Forum za religiju i javni život Pew istraživačkog centra objavio je 30. aprila 2013. godine Izvještaj o istraživanjima stavova muslimana diljem svijeta. Izvještaj (dostupan na: www.pewforum.org) prikazuje društvene i političke stavove muslimana u 39 zemalja, na tri kontinenta, i to stavove muslimana Afrike, Azije i Evrope. Istraživanje je rađeno sa 38.000 ispitanika na preko 80 jezika i dijalekata, obuhvatajući svaku državu u kojoj živi više od deset miliona muslimana, izuzev nekolicine (Kina, Indija, Saudijska Arabija i Sirija), gdje se istraživanje nije sporovodilo zbog političke osjetljivosti ili iz sigurnosnih razloga. U ovom tekstu, posebnu pažnju posvetit ćemo regijama jugoistočne i istočne Evrope, među kojima su sljedeće zemlje: Rusija, Kosovo, Bosna i Hercegovina i Albanija. 

Jedinstvo i razlike

Sabiranje i analiza pristiglih podataka je bio masivan posao, te je Pew israživački centar odlučio objavljivati razultate u nekoliko faza. Tako je u augustu 2012. godine objavljen izvještaj „Muslimani svijeta: Jedinstvo i razlike“ koji je imao fokus na religijskim vjerovanjima i praksama. O ovom izvještaju na našem jeziku je pisao dr. Fikret Karčić (dostupno na:http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/stvarnost-muslimanskog-ummeta). Ovaj dio istraživanja ponudio je opći zaključak da među muslimanima postoji visok stepen slaganja u pitanjima vjerskih osnova, ali i značajne razlike u stepenima praktikovanja, tumačenja i odnosa prema različitim muslimanskim grupama i pokretima. Jedinstvo i razlike dominantni su motivi i drugog dijela izvještaja „Muslimani svijeta: religija, politika i društvo“. Ovo istraživanje analizira stavove o temama koje obuhvataju pitanja od islamskog prava i nauke do popularne kulture i uloge žene. Također, istraživanje daje viđenja muslimana o ekstremizmu i religijskim konfliktima unutar država gdje žive. Svakako, bitno je napomenuti da ovo istraživanje daje i analizira stavove muslimana, a nikako islamskog učenja.
Nova studija pokazuje da je većina muslimana duboko posvećena vjeri i da žele da učenja islama oblikuju, ne samo njihove lične živote, nego i njihovo društvo i politiku. Također, mnogi ispitanici smatraju da vjerske vođe trebaju makar djelimično uticati na politička dešavanja. Osim toga, mnogi muslimani su izrazili želju da islamsko pravo, odnosno šerijat bude priznato kao zvanično pravo u njihovoj državi.
BiH nije spremna za primjenu islamskog prava

Procenat muslimana koji su se izjasnili da žele da šerijat bude „zvanično pravo njihovo države“ kreće se u rasponu od 8% u Arerbejdžanu, do gotovo jednoglasnog u Afganistanu, tj. 99%. Ono što ovdje nedostaje jeste, međutim, jasna definicija onoga šta „podrška šerijatu“ zapravo znači, tako da se može samo nagađati o tome šta se pod time podrazumijevalo. Naime, većina muslimana preferira primjenu šerijata u pitanjima porodičnog prava i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, dok veoma mali broj podržava upotrebu strogih (hudud) šerijatskih kazni. Ovdje je još bitno istaći da je većina muslimana (njih preko 51% u svim regionima) istakla da šerijat, ukoliko je uvršten kao zvanični zakon države, treba da bude primjenjivan isključivo na muslimane.  Ipak, stavovi o islamskom pravu variraju, tako po pitanju uvođenja šerijata kao zvaničnog prava najveću podršku daju stanovnici Južne Azije, njih 84%, u podsaharskoj Africi 64%, a u zemljama Srednjeg istoka pozitivan odgovor na ovo pitanje se kreće od 71% u Libanu do 91% u Iraku, dok u Jugoistočnoj Aziji taj procenat se kreće oko 77%.
Kada je u pitanju region Jugoistočne Evrope veoma mali broj muslimana izrazio je pozitivan stav o tome da šerijat treba da bude zvanični zakon u njihovoj državi, odnosno, svega 18% ispitanika. Bosna i Hercegovina po ovo pitanju se pozicionirala ispod regionalanog prosjeka, tako da samo 15% muslimana podržava uvođenje islamskog prava, dok je u samo  četiri države obuhvaćene istraživanjem taj procenat niži, i to u Turskoj i Albaniji 12%, Kazahstanu 10% i  najniži u Azerbejdžanu, svega 8%.

Šta je muslimanima  moralno neprihvatljivo

Na pitanje da li je potrebno da se vjeruje u Boga da bi se bilo moralno, većina muslimana je odgovorila potvrdno , čak 70% ispitanika u prosjeku u svim regionima. Najveći broj pozitivnih odgovora zabilježen je u jugoistočnoj Aziji 94%, dok je najniži u jugoistočnoj evropi 61%. Muslimani širom svijeta dijele mišljenje da su određena ponašanja i društvene pojave, poput prostitucije, homoseksualizma, samoubistva, vanbračnog seksa, konzumiranja alkohola, abortusa i eutanazije, moralno neprihvatljiva. Tako na primjer, u svih šest obuhvaćenih regiona u prosjeku više od 85% muslimana smatra prostuticiju, homoseksualizam i samoubistvo moralno neprihvatljivim, dok preko 60% njih osuđuje vanbračni seks, konzumiranje alkohola, abortus i eutanaziju.  Moralni stavovi umnogome se razlikuju kada su upitanju razvod i poligamija. Tako na primjer, poligamija kao moralno prihvatljiv čin varira od 4% u Bosni i Hercegovini do visokih 87% u Nigeriji. Iako podaci po pitanju poligamije variraju od zemlje do zemlje, generalno uzevši, u regionima centralne Azije i jugoistočne Evrope, poligamija se smatra moralno neprihvatljivim činom, dok svoju najveću podršku uživa u podsaharskoj Africi. Jedina država van podsaharskog regiona u kojoj se poligamija smatra moralno prihvatljivim činom jeste Tajland sa oko 64%. Stavovi muslimana po pitanju prava žena su izmješani po regionima, međutim u pet od šest regiona većina muslimana je dala potvrdan odgovor po pitanju da žena sama treba odlučiti o nošenju marame u javnosti. Najveći procenat podrške je prisutan u regionu jugoistočne Evrope oko 88%, a među njima najveći u Bosni i Hercegovini oko 92% ispitanika je izjavilo da žene imaju potpunu slobodu u pogledu odluke o nošenju marame. Jedini region u kojem je manji broj muslimana podržao ovo pitanje jeste podsaharska Afrika, gdje 40% smatra da žena može sama odlučiti o pitanju nošenja marame.U pitanju o nasljedstvu više od 60% u jugoistočnoj i istočnoj Evropi, jugoistočnoj Aziji i centralnoj Aziji smatra da sinovi i kćeri trebaju naslijediti isti omjer imovine, dok u sljedećim regionima manji broj ispitanika smatra da trebaju imati jednaka prava i to u južnoj Aziji 46%, Srednjem istoku i Sjevernoj Africi 25%.

I muslimani se  boje ekstremista

Nasilje u ime religije je jedno od mnogobrojnih pitanja u kojima su muslimani širom svijeta složni. Specifično pitani u vezi bombaša-samoubica velika većina muslimana odgovorila je da takav čin veoma rijetko ili nikada ne može biti opravdan kao sredstvo odbrane vjere. U većini zemalja obuhvaćenih ovim istraživanjem, više od 80% ispitanika je protiv ovog čina, dok izuzetak čine palestinske teritorije gdje oko 40% ispitanika smatra da je ovakav čin opravdan. Kada je u pitanju strah od ekstremističkih grupa više od polovine muslimana živi u strahu od vjerskih ekstremističkih grupa u njihovim državama. U jugoistočnoj i istočnoj Evropi, zabrinutost u vezi vjerskih ekstremističkih grupa najrasprostranjenija je u Bosni i Hercegovini gdje oko 63% ispitanika živi u strahu od vjerskih ekstremističkih grupa, među kojima 27% specifično strahuje od ekstremističkih grupa sa islamskim predznakom, dok po jednak broj, oko 30% strahuje od islamskih ili kršćanskih ekstremističkih grupa.

Slobodni da  praktikuju vjeru

Većina muslimana daje podršku demokratiji, njih više od 52% u svim regionima obuhvaćenim istraživanjem. Bosna i Hercegovina spada u rijetke zemlje, među kojima su još: Afganistan, Pakistan, Rusija i Kirgistan, koje daju prednost jakom lideru nad demokratijom. U pogledu vjerskih sloboda većina muslimana smatra da su „veoma slobodni“ da praktikuju vjeru, a jedine zemlje u kojima je manje od 50% muslimana izjavilo da su „veoma slobodni“ da praktikuju vjeru su: Irak 48%, Egipat 46% i Uzbekistan 39%.  Istovremeno, većina muslimana smatra da bi vjerski službenici trebali imati određeni utjecaj u političkim pitanjima, te da religija treba imati istaknutu ulogu u političkom životu. U tri od pet regiona u kojima je postavljeno ovo pitanjeviše od 65% ispitanika, smatra da bi vjerski lideri trebali utjecati na politički život, a najveći procenat bilježe Malezija i Afganistan 82%, dok je najmanji u Azerbejdžanu 14%.  Dva regiona u kojima je podrška ovome pitanju  manja su centralna Azija 28% i Jugoistočna i istočna Evropa 22%. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina oko 17% muslimana smatra da bi vjerski službenici trebali imati utjecaj na politički život unutar države. Albanija isti procenat podrške kao i Bosna i Hercegovina, dok na Kosovu on iznosi 27%, a u Rusiji 58%. Većina muslimana današnjice smatra da ne postoji sukob između vjere i nauke, kao ni vjere i modernog društva. Širom svih šest regiona muslimani odbacuju uvriježene predrasude da postoje nespojive razmirice između modernog društva i vođenja religijsko-posvećenog života.