Budi jedan/jedna

Autor: Sabahudin ef. Ćeman Maj 14, 2015 0

Obično kada čovjeka nešto razočara, iritira ili boli potreban mu je neko s kim će to podijeliti da se rastereti. Kada čovjek nema kome da se izjada, kada ga niko ne razumije i kada ne želi da izazove reakciju koja ionako ništa neće poboljšati, onda jedino ostaju papir i olovka. Ne mogu reći da sam osoba od pera, ali imam potrebu da se ispričam sa sobom na ovom papiru.

Gledajući na naše bošnjačko stanje i trenutna dešavanja među nama, boli me kada vidim u šta se naša energija i trud troše, ne na ujedinjavanje i jačanje nas Bošnjaka, nego baš suprotno, ali opet u ime našeg opstojanja i jedinstva. Posmatrajući sve ovo, naumpade mi priča koja je veoma stara, ali i slika mnogih nacija i vjera prije nas, a izgleda i poslije nas.

 

Ova priča ide otprilike ovako:            “Jedan putnički brod je putovao preko okeana. Allahovom voljom naišla je velika oluja, koja je uzburkala okean i dovela do brodoloma. Samo jedan putnik je uspio da preživi i da nađe spas na jednom malom otoku. Nakon nekoliko dana tuge i sažaljenja nad samim sobom, shvatio je da se mora boriti da bi preživio na otoku dok pomoć ne dođe. Obišao je cijeli otok i uvjerio se da je sam na njemu. Naredne tri godine se snalazio kako je znao, te je Allahovom voljom naišao brod pored ostrva i očekivani spas.

Kada su putnici sa broda došli na otok, vidjeli su da je brodolomnik napravio sebi kuću od onoga što je imao na otoku. Također su primijetili da na obje strane otoka imaju građevine koje su izgledale kao bogomolje (džamije), pa im je bilo interesantno - dvije bogomolje, a jedan čovjek na otoku.

 

Iz znatiželje upitali su ga: 'Da li još neko živi na otoku?' On im odgovori: 'Ne!' Zatim oni rekoše: 'Mora da je neko prije tebe ovdje živio?!' Na što im on odgovori: 'Ne, ovdje niko nije živio prije mene.' Začuđeni upitaše ga: 'Pa ako si ti sam ovdje, kako to da imaju dvije bogomolje: jedna na lijevoj, a druga na desnoj strani. Ko ih je napravio?' On im odgovori: 'Ja sam ih obje napravio.' Još više začuđeni upitaše ga: 'Zašto dvije bogomolje, a ti si jedini stanovnik na otoku?' A on im smireno odgovori: 'Vidite, ova bogomolja na lijevoj strani je bogomolja u koju ja ne idem, a ova bogomolja na desnoj strani je ona u koju ja idem.'”

Interesantno je, ali ujedno i žalosno da većina Bošnjaka ima džamije, organizacije u koje ne idu i one u koje idu. Možda je još više žalosno to da dosta Bošnjaka ima džamije u koje ne idu, iako nemaju ni onu u koju bi htjeli ići. Međutim, to ih ne zaustavlja da komentiraju i kritiziraju i jedne i druge. Pa ako u onoj u koju idu nije onako kako oni misle da treba biti, onda ona postaje jedna od mnogih u koje ne idu.

Naša Bosna i Hercegovina je brod koji je doživio mnogo brodoloma, a mi kao njegovi putnici se nalazimo na puno otoka na kojima gledamo kako preživjeti. Naš brod treba mnogo popravki zbog šteta koje su nanesene. Pojedinačno ne možemo to učiniti, ali zajedno možemo.

Ono što me najviše boli je to što oni koji žele jednu džamiju ili što žele da sve budu jedna, su stavljeni pred izbor: prikloni se jednoj (po mogućnosti onoj u koju ja idem), jer u protivnom nisi dobrodošao ni u jednu.

 Ljudi nisu bezgriješni, jer Allah nas je stvorio da griješimo, ali isto tako nas je stvorio i da praštamo jedni drugima. Stvorio nas je da smo društvena stvorenja, da se pomažemo, podržavamo u onome što je pravedno i dobro za sve; da se suprotstavljamo zajedno nepravdi i svemu onome što nije ljudski, što nije humano; da cijenimo i poštujemo jedni druge, da ne ponižavamo, omalovažavamo, potvaramo i potcjenjujemo jedni druge. Jedino tako ćemo biti jedinstveni u našim uspjesima, ali i padovima i jedino tako ćemo steći Allahovo zadovoljstvo i ispuniti naš emanet kao najbolja stvorenja koja je Allah stvorio.

            Jedan od najviše spominjanih ajeta iz Kur’ana Časnog među nama je: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sam sebe.” Dragi brate/sestro, Bošnjače/Bošnjakinjo, ja ovo nisam pisao nikom drugom do samom sebi, jer sve što ja mogu učiniti je da budem jedan.

Stoga molim i tebe brate/sestro, Bošnjače/Bošnjakinjo, ako budeš ovo čitao(la) čitaj za sebe i sebi, a ne nekom drugom jer tako nećemo promijeniti naše stanje, nego će stanje mijenjati nas, ali nagore, čemu smo svjedoci. Nažalost, nismo jedinstveni i složni, a jedino u čemu to jesmo je da znamo kakvi trebamo biti, a ni to nismo. Zato dragi brate/sestro, dragi Bošnjače/Bošnjakinjo, ne troši vrijeme raspravljajući ko jeste, a ko nije, kakav treba ili ne treba da bude jedan musliman-Bošnjak/muslimanka-Bošnjakinja, samo BUDI jedan/jedna. Prestanimo samo raspravljati, kritizirati, pametovati. Nemojmo se inatiti, ljutiti, svađati, međusobno se obračunavati: BUDIMO jedan/jedna – onakvim kakvim znamo da bismo trebali biti, onakvim kakvim bismo željeli da drugi budu prema nama!

 

Sabahudin ef. Ćeman, glavni imam IZ Bošnjaka Sjeverne Amerike

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija