digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Baška je muslimanka Bošnjakinja

Autor: Aida Krzić Juni 19, 2015 0

Prvu ženu, hazreti Havvu, Allah, dž.š., stvorio je da bude družica Ademu, a.s., prvom čovjeku i prvom Božijem poslaniku. On je otac, a ona majka čovječanstva

Stvoreni su sveumijećem i svemilošću Božijom i dat im je Džennet s nesagledivim blagodatima. Iblis, nalet ga bilo, zaveo ih je, prekršili su Allahovu zabranu i poslani su iz Dženneta na Zemlju. Gospodar svjetova im je, oboma, odredio obaveze, prava i uloge. Razlike su predodređene tjelesnim i duhovnim osobinama i mogućnostima muškarca i žene. On, muškarac, je razumniji, a ona, žene, je emotivnija. Mentalne sposobnosti žene nisu obezvrijeđene ili smanjene u odnosu na iste te sposobnosti muškarca. Žena je kadra dosegnuti vrhunce u bogobojaznosti i spoznaji, u nauci i umjetnosti. Muškarac je kadar osjetiti i pružiti ljubav, brižnost, nježnost.

U vrijeme Poslanika, a.s., i prvih halifa, Hulefai-rašidina, žene su uživale privilegije, uvažavanje, razumijevanje. Dokazivale su se u različitim sferama života muslimanske zajednice. Bile su majke, supruge, domaćice, liječnice, pjesnikinje, prenositeljice hadisa, ratnice. Tokom burne povijesti islamske države žene su potiskivane na margine društvenog i zatvarane su u uske okvire porodičnog života. U krutim patrijarhalnim muslimanskim zajednicama osporavana su ženama prava i mogućnosti osigurani izvornim islamskim zakonima. Doživljavale su nerazumijevanje i poniženja. I danas, u 21. stoljeću, u nerazvijenim i neprosvijećenim afričkim i azijskim zemljama ženama se osporavaju temeljna prava na školovanje i rad te na izbor bračnoga saputnika. Nažalost, i u razvijenim zemljama Zapada, u kojima žive zajednice muslimana te u bogatim muslimanskim sredinama žene trpe nerazumijevanje i obespravljenost.

Kur'an i sunnet osiguravaju ženi punopravnost, dostojanstvo, poštovanje. Odijevanje je muslimankama jasno propisano da bi im osiguralo zdrav i dostojanstven kontakt s muškarcima. Hidžab, islamska odjeća muslimanke, trebao bi joj biti prednost, nikako teret.

A je li baš tako? - pitam se i pitaju se posigurno muslimanke suočene s brojnim iskušenjima. Govorit ću iz osobne, iz perspektive pokrivene muslimanke Bošnjakinje. Sa mnom će se, sigurna sam, složiti smjerne i prosvijećene moje otkrivene sestre i sunarodnice.

Islamska tradicija i kultura u Bosni i Hercegovini ima svoje osobenosti. Muslimanka Bošnjakinja ima svoju posebnost i vrijednost. Divili su se njenoj ljepoti, uznositosti, snazi, duhovnosti pjesnici. I ona je sama sebe takvom stihom kazivala, znalački, snažno i dostojanstveno u sevdalinkama i baladama, biser pjesmama, jedinstvenim u bosanskohercegovačkoj, ali, posigurno, i u svjetskoj usmenoj lirici.

Hidžab bosanske muslimanke drukčiji je od hidžaba u drugim muslimanskim sredinama. Pet stoljeća potpune pokrivenosti - pod valom i zarom, pa pola stoljeća otkrivenosti u komunističkoj državi, pa faza nove pokrivenosti poslije međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine poslije kojeg se na nju sručila krvave agresije i stravični zločini Jugoslavenske narodne armije te različitih paravojnih formacija iz susjednih država. Bošnjakinja muslimanka je preživjela silovanja, progone, ubistva i gubitke najrođenijih. Opstajala je odvažnošću, strpljivošću, mudrošću, ljepotom i snagom svoga duha. Svemilošću Božijom preživljela je, ojačala u kušnjama, spoznala sebe i svoje mogućnosti. I prepoznala se, bogobojazna i odvažna muslimanka Bošnjakinja u hidžabu. Forma njenog hidžaba razlikuje se od forme hidžaba muslimanki u zemljama u kojima se hidžab nosi i čuva, stoljećima, u tradicionalnoj formi. Bošnjakinja muslimanka nije se vratila svom tradicionalnom hidžabu - zaru, feredži i vali, nego ga je zamijenila raznolikom odjećom u kombinaciji s mahramom, originalno svezanom, kojom se pokriva samo kosa te djelimično ili potpuno vrat i prsa. Bošnjakinja nastoji, više ili manje uspješno, svoju odjeću uskladiti s islamskim propisom. Primijetna je i iritirajuće ponekad djeluje šarolikost, neumjerenost, egzibicionizam, čak vulgarnost u odijevanju i ponašanju pojedinih pokrivenih muslimanki. Neznanje, nesigurnost, nedefiniran status u društvu, neobrazovanost pa i glupost navode ženu na neodmjerenost i egzibicionizam. Muslimanka bi morala znati da se ne može s mahramom kombinirati napadna šminka, blještava, prozirna ili uz tijelo pripijena odjeća. Morala bi, također, znati da ne može zalaziti na mjesta na kojima se konzumira alkohol. Neprilično je, da pokrivenu muslimanku vidjeti s cigaretom na javnom mjestu. Iznošenje detalja o privatnom životu na društvenim mrežama mora biti odmjereno i dostojanstveno.

Brojni su, suptilni, počesto i neuhvatljivi razlozi za nepoštivanje, modificiranje i osporavanje propisa. Dotaknut ću pojedine koje sam osjetila, dokučila ili naslutila osobnim iskustvom.

Odluku o prihvatanju hidžaba muslimanka Bošnjakinja donosi pod specifičnim okolnostima. Odluka nije uvijek u ime Uzvišenog Allaha. Mladu ženu   u trenutku odluke ponesu uzori i prilike. Sredina u kojoj živi brzo osjeti njene namjere, njeno licemjerje i slabosti. Umjesto poštovanja, zaštićenosti, sigurnosti, formalno pokrivena žena osjeti porugu, omalovažavanje, nesigurnost. Neupućenim i zlonamjernim postaje primjerom pokrivene muslimanke općenito, koju treba poniziti, obezvrijediti, pa i zloupotrijebiti.

Nije lahko nositi hidžab, u ime Svemilosnog i Samilosnog, u Bosni i Hercegovini. Posebice to nije lahko obrazovanim i zaposlenim muslimankama koje se susreću s nizom kušnji i prepreka s kojima se ne susreću muslimanke na Istoku, naprimjer. Muslimanka ovdje živi na razmeđu svjetova, između istočne i zapadne civilizacije, islamskog i kršćanskog svjetonazora. Muslimanka Bošnjakinja nosi u svome biću tragove slavenske, islamske, evropske, socijalističke tradicije i kulture. Nimalo nije lahko održati sklad između tradicije, utjecaja sredine, nasrtaja modnih trendova i agresivnog utjecaja zapadne nazovikulture i savremenosti. Vrijeme koje smo živjeli i preživjeli, vrijeme koje živimo i ono koje pretpostavljamo ili slutimo, izmiče nam, guta nas, nismo ga, počesto, kadri pratiti i biti svoji i savremeni u mjeri kojom nećemo narušiti vjeru, moral i tradiciju. Onaj fini islamski princip srednjega puta, zlatne sredine, izmiče nam, previđamo ga, lahkovjerni ga čak odbacuju. A samo taj srednji put je siguran, prihvatljiv i lahak svakom muslimanu i muslimanki.

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine