digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Teme

Hadžija Terzić: Dvije "banke" za jednu suru

Autor: Džanan Ribić Juli 16, 2015 0

Ramazansko-bajramska priča tuzlanskoga hadžije Mustafe Terzića

 

Hadžija Mustafa Terzić mujezin i predsjednik džematskoga odbora Arslan-agine (Vikaljske) džamije u tuzlanskom naselju Mosnik na početku ove ramazansko-bajramske priče, naglašava da potiče iz ugledne vjerske porodica, u kojoj je ramazan uvijek bio rado viđen gost.

- Imam čast što sam rođen u porodici gdje je bilo sedmero djece. Svi smo prošli kroz mektebsku nastavu. Osnovne stvari o islamu i vjerovanju naučili smo od svojih roditelja. Kao mala djeca počeli smo da učimo Kur'an. Obzirom da smo svi u kući učili Kur'an mi smo tokom ramazana u svojoj kući imali mukabelu. Moj djed je bio hafiz, dok je moj otac godinama bio glavni imam u džamiji u Gornjoj Tuzli – ističe hadžija Mustafa.

Sjeća se hadžija Mustafa nekadašnjih ramazana i svega onoga što je krasilo ramazane nekada. Sada se kaže puno toga promijenilo u odnosu na ramazane prije.

- Sjećam se da se prije u ramazanu znalo ko ne posti, a danas se pitamo ko posti u ramazanu. To me čini tužnim. To je razlika između ramazana nekada i sada.

Ozbiljnost i poštovanje bilo je izraženo u ramazanima nekada. Nije bilo neprimjerenoga odijevanja kao sada na našim ulicama. Sjećam se da su prije za ramazan džamije bile pune vjernika, posebno mladih. Pred teraviju smo se otimali kao djeca da idemo na munaru da učimo salavate – evocira svoje uspomene na ramazane nekada hadžija Mustafa Terzić.

Loši međuljudski odnosi

Hadžija Mustafa ne može a da ne primijeti da živimo u vremenu loših međuljudskih odnosa i da su se ljudi udaljili jedni od drugih.

- Ti koji su se otuđili oni imaju malu spoznaju o islamu i vjerovanju. Vjerovatno nisu prošli kroz mektebsku nastavu i nisu u svojoj porodici imali da od koga nauče sve ono što je važno za islam i lijepo ponašanje. Zbog toga su se i udaljili od drugih ljudi – mudro poručuje hadžija Mustafa.

 On ramazan provodi u svome džematu, u Vikaljskoj džamiji gdje svakodnevno ide na podnevsku mukabelu. Nakon ikindije hadžija Mustafa ide na hafisku mukabelu u Čaršijsku džamiju.

 

Bajramski običaji nekada

Za kraj ove priče hadžija Mustafa Terzić naglašava da se prije za bajramske dane više obilazila rodbina i komšije, danas je to u manjoj mjeri. Vjerovatno i slaba finansijska situacija doprinosi tome. Za Bajram se prvo išlo roditeljima. Sjeća se hadžija da se kod roditelja na ručku sastajala cijela porodica.

Posebno se hadžija Mustafa sjeća jednoga Bajrama.

- Pamtim Bajram kada je jednom došao hafiz Ibrahim Gušić iz Banja Luke u Gornju Tuzlu gdje sam odrastao. Ja sam ga poljubio u ruku i on je meni dao tadašnje „dvije banke crvene“. Zato sam morao da pred hafizom proučim jedno sure. Kada sam proučio i dobio novac, sjećam se da sam hafizu kazao hoćeš li hafize da ti još nešto proučim. Tada mi je hafiz rekao „dobio si novac i više ti neću dati“. Rado se sjećam toga – zaključuje hadžija Mustafa u svojoj priči o ramazanskim i bajramskim običajima i danima nekada.

 

 

 

 

 

 

« Pa jeste li vi muslimani? Armin Muzaferija: „Vjera nam treba da bismo bili sretni!“ »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine