Jedan od ključnih segmenata tog projekta jeste prikupljanje vlasničke dokumentacije o vakufskoj imovini. Trenutno se nalazimo u fazi kada trebamo zajedno sa medžlisima uraditi monitoring i kontrolu unešenih podataka. Do sada su u bazu unešeni i trajno pohranjeni podaci o 40 miliona m2 vakufske imovine. Skenirano je i pohranjeno preko 50.000 dokumenata koji dokazuju vlasništvo i posjed na određenoj nekretnini.

Analiziranjem do sada unešene dokumentacije, Vakufska direkcija je detektirala problem različitosti upisa nosilaca prava na određenoj vakufskoj nepokretnosti. Organi i ustanove Islamske zajednice koji su imali status pravnog lica i kao takvi bili nosioci određenih prava i obaveza, u proteklom historijskom periodu su se mijenjali. Veliki procenat vakufske imovine bio je upisivan na te organe i ustanove, a nije rijedak slučaj da je upis imovine vršen u korist i vrhovnog tijela IZ u BiH. Zbog različitog upisa u prošlosti imamo činjenicu da se kao upisani vlasnik i posjednik vakufske imovine pojavljuju organi ili ustanove koji više fizički ne postoje ili čiji su nazivi promijenjeni. Još uvijek se u nekim prostorima BiH imovina Islamske zajednice vodi na slijedećim titularima: „Muhamedanske vjerske općine“, „Vakufsko-mearifsko vijeće“, „Vakufsko-mearifski sabor“, „Odbor islamske zajednice“, „Džamije“, „Vakufsko povjereništvo“ „Vrhovno starješinstvo“, „Islamska vjerska zajednica“, „Ujedinjeni vakuf“, i dr

Očito je da organizacijske promjene unutar Islamske zajednice kroz historiju nije uvijek pratila adekvatna promjena upisa vlasništva u zemljišne knjige. Dakle, u toku prikupljanja dokumentacije za bazu podataka, a zbog neizvršenih promjena, naišli smo na različite probleme.

Prvi problem, koji se pojavio zbog neizvršenih promjena, desio se prilikom prikupljanja dokumentacije. Kada smo od sudova i lokalnih zajednica tražili dokumentaciju o vakufskoj imovini, često nismo dobijali kompletnu dokumentaciju iz razloga što je ta imovina bila upisana na ime koje se razlikuje od onog za koje smo tražili dokumentaciju. Tako ne bismo dobili potpunu dokumentaciju i samim time ne bismo imali tačne podatke o ukupnoj površini vakufske imovine. Imovina za koju nismo znali i nismo imali podataka ostajala bi nezaštićena.

Drugi problem, naročito na području RS-a, pojavljivao se prilikom pokretanja određenih sudskih i upravnih postupaka koji su za cilj imali zaštitu vakufske imovine, a ta vakufska imovine je u zemljišnim knjigama bila upisana u korist organa ili ustanova IZ u BiH koji više ne postoje. U ovakvim slučajevima morala se dokazivati aktivna legitimacija, te dokazivati da Islamska zajednica, medžlisi ili Vakufska direkcija polažu određena prava na toj nekretnini i da je ona u vlasništvu Islamske zajednice.

Treći problem na koji medžlisi još uvijek nailaze javlja se prilikom rekonstrukcije i izgradnje objekata gdje su se medžlisi pojavljivali kao podnosioci zahtjeva za određenu nekretninu, a ta nekretnina je bila upisana na ime organa i ustanove IZ u BiH koji više ne postoje. U ovakvim slučajevima medžlisi su morali dokazivati da su oni nosioci prava i obaveza za tu nekretninu i morali su usaglašavati upise u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu.

Četvrti problem, koji se još uvijek javlja, tiče se određenih zakonskih postupaka (harmonizacija podataka, utvrđivanje prava na nepokretnosti i dr.). Organ uprave ili sudski organ nije znao kome slati određene pozive ili zahtjeve ako je vakufska imovina upisana na ime nekih organa koji više ne postoje. Ovo je naročito bio čest slučaj u mjestima gdje organi, uprave ili sudski organi ne poznaju rad i ustrojstvo Islamske zajednice u BiH. U ovakvim slučajevima medžlisi zbog neučešća u određenim postupcima često su bili uskraćeni za određeno pravo na nekoj nekretnini zbog proteka zakonskih rokova. Nije rijedak slučaj da su sudski ili upravni organi u postupcima vakufsku imovinu, koja je upisana na ime džamije ili nekog organa koji ne postoji, smatrali društvenom imovinom ili čak imovinom mjesne zajednice.

Peti problem javlja se kod uplanjena objekata koje su gradili medžlisi, jer oni nisu mogli biti uplanjeni dok se ne uredi upis u vlasničkom listu na način da isti subjekat bude upisan u vlasničkom listu, katastru i da taj subjekt bude podnosilac zahtjeva. Prilikom ujednačavanja upisa u postupcima ove vrste medžlisi su često pravili greške kada su tu imovinu preknjižavali, odnosno knjižili je samo na ime medžlisa čime bi se gubio trag o vakufu. 

Naravno, ovakva praksa, ukoliko sada postoji, treba odmah da se prekine. Vakuf mora nastaviti egzistirati, kako zbog vakifa i ljudi koji su ostavili tu imovinu Islamskoj zajednici, tako i zbog historije, jer vakufi su svjedoci naše egzistencije na ovim prostorima. Ne smijemo dozvoliti da se našom krivicom izgubi ni jedan vakuf.

Uzimajući u obzir gore navedene primjere možemo konstatovati da imovina Islamske zajednice nikada nije bila upisivana na jedinstven način, odnosno nije primjenjivana jedinstvena vlasnička indikacija na način da ona bude jednoobrazna i da se u svakom trenutku u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu može znati koliko imovine je u vlasništvu Islamske zajednice u BiH.

Rješavajući gore navedene probleme Vakufska direkcija je uvidjela potrebu jedinstvenog načina upisa vlasničke indikacije za imovinu Islamske zajednice u BiH. Zbog toga je inicirala Rijasetu donošenje odluke o načinu upisa imovine Islamske zajednice. Rijaset IZ u BiH je 2012. godine donio odluku o načinu uknjižbe vakufske imovine, odnosno o načinu upisa vlasničke indikacije. Tom odlukom je određeno da se sva vakufska imovina knjiži na slijedeći način: „Islamska zajednica u BiH – Medžlis IZ (navesti naziv medžlisa) – vakuf (navesti naziv vakufa)“. Prilikom uknjižbe vakufske imovine moguće je koristiti službene skraćenice. Ukoliko je imovina na drugim organima IZ onda umjesto „Medžlis IZ“ pisati naziv organa ili ustanove koji se vode kao vlasnik imovine.

Nakon donošenja ove odluke Vakufska direkcija je svim medžlisima poslala instrukcije. Određeni broj medžlisa odmah je izvršio promjenu upisa, jedan dio medžlisa imao je problem sa promjenom upisa, međutim najveći broj medžlisa nisu izvršili promjenu upisa vlasničke dokumentacije. Ono što još više zabrinjava jeste činjenica da prilikom novih uvakufljenja neki medžlisi nove vakufe knjiže kao imovinu medžlisa i pri tome ne spominju naziv vakufa niti vakifa.

U BiH se trenutno realiziraju projekti ili je u toku implementacija zakonskih propisa koji rješavaju pitanje upisa vlasništva u zemljišne knjige i listove nepokretnosti. U Federaciji BiH to je projekat harmonizacije podataka i prava na nepokretnostima, a u RS-u se to radi putem izlaganja prava na nepokretnosti i utvrđivanje njih u skladu sa Zakonom o premjeru i katastru RS-a. U tim postupcima medžlisi trebaju istaknuti i tražiti da se vakufska imovina ima knjižiti na jedinstven način u skladu sa Odlukom Rijaseta IZ u BiH. 

Zbog usložnjavanja zakonskih propisa koji tretiraju pitanje upisa prava na nepokretnosti i shodno upisu zaštite tog prava, sve teže je ostvarivati zaštitu prava na nepokretnosti koje su upisane na organe ili ustanove IZ koji više ne postoje. Što više vrijeme prolazi sve je teže izvršiti promjene, a možemo samo zamisliti koliko će biti teško zaštititi ili ostvariti određeno pravo za tu nekretninu. 

Da nam se ne bi u budućnosti dešavali gore navedeni problemi i da ne bismo bili uskraćeni za određena prava na vakufskim nekretninama, Islamska zajednica u cjelini treba završiti proces jedinstvenog načina upisa vlasništva na nekretninama. Jedinstven način uknjižbe – jedinstvena Islamska zajednica!