digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Hadžija Avdo proučio 32 hatme za šehide Srebrenice

Autor: Adis Hebibović Juli 20, 2015 0

„Šta ćeš, zeman kule uz kotare gradi, zeman gradi zeman razgrađuje,“ reče na početku našeg razgovora hadži Avdo Mušinović, aludirajući na životni vijek koji je proživio. „Starost mi oduzima jedno po jedno, sluh pa ne čujem glas, noge pa sam u kolicima, ali tako Allah hoće.“

Hadži-Avdo Mušinović, od oca Osmana i majke Medine rođen je 20. 02. 1920. godine. Otac je pet sinova i dvije kćerke, dedo je i pradedo.

Dva puta je obavio 5. islamsku dužnost, hadždž, prvi put za sebe 1980. godine, a drugi put kao bedel za svoju, rahmetli, suprugu Saju 1985. godine.
Sa 6 i pol godina otac ga upisuje u mekteb u Konjicu. Dvije godine je išao u mekteb kod Sulejman ef. Sokolovića. Nakon završetka mekteba četiri godine ide u medresu u Konjic.

Hadžija ističe: „Trebao sam ići u Sarajevo u medresu, ali te godine nisu primali đake, a ja nisam htio da sačekam, pa sam se upisao u Konjic u medresu. Tada je direktor medrese bio Rustempašić koji je završio „Daru-l-funun“ u Istanbulu. Muderrisi su nam dolazili iz Sarajeva određeni broj dana u sedmici kako bi nas poučavali. Glavni predmeti su bili Arapski jezik i Kiraet. Tri pisma: arebica, ćirilica i latinica su podjednako bila zastupljena. Od stranih jezika u trećem razredu smo još učili i turski jezik. Od metoda učenja najviše je bio zastupljen princip „muzakere“ ponavljanja, muderris bi održao ders a učenik bi se javio nakon njega i odmah ponovio taj isti ders. To su radili najusposobniji učenici, a najviše sam to bio ja.“ Kroz osmjeh hadžija kaže: „Da se pohvalim, bio sam jedan od boljih đaka, a bilo je između 25 i 30 učenika.“

Nakon medrese dolazi u Glavatičevo i odmah su ga angažovali za imama. Imamski posao je radio četiri godine. Iako je to bio težak vakat, hadži-Avdo uspjeva zajedno s džematlijama da izgradi mekteb u blizini džamije. „U mektebu sam imao po sedamdesetero djece“, kaže hadžija. Nakon toga je jedan ramazan klanjao teravih-namaze u Konjicu u Čaršijskoj džamiji, a još četiri godine u rodnom selu Ribari.

Prvog ramazana, prvog posta se sjeća dok je još bio u mektebu kada je imao 6 i pol godina. I od tada je u postu ispratio skoro 90 ramazana. Sada, iako mu je doktor zbog zdravlja zabranio da posti, on se nerijetko odluči da posti, „pa me djeca ruže“ – ističe hadži-Avdo i dalje kaže: „Ako se trefi jedan dan pa ne postim osjećam da nije dobro.“

„Kad su najavili ono učenje hatmi za Srebrenicu, od tada ja učim koliko mogu, volim to. Evo upravo sam završio 32. hatmu.“

Dugogodišnje druženje s Kur'anom i ljubav prema njemu omogućilo mu je da dobar dio Kur'ana zna napamet. Hadžija kaže da je već počeo zaboravljati, da se naučeno gubi, ali je i sada siguran u Amme džuz i još deset ašereta s kraja na kraj Kur'ana. Što se tiče vjere i vjerskog života naš sagovornik kaže da je sad lakše, „sad smo slobodniji.“

U svojoj ramazanskoj poruci hadži-Avdo kaže: „Sve se predevera nekako. U čovjeka je volja najjača i čovjek se mora truditi da volju usmjeri na Pravi put!“

Pretplatnik je i redovni čitatelj „Preporoda“ od početka njegovog izlaska 1970. godine pa sve do danas. Također je dugogodišnji pretplatnik „Glasnika IZ.“

U svom arhivu je imao svaki broj „Preporoda“ i „Glasnika“ ali su u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine uništeni. Nakon agresije je sačuvao svaki broj „Preporoda.“

Bio je dugogodišnji mujezin džamije u Glavatičevu, a i danas prilikom poklanjanja hatmi, iako ima 96 godina, neizostavan je njegov „elif-lam-mim.“ Ne možeš proći pored kuće našeg hadžije a da ga ne nađeš kako, ispred svoje kuće u invalidskim kolicima u svojoj 96-oj godini života uči Kur'an ili čita „Preporod.“

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine