Muftija Grabus je kazao: “Vakuf je velika nepoznanica svima nama sa stanovišta pravnog funkcioniranja, upravljanja, njegovog napretka i razvoja. Čak i u pravnom sistemu BiH, u kojoj je vakuf funkcionirao stoljećima, nismo riješili njegov pravni status, trajnu neotuđivost i načine poboljšanja vakufskih programa. Zato je pitanje na koji način osnivati, upravljati i razvijati vakuf u pravnom sistemu Evropske unije za nas puno izazova i nepoznanica. Postavili smo puno pitanja na koje pokušavamo pronaći odgovore.

Polazimo od teze da je vakuf opće dobro. To je materijalno dobro koje se u Kur’anu oslovljava onim što volimo. Čovjek se za opće dobro odriče imetka u ime Uzvišenog Boga i to onog dijela kojeg “najviše voli”. Naravno, postoje i nematerijalni vakufi, no oni nisu u ovom tekstu u fokusu našega zanimanja. U bošnjačkoj tradiciji i praksi postoji visoko razvijena svijest o važnosti darivanja i uvakufljavanja. Na obrednom nivou, na nivou vjere, vakuf je opće prihvaćena forma iskazivanja ljubavi prema Uzvišenom Bogu. Na nivou praktičnog djelovanja kroz izgradnju džamija, medresa, mekteba i vakufskih kuća u kojima stanuju imami u svojim džematima uvijek i iznova se potvrđuje naša privrženost vakufu. Ipak, mi očekujemo puno više, da vakufski projekti omoguće, olakšaju i pomognu razvijanje obrazovnih, znanstvenih, kulturnih, umjetničkih, socijalnih, humanitarnih i drugih programa koji će snažiti našu Zajednicu. Finansijska stabilnost i samostalnost su uvjet za ozbiljno djelovanje.

U zemljama EU ne postoji ujednačen i jedinstven sistem reguliranja djelovanja vjerskih zajednica, samim tim ni pitanje vakufa nije adekvatno riješeno. Postoji opća saglasnost o vjerskoj slobodi, o slobodi izbora vjere, ali ne postoji zakonska regulativa koja definira status vjerskih zajednica koje nemaju dugu tradiciju djelovanja u tim zemljama. To je posebno vidljivo u najrazvijenim zemljama Zapadne Evrope. Još nisu ozbiljno ni otvorena pitanja o statusu organizacija koje se bave islamskim djelovanjem. Ta pitanja se u suvremenom kontekstu globalnih rasprava neopravdano često svode samo na pitanje sigurnosti. Činjenica je da je i za muslimane to veliki izazov, jer u povijesnom smislu uvijek su pitanja statusa odjela za islamska pitanja i vakufe regulirala državna tijela. U postojećim okolnostima ne postoji unutarnja svijest i sposobnost postizanja konsenzusa na nivou vjerskoga identiteta ni na globalnom ni na evropskom nivou. Zato su u evropskim zemljama, u kojima postoji duga tradicija autonomnog djelovanja vjerskih zajednica, muslimanske organizacije zasnovane na etničkom principu, a najčešće njihovo upravljanje i djelovanje kontroliraju vjerska tijela iz države njihovog porijekla. To u znatnoj mjeri slabi razvoj i osamostaljivanje vjerske administracije i samim tim često nedefiniran status vakufske imovine. Ključna su pitanja ko je vlasnik imovine, ko upravlja tom imovinom i u koje svrhe se to upotrebljava? U državama koje su prihvatile austro-ugarski model organiziranja vjerskih zajednica ta pitanja su zakonski relativno dobro riješena. Sukladno zakonu o vjerskoj slobodi IZ u Sloveniji ima autonomni status u upravljanju imovinom. IZ je vlasnica sve nepokretne i pokretne imovine, koja je u njenom posjedu u cijeloj državi. Statutom je definiran način upravljanja i raspolaganja imovinom IZ. Pravni status vjerskih zajednica je zantno sigurniji od statusa udruženja građana ili fondacija u slovenskom zakonodavstvu za djelokrug pitanja kojima se bavi IZ. Evropske zemlje imaju stabilan pravni i ekonomski red zato je moguće razvijati vakuf. Mi se moramo brinuti o sebi i svome statusu. Najčešći oblik vakufa su nekretnine.

Ostaje naravno dilema koja su to još područja za razvoj vakufa? Navest ću jedan primjer razvoja novih ideja za potrebe vakufa. Inžinjer hadži Eldin Velagić razvio je aplikaciju i uvakufio program za elektronski sistem praćenja donacija za potrebe izgradnje džamije i IKC u Ljubljani. Tim činom je pokrenuo novi vid razvoja vakufa kao općeg dobra i u znatnoj mjeri olakšao IZ djelovanje. IZ u Sloveniji će u narednom periodu organizirati javni natječaj za najbolju vakufsku ideju, koju ćemo zajedno pokušati realizirati. Ako nam neko uzme ovu ideju barem neka kaže od koga ju je uzeo.

Sudionici međunarodne konferencije o “Vakufu u EU” su nam puno pomogli u znanstvenom, teorijskom i komparativnom smislu. Sada nam je puno jasnije kojim ćemo putem razvijati vakuf u Sloveniji. Uvjeren sam da će, ako uspijemo dobiti i štampati sve radove, rezultati naučnog skupa koji je održan u Ljubljani pomoći i drugim relevantnim subjektima u EU u afirmiranju i razvoju vakufa.

Na koncu, više od tri hiljade vakifa iz Slovenije se uključilo u projekt izgradnje džamije u Ljubljani. To je pokazatelj da je vakuf u našim srcima i djelima.”