digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Zapis o jednom sarajevskom hafizu

Autor: Elvedin Subašić Novembar 06, 2016 0

Iako obavlja dužnost imama u  jednoj od najpoznatijih sarajevskih džamija ovaj hafiz nije toliko poznat javnosti, bar ne u terminima današnje pseudovjerske estrade, stoga ni njegov detalj iz života ne može biti poznat.

Jedne prilike sasvim slučajno, pri razgovoru s poznanikom na čaršiji, saznao je da živi u stanu koji ne pripada vakufu njegove džamije, već druge sarajevske džamije koja, doduše, nema trenutno potrebu za tim vakufom. Informacija je djelovala šokantno na hafiza. U tom trenutku nije mogao ni trenutak dalje slušati poznanika koji ga je uvjeravao da je to sasvim normalno i opravdano, jer i on obavlja imamsku dužnost, a stan je uvakufljen upravo za te svrhe. Ipak, u roku od 24h hafiz je izbacio svoje stvari iz stana, sa ženom napustio stan i vratio ključeve medžlisu. I danas, u 2016. godini, postoje ljudi kojima je vakuf svetost i tako precizirana institucija da ne žele nijednu nejasnoću u vezi s njom. Oni dijele duhovni, kulturni, institucionalni prostor s onim muslimanima, našim Bošnjacima, koji koriste vakufske stanove, imanja, potpuno uvjereni da imaju neupitno pravo na to, čak i kada su im primanja iznad prosjeka njihovih sugrađana, prijatelja, kolega, stalno zaposlenih ili honorarnih radnika. Neki pokušavaju, barem oni koji nisu već ranije uspjeli, da privatiziraju te stanove, kuće ili šta već, ističući da im to omogućava zakon i da rade “po zakonu“. Neka ostane zabilježeno, usput, da je danas mnogo toga u svijetu po zakonu. Naprimjer, trenutno su u Holandiji prostitucija i droga po zakonu.

Također, neka ostane zabilježeno u ovoj 2016. godini: još uvijek ne postoji referentan okvir za kriterij ko ima prednost za korištenje vakufske imovine. Kao što je nastanak institucije vakufa javan, transparentan, svečan, tako bi i vakufsko korištenje trebalo biti javno, svima dostupno pa i svečano obilježeno: s primopredajom ključeva korisniku, dovom za vakifa i mogućnošću da se korisnici javno zahvale i ukažu počast vakifu i njegovim potomcima. Naravno, uz ovo bi bio naznačen i vremenski period korištenja vakufske imovine. Zar to ne bi bilo divno i svečarski? Također, vrlo brzo bi ovi prigodni programi dobili konture “Preporodovog/skog“ prepoznatljivog pridjeva: tradicionalno.

 

Cijeli tekst u Preprodu od 1. oktobra

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine