U vrijeme kada se muslimani, Islamska zajednica, i Bošnjaci općenito, u prljavim političko-propagandnim kuhinjama pokušavaju moralno, kulturološki, pa čak i civilizacijski brutalno diskreditirati, te stalno držati pod prismotrom kao potencijalni izvođači ili pokrovitelji terorističkih djela, kada se očekuje ili otvoreno traži od njih da permanentno osuđuju, pravdaju se i izvinjavaju za djela nasilja pojedinaca ili grupa, nije dovoljno samo kazati kako nasilje nije imanentno plemenitim idejama islama, nego se mora zaviriti u našu ovdašnju povijest, makar bližu, kako bi naša praksa najvjerodostojnije demantirala sva ta podla i ružna podmetanja. Mora se skinuti veo zaborava sa izvanrednih primjera muslimanske hrabrosti i borbe za dostojanstvo i slobodu svih ljudi, prvenstveno njihovih komšija. Možda niko drugi kao Islamska zajednica i muslimani na ovim prostorima nemaju tako bogatu tradiciju individualne i institucionalne borbe protiv nasilja i zločina. Nije mi poznato da se po obimu, kvalitetu i kontinuitetu borbe protiv nasilja i dehumanizacije čovjeka ijedna religijska zajednica na ovim prostorima može uporediti sa muslimanima i Islamskom zajednicom.

Vezano

Sjećanje na Sarajevsku rezoluciju El-Hidaje

Naime, ulema i rukovodeći kadar Islamske zajednice, zajedno sa bošnjačkim intelektualcima i odgovornim ljudima u bošnjačkom narodu, u najtežim razdobljima svakovrsnog stradanja i progona nevinih ljudi pokazivali su svoju nesebičnost i zadivljujuću hrabrost, čestitost i odlučnost da se zaštite temeljna ljudska prava, svakog čovjeka ponaosob, kao najuzvišenijeg Božijeg stvorenja i nosioca dara i svetosti života, a ne samo svojih istovjernika ili svoje etničke zajednice. Kao prvi primjer izdvajam rezolucije kojima se osuđuje progon stanovništva na rasnoj, vjerskoj i etničkoj osnovi od strane fašističkih sila i njihovih marioneta. Naime, istaknuti bošnjački predstavnici, unatoč izloženosti životnim opasnostima, u različitim gradovima BiH tokom II svjetskog rata javno, potpisujući i objavljujući rezolucije, oštro su osudili progon civilnog stanovništva i ubijanje Jevreja, Srba, Roma i svih drugih antifašista od strane Hitlerovog nacističkog režima i Nezavisne Države Hrvatske, kao i sistematsko ubijanje i progon Bošnjaka od strane četničkih jedinica i sljedbenika velikosrpske ideologije.

Sarajevska rezolucija El-Hidaje, od 18. oktobra 1941. g., čiji su idejni pokretači bili Mehmed ef. Handžić i Kasim ef. Dobrača, bila je začetak svim rezolucijama koje su uslijedile. Podsjećanja radi, fašističke sile su u tom razdoblju bile u fazi pune ekspanzije. U uvjetima u kojima su muslimani bili izloženi teškim stradanjima, kada je Sarajevo bilo politički i vojni centar okupatora, nastala je Sarajevska rezolucija kojom se, uz osudu, snažno protestira protiv zlodjela koja su vršili okupatori i ustaše, te zahtijeva "da se zavede stvarna sigurnost života, časti i vjere za sve građane u zemlji bez ma kakvih razlika", "da se ne poduzimaju nikakve akcije koje same po sebi izazivaju pobunu i krvoproliće u narodu", da se kazne svi zločinci, incijatori i naredbodavci zločina i da se pod najstrožijom kaznom onemogući svaka vjerska netrpeljivost.

Poslije Sarajevske rezolucije uslijedile su nove rezolucije u Prijedoru, Mostaru, Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli. Sve rezolucije, a posebno Sarajevsku, potpisali su najugledniji predstavnici vjerskog, kulturnog i javnog života Bošnjaka.

Rezolucija protiv istrjebljenja Roma

Ulema i bošnjački intelektualci oštro su se suprotstavili progonu Roma, te zahvaljujući tome sačuvani su brojni romski životi. Borbu za spas romskih života, u vrijeme dominacije fašističkog terora, snažno ilustrira rezolucija koju su bošnjački intelektualci objavili u Zenici 26. maja 1942. g. Ovu rezoluciju je potpisalo 27 uglednih zeničkih Bošnjaka. Tim povodom je Ulema medžlis u Sarajevu, preko Ureda reisu-l-uleme, uputio predstavku tadašnjoj vlasti, tražeći da se Romi zaštite od progona i upućivanja u koncentra­cione logore. U odgovoru na tu predstavku navedeno je: „Ministarstvo unutrašnjih poslova na traženje potpredsjed­nika vlade brzojavno je izdalo nalog logoru u Jasenovcu, da se Cigani puste. Inače svim redarstvima i župama izdat je ponovni nalog, da Muslimane Cigane puste na miru i da ih ne smiju upućivati u logore, a logori su dobili nalog, da uko­liko koji Ciganin bude upućen u logor, da ga ne primaju.“ 

Borba protiv zlupotrebe vjere

Kao posljedica promjena u međunarodnim i regionalnim odnosima krajem XX i početkom XXI stoljeća, islam i muslimani u BiH, još u fazi grčevite borbe za fizički opstanak, suočili su se sa pokušajima upotrebe islama za ostvarenje političkih ciljeva, te rigidnih i reduciranih tumačenja islama i nasrtaja na islamsku tradiciju Bošnjaka.

Kako bi se zaštitila islamska tradicija Bošnjaka 13. decembra 1993. g. reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić izdao je fetvu „o obaveznosti pridržavanja propisa hanefijskog mezheba u načinu vršenja vjerskih obreda u džamijama, mesdžidima, tekijama i na svim vrstama is­lamskih skupova“.

Nadalje, u cilju očuvanja islamske tradicije Bošnjaka, ponovne osude nasilja i zloupotrebe vjere, 27. marta 2006. god., Rijaset je donio Rezoluciju o tumačenju islama, te 7. novembra 2006. je dopunio, donoseći Addendu na Rezoluciju od 27. marta 2006. god.

Također, nakon terorističkih napada od 11. septembra 2001. god. u SAD, 11. marta 2004. u Madridu, te 7. jula 2005. god. u Londonu, pored snažne osude terorizma, a kako bi se međunarodnoj javnosti predstavili pogledi muslimana Bošnjaka, Rijaset Islamske zajednice je, na prijedlog tadašnjeg reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića, usvojio Deklaraciju evropskih muslimana, u kojoj se iznose stavovi i poruke prema EU, muslimanima koji žive u Evropi i muslimanskom svijetu. Dokument je preveden na engleski, arapski, turski, francuski i njemački jezik.

Intenziviranjem i širenjem nasilja na Bliskom istoku, Rijaset je 27. juna 2013. god. izdao proglas o krvoproliću u Siriji, u kojem se „odlučno osuđuje nasilje i ubistva nevinih ljudi u Siriji, svaki oblik sektaških neprijateljstava i podjela“, „zloupotreba uzvišenih principa islama za ostvarenje političkih ili bilo kojih drugih interesa i ciljeva“, te se pozivaju muslimani Bošnjaci da ne odlaze u zone sukoba.

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, 23. augusta 2013. god., na džumi namazu u Stocu je kazao: “Osuđujem zlo i nasilje, pozivanje na nasilje i prijetnje. To nije put vjernika. One koji su to učinili pozivam da se pokaju i upute izvinjenje onima kojima su nanijeli bol.“ Isto tako, 20. novembra 2015. god. reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović na džumi namazu u Gazi Husrev-begovoj džamiji je poručio: “Osuđujemo bezumlje i zločine nad ljudima! Ne smijemo biti nijemi i zbunjeni kada se ubijaju nevini, kada se nameću teror i mržnja... Ubijanje nedužnih se ne može ničim opravdati... Ne smijemo imati nikakve dileme da zlikovci ne predstavljaju ničiju vjeru, a naročito ne, da pripadaju našoj zajednici dobra i mira. Grijeh je saosjećati s njima... Pozivam vlasti da silom zaustave sve one koji šire mržnju i prizivaju teror.“

Na koncu, 4. decembra 2015. god. najodgovorniji predstavnici bošnjačkog naroda u državnim, političkim, vjerskim, akademskim, kulturnim i drugim institucijama Bosne i Hercegovine potpisali su Zajedničku izjavu u kojoj je izražen zajednički stav prema pojavama radikalizma, ekstremizma i terorizma u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu. Nakon sastanka, na kojem je usvojena Zajednička izjava, na konferenciji za novinare obratili su se reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Ovih nekoliko izdvojenih primjera svjedoči nedvojbenu i beskompromisnu dosljednost i principijelnost bosanske uleme, Islamske zajednice, bošnjačkih predstavnika i bošnjačkog naroda u cjelini u borbi protiv nasilja, ekstremizma, progona nevinih ljudi na osnovu njihove vjere, rase ili nacije, te odlučnost u čuvanju vlastitog nacionalnog i vjerskog identiteta i tradicije. Pažljivi istraživači i analitičari u našoj povijesti i našim dokumentima naći će mnoštvo primjera koji potvrđuju ove navode.

Čitaocima Preporoda donosimo sadržaj Zajedničke izjave i dio obraćanja učesnika sastanka u Gazi Husrev-begovoj biblioteci 04. 12. 2015. godine, a koji su organizirali reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović i bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i na kojem je razmatran i usaglašen sadržaj Zajedničke izjave