Požurih do apoteke po kakvu tabletu protiv bolova. Djelovala je dobro i grč od bola ubrzo zamijeni osjećaj euforije i sreće. Koliko će sevaba zaraditi oni koji su svojim izumima olakšali ljudima, čovječanstvu? Koliki je udio dobra onoga ko je izumio ovu tabletu protiv bolova u mom olakšanju i olakšanjima mnogih drugih koji se njima koriste?    

12.decembar 2016.g. je 12 rebiu-l-evvel 1438.h.g., datum koji tradicionalno obilježavamo kao dan rođenja posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s. Ove godine se poklopio hidžretski datum s decembarskim, poklopio se i dan - ponedjeljak.

Kada čovjek obilježava na bilo koji način svoj rođendan, makar i samom pomišlju “Evo na današnji dan sam se rodio” on nužno osjeti i ono ključno pitanje, koliko je već godina prošlo i šta sam za te godine ostvario?

Jesam li sretan il nesretan?

Shodno tome postavljam pitanje šta sam kao jedinka i šta smo kao ummet učinili za ovih skoro 1500 godina od Poslanikovog rođenja. Imamo li se čemu veseliti danas?

Jesmo li sretni ili nesretni?

Gdje smo kao pojedinci naspram svojih potencijala, gdje smo kao društvo naspram potencijala ummeta?

Gdje je naš Poslanik u svakodnevnici naših misli i postupaka, njegovi primjeri, preporuke, kompletan sunnet? Gdje su naši pogledi i naša stremljenja?

Jedna od osnovnih tajni uspjeha glasi: čovjek treba dopustiti sebi da ima velike i daleke poglede. Problem je u tome što čovjek nameće sebi ograničenja. Njegovo gledanje  ide do određene granice i tu staje, zato što većina ljudi ne dopušta sebi biti ono što može i treba biti. Čovjek bi, po meni, trebao sebi dopustiti vizije, kreativno sanjanje u kojem ima sve resurse koje želi i koje će ikad željeti. Što god ti resursi predstavljali, ako ih čovjek želi on ih ima pravo sanjati. Na koncu u čovjekovim  unutarnjim motrenjima, željama, ambicijama “snovima”  ništa ne predstavlja ograničenje, osim njegov um.

Da bi čovjek postavio viziju života mora sebi postavljati određena pitanja:

• Što želim raditi?
• Gdje želim ići?
• Što želim ostvariti?
• Kakva osoba želim postati?
• Koje osobine i kvalitete želim razviti u sebi?
• Kakvim ljudima želim biti okružen?
• Što zaista želim biti, činiti i imati uz uvjet da nemam nikakvih ograničenja?
• Kako izgleda moja vizija života?
• Kako izgleda moja vizija mene?

Nakon donošenja vizije života čovjek treba sebi postaviti pitanje: Što mogu učiniti danas da bi moja vizija postala stvarna? Ključna riječ u ovom pitanju jest „danas“.  Veliki snovi se ostvaruju pomoću malih koraka koji se čine u sadašnjosti snagom visokog  i velikog cilja koji za čovjeka vjernika nije omeđen ni njegovim smrtnim časom.

Najuspješniji ljudi diljem svijeta bili su vješti vizionari. Oni točno znaju što žele i čine sve kako bi stigli tamo. Od prvobitne ideje o cilju vraćaju se unatrag, kako bi napravili one male korake koji će ih dovesti do ostvarenja. U skladu s tim stvaraju sve bolje i bolje ideje o koracima do ostvarenja cilja i osobi kakva moraju postati da bi realizirali svoje snove. Dakle osim što ostvaruju svoje snove, na putu do njih oni paralelno i mijenjaju sebe priskrbljujući osobine neophodne da bise ostvarili postavljeni ciljevi.

Šta je danas evidentno u našem društvu: Manjak ambicija koji se često pravda skromnošću a šećeri lijenošću. Mali ciljevi koji s epravdaju društvenim okolnostim a vrlo često i po meni pogrešnim tumačenje vjerskih istina. Kratkoročna planiranja u koja se uključujemo onakvi kakvi jesmo kako bi izbjegli potrebu nadogradnje sebe, promjene na bolje koju nužno potrebuju planovi na duže staze i neobjašnjivo, nelogično, lutrijsko sanjarenje o velikim ostvarenjima u koja se ne  uključuje  ni minimum potrebnog rada i aktivnosti koje bi ta ostvarenja nužno tražila od nas nego se to nadomiješta nadom  u “prekonoćnom” lutrijskom  novčanom dobitku. Raspon od našeg šta jesmo i našeg šta želimo može se definirati i kao sreća čovjeka.

Oduvijek je čovjek tragao za srećom i zadovoljstvom, a nastojao je izbjeći nesreću i nezadovolj-stvo. Svi ljudi žele biti sretni i zadovoljni te su spremni osigurati svako sredstvo koje predstavlja osnovu sreće. Ali je veliki problem prepoznati suštinu sreće i zbilju zadovoljstva. Onaj ko ne zna zbilju i stvarnost sreće i zadovoljstva ne može ih ni tražiti niti se usredsrediti na njihov trag, jer je naprosto nemoguće ići za apsolutnom nepoznanicom i pripremati sredstva za dostizanje cilja koji je u svakom pogledu nepoznat.

U prošlosti je, shodno mišljenju mnogih svjetskih učenjaka, ljudska sreća prvenstvo pripisivana duhovnim savršenstvima čovjeka, dok danas mnoštvo istaknutih ljudi iz različitih država ovu stvar vidi u potpuno obrnutoj projekciji jer primarnost užitka i materije predstavljaju kriterijem i temeljem sreće. Duhovni svijet i ljudske vrijednosti se napuštaju i praktično prepuštaju zabo-ravu. U najkraćem, ljudi skloni krajnostima iz prošlog stoljeća vodili su mnogo više računa o duši i lišavanju tijela, a za razliku od njih današnji ljudi skloni krajnostima, materijalisti vode brigu isključivo o materijalnim uživanjima, potpuno zapostavljajući duševna savršenstva i potrebe. Ovdje ćemo ukratko navesti neke aktuelne teorije i mišljenja.

Isposnici i duhovnjaci po pitanju ustanovljenja ljudske sreće otišli su u velika zastranjenja jer su mnoge zbilje vezane za tijelo te realne i neporecive prohtjeve tijela zanemarili i porekli.

S druge strane, pobornici ekonomije upali su u istu klopku te su zarad potvrde vlastitog mišljenja zanemarili i porekli mnoštvo vjerskih i moralnih istina i realnih ljudskih svojstava.

Posigurno je jasno da duševna savršenstva i moralni kvaliteti predstavljaju bitne stubove ljudske sreće, ali cijela sreća nije u moralnim i duševnim kvalitetima. Jasno je da je i ekonomija jedan od značajnih stubova ljudske sreće jer se bez ekonomije sreća ne postiže.

Čovjek nije stvoren samo radi stvaranja i potrošnje, već je od početka stvaranja težio ka ljubavi prema ljepoti, vjerskom osjećaju, misaonoj radoznalosti, kreativnosti, osjećaju požrtvovanja i viteškom življenju. Nemoguće je da neko bez unižavanja vlastite ličnosti usmjeri sve svoje aktivnosti na planu pribavljanja materijalnih prednosti.  

Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, čistoj vjeri, Allahovoj prirodi prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Allahovu stvaranju! To je prava vjera, ali većina ljudi ne zna.

Vjerovanje u Boga, pročišćenje duše od nečistoća i ukaljanosti, kao i vođenje računa o čuvanju moralnih i ljudskih osobina jeste temeljni uvjet ljudske sreće i jedan je od najvažnih islamskih programa, o kojem govori stotinu ajeta i hadisa.

U suri Asr Uzvišeni se kune da će svi ljudi iz bilo kojeg naroda i u bilo kojem vremenu pretrpjeti šteti, biti nesretni i na gubitku, osim ako imadnu nekoliko vrlina, od kojih je prva vjera: Tako mi vremena, čovjek je, doista, na gubitku – osim onih koji vjeruju i čije dobra

U suri Šems kazano je: Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove, i mjeseca kad ga prati, i dana kad ga očituje, i noći kada ga zakrije, i neba i Onoga Koji ga sazda, i Zemlje i Onoga Koji je ravnom učini, i duše i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da znade šta zlo joj je a šta dobro je, uspjet će onaj ko je očisti...

Tako mi svih ovih svetih ajeta, prava sreća i spas pripadaju samo onome ko dušu svoju očisti od nečistoća. Nesretan je i gubitnik onaj koji je onečisti i zaprlja.

Hazreti Ali je rekao: “Naslov vjernikove knjige djela je ljepota njegovog morala.”

Svi ovi ajeti koje Kur'an donosi o Zemlji i Nebesima, o drveću i životinjama, o zametku i fetusu, kao i o različitim aspektima svijeta, zarad su privlačenja čovjekove pažnje prema uzvišenom Bogu i stvaranja duha vjerovanja u njemu. Ajeti koji govore o pohvalnim osobinama i o moralnim vrlinama, kao i ajeti koji govore o lošim moralnim osobinama i niskostima – svi su objavljeni radi poziva čovjeku da se vrati duhovnim vrlinama i odagna nepoćudne osobine od sebe. Poslanik časni o svojoj nebeskoj misiji kaže:

بُعِثْتُ لأُتَمِّمَ مَكارِمَ الأخلاقِ

“Poslan sam da usavršim ahlak (moral).”

Budući da, kao što smo naveli, živimo u materijalnom dobu s više aspekata promatranja, možda bi najbolje bilo da ovu tematiku sebi predočimo kroz materijalne termine.

Ko smo? Kakav smo proizvod? Ko nam je proizvođač? Za što možemo poslužiti? Koji nam je kvalitet? Koji nam je rok trajanja? Šta možemo učinit sebi da uljepšamo i olakšamo sebi? Šta drugima? Koja nam je dugoročna primjena? Imamo li garanciju? Koja nam je cijena?  Jesmo li kvarljiva i lomljiva roba? Gdje nam je servis?

Vjernik svoju misoa o sebi veže kroz nekoliko etapa. Kroz onu SAD, OVDJE, kroz etapu SUTRA, krzo etapu DO SMRTNOG ČASA, kroz etapu KABURSKE KUŠNJE, kroz etapu BERZAHSKOG BORAVKA, do etape DANA VJERE I OSVJEDOČENJA izakoje slijede nada i strah. Nada u milost Božiju da ćemo biti stanovncii Dženneta i straha da smo u prilici d abduemo i stanovnici Džehennema. Sve ove etape označene su izvijesnošću da iza etape SMRTI nema  popravka, do ove etape je PRODUKCIJA DOBRA. Neko će upitati zašto onda spominjemo one etaope iza? Zato što su neophodne da bi se PRODUKCIJI DOBRA, VJERE I ČINJENJA DOBRA UZ STRPLJIVOST I ISTINOLJUBIVOST  podarila potrebna snaga koju je nemoguće  proizvesti bez svjesnosti ovih etapa koje slijede. Bez posmrtnih etapa čovjek bi teško sebi našao odgovor zašto će recimo neko svoje pravo, sasvim zasluženo prepustiti drugome koji je za nj manje zaslužan ali više potrebit ako nema izvjesnosti ovih etapa poslije smrti. Vjernik ne sagledava u svojoj viziji postojanja smrt kao krja života nego jendu od etapa životne izvijesnosti.

Zašto šehid daje svoj život i zašto će kada proživljen bude poželjeti da se ponovo vrati da bi i deset puta opet dao svoj život. On znači nije samo svjedok vjere na ovom svijetu, predsmrtnom životu, on je svjedok života u punini njegovog značenja u životu nakon etape smrti i svjedok na određeni način onog o čemu sam govorio prije a što se tiče potrebitosti vjere i činjenja prije smrti koji su uslovljeni prostor i vrijeme da bi se ta punina života ostvarila. Mi smo svojim svakim dahom ovog predsmrtoga života uronjeni u posmrtni život jer ovim životom gradimo kvalitet posmrtnog a samim tim je i naš posmrtni život uronjen u ovaj jer njegove manifestacije se naslanjaju na naše činjenje  ovdje.

S te pozicije gledano svaki vjernik se može osjećati posafan na Danu vjere a ovo što nam se sad dešava može motriti iz prizme gledanja šta je pripremio, s razlikom, velikom, da nam je još uvijek data prilika da ukrasimo vrijeme koje nam je preostalo do smrtog časa. Da nadogradimo naše likove, naše uloge, naše dijalog epdoignemo na veći stepen, naše činjenje, osjećaje, namjere, nijetove. Izvjesnost predočenog zamišljanja uveliko će okarakterisati i najbitniju komponentu vjernikove svijesti, svijest o Bogu, od čije stalnosti i pokoravanja istinama te izvjenosti zavise sve ostale stvari.

Na „crvenom ćilimu“ Dana vjere vidjećemo zvijezde čovječanstva. Najodabraniji među milijardama ljudi je Božiji Miljenik Muhammed, neka je salavat i selam na nj i njegovu porodicu.

Njegova uloga na ovom svijetu isto je tako najodabranija. On je taj koji je dostavio što je zadužen da dostavi. On i niko više.

Vidjećemo Ibrahima, a.s., čije  dove Bogu odziv jeste poslanje plemenitiog prvaka Muhammeda, a.s.

“Gospodaru naš, pošalji im Poslanika jednog od njih koji će im čitati Tvoje ajete, podučavati ih Knjizi i mudrosti i oplemenjivati ih. Zaista si Ti jak i mudar.” Suretul-Bekare, ajet 130

Vidjećemo odabrane žene čovječanstva na čelu sa prvakinjom hazreti Fatimom.

Šta znamo o njenom životu, pitamo li se kako je neko tako kraktim životom zaslužio to mjesto, tražimo li odgovor, interesuje li nas?

Hazreti Hatidža, Asja, Merjema....???

Možda odgovor za kojim tragamo ne podrazumijeva puko preslikavanje njihovih životnih navika, odjeće koju su nosili kako danas mnogi čine. Možda je odgovor u njihovoj viziji, širini i dubini pogleda, snazi, vezi i osloncu na Stvoritelja kreacije i ostavrenju od Boga podarenih potencijala.

Na našim današnjim izborima, Ibrahim, a.s., bi bio smao jedan čovjek i jedan glas, a Bog nam objavljuje da je bio čovjek-ummet. Jedan čovjek-jedan ummet.

U sebi je uzbiljio veličinu jednog ummeta, izdigao se  na toliku veličinu a nije mogoa bez vizije, vjere u sebe koja je zasnovana na vjeri u Boga.

"Doista je Ibrahim bio sam ummet, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim, i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim. On je njega izabrao i na pravi put izveo, i Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom svijetu će doista biti među onima dobrima. Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!'" (Prijevod značenja En-Nahl, 120-123)

Stao kao pojedinac naspram svih čvrsto uvjeren da je biti na strani Boga biti na pravoj i najačoj strani.

Bio je Božiji poslanik ali bio je i čovjek. Kao i mi. No, imao je  jaču vjeru, jaču viziju, jaču unutrašnju snagu. U prostranstvima ognja dunjalučke vatre on je vidio i uživao ugodne hladove. To je potencijal čovjeka koji mi danas odbacamo. Poništavamo snagu pojedinca žrtvujući je pod bujicu mase. Time poništavamo pojedinačno snagu svakog od nas.  Odbacujemo logiku vjere, logiku Božije objave a povodimo se za trenutnim društvenim filozofijama. Mjenjamo suštinu i formu, ciljeve i metode.

Uzvišeni je rekao: "On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri oca vašeg Ibrahima." (Prijevod značenja El-Hadždž, 78)

Znači sve što nam Objava nalaže je lahko i dobro. Tegoba koju pri izvršavanju njenih naloga osjećamo, tjeskoba koju danas kao ummet Muhammedov osjećamo generalno rezultat je naše nesvjesnosti da u sebi i oko sebe imamo sve potrebne potencijale za lahkoću.

Teškoća koju osjećamo je rezultat odbacanja potencijala koje nam je Bog dao u nama samima i u prostranstvima nebeskim.

Kad uatomobil neće da pođe odmah se pitamo, šta nismo aktivirali, šta se nije aktiviralo u motoru? Kad mi ne idemo dovoljno jako i dovoljno brzo trebali bi da se pitamo šta nismo aktivirali?

Malehan je inžinjer koji pravi auta u odnosu na Uzvišenog Stvoritelja našeg, Stvoritelja svega stvorenoga, pa kako to da ne sumnjamo u onog ko je sastavio jendo obično auto a sumnjamo da je Gospodar  svemira „zaboravio“ utkati u svoja stvorenja potrebne potencijale?

Upravljamo mnoštvom mašina, svemirskim letjelicama a sumnjamo u svoje potencijale, snagu u mogućnost upravljanja sobom.

U ovim danima dok se prisjećamo zemaljskog, povijesnog momenta kada je Prvak čovječanstva, Božiji odabranik iz pupoljka svekoliog postojanja procvao i zamirisao kao novorođenče u mekanskoj dolini trebamo da promišljamo mnogo šire od  pukih historijskih datuma i činjenica.

Rođen je sa ulogom, poslanjem  velikim i bremenitim, kao siroče, a sa ovog svijeta se povukao potpuno ispunivši povjereni emanet.

Ni nas Bog nije stvorio bez uloge, nije nas  bez reda i razloga učinio da se rodimo u ummetu Muhameodovom, a.s.. I mi imamo ulogu, važnost i imamo potencijal. Naš prvak, naš Poslanik, naš imam, naš vodič nam je pokazao i kojim potencijalima raspolažemo, i kako se njima koristi i  na kakve prepreke ćemo nailaziti pitanje je samo slušamo li ga?

Od svih njegovih dunjalučkim manifestacija meni se čini da danas ponajviše oponašamo njegov plač novorođenčeta.

Sve češće nam je Objava koju nam je dostavio samo knjiga  u čijim ajetima tražimo potvrdu svojih mišljenja umjesto da svoja mišljenja  njome potvrđujemo ili odbacamo. Njegovi hadisi i sunet su sve češće u praksi „riječi i postupci koje je on, a..s,  radio da bi mi danas dokazivali svoju superiornost nad drugima.

Među odabranicima Dana vjere bit će i Musa, a..s i njegov brat Harun, a..s,. Lijepom riječju im je naređeno da se obrate Faraonu. Kakvim se mi riječima danas obraćamo jedni drugima?

Ružna riječ zaprljaće i grudi iz kojih izlazi, misao koja je oblikuje i jezik koji je izgovara i usne  preko kojih prelazi. Bez čistoće grudi, misli, lijepe riječi mi sa izvora lijepih ne možemo ni zahvatiti vode.

A sjećanja ovih melvudskih trenutaka su biserno čisti izvori dunjalučki, samo posudom čistog iskrena nijeta iz njih se može zahvatati, s bismillom i s tahmidom.

I svi nabrojani i nenabrojani odabranici Dana vjere o kojima je objava i predaja neosporno posvjedočila imali su osobine koje nisu povezane sa  bankovnim računima, političkim i drugim položajima nego s čovjekom i njegovom nutrinom. Poslušajmo šta nam se govori o najuglednijim, najboljim:

Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa."/Al-Hudžurat-13/

"Zaista, Allah ne gleda u vaše izglede, niti u vaše imetke, nego gleda u vaša srca i vaša djela." Ovo navodi i Ibn-Madže.

Ustao je čovjek prema Vjerovjesniku, s.a.v.s., dok je on bio na minberu i upitao: "O Allahov Poslaniče, koji je čovjek najbolji?" "Najbolji ljudi su oni koji su najučeniji i najbogobojazniji prema Allahu, dž.š., naređuju dobročinstvo, zabranjuju loša djela i održavaju rodbinske veze" - odgovori Poslanik, s.a.v.s.

Zapitajmo se i šta mi dovimo danas, koliko daleko i široko zahvataju naše dove. Ima li drugih u njima i molimo li dalje od zdravlja svoje djece???

Završiću sa ajetima sure Vaqi'a koji su mi na određeni način bili vodilja pripremanja čitavog ovog obraćanja.  Ajeti koji naše poglede proširuju do krajnosti onog iza svih etapa nudeći izvijesnosti  na potpun način dajući konačan odgovor na ono pitanje postavljeno na početku: Ko su sretni a ko su nesretni. Ponekad u promišljanju sebe, života, postojanja treba napravit inverziju ne polazit od sebe nego od konačnog cilja. Odabrati od ove dvije kategorije koje ajeti nude a onda krenuti sa aktivnostima i za njih potrebnim znanjima i zalaganjima kako bi se one ostvarile. U Knjizi koja ih navodi navedeno je i sve drugo što je za njih potrebno.

A oni sretni - ko su sretni?!

Biće među lotosovim drvećem bez bodlji,

i među bananama plodovima nanizanim

i u hladovini prostranoj,

pored vode tekuće

i usred voća svakovrsnog

kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti,

i na posteljama uzdignutim.

Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti

i djevicama ih učiniti

milim muževima njihovim, i godina istih

za one sretne;

biće ih mnogo od naroda drevnih,

a mnogo i od kasnijih.

A oni nesretni - ko su nesretni?!

Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj

i u sjeni dima čađavog,

u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine.

Oni su prije toga raskošnim životom živjeli

i uporno teške grijehe činili

i govorili: "Zar kada umremo i zemlje i kosti postanemo - zar ćemo zbilja biti oživljeni,

zar i drevni naši preci?"

Reci: "I drevni i kasniji,

u određeno vrijeme, jednog određenog dana biće sakupljeni,

i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje,

sigurno, s drveta Zekkum jesti,

i njime ćete trbuhe puniti,

pa zatim na to ključalu vodu piti,

poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti;

to će na onome svijetu biti gošćenje njihovo!

Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete?

Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete

vi oblik dajete ili Mi to činimo?

Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti

da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo...

 (El-Waqi'a  - Događaj 27-62)