Ona seže od davnina prije svega od početaka  čovječje kulture koja je bitno utjecala na daljnji razvoj vrtova u srazmjerima kojima smo danas očarani i motivirani da ih koristimo za uživanje! Spomenuvši karakterističnost muslimanskog svijeta posebice vrtova moram isktaknuti bitnu činjenicu koja se odonsi na temelje vjere koja u svojim načelima opisuje ljepote muslimanskog vrta i time još više pridonosi kvaliteti razvoja. Dakle, sveta knjiga muslimana Kur'an tu važnu okosnicu  koristi kao simboliku za džennet (raj) te je zbog toga širenje islma imalo značajan utjecaj na izgled vrta.

Povijest vrtne umjetnosti prikazane kroz stilove staroga vijeka, srednje vijeka i antike posebno  zorno pokazuje da muslimanski vrt kao važan faktor, element koji svojski čuva svoju tradiciju nije nepoznanica, dapače prepoznat je još od starih Egipćana, Perzijanaca, Indijanaca pa i Babilonaca sada već daleko zaboravljenih naroda kjoi su pridonijeli i polako razvijali izgled tadašnjeg vrta a dans neprocjenjivog bogatstva ljepote! Pa tako kroz spomenute povjesne stilove zakjlučujemo kako su tada biljne vrste geometrijskog oblika i pravilnih habitusa primjerene za izgradnju drvoreda. Vrtovi koji se pojavljuju u novijem dobu, u baroknom i suvremenom stilu pokazuju tendenciju (od prije spomeutog)  kvalitetnog razvoja. Jer sami po sebi vrtovi postaju korisni za uzgoj ljekovitog bilja i bilja za prehranu, također prožeti raznim konstrukcijama u obliku labirinata, hodnika, pa sve do cvjetnih parterakoji omogućuju stvaranje figure iz cvijeća. Dolazi do izražaja savršena slika vode u vrtu, teatralnost simetrične sadnje te nova svijest o prostoru koja utječe na brz razvoj dizajna. Kada dalje govorimo o vrtovima, muslimanski imaju konatoaciju na razini religijskog, simboličkog i filozofskog značenja oblikovanja. Religijska se ogleda prvenstveno na nastanku islma koji je nastao među gradskim stanovništvom u vrijeme proroka Muhameda. On je potenciraona razvoju muslimanskih vrtova jer su za njega bili kao raj za uživanje i zadovojlstvo! U vrtovima se najviše koristi voda –sveti motiv u obliku zrcala fontana, bazena i vodoskoka dok s druge strane prikazuje izraz moći i blagostanje! Suština oblika za stvaranje muslimanskog vrta je beskonačna zora koja se proteže izvan vidljivog materijalnog svijeta.

Bliski istok je oduvijek bio suho mjesto. Na sjeveru pustinje su velike stepe. Ovo područje ima ekstremne temperature i kiše u proljeće i zimi. Ostatak područja ima oborine između ožujka i studenog, a ponekad i poplave od ožujka do svibnja. Duž mediteranske obale ljeta su duga i topla, a zime blage i vlažne. Obalna područja su vlažna, uz stalan povjetarac za kompenzaciju. Kiše i temperature se znatno razlikuju diljem Bliskog istoka, pa čak i unutar zemalja. Temperature variraju od regije do  regije.  Tropska pustinjska i stepska klima B¹ i B² javlja se na otprilike od 15° do 30° sjeverno i južno od ekvatora, obilježava spuštanje zraka i zato je vrijeme sunčano i stabilno. Na kontinentima na takvim mjestima klima je pustinjska ili polupustinjska. Od pustinja sjeverne polukugle tu su u Africi Sahara, u Prednjoj Aziji arapska pustinja, u Sjevernoj Americi Sonoran pustinja u Arizoni i Meksiku. Pustinje su bezvodna, aridna područja s klimom B². Njezine su odlike vrlo male količine oborine u odnosu prema temperaturi zraka. U unutrašnjosti tropskih pustinja godišnje količine oborine nisu veće od 20 mm, a kiša ne pada i po više uzastopnih godina. Samo se povremeno pojavljuju jače nepogode kad se zbog snažnih konvektivnih struja od ugrijane podloge, prilikom prodora svježeg i vlažnog zraka u visini, stvori nestabilna situacija i nastanu oblaci. Prolomi oblaka tada zahvate nekoliko kvadratnih kilometara pustinje. Traju kratko vrijeme. Voda brzo oteče i ishlapi, pa godinama opet nema kiše. Zato je promjenjivost godišnje količine oborine jako velika. Pojedinačne se godišnje količine razlikuju od višegodišnjeg prosjeka u umjerenim širinama za oko 15%, a u tropskim pustinjama za više od 40%.

Očuvani primjeri muslimanske vrtne umjetnosti na tlu zapadne  Europe uz palače i džamije

Valja spomenuti primjere koji također i danas imaju snažan utjevaj na sam razvoj vrta pa ako se slijede tragovi arapske kulture prema Zapadu nailazi se na vrt oživljenja prožet novim značajkma. Španjolska kao preteča vrtne umjetnosti odlikuje se veličanstvenošću, ugodom i užitkom te oblije zelenilom, cvijećem, motivima i težnjom prema bujnoj dekorativnosti a samo pojavljivanje vode je u prostranim bazenima, fontanama, vodoskocima. Biljni materijal čine pretežno čempresi, magnolije i mirte i druge vrste. Spominje se i Alhambra ne manje važna koja u prijevodu znači CRVENI DVORAC. Fontane i bazeni su kjlučni elementi u Alhambri. Jedan je od bisera civilizacije, temelj Španjolske, sada dio UNESCO-ve  Svjetske kulturne baštine. Zbirku biljaka na cijlom području uveelike obogaćuju masline, lovor, mirta, limun.

Uz Alhambru i njene ljepote možemo spomenuti i Generalife koji je u 13. Stoljeću  služio kao seosko imanje kraljeva. Jedna značajka koja je posebno intrigantna u vrtovima je sustav tekućom vodom. Palacio i okolni vrtovi Generalife su izvorno izgrađeni između 1302. i 1309. godine, za vrijeme vladavine Muhammeda III, kao ljetni vrt za opuštanje. Ljetna palača  u kojoj nakon ulazne aleje čempresa, hrastova, lovora i pistacija dominira i dugi mramorni kanal. Dvorišta mramornog kanala, zatvorena su sa trima zgradama a na četvrtoj je trijem. Generalife Almunia je bio idealan za vrtlarstvo i odmor. Postoje četiri glavna povrtnjaka. Njihova imena na Španjolskom sačuvana su stoljećima: Colorada (Crvena), Grande (Veliki),  (litica) i Mercería (galanterije). Vrt je bio iznad svega dizajniran za privatnost i intimu, ali u isto vrijeme omogućavao okolni pogled za uživanje.

Madinat az-Zahra

Madinat az-Zahra, u prijevodu ,,Zahrin grad'', nalazi se 8 kilometara udaljena od grada Kordobe. Potvrđeno je međutim, da je džamiju gradilo 300 zidara, 200 stolara i 500 drugih radnika i da je bila gotova za 48 dana. Rezidenciju je okruživao zid koji je na pravcu sjever-jug bio dug oko 750, a na pravcu istok-zapad 1500 metara. Unutar zida bile su službene i privatne prostorije vladara, stanovi posluge, ali i najistaknutijih predstavnika uprave i vojske. Madinat az-Zahra predstavlja spoj istočnjačkih i sredozemnih kulturnih elemenata 10. stoljeća Madinat az-Zahra (grad cvijeća) je nekad bila  najljepša maurska palača u Španjolskoj.

Očuvani primjeri  muslimanske vrtne umjetnosti na tlu turske i balkana uz palače i džamije

Turska kao prva zemlja spomenuta i signifikantna uvelike je obilježila muslimansku vrtnu umjetnost. Zbog postojanja povoljnog klimata i prirodnog krajolika lako se zaključuje kako su impresivni vrtovi nastali u vrijeme Osmanskog carstva. Iako su većina turskih vrtova dvorišta koja stvaraju osjećaj mira i zaštite koji nije pronađen u bilo kojim drugim vanjskim prostorima, . gotovo sve zgrade, od velikih džamija i palača u privatnim kućama, imaju dvorište,dok je opet ključni element voda!

Grci i Rimljani s Istoka, te Perzijanci sa Zapada, sa sobom su donijeli tradiciju uređivanja vrtova. U kombinaciji s Turskim povoljnim klimatom, te nadahnućem prirodnim krajolikom, može se lako pretpostaviti kako su impresivni vrtovi nastali za vrijeme bogatog Osmanskog carstva. Nažalost, mnogi od njih nisu preživjeli do danas, a ono što je ostalo nije dobro očuvano ili obnovljeno... Dvorišta stvaraju osjećaj mira i zaštite koji nije pronađen u bilo kojim drugim vanjskim prostorima. Ključni element turskih dvorišta je voda. Fontane, bazeni ili neki izvor vode je gotovo uvijek prisutan u dvorištu. U jednom primjeru u veličanstvenoj palači Topkapi u Istanbulu,(slika 4) mali kanalni sustav je oblikovan za nježno prenošenje vode iz središnje fontane na svim kutovima dvorišta. Sama palača je izuzetno dobro očuvana i održavana.

Balkan

Balkan je specifično i karakteristično područje jer nastaju novi gradovi a posotjeći rastu te se to pozitivno odražava na razvoj gospodarstva, malih obrta i trgovine. Spomenimo Aladža džamiju u Foči  koja je impresivnim izgledom bila očiti primjer islmaske vrtne umjetnosti. Dvorišta džamija obiluju zelenilom kako drvećem kojim je posebno naglašena prisutnost vrsta piramidalne krošnje pa se za primjer takvih navodi tuja (Tuja orienatalis), crna topola (Populus nigra) lipa (Thilia cordata), tisa (Taxsus bacata , cvjetna magnolija ( Magnolia grandiflora), mušmula (Mespilus japonica). Ono što se može zasigurno zaključiti jest da se osnovni elementi predstavljaju s formalnim dvosmislenostima dvosmislenostima, s autonomnim i često ortogonalnom geometrijom i na slkovit način. Te također na nezaobilazni način možemo spomenuti i Alipašinu džamiju u Sarajevu izgrađenu 1561. godine.

Dolaskom Austrougarske monarhije na prostore Bosne i Hercegovine prodiru utjecaji zapadnoeuropskih zemalja u svim područjima života pa i u načinu oblikovanja zelenila. Često se utjecaji drugih kultura miješaju što se može očitovati prije svega u arhitekturi, pa je kao primjer takvoga zdanja Gradska vijećnica u Sarajevu.

Primjer muslimanskoga vrta iz perioda Otomanskog carstva koje je imalo utjecaj na oblikovanje vrtova uz kuće uglednih Sarajlija je i Konak gdje je nakon dolaska Austougarske monarhije vidljiv dodatni utjecaj. Na osnovu analize postojećih arhitektonskih i bioloških elemenata, može se ustanoviti da su stare sarajevske okućnice i vrtovi znatno promijenile izgled i izgubile nekadašnji sjaj, bez obzira na to što još uvijek imaju svoje specifičnosti, kao što su: bunari, kaldrma, šadrvani i drugo. Od biljnog materijala većina je iščezla, međutim još uvijek se mogu naći neke vrste koje su specifične za stara dvorišta- okućnice. Voda se javila kao posljedica orijentalnog vrtnog stila. Sve sarajevske okućnice su bogate bujnim zelenilom, drvećem, grmljem, a posebno trajnicama i sezonskim cvijećem, čija je površina daleko veća u odnosu na kamene, drvene i bijelo obojene plohe zidova. Najzastupljenija ruža u sarajevskim okućnicama od davnina je bila damascenska ruža (Rosa damascena).

Vidljivo je da se od drvenastih vrsta u muslimanskim vrtovima na tlu Bosne i Hercegovine spominje 5 vrsta i to čak tri predstavnika roda Morus porodice Moraceae. Vidljivo je također da je u vrtovima s muslimanskom tradicijom prisutno 14 voćnih vrsta od kojih većina pripada porodici Rosaceae. Od ostalih porodica zastupljene su još Juglandaceae, Lythraceae, Moraceae i Cornaceae. Tradicija muslimanskog vrta obiluje uporabom začinskog i mirisnog bilja što je vidljivo Ukupno je prisutno 13 vrsta od kojih većina pripada porodici Lamiaceae. Vidi se da je od ukrasnih grmova prisutno 5 vrsta za koje je uglavnom karakterističan miris – biljne vrste mirisnih cvjetova poput jasmina, jorgovana i ruža ili mirisnih listova poput šimšira. Najčešće trajnice koje se nalaze na sarajevskim okućnicama. Pripadaju različitim botaničkim porodicama. S obzirom na odabir svojti, vidljivo je da su odabirane vrste koje cvatu od proljeća do jeseni tako da je u vrtu bila gotovo cijelo vrijeme prisutna neka cvatuća vrsta. Najveći broj jednogodišnjih cvjetnih vrsta (5) pripadao porodici Asteraceae, dok je preostale porodice predstavljaju jednu svojtu. Kao utilitarno bilje, osim voćnih i začinskih vrsta na sarajevskim okućnicama tradicionalno su bile zastupljene i povrtne vrste. Porodice s najvećim brojem predstavnika (3) su Apiaceae i Solanaceae.

ZAKLJUČAK

Islam se kao religija javlja u 7. stoljeću na prostoru Bliskog Istoka za koji je karakteristična aridna klima s visokim temperaturama i ekstremno malom količinom oborina što je uzrok i načinu te odabiru vrsta za oblikovanje vrta. Vidljivo je da su se muslimanski vrtovi na tlu Europe pojavili kao posljedica širenja maurske kulture na područja zapadne Europe, preko dolaska stanovnika sjeverne Afrike na područje Španjolske gdje se kao istaknuti spomenici vrtne arhitekture iz tog razdoblja još danas mogu pratiti Alhamabra, Medina Al Zahra i dr. Na žalost, za područje Turske teško je naći podatke o očuvanim primjercima vrtne arhtekture, ali su na području Bosne i Hercegovine provođena parcijalna istraživanja utjecaja muslimanske kulture na oblikovanje vrtova kako na javnim zelenim površinama, često uz sakralne objekte tako i uz privatne kuće