Istina je da su mnogi, ako ne i većina ljudi, uglavnom neosjetljivi i nikad se neće upitati zašto bi morali razmišljati o nekim stvarima. Oni rutinski slijede svoje svakodnevlje i umišljaju da razumijevaju vlastitu situaciju. Oni će se okrenuti ovom ili onom načinu mišljenja i ponašanja koji predstavlja savremeni trend i koji je populariziran putem televizije, društvenih mreža i drugih sredstava koja katkad mogu postati sredstva masovne indoktrinacije.

''I ne povodi se za prohtjevima njihovim''.

(Kur'an; V, 48/49)

Kada govorimo o trendu podrazumijevamo ga u najširem mogućem smislu, dakle trend u mišljenju, politici, jeziku, ponašanju, estetskom doživljaju, komuniciranju, modi, muzici i tako dalje. Obično se trend doživljava kao neka društvena ili impersonalna sila, kao već samozadata forma kojoj se samo treba prilagoditi. Ono što, međutim, mnogi ne uviđaju, jeste da svaki trend mora krenuti od pojedine osobe, čime se rakurs promišljanja ovog fenomena uveliko mijenja. Razmatrajući fenomen trenda, uistinu se teško oteti utisku da se ne radi o modernom božanstvu, imajući, pored svega, i u vidu stepen strastvenog posvećivanja njemu. (Neš)to je trend i moraš da mu se pokoriš, ne smiješ pitati zašto, jer pobogu, većina se pokorava. Lažna božanstva stvara sami čovjek, kao i trend. Čini se da razlog zbog kojih ljudi tako bespogovorno slijede trendove jeste slabost i nedostatak originalnosti. Mnogo je lakše ići nizvodno i pripadati bezličnoj masi koja pruža toplu utjehu iz koje nije prijatno iskakati, jer, neko ti može zaprijetiti tom gromoglasnom, za (post)moderno ili postnormalno (Z. Sardar) doba svetom riječju – trend, ili te čak okarakterisati kao nekog izvan toka. Kakav je smisao biti u nekom toku koji ima pogrešan pravac ili cilj?

 

Nije li većina u početku bila manjina, pa dok je ta većina bila manjina da nije trebalo slijediti slijepo te stavove ili estetske kriterije čime ta manjina ne bi postala većina? Upitajmo neku osobu zašto, na primjer, odjednom počinje da oblači neku odjeću koja je primjetno postala trend. 

Ukoliko je neka djevojka imala tanke obrve i trend joj naredi da ima debele - dječačke, ona mora ponizno i snishodljivo da izvrši naredbu. Božanstvo trenda ne zanima da li je njoj to lijepo ili nije, ona jednostavno to mora prihvatiti, jer to radi većina. Ne samo da mora prihvatiti, već mora nakon što je poslušno izvršila naredbu da misli kako je to lijepo. Ne treba misliti da pretjerujemo spominjanjem božanstva/obožavanja, jer, prisjetimo se i sami koliko smo puta naišli u medijima na tako frekventnu riječ – obožavatelj, kada žele govoriti o sljedbenicima nečije ličnosti i životnog stila. Da li se ta osoba zapita odakle većina koju slijedi u nekom trendu? Nije li većina u početku bila manjina, pa dok je ta većina bila manjina da nije trebalo slijediti slijepo te stavove ili estetske kriterije čime ta manjina ne bi postala većina? Upitajmo neku osobu zašto, na primjer, odjednom počinje da oblači neku odjeću koja je primjetno postala trend. Ili neće znati objasniti ili će reći da je to trend čime misli da je svaka rasprava na tu temu zaključena. Ako ih tim nedozvoljenim pitanjem dovedemo u nezgodnu situaciju - ne brinimo. Smislili su način odbrane. Reći će nam da smo konzervativni (ne očekuje se od robova ovog lažnog božanstva jaka argumentacija, već kvalifikacija). Ono što tim robovima izmiče pred očima jeste da su otvoreni prema (uglavnom virtuelnom) svijetu, ali zatvoreni/konzervativni prema sebi. Drugo, konzervativne osobe žele da zadrže postojeće stanje, što u ovom slučaju nije u pitanju, jer te osobe koje su optužene za konzervativizam ne žele da zadrže postojeće abnormalno stanje, već ga žele mijenjati na bolje, čime to kvalificiranje gubi na smislenosti. Treće, ako se smatra da konzervativne osobe ne prihvaćaju tuđe stavove, navike i poglede, onda i oni koji te osobe optužuju pokazuju da su konzervativni, jer i oni ne prihvaćaju stavove, navike i poglede onih koje smatraju konzervativnim. No, nekima argumentacija uopće ne spada u referentni okvir.

Riječ koja se često koristi umjesto riječi trend jeste vrijeme. Kažu da je nešto u skladu s vremenom (čitaj: Zapadom). Šta znači da je nešto u skladu s vremenom? Seyyed Hossein Nasr otvoreno postavlja pitanje: Ako se mi trebamo mijenjati u skladu s vremenom, u skladu s čim onda, treba da se mijenja vrijeme? On time ukazuje da se danas pretpostavlja kako su društvene promjene nezavisne od nas i da se mi trebamo usklađivati prema promjenama. Vrijeme smo, nažalost, učinili apsolutnim što je apsurdno. Sjajna je Henry Corbinova misao: Obični čovjek prima boju vremena, a duhovni čovjek boji vrijeme svojim bojama.[2]

Ipak, možda je najopasnija stvar kod božanstava modernizma (a tako i ovoga oličenom u riječi trend) kaže William C. Chittick, to što je iznimno teško prepoznati svrhu tih božanstava, jer u modernom svijetu ona se uzimaju zdravo za gotovo, i držimo ih tako neizbježnim kao da se radi o zraku ili disanju. U (post)modernom dobu, ono što je neodvojivo od trenda jeste riječ novo. Da bi trendovi imali utjecaja, moraju se stalno mijenjati i modificirati. Novo uvijek nastoji biti ispred starog, onog koje je zastarjelo i zaostalo. Čim počnu obožavati jedan trend, pojavi se drugi trend. Na primjer, tehnologija stalno proizvodi nove izume za koje svi odmah mislimo da ih trebamo. Sve ono što se stalno ne obnavlja doima nam se mrtvim.[3] Na ovom mjestu se skoro pa savršeno uklapaju sjajne riječi Harisa Silajdžića: Naša stvarnost u kojoj danas živimo je konzumirana na način da je, ustvari, mi ne možemo usvojiti, dakle, mi ne možemo usvojiti dnevno deset novih fenomena kvalitetno. Imamo problem mentalne probave. Nije čovjek u stanju tako funkcionirati zato što je čovjek inkrementalan po svojoj prirodi. (...) Ne mogu ljudi apsorbirati toliko novih stvari, zato se krećemo po površini, zato nam treba jezik površine.

Gore od konstatiranja tragičnog slijepog slijeđenja modernih mudžtehida, to jeste medijskih ličnosti, takozvanih zvijezda (padalica), YouTubera koji nam tumače naredbe njihovog božanstva - trenda, jeste pravdanje. Pravdanje kako je, naprimjer, tehnologija samo sredstvo, odnosno pomagalo. Prije bi se reklo da je sredstvo onaj ko to kaže i opravdava svoje višesatno poklanjanje pažnje jednom tehnološkom uređaju misleći da ostvaruje (virtuelnu) komunikaciju sa drugima, a ne ostvaruje stvarnu komunikaciju sa svojim vlastitim djetetom koje se nalazi nekoliko metara od njega.

Tragikomično je da oni koji bespogovorno slijede gore nabrojane kategorije, čak ni to ne rade istinski. Ako se neko hoće istinski slijediti, onda treba biti originalan, jer je ta ličnost koju neko želi slijepo slijediti originalna. Prema tome, treba slijediti tu ličnost u originalnosti. Međutim, za originalnost treba umni napor, što je za obožavatelja trenda nedostižni luksuz.

Zato se nakon svega ovoga sjetimo riječî Prvaka svjetova Muhammeda, a.s., u kojima nas upozorava da ne budemo ljudi bez stava (imme'ah),[4] poslušnici, da ne slijedimo slijepo (u engleskom jeziku za takve postoji izraz yes-man), u ovom slučaju trendove, bez da ih kritički razmotrimo i ukoliko (u)vidimo da nam mogu biti korisni i da imaju neku svrhovitost tek da ih onda usvajamo. Naravno, to nije uvijek lahko, jer u modernom svijetu ukoliko se pobuniš protiv trenda ili ga dovodiš u pitanje, smatraće te bogohulnim.

Stoga, trebamo biti glas, a ne eho. Zarad zadovoljstva Jedinoga, moramo rušiti te moderne idole šćapom uma i vjere. Bojimo vrijeme svojim bojama: A ko je bolji od Allaha bojenjem?[5]