digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Glasnogovornice jednoumlja

Autor: Dželaludin Hodžić Februar 10, 2016 0

Reakcije na odluku VSTV-a o vjerskim simbolima ne jenjavaju. U gradovima širom Bosne i Hercegovine organiziraju se mirne šetnje, tribine i razgovori kroz koje se propituje sporna odluka i implikacije koje ima ili tek može imati u bosanskohercegovačkom društvu.  Navedene aktivnosti kojima ovih dana svjedočimo jesu legitimne forme demokratskog izražavanja i odbrane vlastitih stavova

Legitimni su, s druge strane, i stavovi onih koji u javnom prostoru brane odluku VSTV-a. Osnovna pretpostavka demokratske, otvorene i argumentirane rasprave jeste upravo u tome da se niko od sudionika ne postavlja u ulogu arbitra niti vlasnika jedine istine. Bilo čija ambicija da raspravu okonča bilo kakvom vrstom pobjede i trijumfalizma onemogućuje dijalog u njegovim osnovama i otežava dostizanje civiliziranih rješenja, koja ne uključuju preodgajanje onoga drugog.

U reakcijama na odbranu prava hidžaba u pravosudnim institucijama (pri čemu se u odluci sam hidžab ne spominje) dogodila su se, nažalost, upravo dva takva reagiranja koja predstavljaju sve ono što jedna uljuđena, argumentirana i demokratska rasprava u uređenom društvu nije i ne smije biti.

Tekst Jasne Šamić nije odraz nepismenosti nego dubokih kompleksa, pokvarenosti i netolerancije. Tekst vrvi takvim podvalama da je potpuno jasno da iz njih progovara čisti prezir. Tako se ostrašćena autorica zabrinuto pita otkad je to kosa problem za demokratiju aludirajući na stav onih koji brane hidžab da se zabranom istog krše demokratski standardi. Pri tome ona svjesno i zlonamjerno (dosljedno cijelom tekstu) mijenja teze. Nije naime kosa problem demokratije nego sloboda i pravo izbora. Zna to Jasna dobro, ali se služi najprizemnijim podmetanjem. U jeftinom pamfletu, u tekstu kojem mržnja ne dozvoljava racionalnu argumentaciju, s rigidnih sekularističkih pozicija, ona što direktno što indirektno iznosi više strašnih usporedbi i sudova. Po njoj s tako za agresiju na BiH jednako krivi i Karadžić i Izetbegović, po njoj su islam i muslimani retrogradni (iako će se braniti kako je ona "izučavala" sufizam). Na kraju, u maniri pravih vojnika agresivnog sekularizma i ateizma, priziva "velike umove" i podsjeća da je tolerancija naspram netolerancije ravna zločinu. Zaista, Jasna, ko je ovdje zločinac?

Ništa bolji slučaj nije s drugim tekstom kojeg potpisuje izvjesna Safeta Obhođaš, objavljen u Oslobođenju kao reakcija na „propagandu o hidžabu, ili kako već zovu, za mene tu krpu za potčinjavanje žena“ kaže Safeta koja sebe predstavlja kao intelektualku i književnicu „koja već 40 godina piše o položaju žene u porodici i društvu.“  Riječ je o reakciji na intervju direktorice Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, Džavade Šuško, datog istim dnevnim novinama.

Ova inteletkualka osim što se služi govorom mržnje, jednostrano i ideološki čita historiju i  kaže da su: „komunisti, dakle socijalizam, oslobodili naše žene iz onih strašnih zarova i ropstva među kućnim zidovima, da su prisilili roditelje (muslimane i u Bosni) da šalju i žensku djecu u školu“). Ovdje ne treba govoriti o tome kako autorica reagiranja  pokazuje osnovno neznanje o pojmovima (komunizam – socijalizam) i to kao da joj nije dovoljno pa nastavljajući dalje proziva i vrijeđa na ličnoj osnovi , zamjera muslimankama vožnju „bijesnih auta“(?), što valjda treba da potvrdi njenu intelektualnu razinu i bude snažnan argument u raspravi, pa sve do apela da se s takvim stavovima prestane, dok joj se u „glasu“ osjetio neizbježni žal za vremenima jednoumlja, u kojima su Safetini istomišljenici druge, kako sama kaže, prisilno oslobađali svega i svačega.

Ovakve intelektualke diskvalificiraju se same govorom mržnje i implicitnim pozivom na obračune s neistomišljnicima. Ovakvi intelektualci, pardon, intelektualke inače bi zaslužile tek ignoranciju. Međutim, takvi su obilježavanjem drugoga i drugačijeg i zastrašivanjem djelovali i kao prethodnici i apologeti nacionalsocijalzma i zato ih se ne smije ignorirati. Treba im odgovoriti bez obzira na njihov govor mržnje, koji odražava žal za opcijom koja s neistomišljenicima nije razgovarala već je za njih predviđala „oslobađanja“ po kratkim postupcima.

 

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine