konfliktne situacije, alkoholizam i nasilje u obitelji mogu ostaviti trajne posljedice na psihu djece, te često dolazi do odbacivanja djece, koje bez obzira na motive, udaljava djecu od obitelji tako da se ona često odaju bježanju, skitnji, agresivnom ponašanju, krađama i drugim oblicima devijantnog ponašanja.

Vršenje krivičnih djela je na neki način traženje izlaza iz takve situacije i u isto vrijeme reakcija na svoju sredinu. Zato Berger kaže da se djeca u takvim obiteljima kreću u začaranom krugu «tjeskoba – agresivnost – delikt – osjećanje krivice – tjeskoba».

(...)

mr.sc. Alma Avdić

Pedagogica u OŠ „Lukavac Grad“

Iz arhiva Preporoda