Konačno: u Turskoj su, nakon više od šezdeset godina zabrane, Vlada i Dijanet objavili kompletno izdanje Risale-i Nura, jedinstvenog i, uz Fi zilali'l-Kur'an Sejjida Kutba, najutjecajnijeg tefsira napisanog u 20. st. Taj veliki kulturni događaj u Turskoj obilježen je uz prisustvo njezinih današnjih najviših autoriteta: predsjednika Erdoana i predsjednika Dijaneta šejha Mehmed-ef. Gormeza. Nekako u isto vrijeme, kod nas je završeno prevođenje Arapske mesnevije Svjetlosti ili Mesnev-i Nurijje, izvorno napisane na arapskom pod naslovom El- Mesnevijju'l-arebijju'n-nurijj, a izdavač će biti Izdavačka kuća REJHAN, sa agilnim pronositeljem Said Nursijevog učenja ovdje u Bosni, Erdoanom Nilom na čelu.

Mudžeddiduddin u Turskoj

Said Nursi (1877.-1960.), u mladosti nazvan Bediuzzeman („Čudo svoga doba“), a od strane turskih i bliskoistočnih učenjaka i aktivista mudžeddidu'din (obnovitelj islama, tj. povratka islamu) u prošlom stoljeću, toliko je značajan mislilac-pjesnik da se današnja dramatična previranja u Turskoj i cjelokupnom našem Ummetu ne mogu ispravno sagledati bez uvida u njegov komentar Kur'ana, njegov akaid, nauku o Hadisu, ahlak, fikh i islamsku filozofiju.

Svoj život sam je podijelio na „starog“ i „novog“ Nursija, pri čemu je onaj prvi Nursi mufessir i islamski aktivist koji je živio u posljednjim dekadama Hilafeta i Devle alijje, tj. Uzvišene države (Osmanskog carstva), kako je ulema nazivala ovu najljepšu državnu tvorevinu poslije Hulefa-i rašidina, a „novi“ Nursi je 37 godina proživio u Republici koja je formirana 1923. g. Tokom Prvog svjetskog rata, koji nije bio ništa drugo do rušenje Osmanskog carstva, koje se prostiralo na tri kontinenta, od strane sila Zapada, Said Nursi je proveo na frontu spašavajući Hilafet, dvije godine u zarobljeništvu kod Rusa, od kojih je Božijim čudom pobjegao i vratio se u Istanbul.

Godine 1925. Republika je protjerala dvojicu najvatrenijih mudžahida-mufessira-pjesnika turskoga jezika koji su se borili za pobjedu kur'anske civilizacije u ovoj zemlji: Mehmeta Akifa Ersoja (Arnauta s očeve strane, pjesnika Istiklal-i marša, turske himne) i Saida Nursija (kurdskog muslimana ehl-i Sunneta vel-džema'ata). Said Nursi je protjeran u istočnu Anadoliju, gdje će, pod državnom prismotrom, u zatvoru i progonstvu proživjeti punih 25 godina. No, ovaj „sluga Kur'an-i kerima“, kako je sam sebe nazivao, taj će svoj kismet primiti zdraga srca – da bi u tome periodu napisao i Arapsku mesneviju Nura, kao uvod u svoj šestotomni tefsir Kur'ana pod naslovom Risale-i Nur – Risale Svjetlosti.

Tefsir napisan u zatvoru i progonstvu

Sve su mu knjige i brošure bile zabranjivane, on i njegovi učenici – popularno nazvani nurdžijama – hapšeni, suđeni i zatvarani. Jedinstven tefsir i jedinstvena mufessirska sudbina – jer je Bediuzzeman svoje risale pisao bez biblioteka, drugih tefsira, hadiskih zbirki i sličnih djela kojima se služi svaki mufessir i islamski pisac. Bediuzzeman je pisao svojim imanskim srcem i genijalnim umom neumorno, godinama i preko dva desetljeća diktirajući svoja lucidna otkrivanja kur'anske svjetlosti. Stranice i stranice svoga tefsira probacivao je kroz zatvorsko prozorče u kutijama šibica poručujući svojim učenicima: “Prepisujte ih, doći će vrijeme kada će ih čitati čitava Turska!“

A kada je preselio na Ahiret, Republika se toliko bojala njegovog autoriteta da je nekoliko mjeseci po njegovom preseljenju organizirala tajno prebacivanje njegova tabuta na nepoznato mjesto – kako turski muslimani ne bi mogli dolaziti na njegov kabur i učiti mu Fatihe. (Naserova Republika je bila samo unekoliko grublja: strijeljala je najvećeg mufessira na arapskome jeziku, šehida Sejjida Kutba, na nepoznatome mjestu; većinu svoga tefsira Kutb je također napisao u zatvoru!)

No, ne samo Turska: danas Saida Nursija čita čitav svijet. Dok je Mesnev-i nurijju napisao na arapskom, jeziku kojim se govori i piše od Turske do Indije, Risale-i Nur je napisao na osmanskom turskom, jeziku kojim se govorilo i pisalo od Kine do Turske, pa čak i do Balkana. Danas su njegova djela prevedena na engleski i druge jezike, a njegovi učenici, Allahove evlije, šire njegova učenja doslovno po čitavom svijetu, evo i kod nas u Bosni. (Njih treba razlikovati od sljedbenika Fethullaha Gulena, vjerskog učenjaka koji je od svoga pokreta napravio terorističku organizaciju koja je odgovorna za pokušaj vojnog udara u Turskoj 15. jula 2016. g., u kome je ubijeno preko 240 naše braće i sestara, a na stotine i stotine ih je teže i lakše povrijeđeno!)

Mesnev-i nurijja je, kako rekosmo, uvodnik u Risale-i Nur; ona je rasadnik ideja Bediuzzemanovog tefsira. Shvativši da ga je dragi Allah, dž. š., spasio iz ruskog zarobljeništva da bi Ummet spašavao od zapadnjačkog mita o progresu, koji uključuje materijalistički svjetonazor, ateizam, agnosticizam, scijentizam, nacionalizam, pobunu protiv Stvoritelja i Njegove Objave, odbacivanje Sunneta itd., „novi“ Nursi je na skromne hartije papira ispisavao „naviranje Kur'ana“ u svoje srce, pozivajući Turk Milleti imanu, islamskom ahlaku, korištenju nauke na Allahovom Putu, međumuslimanskom i međuvjerničkom bratstvu, merhametu i pravdi, mirio je – svojom raskošnom i uvjerljivom argumentacijom – vjeru i nauku, odbacivao „prosvjetiteljsku“ Evropu i pružao ruku vjerničkoj, kršćanskoj Evropi, dopisivao se s Papom u Vatikanu, jednom riječju: on je „kur'anskom književnošću“ vraćao „kur'ansku civilizaciju“ na tursku scenu.

Fala milom Allahu, dž. š., nakon njegovih učenika kakvi su bili šehid Adnan Menderes, hodža Erbakan, Turgut Ozal, a danas Redžep Tajjip Erdoan, šejh Mehmet-ef. Gormez, dr. Davutolu, Abdullah Gul, Numan Kurtulmuš i brojni drugi, kur'anska civilizacija se javlja u svojoj punini i svijetli i najavljuje se ne samo u Republici Turskoj, nego na čitavom prostoru nekadašnje Devle alijje ili ehl-i Sunneta vel-džema'ata.

Citat koga ovdje donosimo, Said Nursijev govor u Narodnoj skupštini Turske odmah po okončanju Prvog svjetskog rata, nakon što je vojska Ummeta porazila zapadnjačke sile na Čanak –kaleu, najbolje odslikava našu gornju tezu o kur'anskoj civilizaciji, a komparacije toga teksta iz Arapske mesnevije Svjetlosti sa našom, bošnjačkom savremenošću svaki pažljiviji čitalac će otprve uočiti.

Nursijev govor u Narodnoj skupšti

- U ime Allaha, Milostivoga, Samilosnoga:

"Namaz je za mu’mine jedan vremenski određen propis" (An-Nisa': 103).

O, zastupnici! Bit ćete proživljeni na jedan Veliki dan!

O, mudžahidi! O, vi koji držite vlast i upravu!

Želim da saslušate temu što će vam je izložiti ovaj siromah koji je muhtač za Allahom, dž.š., kroz nekoliko savjeta u deset tačaka.

Prvo, vrhunski ukaz blagodati koja se nalazi u vašoj pobjedi nameće obavezu iskazivanja zahvalnosti - kako bi ona potrajala i uvećala se. Jer ako se na blagodat ne uzvrati zahvalnošću, ona bude ukinuta i nestane. Sada kada ste, Allahovom dobrotom, sačuvali Časni Kur’an od najezde neprijatelja, morate se pokoravati Njegovom izričitom imperativu, a to je propisani namaz, kako bi se Njegov blagoslov nastavio slijevati na vas i Njegovo svjetlo održalo na ovako čudesan način.

Drugo, vi ste tom pobjedom doveli Islamski svijet u stanje ushićenja, i zadobili njegove simpatije i naklonost. Međutim, te simpatije i naklonost prema vama će potrajati samo ako se pridržavate islamskih obilježja i propisa, jer vas muslimani vole i dragi ste im upravo zbog i radi islama.

Cijeli tekst u Preporodu od 15. decembra